Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj 41 Gž Ovr-1683/2019-3

 

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 41 Gž Ovr-1683/2019-3

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice B. S.-d. d.d. u stečaju, OIB:, S., …., koju  zastupa stečajni upravitelj I. E. iz S., , OIB:, protiv ovršenika A. d.o.o., Č., , OIB: , kojeg zastupa punomoćnik Ž. L., odvjetnik u S., (ranije A.-N. d.o.o., S., OIB:, ), radi ovrhe na novčanoj tražbini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-265/2019 od 15. ožujka 2019., dana 19. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba ovršenika A. d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-265/2019 od 15. ožujka 2019.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je prijedlog ovršenika zaprimljen dana 14. veljače 2019. godine pod poslovnim brojem Ovr-265/19, kao nedopušten, kojim ovršenik predlaže obustaviti ovrhu određenu rješenjem Ov-1254/02 od 22. ožujka 2002. i naložiti Financijskog agenciji (u daljnjem tekstu: FINA), u roku od 8 dana od primitka rješenja o obustavi, ukloniti navedeno rješenje iz redoslijeda naplate.

 

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenik ne navodeći određeno žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13., 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), u svezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00; dalje: OZ/96), koji se u ovom postupku primjenjuje sukladno odredbi članka 369. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14; dalje: OZ/12) i bez određenog prijedloga sadržaja drugostupanjske odluke.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Ispitujući pobijano rješenje, nije utvrđeno da je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

5. Sud prvog stupnja prijedlog ovršenika odbacuje kao nedopušten navodeći da je ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji običnu zadužnicu, za koju zadužnicu ovršenik nije dostavio zahtjev za izravnu naplatu kao dokaz da je osnova zavedena u očevidniku FINA-e, smatrajući da ovršenik u ovom postupku može podnijeti samo prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodom tog prijenosa, ali ne i prijedlog za obustavu ovrhe za koju nije niti dostavio dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da je ista predmet izravne naplate kod FINA-e.

 

6. U žalbi ovršenik u bitnom ukazuje (kao i u samom prijedlogu za obustavu ovrhe), kako se predmetna ovrha nije mogla provesti zbog toga što ovršenik nije imao sredstava na računu, radi čega je ovrhovoditelj bio dužan u roku od 2 mjeseca od saznanja za tu činjenicu, predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe pa kako nije postupio na taj način, smatra da isto predstavlja razlog za obustavu. Također smatra da je prijedlog bio osnovan u dijelu u kojem je predložio FINA-i iz očevidnika ukloniti navedeno rješenje iz redoslijeda naplate, ustrajući i na prigovoru zastare iz čl. 233. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO).

 

7. U ovom postupku ovršenik prijedlogom od dana 14. veljače 2019., predlaže da sud, sukladno odredbi članka 67. stavak 2. OZ/96, donese rješenje o obustavi ovrhe pokrenute od strane vjerovnika/ovrhovoditelja kod FINA-e, temeljem zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Tomi Matkoviću u Splitu pod brojem Ov-1259/02 od 22. ožujka 2002., jer da je ovrha postala nemoguća s obzirom na to da ovršenik nema sredstava na računu, a ovrhovoditelj u roku od 2 mjeseca od saznanja za tu činjenicu, sukladno čl. 5. st. 4. OZ/96, nije predložio novo sredstvo ili predmet ovrhe.

 

8. U konkretnom slučaju riječ je o izvansudskom postupku naplate potraživanja temeljem zadužnice u kojem je vjerovnik/ovrhovoditelj temeljem svojih ovlaštenja iz članka 183. OZ/96, kao imatelj zadužnice na kojoj je dužnik/ovršenik ovjerio svoj potpis i dao suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijene svi njezini računi, podnio predmetnu zadužnicu izravno na naplatu FINA-i.

 

9. Kako zapljena računa nije određena  rješenjem o ovrsi suda ili javnog bilježnika, već temeljem zadužnice - ovršne isprave koja se izdaje u jednom primjerku i kojom raspolaže njezin imatelj, u ovom slučaju ovrhovoditelj koji je u mogućnosti za slučaj da ista nije naplaćena, temeljem te zadužnice zatražiti i ovrhu na drugom predmetu ili sredstvu, stoga sud nije mjerodavan i ovlašten prema odredbama OZ-a, ali isto tako niti prema odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ br. 91/10, 112/12 i 68/18, dalje ZPONS), donositi rješenje o obustavi izvansudske ovrhe, odnosno obustaviti predmetnu ovrhu iz razloga propisanih člankom 67. OZ-a.

 

10. Ovdje ipak valja naglasiti da iz očevidnika FINA-e koji je ovršenik dostavio uz žalbu (list 12-13 spisa), slijedi da je osnova za plaćanje ovrhovoditelja, zadužnica OV-1259/02, evidentirana u očevidnik FINA-e o redoslijedu plaćanja s obračunatom kamatom još 2003., s time da ovršenik niti tvrdi, niti dokazuje faktičnu nemogućnost provedbe ovrhe na njegovim novčanim sredstvima, a koja nemogućnost provedbe ovrhe je razlog propisan odredbom čl. 67. stavak 2. OZ/96,  za obustavu ovrhe, dok iz spisa predmeta ne proizlazi niti to da je FINA, sukladno odredbi čl. 12. ZPONS-a, prestala s izvršavanjem osnove za plaćanje za ovršenika sukladno čl. 10. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine“ broj: 71/18), kojim je propisano da Agencija, kada utvrdi nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje za ovršenika fizičku osobu, sukladno čl.12. st.1. ZPONS-a, prestaje s izvršenjem te osnove za plaćanje i pohranjuje je do ispunjenja uvjeta za njezino uništenje sukladno čl. 21. tog Zakona), a uvidom u spis svakako nije utvrđeno niti to da je ovrhovoditelj obaviješten o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje.

 

11. Pored navedenog, u konkretnom slučaju ne dolazi niti do primjene odredbe čl. 180.a. st. 4. OZ/96, a koja odredba se ne primjenjuje nakon stupanja na snagu ZPONS-a, koji Zakon je stupio na snagu 31. srpnja 2010. godine. Naime, taj Zakon u prijelaznoj odredbi čl. 36. propisuje da se od 1. siječnja 2011. godine na provedbu ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika i osiguranja prethodnim i privremenim mjerama te na postupak izvansudske ovrhe uređene OZ-om i Općim poreznim zakonom ("Narodne Novine" br. 147/08), odgovarajuće primjenjuju odredbe toga Zakona, a posebno pri dostavi rješenja o ovrsi, traženju podataka o računima i štednim ulozima ovršenika, određivanju ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika, provedbi ovrhe po računima ovršenika, provedbi ovrhe po zadužnici, odgovornosti u provedbi ovrhe i redoslijedu naplate. Kako je čl. 36. ZPONS stupio na snagu 1. siječnja 2011. godine, na postupak izvansudske ovrhe uređene OZ-om, odgovarajuće se od tog dana primjenjuju odredbe Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima te je nakon toga isključena primjena odredbe čl. 180.a. st. 4. OZ/96.

 

12. Naime, ovršeniku u postupku izvansudske ovrhe stoje na raspolaganju posebna pravna sredstva i stoga u postupku izravne naplate na temelju ovršne isprave (u ovom slučaju zadužnice), ovršenik nema zakonske mogućnosti podnošenja prijedloga za obustavu ovrhe, ali isto tako nema niti zakonske mogućnosti naložiti FINA-i ukloniti iz redoslijeda naplate navedenu zadužnicu pa budući da sud nije niti prema odredbama OZ-a, a niti prema odredbama ZPONS-a ovlašten donijeti rješenje o obustavi izvansudske ovrhe, kao niti naložiti FINA-i ukloniti iz redoslijeda naplate navedenu zadužnicu, takav prijedlog je pravilno odbačen kao nedopušten.

 

13. U tom kontekstu, žalbeni navodi ovršenika kojima upire na obvezu ovrhovoditelja na podnošenje prijedloga iz odredbe članka 5. st. 4. OZ/96., s obzirom na sve naprijed obrazloženo, nisu odlučni.

 

14. Naime, odredbom čl. 210. st. 1. sada važećeg OZ-a iz 2012. ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje: OZ/12), propisana su pravna sredstva koja stoje na raspolaganju ovršeniku nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata. Prema toj odredbi ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

 

15. Stoga, dakle, nije bilo mjesta udovoljiti prijedlogu ovršenika za obustavom ovrhe, kao niti prijedlogu ovršenika naložiti FINA-i ukloniti iz redoslijeda naplate navedenu zadužnicu pa je pravilno sud prvog stupnja postupio kada je takav prijedlog ovršenika odbacio kao nedopušten.

 

16. U odnosu na navod žalbe prema kojem je nastupila zastara, za istaći je da je prigovor zastare prigovor materijalnopravne prirode o kojem se u ovom predmetu ne može odlučivati.

 

17. Zbog navedenoga, valjalo je žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 19. st. 1. OZ/96 te riješiti kao u izreci.

 

U Zagrebu 19. travnja 2021.

 

 

Sutkinja:

Roberta Pandža

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu