Poslovni broj: 152 Povrv-4487/19-10

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Andrei Grahovac, po
prijedlogu višeg sudskog savjetnika – specijaliste Nataše Marahovec, u pravnoj stvari
tužitelja Z. h. d.o.o., Podružnica č. iz Z., OIB 85584865987, kojega zastupa punomoćnica A. K., odvjetnica u Z., protiv tuženika M. Š. iz S., OIB …, kojega zastupa punomoćnik F. R., odvjetnik u Z., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 30. ožujka 2021., u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja odvjetnika L. K. i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 16. travnja 2021.

p r e s u d i o j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ilinke
Lisonek iz Zagreba poslovni broj Ovrv-5928/19 od 17. lipnja 2019. u cijelosti i odbija
se tužbeni zahtjev u cijelosti.

II Nalaže se tužitelju Z. h. d.o.o., Podružnica Č. nadoknaditi tuženiku M. Š. troškove parničnog postupka u iznosu od 312,50 kn, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Ilinka Lisonek iz Zagreba donio je rješenje o
ovrsi poslovni broj Ovrv-5928/19 od 17. lipnja 2019. na temelju vjerodostojne
isprave – izvoda iz poslovnih knjiga broj … od 7. lipnja 2019. kojim je
naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 450,18 kn sa zateznim kamatama
tekućima na iznos od 76,48 kn od 17. kolovoza 2018., na iznos od 76,48 kn od
17. rujna 2018., na iznos od 67,78 kn od 17. listopada 2018., na iznos od 76,48
kn od 17. studenog 2018., na iznos od 76,48 kn od 17. prosinca 2018. i na
iznos od 76,48 kn od 17. siječnja 2019. do isplate.

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnio prigovor, te je
rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-4487/19-2 od 12. rujna 2019. stavljeno
izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak
nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru osporava osnovu i visinu potraživanja. Navodi da nema
nepodmirenih obveza prema tužitelju niti je obveznik plaćanja. Nadalje navodi
da iz vjerodostojne isprave nije razvidno odakle proizlazi potraživanje, niti je
dokazano postojanje obveze na plaćanje, kao i da je nejasno na koji način je
tužitelj došao do predmetnog iznosa koji potražuje. Tijekom postupka navodi da
tužitelj ne obrazlaže na koji način i po kojem temelju je definiran i utvrđen odnos

2

Poslovni broj: 152 Povrv-4487/19-10

tužitelja kao davatelja usluge i tuženika kao korisnika usluge, a prema kojem da
je tuženik u evidenciji tužitelja zaveden kao korisnik usluge odvoza komunalnog
otpada za spremnik volumena 80 l te brojem mjesečnih odvoza od ukupno 8.
Navodi da računi ne odgovaraju stvarnom stanju, da iz istih ne proizlazi stvarno
stanje potrošnje tuženika, a s obzirom da tuženik nije koristio usluge tužitelja.
Osporava i primitak predmetnih računa. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužitelj tijekom postupka predlaže sudu održati na snazi platni nalog u cijelosti
uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga broj 11080 od
7.6.2019. (list 3), Cjenik usluga (list 13), Opće uvjete poslovanja s korisnicima
(list 14-17), knjigovodstveno stanje obveznika (list 18-20), bilješke iz matične
evidencije (list 21-22), izvod iz registra matičnih podataka (list 23), prijepise
računa (list 24-47).

6. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio tužbeni

zahtjev neosnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu troškova za pruženu uslugu odvoza
komunalnog otpada stambenom prostoru u S., sistemski broj objekta … za

              razdoblje od srpnja do prosinca 2018.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj ovlašten na pružanje komunalne
usluge odvoza komunalnog otpada te da je tuženik vlasnik predmetnog
stambenog prostora, a koje okolnosti nisu osporene po tuženiku

9. Sporno je da li tužitelj ima zakonsku ovlast naplatiti utužene iznose prema
utuženim računima za uslugu koja da nije pružena po tužitelju te visina
tužbenog zahtjeva.

10. Uvidom u izvod iz poslovnih knjiga broj … od 7. lipnja 2019., izvod iz
registra matičnih podataka, bilješke iz matične evidencije te prijepise računa
sud je utvrdio da je kao korisnik tužitelja zaveden tuženik kao vlasnik za
stambeni prostor na adresi S., sistemski broj
objekta …, sa zaduženim spremnikom od 80 l za koji postoji
nepodmireno dugovanje za razdoblje od srpnja do prosinca 2018. za uslugu
prikupljanja komunalnog otpada u ukupnom iznosu od 450,18 kn. Nadalje, iz
prijepisa računa razvidno je da je tuženiku obračunata usluga prikupljanja
miješanog komunalnog otpada prema broju mjesečnih odvoza, a koji da je
vršen osam (rujan), odnosno devet (srpanj, kolovoz, listopad do prosinac) puta
mjesečno, zaduženog volumena od 80 l i naknade za preuzimanje jedne litre
miješanog komunalnog otpada (0,09622 kn/l) uz odobreni popust od 1,60 kn
sukladno Odluci o popustima prema korisnicima usluga prijevoza i zbrinjavanja
miješanog komunalnog otpada iz kategorije fizičkih osoba te sve uvećano za
pripadajući porez na dodanu vrijednost od 13%. Također, iz izvoda iz registra
matičnih podataka proizlazi da je odvoz otpada redovan sa devet odvoza
mjesečno u razdoblju od lipnja do listopada 2019., a koje razdoblje nije utuženo
u ovom postupku.

11. U odnosu na prigovor ne zaprimanja računa valja istaknuti da su računi slani na
adresu tuženika u S., a kako je to i razvidno iz
prijepisa računa. Tuženik nije osporio okolnost da je navedena adresa upravo
adresa kojom je tužitelj raspolagao za dostavu pošte. Sukladno odredbi čl. 10.
Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15 – dalje
ZOO) svaka strana je dužna u određenom imovinskopravnom odnosu postupati
sa dužnom pažnjom dobrog domaćina, tužitelj sa pažnjom dobrog
gospodarstvenika, a tuženik sa pažnjom dobrog domaćina. Stoga, sama
okolnost zaprimanja/ne zaprimanja računa po tuženiku, a uzimajući u obzir

3

Poslovni broj: 152 Povrv-4487/19-10

opće poznatu činjenicu da se računi za režijske troškove dostavljaju običnom
poštom, ne može se stavljati na teret tužitelju da li je tuženik zaprimo
predmetne račune, odnosno, uslijed kojih razloga iste eventualno nije zaprimio.

12. Također, valja istaknuti da okolnost da tuženik nije podnio pisani prigovor na
račune u smislu odredbe čl. 28. Općih uvjeta poslovanja s korisnicima (Službeni
glasnik Grada Zagreba br. 4/15 – dalje Općih uvjeta), a kojom je odredbom
propisana mogućnost, a ne obveza podnošenja prigovora, ne isključuje ovlast
tuženika u ovom postupku osporavati utužene račune.

13. Odredbom čl. 30. st. 1. i 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom
(Narodne novine broj 94/13 – dalje ZOGO) propisano je da javna usluga
prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog
komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom
području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog
otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, a korisnik usluge na području
pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela
nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je
vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja
ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

14. Odredbom čl. 33. st. 1.-3. ZOGO propisano je da je davatelj usluge dužan
obračunati cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. ovoga Zakona na način kojim se
osigurava primjena načela »onečišćivač plaća«, ekonomski održivo poslovanje
te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge sukladno odredbama
ovoga Zakona, uredbe iz članka 29. stavka 10. ovoga Zakona i odluke iz čl. 30.
st. 7. ovoga Zakona. Davatelj usluge dužan je korisniku usluge obračunati
cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. ovoga Zakona razmjerno količini predanog
otpada u obračunskom razdoblju koristeći kriterij obračuna količine otpada
određen odlukom iz čl. 30. st. 7. ovoga Zakona, pri čemu obračun cijene javne
usluge mora biti u skladu s uredbom iz čl. 29. st. 10. ovoga Zakona. Davatelj
usluge dužan je voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog
korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine otpada iz čl.
30. st. 9. ovoga Zakona.

