1

                            Poslovni broj 33 Gž-2461/2020-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

        Poslovni broj 33 Gž-2461/2020-3

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

             

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1/I. V., OIB …, iz S., …, i 2/J. V., OIB …, iz S., …, oboje zastupanih po punomoćnici D. U. L., odvjetnici iz K., protiv tuženika Z. V., OIB …, iz O., …, kojeg zastupa punomoćnik I. L., odvjetnik iz O. društva O. i partneri d.o.o. iz D., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj Psp-7/20 od 2. listopada 2020., dana 19. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj Psp-7/20 od 2. listopada 2020.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvoga stupnja odlučeno je:

 

I. Utvrđuje se da je tuženik Z. V. pok. L. (OIB: …) iz O., …, smetao tužitelje u zadnjem i mirnom posjedu potkrovlja položenog na obiteljskoj kući tužitelja označenoj kao čest. zgr. 872/2 zk. ul. 627 k.o. O. na način da je točno neutvrđenog dana, ali zasigurno u vremenskom razdoblju od listopada 2019. godine do 14. veljače 2020. postavio preko cijele površine postojećih ulaznih vrata u potkrovlje veliki drveni panel kojeg je vijcima dodatno učvrstio u drveni okvir vrata i time u potpunosti onemogućio tužitelje u pristupu njihovom potkrovlju pa se nalaže tuženiku da odmah, a najkasnije u roku od 8 dana ukloni postavljeni drveni panel i time uspostavi prijašnje posjedovno stanje koje je prethodilo smetanju posjeda, te mu se nalaže zabrana svakog takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

II. Dužan je tuženik nadoknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka 2.926,80 kn u roku od 8 dana od dana donošenja rješenja uz zakonske zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

 

2. Protiv navedenog rješenja tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupka (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, – dalje ZPP) uz prijedlog da drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno da isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3. Tužitelji u odgovoru na žalbu predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. U predmetnom postupku tužitelji traže zaštitu svog suposjeda nekretnine koja je u naravi obiteljska kuća koja se sastoji od prizemlja u kojem tužitelji borave preko ljeta i povremeno tijekom ostatka godine, prvog i drugog kata koji se sastoji od tri apartmana s balkonima i potkrovlja koje tužiteljima služi kao spremište. Tuženik je vlasnik i posjednik susjedne kuće, koja u naravi s kućom tužitelja čini dvojni objekt povezan unutarnjim stepeništem s kojeg se ulazi u potkrovlje tužitelja na istočnoj strani i u potkrovlje tuženika na zapadnoj strani. Tužitelj navodi da je 15. veljače 2020. otišao u potkrovlje te naišao na drveni panel postavljen preko postojećih ulaznih vrata u potkrovlje koji je tuženik postavio nepoznatog dana u svrhu onemogućavanja tužitelja pristupu u potkrovlje.

 

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je, u bitnom:

- da su tužitelji I. V. i tuženik Z. V. braća te su kuću podijelili 2010. na istočni i zapadni dio otkad predstavlja dvojni objekt,

- da se na vrhu kuće nalazi potkrovlje podijeljeno pregradnim zidom na istočnu i zapadnu stranu koji imaju zasebne ulaze na kojima su postavljena drvena vrata,

- da tuženik koristio svoj dio potkrovlja na zapadnoj strani kao spremište, dok su u istočnoj strani potkrovlja odložene pokretnine, sklopke i kabeli priključaka dijela kuće u vlasništvu i posjedu tužitelja,

- da su do 2010. stranke koristile zajedničko unutarnje stepenište za ulaz u svoje dijelove objekata, te su tada tužitelji zazidali ulaz u svoj dio objekta koji se nalazio od unutarnjeg stepeništa pa se od tada od unutarnjeg stepeništa ulazi u stan tuženika na prvom i drugom katu kuće, te su izgradili stepenište s vanjske strane prema istoku koje vodi do prostorija njihovog dijela kuće na prvom i drugom katu, ali ne i do odijeljenog istočnog dijela potkrovlja na vrhu kuće,

- da je tuženik početkom 2020. uz vanjski okvir ulaza u istočni dio potkrovlja ispred drvenih vrata postavio drveni panel te ga vijcima učvrstio uz sam okvir a prilikom očevida vijci su bili odvijeni te je sudska komisija pomicanjem panela ušla u potkrovlje, a panel se nije mogao u cijelosti otvoriti prema stepeništu jer se pred ulazom nalazi ormar,

- da iz iskaza svjedoka B. Š. proizlazi da je tužitelju koncem prošlog ljeta pomogao promijeniti bravu na ulaznim vratima spornog potkrovlja, te su ušli kroz ulazna vrata u stepenište do potkrovlja, da bi ih potom našli zaključanima a tuženik je na kucanje odgovorio „Kada doneseš sudsku presudu ja ću ti vrata otvoriti“, s tim da je svjedok i prije s tužiteljem išao do potkrovlja i vrata u stepenište bila su otvorena tj. nisu bila zaključana,

- da iz iskaza supruge tuženika E. V. proizlazi da je 1/tužitelj u zadnjih 1 godina u potkrovlje pristupao opisanim stepeništem isključivo kada bi zvonio na vanjska ulazna vrata dok je J. V. jednostavno prolazila bez dozvole,

- da ključeve od vanjskih ulaznih vrata u stepenište posjeduju isključivo tuženik i njegova supruga od kad su po dogovoru s tužiteljem „uzeli“ stepenište, a da su tužiteljici 2/J. V. branili prolaz do potkrovlja bez dopuštenja a ona je koristila priliku kada tuženika nije bilo kod kuće,

- da iz iskaza 1/tužitelja proizlazi da on ne posjeduje ključeve od ulaznih vrata u stepenište a dogovor je bio ustup tuženiku da može koristiti cijelo stepenište uz uvjet da dopusti prolaz do potkrovlja, radi čega je zvonio na vanjska ulazna vrata ako bi ista bila zaključana, dok je 2/tužiteljica iskazala da su ključeve od vanjskih ulaznih vrata stepeništa imali do unatrag tri godine kada je brava promijenjena, dok iz iskaza tuženika proizlazi da su vanjska vrata od stepeništa bila otključana kada bi u kući boravili gosti i kada bi on sa obitelji bio u kući.

 

7. Radi toga je prvostupanjski sud zaključio, da su tužitelji zadnji mirni posjednici istočnog ograđenog dijela potkrovlja, da su do njega prolazili isključivo stepeništem kroz središnji dio kuće u koje se ulazi kroz vanjska ulazna vrata, te da su tužitelji postavljenim drvenim panelom ispred ulaznih vrata u potkrovlje smetani u posjedu tog dijela potkrovlja čiji im je posjed na taj način oduzet. Tužitelji su i prije bili smetani na način da su im upućene usmene zabrane, ali su kada bi vrata bila otključana tužitelji prolazili do potkrovlja radi čega sud zaključuje, da im posjed nije bio prestao na način predviđen čl. 19. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01 79/06, dalje: ZV), a što potkrijepljuje činjenica da je tužitelj 1/I. V. na ročištu za očevid otvorio ulazna vrata u prijeporni dio potkrovlja te je dakle usprkos zabrani izvršio promjenu brave ulaznih vrata potkrovlja.

 

8. Radi toga je sud, na temelju čl. 22. ZV, zaključio da tužiteljima pripada pravo na zatraženu posjedovnu zaštitu potkrovlja zgrade, kako je traženo u tužbi.

 

9. Prvostupanjski je sud, budući da je predmet zahtjeva smetanje posjeda dijela potkrovlja, a ne prolaza, utvrdio na očevidu da je tuženik otključao vrata na ulazu u stubište koje vodi do potkrovlja, ali da je tužitelj otključao vrata prije nego je sudska komisija ušla u istočnu stranu potkrovlja gdje su po površini zatečeni razvučeni kabeli i utičnice. Tuženik je otključao ulazna vrata u zapadnu stranu potkrovlja, koje nije predmet ovog postupka, a koje predstavlja spremište.

 

10. Zato nisu osnovani suprotni navodi žalbe, a kao dokaz tvrdnji tuženika da bi on bio u isključivom posjedu spornog (istočnog) dijela potkrovlja. Tuženik nesporno ima ključ ulaznih vrata stepeništa, ali predmet spora jest smetanje posjeda dijela potkrovlja na dijelu nekretnine tužitelja, a ne stepeništa, pa je odlučno tko ima ključ od tog dijela potkrovlja, a to je, prema utvrđenju na očevidu, 1/tužitelj.

 

11. Tužitelji su pri tom vlasnici i posjednici istočnog dijela kuće, oznake čest.zgr. 872/2, dok je tuženik vlasnik i posjednik čest.zgr. 872/1, sve k.o. O., što proizlazi iz isprava u spisu (e-izvatka iz zemljišne knjige) te tuženik isto nije osporio, već je naveo da je on jedini posjednik unutrašnjih stepenica u čest.zgr. 872/1 i 872/2 k.o. O. koje čine dvojni objekt. Tuženik nije osporio posjed tužitelja na potkrovlju objekta na čest.zgr. 872/2 k.o. O., a samo je potkrovlje predmet spora, ne i stepenište.

 

12. Nesporno je, da je tuženik posjednik stepeništa, ali isto, kako je navedeno, nije predmet ovog spora (iako je pravo prolaza sporno među strankama).

 

13. Nadalje, iz provedenih dokaza, a posebno iskaza supruge tuženika E. V., proizlazi da je i 2/tužiteljica posjedovala potkrovlje i prolazila stubištem, usprkos zabrani.

 

14. Tuženik je pri tom iskazao da su ulazna vrata u stubište bila otvorena kad je on s obitelji bio u kući i kada su u kući bili gosti, pa iz istog ne proizlazi da bi prolaz uvijek bio nemoguć, odnosno da tužitelji, uslijed istog, ne bi bili u mogućnosti vršiti posjedovne čine u potkrovlju.

 

15. Naime, i u situaciji kada se za prolaz moralo zvoniti ili kucati, ako su vrata bila zaključana, tužiteljima je dakle onemogućen nesmetan posjed stepeništa (a oni ne spore da nisu u posjedu tog stepeništa) ali ne i ulazak u njihov dio potkrovlja, sve dok tuženik nije na vrata postavio i vijcima učvrstio drveni panel, te je upravo to čin smetanja posjeda. I ako je prolaz stepeništem moguć samo na zamolbu ili potajno, kako su to činili tužitelji, isto ne isključuje njihov posjed u dijelu potkrovlja, čiji je ključ imao 1/tužitelj, te u kojem se nalaze kablovi i utičnice koje su tužitelji tamo držali. Iz iskaza svjedokinje E. V., supruge tuženika, proizlazi da je prije 10 godina između tužitelja i tuženika dogovoreno da će tužitelj do potkrovlja pristupati isključivo kad zazvoni, jer je stubište tada pripalo njima, dakle da je reguliran način pristupa potkrovlju. Ovo ima smisla samo ako su tužitelji zadržali posjed potkrovlja.

 

16. Sporni panel zatečen je na očevidu ali su vijci bili odvijeni, te je sudska komisija pomicanjem panela ušla u potkrovlje, s time što se panel nije mogao u cijelosti otvoriti prema stepeništu jer je pred ulazom od stepeništa ormar.

 

17. Radi toga nije osnovan prigovor da bi tuženik već uklonio panel i da bi zahtjev u tom dijelu trebalo odbiti, kao niti onaj, da bi sporno potkrovlje bilo prazno (jer su u istom zatečeni razni kabeli i utičnice, dakle pokretnine, kako sud ispravno navodi).

 

18. Pravilan je zato zaključak, da su tužitelji zadržali posjed potkrovlja u smislu čl. 19. ZV, te da je čin tuženika (postavljanje drvenog panela) nedopuštena samovlast u smislu čl. 20. ZV jer su na taj način tužitelji uznemireni u posjedu. Radi toga je pravilno primijenjena odredba čl. 22. ZV, kada je tužiteljima pružena posjedovna zaštita, pri čemu je prvostupanjski sud osnovano naglasio, da prolaz do potkrovlja nije predmet ovog spora.

 

19. Odluka o troškovima donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP u vezi s Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).

 

20. Na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu 19. travnja 2021.

 

S u d a c:

Gordana Bošković Majerović