P-2967/20.

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužiteljice:
M. S., OIB: …, S., V. 53 A, koju zastupa punomoćnik
M. Ž., odvjetnik u S., S. 2 D, protiv tuženika: A. d.d., OIB:
…, Z., S. avenija 6, koju zastupa punomoćnik D. D.,
odvjetnik u Z., B. 24, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne
i javne rasprave 10. ožujka 2021. u prisutnosti punomoćnika tužitelja M. Ž. i
zamjenika punomoćnika tuženika J. M., odvjetnika u O. društvu
L., V. i partneri, 16. travnja 2021.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 97.628,97 kuna zajedno sa
zakonskom zateznom kamatom koja se do 31. prosinca 2007. obračunava po stopi
određenoj uredbom o visini zakonske zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31.
srpnja 2015. u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne
stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu za pet postotnih poena te od 1. kolovoza 2015. pa do namirenja po stopi
koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, a koja teče:

- na iznos od 609,46 kuna od 31. srpnja 2007. pa do isplate

- na iznos od 610,72 kuna od 31. kolovoza 2007. pa do isplate
- na iznos od 931,25 kuna od 30. rujna 2007. pa do isplate

- na iznos od 926,51 kuna od 31. listopada 2007. pa do isplate
- na iznos od 935,25 kuna od 30. studenog 2007. pa do isplate
- na iznos od 927,43 kuna od 31. prosinca 2007. pa do isplate
- na iznos od 941,19 kuna od 31. siječnja 2008. pa do isplate
- na iznos od 947,37 kuna od 29. veljače 2008. pa do isplate
- na iznos od 1.800,45 kuna od 31. ožujka 2008. pa do isplate
- na iznos od 1.750,73 kuna od 30. travnja 2008. pa do isplate
- na iznos od 1.727,89 kuna od 31. svibnja 2008. pa do isplate
- na iznos od 1.743,84 kuna od 30. lipnja 2008. pa do isplate
- na iznos od 1.706,91 kuna od 31. srpnja 2008. pa do isplate
- na iznos od 1.702,95 kuna od 31. kolovoza 2008. pa do isplate

1

P-2967/20.

- na iznos od 1.715,82 kuna od 30. rujna 2008. pa do isplate
- na iznos od 1.849,36 kuna od 31. listopada 2008. pa do isplate
- na iznos od 1.750,18 kuna od 30. studenog 2008. pa do isplate
- na iznos od 2.044,20 kuna od 31. prosinca 2008. pa do isplate
- na iznos od 2.057,11 kuna od 31. siječnja 2009. pa do isplate
- na iznos od 2.058,92 kuna od 28. veljače 2009. pa do isplate
- na iznos od 2.027,22 kuna od 31. ožujka 2009. pa do isplate
- na iznos od 2.024,75 kuna od 30. travnja 2009. pa do isplate
- na iznos od 1.980,28 kuna od 31. svibnja 2009. pa do isplate
- na iznos od 1.945,79 kuna od 30. lipnja 2009. pa do isplate
- na iznos od 1.945,88 kuna od 31. srpnja 2009. pa do isplate
- na iznos od 1.952,84 kuna od 31. kolovoza 2009. pa do isplate
- na iznos od 1.944,20 kuna od 30. rujna 2009. pa do isplate
- na iznos od 1.922,40 kuna od 31. listopada 2009. pa do isplate
- na iznos od 1.941,71 kuna od 30. studenog 2009. pa do isplate
- na iznos od 1.955,42 kuna od 31. prosinca 2009. pa do isplate
- na iznos od 1.977,89 kuna od 31. siječnja 2010. pa do isplate
- na iznos od 1.962,91 kuna od 28. veljače 2010. pa do isplate
- na iznos od 1.995,66 kuna od 31. ožujka 2010. pa do isplate
- na iznos od 1.979,58 kuna od 30. travnja 2010. pa do isplate
- na iznos od 1.986,14 kuna od 31. svibnja 2010. pa do isplate
- na iznos od 2.106,48 kuna od 30. lipnja 2010. pa do isplate
- na iznos od 2.070,92 kuna od 31. srpnja 2010. pa do isplate
- na iznos od 2.142,12 kuna od 31. kolovoza 2010. pa do isplate
- na iznos od 2.104,90 kuna od 30. rujna 2010. pa do isplate
- na iznos od 2.051,10 kuna od 31. listopada 2010. pa do isplate
- na iznos od 2.134,55 kuna od 30. studenog 2010. pa do isplate
- na iznos od 2.011,26 kuna od 31. prosinca 2010. pa do isplate
- na iznos od 1.927,24 kuna od 31. siječnja 2011. pa do isplate
- na iznos od 1.946,27 kuna od 28. veljače 2011. pa do isplate
- na iznos od 1.903,74 kuna od 31. ožujka 2011. pa do isplate
- na iznos od 1.900,19 kuna od 30. travnja 2011. pa do isplate
- na iznos od 2.028,24 kuna od 31. svibnja 2011. pa do isplate
- na iznos od 2.031,08 kuna od 30. lipnja 2011. pa do isplate
- na iznos od 2.134,33 kuna od 31. srpnja 2011. pa do isplate
- na iznos od 2.064,84 kuna od 31. kolovoza 2011. pa do isplate
- na iznos od 1.990,31 kuna od 30. rujna 2011. pa do isplate
- na iznos od 1.525,13 kuna od 31. listopada 2011. pa do isplate
- na iznos od 1.512,69 kuna od 30. studenog 2011. pa do isplate
- na iznos od 1.526,91 kuna od 31. prosinca 2011. pa do isplate
- na iznos od 1.537,80 kuna od 31. siječnja 2012. pa do isplate
- na iznos od 177,00 kuna od 29. veljače 2012. pa do isplate
- na iznos od 175,80 kuna od 28. veljače 2013. pa do isplate
- na iznos od 172,98 kuna od 31. ožujka 2013. pa do isplate
- na iznos od 167,34 kuna od 30. travnja 2013. pa do isplate
- na iznos od 5,56 kuna od 1. lipnja 2013. pa do isplate

sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2

P-2967/20.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu
od 13.722,50 kuna zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja presude,
dakle od 16. travnja 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako
polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

U tužbi, zaprimljenoj 16. ožujka 2015., se navodi kako su tužitelj i tuženik 4.
prosinca 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj … sa sporazumom o
osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, temeljem
kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju stambeni kredit u iznosu od 235.000,00
CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja
kredita. Predmetnim ugovorom određena je kamatna stopa u visini od 3,88 %
dekurzivno godišnje, promjenjivo. Odredbom članka 6. ugovora utvrđeno je kako se
kamatna stopa mijenja sukladno odluci o kamatnim stopama tuženika, dakle
jednostrano. Parnične stranke sklopile su 22. veljače 2012. Aneks 1. navedenog
Ugovora kojim je utvrđen moratorij na otplatu u trajanju od 12 anuiteta (mjeseci) i
izmijenjena ugovorna odredba o visini kamatne stope koja od tog dana iznosi 5,45 %.
Tužiteljica je uplatom od 31. svibnja 2013. ispunila svoju obvezu, odnosno otplatila
kredit, a što je osim iz označenog Ugovora razvidno i iz otplatnog plana tuženika za
tužiteljicu. Navedeni Ugovor i Aneks sklopila je i realizirala poslovna jedinica –
podružnica tuženika u S., a što spada u njezinu djelatnost, a ugovorena je mjesna
nadležnost stvarno nadležnog suda u S.. Gore označena odredba kojom je
isključivo jedna ugovorna strana – tuženik jednostrano određivao obvezu tužitelja je
ništetna. Pravni osnov ništetnosti te odredbe odredio je Visoki trgovački sud RH, a na
čiju se odluku tužiteljica i poziva. Naime, 16. srpnja 2014. Visoki trgovački sud RH
donio je presudu broj Pž-7129/13 u kolektivnom postupku koji je savez udruge za
zaštitu potrošača Potrošač, kao ovlašteni tužitelj tužbom od 4. travnja 2012.
pokrenuo i vodio protiv osam banaka, između ostalih i tuženika. Temeljem članka

118. Zakona o zaštiti potrošača te članka 502. c Zakona o parničnom postupku,
pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske
sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite
prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Identičan stav u pogledu
zakonitosti, odnosno ništetnosti ugovaranja naprijed označene ugovorne odredbe o
promjenjivosti kamatne stope isključivo voljom tuženika zauzeo je i Županijski sud u
S. u odluci pod poslovnim brojem Gžo-199/14., a pri čemu se navedeni Sud
poziva i na odluku Europskog suda od 30. travnja 2014. pod poslovnim brojem C-
26/13. Tuženik i pored navedenih pravomoćnih presuda sudova u RH odbija postupiti
po njima budući smatra da ne postoji obveza banke za vraćanjem preplaćenih
iznosa, a da je banka svoje poslovanje uskladila sa zakonom koji uređuje potrošačko
kreditiranje u pogledu načina promjene visine ugovorene promjenjive kamatne stope,
budući je proveo "usklađenje" sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju. Međutim,
navedeno "usklađenje" je provedeno od 1. siječnja 2014. u buduće, a protivno
pozitivno pravnim propisima RH primjene promjenjivih kamata kako je to učinio
samostalno tuženik od dana sklapanja Ugovora od 1. siječnja 2014. utvrđena je
pravomoćnim sudskim odlukama. U svakom slučaju, najmanje do dana primjene

3

P-2967/20.

izmijenjenih općih uvjeta banke koje tužitelji smatraju, a to je 1. siječnja 2014.,
tuženik je kamatnu stopu određivao na temelju ugovorne odredbe koja je ocijenjena
ništetnom. Svako povećanje kamatne stope na temelju ništetne odredbe
prouzrokovalo je stjecanje bez osnove na strani tuženika, a po pravnoj osnovi koja je
naknadno utvrđena ništetnom. Dakle, pravna osnova je otpala. Slijedom navedenog
tužiteljica potražuje od tuženika povrat svih iznosa koje je pretplatila temeljem
povećane kamatne stope protivno pozitivno pravnim propisima RH. Ukoliko se iznos
neosnovano stečenog utvrđuje kao razlika isplaćenog po kamatnoj stopi koja je
prvotno ugovorena, a kasnije utvrđena i aneksima označenog ugovora o kreditu i
povećavane kamatne stope tijekom otplatnog perioda od strane tuženika, tužiteljica
je preplatila iznos od 97.623,38 kuna. Slijedom navedenog predlaže sudu usvojiti
tužbeni zahtjev.

U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 14. rujna 2015., tuženik je istakao kako se
tužbenom zahtjevu protivi u cijelosti po osnovu i visini. Navodi da je drugostupanjski
sud u presudi pod poslovnim brojem Pž-7129/13. jasno ocijenio da je ugovaranje
promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u sklapanju potrošačkih ugovora bilo
zakonito i dopušteno. Ističe kako sud nije utvrdio da bi bilo ništetno pravo Banke na
kamatu, a ni ugovorenu varijabilnost kamate ili ugovaranje promjenjive kamatne
stope kako to tvrdi tužiteljica te je u dijelu u kojem se nalagalo fiksiranje kamatne
stope u visini važećoj u vrijeme odobrenja kredita, prvostupanjska presuda ukinuta. U
izreci presude utvrđeno je da su u potrošačkim ugovorima o kreditu ništetne
nepoštene (savjesnost ili nesavjesnost treba utvrditi) ugovorne odredbe kojima je
ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze
promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno
pregovaralo. Ako su ništetni jednostrani uvjeti pod kojima je tuženik mogao mijenjati
kamatnu stopu, to nikako ne znači da je ništetna odredba o tome da će kamatna
stopa biti promjenjiva, niti da je bilo koja stvarno primjenjivana kamatna stopa bila
svojom visinom a priori nevaljana na način da bi klijent raspolagao pravom na njeno
umanjenje. Isto tako sud je utvrdio da predmet prvostupanjskog postupka nije bio
utvrditi jesu li banke mijenjale kamatne stope nesavjesno ili savjesno, već da se
utvrđeno nepoštenje odnosi isključivo na ugovoreno pravo banke kao takvo dok o
tome jesu li konkretne kamatne stope bile određeno savjesno ili nesavjesno tek treba
utvrditi i to za svaki ugovor o kreditu posebno i to na temelju objektivnih dokaza i
primjenom objektivnih parametara. S obzirom da je tužitelj svoj tužbeni zahtjev
osnovao na pogrešnom zaključku da je ugovorena odredba o promjenjivosti kamatne
stope ništetna, neosnovano je i pravo tužitelja da traži utvrđenje ništetnosti članka 6.
predmetnog Ugovora o kreditu te isplatu iznosa utemeljenog na činjenici da je
ugovorena kamatna stopa za cijelo vrijeme otplate kredita određena kao fiksna. Tek
u slučaju kada bi tužitelj u dokaznom postupku dokazao da je tuženik nesavjesno
postupao prilikom promjene visine ugovorene kamatne stope, mogao bi tužitelj na
temelju izračuna razlike tražiti naknadu štete od strane tuženika. Isto tako tuženik
ističe da je očito da fiksna kamatna stopa nije bila volja nijedne ugovorne strane.
Tužitelj nema osnove ni za postavljanje takvog tužbenog zahtjeva s obzirom da je
tuženik postupao savjesno i u skladu s tada važećim propisima RH. U vrijeme kada
je sklapao ugovor s tužiteljem nije postojao propis koji je bankama nalagao
određivanje "referentne vrijednosti" odnosno egzaktnih parametara prilikom promjene
kamatnih stopa niti je to tada bio standard savjesnog postupanja. Tek krajem 2012.
definirana je Nacionalna referentna stopa kao pravi hrvatski parametar koji
udovoljava pravnim standardima koje postavlja navedena presuda VTS RH. Nikako

4

P-2967/20.

se iz načela savjesnosti i poštenja ni iz tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača nije
mogla izvesti obveza banke da utvrdi spomenute parametre odnosno da to što ih nije
utvrdila implicira i nesavjesno postupanje banaka prilikom određivanja kamatnih
stopa. I sam je VTS RH u svojoj presudi više puta istaknuo da su banke u
određivanju kamatnih stopa moguće postupale i savjesno, sukladno načelu
savjesnosti i poštenja, no da to nije predmet postupka radi zaštite kolektivnih
interesa. Napominje kako tužitelj nikada nije iskoristio svoje pravo iz članka 176.
Zakona o bankama te prigovorio tuženikovom izračunu kamatnih stopa, niti je tražio
raskid ili izmjenu ugovora radi promijenjenih okolnosti na njegovu štetu. Iz navedenog
tuženik zaključuje kako je tužitelj razumio odredbu promjene ugovorene kamatne
stope te na izračun iste nije imao primjedbi niti je bio u zabludi. Isto tako, a s obzirom
da je tuženik promjenu kamatnih stopa vršio u skladu s ugovorom, odnosno u skladu
s Odlukom o kamatnim stopama ili u skladu s drugim aktom banke, očito je da
tuženik nije mijenjao kamatne stope po svojoj diskrecijskoj ocjeni, već u skladu s
objektivnim kriterijima te je promjenjiva kamatna stopa u svakom slučaju bila pravno
valjana odredba ugovora koja omogućuje odredivost obveze korisnika kredita (članak

269. stavak 1. ZOO-a) potpuno u skladu s navedenim člankom 175. Zakona o
bankama. Nakon 1. siječnja 2009., odnosno nakon stupanja na snagu Zakona o
kreditnim institucijama, kriteriji promjene kamatnih stopa, odnosno način njihova
obračuna, određen je općim uvjetima poslovanja banaka, a koji se dostavlja HNB-u,
kao nadzornom tijelu, na odobrenje i eventualne izmjene. Nadalje od 1. siječnja

2011. u skladu s relevantnim odredbama Zakona o kreditnim institucijama, Zakona o
potrošačkom kreditiranju i Zakona o zaštiti potrošača, uprava tuženika utvrdila je
metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s
potrošačima, sve u skladu s navedenim Zakonom. Navedena Metodologija mijenjala
se u skladu s promjenama koje su donesene u zakonima te je uvijek bila usklađena s
Zakonom o kreditnim institucijama, Zakonom o zaštiti potrošača i Zakonom o
potrošačkom kreditiranju. Isto tako okolnosti koje su prouzročile povećane obveze
tužitelja nastupile su nakon sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu i bez utjecaja
tuženika na njih. Okolnosti, odnosno štetni događaji koji su nastupili nisu se mogli, u
trenutku sklapanja ugovora, predvidjeti ni na temelju povijesnih podataka ni
prihvaćenih statističkih modela. Iz navedenog se nameće zaključak da tuženi nije
mogao postupati nesavjesno i nepošteno s obzirom da ni sam nije mogao znati ni
predvidjeti razvoj događaja pa time nije mogao o tome informirati tužitelja. Ističe
prigovor zastare i to za sve iznose do 29. rujna 2009. s obzirom da se pri vraćanju
ispunjenja u povodu ništetnosti primjenjuju pravila stjecanja bez osnove. Tako navodi
VSRH Rev-421/92. "zastarijevanje potraživanja iz osnove bezrazložnog obogaćenja
počinje teći od trenutka kada se dužnikova imovina povećala na račun vjerovnika, a
ne od časa kada je vjerovnik saznao da povećanje dužnikove imovine". S obzirom da
se prilikom stjecanja bez osnove primjenjuje opći zastarni rok, dio tužiteljevih
potraživanja bi svakako bio u zastari.

Tužiteljica je podneskom od 15. siječnja 2018. uredila tužbu na način da je umjesto tuženika H. A.-A.-B. d.d. označila tuženika A. b. d.d.

Podneskom od 19. lipnja 2018. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način kako je to navedeno u izreci ove odluke.

Općinski sud u S. je 25. srpnja 2018. pod poslovnim brojem Po-132/15. donio presudu kojom je usvojio tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredaba

5

P-2967/20.

ugovora o kreditu broj …. sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine
od 4. prosinca 2006. u dijelu u kojem je iskazana kamatna stopa promjenjiva
odlukom tuženika, a koja je označena u članku 6. stavak 2. i 3. te je naloženo
tuženiku isplatiti tužiteljici ukupan iznos od 97.628,97 kuna zajedno sa zateznom
kamatom i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 12.160,00 kuna.

Županijski sud u Š. je 26. svibnja 2020. donio presudu i rješenje pod
poslovnim brojem Gž-895/18 kojim je potvrdio I° presudu Općinskog suda u S.
pod poslovnim brojem Po-132/15. od 25. srpnja 2018. u dijelu koji se odnosi na
utvrđenje ništetnosti članka 6. stavak 2. i 3. ugovora o kreditu broj …. sa
sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 4. prosinca 2006., dok je u
preostalom dijelu I° presuda ukinuta te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na
ponovno suđenje.

Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem: ugovora o kreditu broj …

sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine ovjeren kod javnog
bilježnika Z. P. iz S. pod poslovnim brojem OU-1036/06. od 5. prosinca

2006., zk izvadak za z.u. 3226 k.o. T., izvadak iz sudskog registra trgovačkih
društava, Aneks br. 1 uz ugovor o kreditu broj … sa sporazumom o
osiguranju novčane tražbine ovjeren kod javnog bilježnika Z. P. iz S. pod
poslovnim brojem OV-674/12. od 24. veljače 2012., otplatni plan od početka do kraja
otplate kredita, saslušanjem tužiteljice M. S., pisani nalaz i mišljenje sudske
vještakinje M. T. od 22. svibnja 2018., dopunskog nalaza i mišljenja sudske
vještakinje dr. M. T. od 10. ožujka 2021.

Stranke su po punomoćnicima popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Među strankama sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

Predmet ove parnice je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu na ime
povrata preplaćenih iznosa kamata po svakom mjesečnom anuitetu, a na temelju
pravomoćnog utvrđenja ovog suda da su ništetne odredbe govora o kreditu broj … sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 4. prosinca 2006. u
dijelu, a koje odredbe se odnose na jednostrano ovlaštenje tuženika da izvrši
promjenu stope ugovorene kamate sukladno odluci o kamatama banke.

Među strankama nije sporno:

- da je između tužitelja i tuženika sklopljen Ugovor o kreditu broj …
sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava
na nekretnini, na temelju kojeg je odobrena isplata iznosa od 235.000,00 CHF
uz kamatnu stopu od 3,88 % godišnje, promjenjivo i to 4. prosinca 2006.
- da je člankom 6. Ugovora utvrđeno da se kamatna stopa mijenja sukladno
odluci o kamatnim stopama tuženika

- da su stranke 22. veljače 2012. sklopile Anex 1. navedenog Ugovora kojim je
utvrđen moratorij na otplatu u trajanju od 12 mjeseci i izmijenjena je ugovorna
stopa koja od tog dana iznosi 5,45 %

- da je tužiteljica 31. svibnja 2013. otplatila kredit.

6

P-2967/20.

Kako je ovaj sud pravomoćno utvrdio ništetnost odredbi članka 6. stavak 2. i 3.
ugovora o kreditu broj … sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine
od 4. prosinca 2006., a koja se odredba odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, ostalo
je kao sporno utvrditi visinu pretplate kredita koja se očituje u razlici između početno
ugovorene kamatne stope i promjenjive kamatne stope tijekom otplatnog perioda.

Istaknut je i prigovor zastare.

S obzirom da je dio odredbe Ugovora o kreditu, sadržan u članku 6. stavak 2. i

3. koji se tiče dijela o promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđen ništetnim, to tužiteljica ima
pravo potraživati neosnovano stečeno po tom Ugovoru u skladu s propisom člankom

1111. Zakona o obveznim odnosima.

Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva ovaj sud je proveo financijsko-
knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i
financije M. T. na okolnost:

- kolike iznose bi tužitelj isplatio tuženiku za svaki pojedini mjesec utuženog
razdoblja (srpanj 2007. – svibanj 2013.) da je kamatna stopa ostala na razini
one iz Ugovora o kreditu broj … od 4. prosinca 2006. od 3,88 %
godišnje

- kolika je razlika između iznosa (mjesečnih obroka) stvarno plaćenih tuženiku
od strane tužitelja od onih koje bi platio da je tijekom cijelog utuženog
razdoblja plaćao svoju obvezu s kamatnom stopom od 3,88 % godišnje s tim
da se za svaki mjesec utuženog razdoblja specificira iznos razlike.

Iz pisanog nalaza i mišljenja sudske vještakinje M. T. od 22. svibnja

2018. proizlazi kako joj je za potrebe izrade pisanog nalaza i mišljenja dostavljena
dokumentacija:

- Ugovor o kreditu broj ... sa sporazumom o osiguranju novčane
tražbine 4. prosinca 2006. (list 5-11 spisa),

- Aneks br. 1 uz Ugovor o kreditu broj … sa sporazumom o
osiguranju novčane tražbine od 22. veljače 2012. (list 14-18 spisa),
- otplatni plan H. A. A. bank po kreditu …., partija
… od 13. veljače 2015. (list 20 spisa).

Ugovorom o kreditu broj …. sa sporazumom o osiguranju novčane
tražbine 4. prosinca 2006. (list 5-11 spisa), zaključenim između H. A. A.
B. (banka), M. S. (korisnik kredita), B. K. (jamac platac),
B. K. (sudužnik), D. S. (založni dužnik) i R. S. (založni
dužnik) korisniku kredita odobreno je 235.000,00 CHF s rokom otplate u 14 godina
odnosno u 168 mjesečnih anuiteta od po 1.815,16 CHF koji se podmiruju u kunama
obračunatim po srednjem tečaju banke na dan dospijeća odnosno plaćanja (u
daljnjem tekstu Ugovor). Dospijeće prvog anuiteta je 3. siječnja 2007. s tim da svaki
slijedeći anuitet dospijeva svakog posljednjeg dana u mjesecu. Trajanje kredita
ugovoreno je do 31. prosinca 2020. (14 godina). Ugovorom je utvrđena godišnja
kamatna stopa u visini od 3,88 %.

Spisu prileži Aneks br. 1 uz Ugovor o kreditu broj … sa
sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 22. veljače 2012. (u daljnjem tekstu
Aneks) u kojem je između ostalog navedeno da glavnica kredita na dan 31. siječnja

2012. iznosi 170.208,02 CHF (članak 1.), na glavnicu se obračunavaju kamate od

7

P-2967/20.

5,45 % (članak 3.), korisniku kredita odobrava se moratorij na otplatu glavnice od 31.
siječnja 2012. do 31. siječnja 2013. te da idući anuitet dospijeva 28. veljače 2013.
(članak 4.).

Iz spisa proizlazi da je tužiteljica 1. lipnja 2013. prijevremeno u cijelosti otplatila kredit.

Iako tužiteljica u podnesku navodi da potražuje razliku između plaćenih
kamata i obračunatih po stopi od 3,88 % (za cijelo utuženo razdoblje) iz utuženih
iznosa vidljivo je da od dospijeća 62. anuiteta tj. od 28. veljače 2013. tužiteljica
potražuje razliku u odnosu na obvezu obračunatu po kamatnoj stopi od 5,45 % kako
je to utvrđeno Aneksom.

U ovom nalazu vještakinja je izvršila izračuna razlike između obveze tužiteljice
po Ugovoru i Aneksu uz obračun kamata po ugovorenoj kamatnoj stopi od 3,88 %,
odnosno stopi od 5,45 % i plaćenog iznosa utvrđenog novim otplatnim planom
sačinjenim po izmijenjenim kamatnim stopama.

Spisu ne prileži otplatni plan sačinjen prilikom zaključenja Ugovora i kao ni otplatni plan po odredbama iz Aneksa.

Za potrebe izrade nalaza vještakinja je sačinila dva otplatna plana i to na način da je utvrdila visinu anuiteta koji dospijevaju od:

1. 31. siječnja 2007. do 31. siječnja 2013. uz obračun kamata po stopi od 3,88

%, sukladno odredbama Ugovora

2. 28. veljače do 31. svibnja 2013. uz obračun kamata po stopi od 5,45 %

sukladno odredbama Aneksa, (u daljnjem tekstu Prvi otplatni plan).

Spisu prileži otplatni plan sačinjen po tuženoj 13. veljače 2015. (list 20 spisa)
za razdoblje od 12. prosinca 2006. (isplata kredita) 1. lipnja 2013. (dan prijevremene
konačne otplate kredita) – u daljnjem tekstu Drugi otplatni plan.

Iz ovog Drugog otplatnog plana razvidno je da je samo prvih 5 anuiteta
utvrđeno u ugovorenoj visini od 1.815,16 CHF (uz obračun kamata po ugovorenoj
stopi od 3,88 %) dok su svi preostali anuiteti iskazani u visini različitoj od visine
anuiteta utvrđenih Ugovorom.

Iz Drugog otplatnog plana proizlazi da je tuženi zaduženja s osnova Ugovora
vršio uz obračun kamata i u visini anuiteta kako slijedi:

RED. RAZDOBLJE KAM. IZNOS
BR. OD DO STOPA ANUITETA
1. 31.01.2007 30.06.2007 3,88 1.815,16
2. 31.07.2007 31.08.2007 4,60 1.897,08
3. 30.09.2007 29.02.2008 5,00 1.943,00
4. 31.03.2008 30.11.2008 5,99 2.055,52
5. 31.12.2008 30.11.2010 6,20 2.078,62
6. 31.12.2010 30.09.2011 5,95 2.055,11
7. 31.10.2011 07.10.2011 5,45 2.209,89

Kao što je već navedeno spisu ne prileže otplatni planovi sačinjeni prilikom
zaključenja Ugovora i Aneksa.

Za potrebe izrade ovog nalaza vještakinja je sačinila otplatni plan sukladno
odredbama Ugovora po stopi od 3,88 %, a na ostatak glavnice na dan 31. prosinca

2012. (dospijeće 61. anuiteta) prema odredbama Aneksa tj. po stopi od 5,45 % (u
daljnjem tekstu Prvi otplatni plan).

Iz spisa je vidljivo je da je tužiteljica 1. lipnja 2013. prijevremeno u cijelosti otplatila kredit po Ugovoru.

8