15. Teret dokaza u svezi pružanja osporene usluge odvoza komunalnog otpada je
na tužitelju sukladno odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku
(Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13,
89/14, 70/19 – dalje ZPP).

16. Tuženik je osporio vjerodostojnost izvatka iz poslovnih knjiga, kao i utuženih
računa, koji kao takvi predstavljaju vjerodostojne isprave, ali isti nemaju
pretpostavljenu dokaznu snagu (čl. 230. st. 1. ZPP-a), jer je riječ o privatnim
jednostranačkim ispravama koji, sami po sebi, nisu dostatni za utvrđenje
odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari. Također, iz preostale spisu priležeće
dokumentacije dostavljene po tužitelju ne proizlazi da je tužitelj uredno
izvršavao uslugu odvoza komunalnog otpada.

17. Tužitelj je kao davatelj usluga u skladu s citiranim odredbama ZOGO-a bio
dužan obračunati cijenu javne usluge na način da se osigurava primjena načela
„onečišćivač plaća“ razmjerno količini predanog otpada u obračunskom
razdoblju te je shodno tome bio dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini
otpada, a tijekom postupka nije utvrđeno da bi tužitelj vodio evidenciju o
preuzetoj količini otpada.

18. Odredbom članka 14. Direktive 2008/98/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od
19. studenog 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva
(Službeni list Europske unije EL 312/12 od 22. studenog 2008.) i čl. 6. st. 1. toč.

4

Poslovni broj: 152 Povrv-4487/19-10

te čl. 33. st. 1. ZOGO određeno je da se cijena javne usluge odvoza miješanog
komunalnog otpada obračunava po načelu "onečišćivač plaća", dok se prema
pravnom shvaćanju izraženim u zaključku sa sastanka Vrhovnog suda
Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova
održanom 4. prosinca 2017. prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom,
kao i prema Zakonu o otpadu primjenjuje načelo "onečišćivač plaća" -
proizvođač otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera
gospodarenja otpadom te nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika
nekretnina kojima ta usluga stvarno nije pružena, odnosno od osoba koje nisu
onečišćivači.

19. S obzirom da ZOGO ne propisuje mogućnost naplate usluge koja stvarno nije
pružena te uzevši u obzir da tužitelj tijekom postupka nije dokazao u smislu
odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a da je izvršio uslugu odvoza otpada sukladno
citiranim odredbama ZOGO, a time niti da bi obračun cijene usluge prema
utuženim računima bio sukladan odredbi čl. 33. st. 2. ZOGO, to sud nalazi da
ne postoji obveza tuženika na snošenje troškova gospodarenja komunalnim
otpadom u smislu odredbe čl. 30. st. 1. i 5. ZOGO, te u cijelosti odbija tužbeni
zahtjev kao neosnovan.

20. Slijedom navedenog, sud je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a platni
nalog u cijelosti ukinuo te je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev (sukladno
Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa
predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.) i
odlučeno je kao u točki I izreke presude.

21. S obzirom da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži
plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je
sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga
u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u
parnici, odlučivao ovom presudom kojom se postupak završava (prema
Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa
predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155.
ZPP-a i tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to
zatraženi trošak za sastav prigovor na rješenje o ovrsi 25 bodova (Tbr.11/1
Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj
142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje OT), što uz važeću vrijednost jednog
boda od 10,00 kn (Tbr.50 OT) i porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr.42 OT)
iznosi 312,50 kn (točka II izreke presude).

U Zagrebu 16. travnja 2021.

Sudac Andrea Grahovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti u roku 8 dana od dana dostave presude žalbu županijskom sudu. Žalba se ulaže putem ovoga suda u četiri

5

Poslovni broj: 152 Povrv-4487/19-10

primjerka za sud i protivnu stranu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati
samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog
pogrešne primjene materijalnog prava.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DN-a

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika