Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
20 000 Dubrovnik
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Ilki Markić, u vijeću
sastavljenom od sutkinje toga suda Ilke Markić, kao predsjednice vijeća te sudaca,
porotnika, Aide Soraić i Željka Kulišića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vesne
Bender, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog E. B.,
povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, poslovni broj
KO-DO-…, od dana …. godine, koja je u ovaj sud zaprimljena
dana …. godine, radi kaznenih djela iz čl. 226.KZ/11, čl. 315. st. 4. u
svezi st. 2. i st. 1. KZ/11 i čl. 278. st. 3. u svezi sa st. 1. KZ/11, a sve u svezi s čl. 51.
KZ/11 ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 –
dalje u tekstu: KZ/11), nakon javne rasprave održane i zaključene na ročištu dana …. godine, uz prisutnost optuženika E. B., branitelja optuženika
po službenoj dužnosti Z. K., odvjetnika iz D., oštećenika I.
K., svjedoka D. A., I. H., S. K., A. Č. i za
tužitelja Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku Dominka Hladila, općinskog
državnog odvjetnika, dana …. godine, u prisutnosti optuženika E.
B. i za tužitelja Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku Zrinke Žeravica,
državnoodvjetničke vježbenice, objavio je i
p r e s u d i o j e
Optuženik: E. B., zvani B., OIB:
…, sin A. i S. rođene K., rođen …. godine u D., s prebivalištem u
D., O. N. …, neoženjen, bez djece, živi u
izvanbračnoj zajednici, sa završenom osnovnom školom,
srednjeg imovnog stanja, osuđivan,
k r i v j e
I. što je dana …. iza … sati u D., u nakani
prikazivanja vozila registriranog, na neregistrirani automobil marke F. P., broja
šasije …, postavio i to na prednju stranu vozila nepripadajuću
registracijsku tablicu broja … koje pripadaju automobilu marke O. C.,
vlasništvo I. M., a na zadnju stranu vozila nepripadajuću registracijsku
tablicu broja … koje pripadaju automobilu marke D. D., vlasništvo
trgovačkog društva Z., da bi dolaskom u V. ulicu postupio
suprotno odredbi čl. 59. st. 1. t. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama jer se na
mjestu na kojem se promet upravlja uređajem za davanje znakova prometnim
svjetlima nije zaustavio na znak crvenog svjetla, a u čemu je zamijećen od strane
policijskih službenika postaje I. K. i S. K., koji
su svojim službenim vozilom registracijskih oznaka … uz upotrebu svjetlosne i
zvučne signalizacije krenuli za njim kako bi ga zaustavili, a nakon čega je u namjeri
sprječavanja postupanja policijskih službenika prema njemu i napada na njih i znajući
da takvom vožnjom ugrožava sigurnost A. Č. koja se nalazila na mjestu
suvozača, kao i ostalih sudionika u prometu i pristajući na to, nastavio voziti ulicom
O. S. R. u smjeru tržnice G. pri tome postupajući suprotno odredbi
čl. 75. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama pretječući kolonu vozila na
cesti na kojoj postoje najmanje dvije prometne trake namijenjene za promet vozila u
istom smjeru i na kojima su kolone vozila i pri tome prelazeći iz trake u traku, da bi
dolaskom do tržnice G. postupio suprotno odredbi čl. 49. st. 2. Zakona o sigurnosti
prometa na cestama jer se na cesti na kojoj su kolničke trake fizički odvojene jedna
od druge, a za promet u oba smjera postoje najmanje četiri obilježene prometne
trake, vozilom kretao kolničkom trakom namijenjenom za promet vozila iz suprotnog
smjera, odnosno u suprotnom ili zabranjenom smjeru, a kada mu je u ulici O.
P. I. P. I. u blizini ljekarne G. prepriječen put službenim policijskim
vozilom, nije se zaustavio tako da je došlo do kontakta između njegovog vozila i
vozila policije i policijski službenik I. K. i S. K. su izašli iz vozila i
krenuli prema njemu kako bi ga zaustavili na što se on vozilom vratio unatrag i
nastavio vožnju ulicom O. S. R. dok su ga policijski službenici
nastavili pratiti sve do ulice A. H. gdje su ga pretekli nastojeći mu
zapriječiti prolaz, ali se ponovno nije zaustavio već je svojim vozilom snažno udario u
policijsko vozilo, te se ubrzavajući nastavio kretati ulicom G. J. B.,
J. ulicom i ulicom O. G., pri tome povećavajući brzinu iako su se uz rub
kolnika nalazila djeca, da bi na kraju u S. ulici ponovno udario u policijsko vozilo
i izašao iz svog vozila i krenuo bježati te su ga tada policijski službenici uhitili,
dakle, kao sudionik u cestovnom prometu iz obijesti teško kršio propise o
sigurnosti prometa vozeći u suprotnom smjeru i time izazvao opasnost za život i
tijelo ljudi, silom pružao otpor službenoj osobi u obavljanju njene službene radnje i
lažnu ispravu uporabio kao pravu, a djelo je počinjeno glede javne isprave,
II. čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – obijesnom vožnjom u
cestovnom prometu, opisano i kažnjivo po čl. 226. Kaznenog zakona, kazneno djelo
protiv javnog reda – napad na službenu osobu, opisano i kažnjivo po čl. 315. st. 2. u
svezi st. 1. Kaznenog zakona i kazneno djelo protiv krivotvorenja – krivotvorenje
isprave, opisano i kažnjivo po čl. 278. st. 3. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona, a sve
u svezi s čl. 51. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15,
61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11).
III. Na temelju odredbe čl. 226. KZ/11, a u svezi sa čl. 51. st. 1. KZ/11, optuženiku E. B. se za kazneno djelo iz čl. 226. KZ/11
utvrđuje
kazna zatvora u vremenskom trajanju od 8 (osam) mjeseci.
Na temelju odredbe čl. 315. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, a u svezi sa čl. 51. st.1.
KZ/11, optuženiku E. B. se za kazneno djelo iz čl. 315. st. 2. u svezi st. 1.
KZ/11
utvrđuje
kazna zatvora u vremenskom trajanju od 1 (jedne) godine.
Na temelju odredbe čl. 278. st. 3. u svezi sa st. 1. KZ/11, a u svezi sa čl. 51.
st. 1. KZ/11, optuženiku E. B. se za kazneno djelo iz čl. 278. st. 3. u svezi
sa st. 1. KZ/11
utvrđuje
kazna zatvora u vremenskom trajanju od 6 (šest) mjeseci.
Temeljem čl. 51. st. 1. i st. 2. KZ/11, optuženik E. B. se
o s u đ u j e
NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U VREMENSKOM TRAJANJU OD
1 (jedne) GODINE I 8 (osam) MJESECI.
IV. Na temelju čl. 54. KZ/11, optuženiku se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora
uračunava vrijeme lišenja slobode i provedeno u istražnom zatvoru, od uhićenja
dana …. godine, u … sati pa nadalje.
V. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08, optuženik je dužan naknaditi troškove ovog
kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. - 8. ZKP/08, od kojih paušalna svota, iz
čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 iznosi 500,00 kn, kao i troškove svjedoka S. K. i
I. H. u iznosu od po 100,00 kuna, troškove psihijatrijskog vještačenja po
vještaku dr. H. M., račun br. … od dana ….
godine, u iznosu od 2.900,00 kuna, troškove sudskomedicinskog vještačenja po
vještaku dr. I. B., račun br. …, od dana …. godine, u iznosu
od 1.773,75 kuna, kao i troškove toksikološkog vještačenja po Centru i vještačenja I. V., u iznosu od 750,00 kuna, a koje
troškove je optuženik E. B. dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od
pravomoćnosti ove presude, uplatom na račun Državnog proračuna Republike
Hrvatske, model HR64, IBAN: HR1210010051863000160, poziv na broj odobrenja
…. (opis plaćanja: troškovi u predmetu br. 39. K-…), te
dostaviti sudu primjerak uplatnice, kao i troškove branitelja po službenoj dužnosti
Z. K., odvjetnika iz D., a o čemu će biti doneseno posebno
rješenje.
VI.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podnijelo je ovome sudu, dana
…. godine, optužnicu pod brojem KO-DO-…, od dana …. godine, protiv optuženika E. B., zbog kaznenog djela iz čl.
226.KZ/11, čl. 315. st. 4. u svezi st. 2. i st. 1. KZ/11 i čl. 278. st. 3. u svezi sa st. 1.
KZ/11, a sve u svezi s čl. 51. KZ/11.
2. Optužno vijeće Općinskog suda u Dubrovniku je rješenjem posl. br. 40. Kov-
…, od dana …. godine, potvrdilo navedenu optužnicu.
3. Tužitelj je, na glavnoj raspravi održanoj dana …. godine,
izmijenio činjenični opis optužnice na način da u retku 31. umjesto riječi "i prepriječili
mu kolnik", treba stajati "nastojeći mu zapriječiti prolaz".
4. Pozvan da se očituje o optužnici, optuženik je izjavio da se djelomično smatra
krivim, da će iznijet svoju obranu i odgovarat će na postavljena pitanja te želi biti
ispitan na kraju dokaznog postupka.
5. Sud je u dokaznom postupku izveo sve dokaze, koje je predložio tužitelj te je
ispitao oštećenika, kao svjedoka, I. K., svjedoke S. K. i A. Č.,
uz suglasnost stranaka pročitani su zapisnici o ispitivanju svjedoka D. A.,
koji je dao na zapisnik o ispitivanju svjedoka kod Općinskog državnog odvjetništva u
Dubrovniku, dana …. godine (list spisa 170-172) i svjedokinje I.
H., koji je dala na zapisnik o ispitivanju svjedoka kod Općinskog državnog
odvjetništva u Dubrovniku, dana …. godine (list spisa 160-161),
pročitan je i pregledan nalaz i mišljenje vještaka dr. I. B., od dana …. godine (list spisa 220-221), uz suglasnost stranaka pročitan je i pregledan
nalaz i mišljenje vještaka dr. H. M., od dana …. godine (list
spisa 177-182), kao i nalaz i mišljenje Centra I. V. od dana …. godine (list spisa 223-227),
pročitano je i pregledano izvješće o uhićenju i dovođenju u policijsku
jedinicu za E. B. od …. (list spisa 18-25), službena bilješka o
postupanju policijskih službenika postaje od ….
(list spisa 34-37), zapisnik o očevidu postaje od
. (list spisa 38-40), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola za E. B.
od …. serijskog broja …. (list spisa 41), liječnička
dokumentacija za I. K. od …. (list spisa 42-44), zapisnik o
pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa PU, Službe
br. … od ….. (lis spisa 110-
115), izvješće o izvršenoj pretrazi PU, Službe
br. … od …. (lis spisa 121-
122), medicinski karton pacijenta E. B. (list spisa 124-156) te službena
bilješka sa snimkom nadzornih kamera na kojemu je vidljivo kretanje E. B.
na dan …. (list spisa 185-187).
5.1 Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za E.
B., od …. (list spisa 56-58).
5.2 Stranke nisu imale primjedbe na izvedeni dokazi.
6. Optuženik E. B. je u svojoj obrani, na kraju dokaznog postupka, naveo
da je istina da se, navedene zgode, dao u bijeg sa vozilom. Taj dan je išao po
terapiju, i uzeo ju je, ali malo više. Kada ga je počela hvatat policiju, bježao je, a iz
razloga što nije imao vozačku dozvolu. Navedene zgode se prepao, ali ni u jednom
trenutku nije imao namjeru policijsko vozilo udariti, ili policajca, niti da bi im htio
nanijeti bilo kakvu štetu. Što se tiče kombija, već 10 metara prije je vidio kombi da
stoji, prešao je u drugi kolni trak, prije njih. Na vozilu njegove registarske pločice su
bile skinute, a te druge tablice je stavio samo za taj, budući je išao na terapiju, i bile
su različite naprijed i natrag. Ne zna da li je udario u vozilo policijsko, kada je bio
pored kombija, smatra da nije, žao mu je što je doveo sebe i ostale građane u
opasnost s ovim što je činio, žao mu je i kaje se. Zna da je kriv i stvarno mu je žao.
6.1 Temeljem čl. 435. st. 2. ZKP/08, pregledan je i preslušan zapisnik o prvom
ispitivanju okrivljenika E. B. od …. godine, s pripadajućim
elektronskim zapisom i snimkom (list spisa 60-64), kao i zapisnik o prvom ispitivanju
osumnjičenika E. B. od …. godine, s pripadajućim
elektronskim zapisom i snimkom (list spisa 26-33).
6.2 Branitelj optuženika, kao ni tužitelj nisu imali pitanja za optuženika.
7. Obranu optuženika E. B. sud je ocijenio kao djelomično priznanje kaznenih djela.
8. Oštećenik, ispitan kao svjedok, I. K. je iskazao suglasno kao na zapisnik
o ispitivanju svjedoka kod Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, dana …. godine.
8. Na zapisnik o ispitivanju svjedoka kod Općinskog državnog odvjetništva u
Dubrovniku, dana …. godine, je naveo da je to bilo ….
godine, kada je radio kao policijski službenik postaje, zajedno s
kolegom S. K.. Nalazili su se u vozilu za specijalne namjene i bili su
upućeni na intervenciju u K.. Kretali su se V. ulicom i dolaskom do
semafora, kraj skretanja za trgovački centar P., vidjeli su vozilo bijele boje, marke
P., koje se nije zaustavilo, dok je na semaforu bilo uključeno crveno svjetlo te se
većom brzinom nastavio kretati, a nije se zaustavio na semaforu kraj trgovačkog
centra T.. Uključili su svjetlosnu i zvučnu signalizaciju i krenuli za njim i sustigli
su ga negdje kod ulaza u bivšu R., ali se on nastavio kretati ul. O. S.
R. suprotnom trakom, pretječući vozila, onda bi se vratio u svoju traku, kada bi
naišlo vozilo iz suprotnog smjera, a onda je ponovno ušao u suprotnu traku i tako se
kretao prema tržnici. Vjerojatno vidjevši da je gužva u prometu ulicom koja vodi
pokraj R. S., on je preko pješačkog otoka skrenuo u dio ceste
namijenjenoj za kretanje vozila iz suprotnog smjera te se kretao tom cestom u
suprotnom smjeru prema zgradi J., a oni su vozilom išli za njim jer su
ocijenili da im sigurnosna situacija to dopušta. Izvijestio je dežurstvo i šefa smjene o
svemu te je rekao i reg. oznaku vozila. Šef smjene ga je pitao je li siguran da se radi
o tim oznakama, jer da te oznake pripadaju vozilu M., ali je on potvrdio reg.
oznake i nastavio se kretati za njim. Vozio je tako suprotnom trakom do crkve u
G., gdje je ušao u svoju prometnu traku, ali su ga na tom ravnom dijelu, prema
kružnom toku, uspjeli preteći i zapriječiti mu put kraj ljekarne u G.. Došlo je tada
do kontakta dvaju vozila, ali se radilo o manjem kontaktu i misli da je to bilo u stražnji
dio njihovog vozila, ali nije mogao točno ocijeniti gdje je točno došlo do kontakta.
Izašli su oboje iz vozila i krenuli prema njemu, ali je on naglo krenuo vozilom vožnjom
unatrag, vozeći se suprotnom prometnom trakom, te je došao do pješačkog otoka
ispred hotela P. i tu se, kraj pješačkog prijelaza, polukružno okrenuo, gdje je
pošao prema tržnici G., ali ovoga puta u pravom smjeru. Oni su utrčali u vozilo i
krenuli za njim i tada su uočili da su u vozilu dvije osobe i to muška osoba na mjestu
vozača i ženska osoba na mjestu suvozača. To su javili operativnom dežurstvu, rekli
su da se potjera nastavlja i sustigli su ga negdje kraj tržnice. On je krenuo cestom
pokraj robne kuće S. pa prema kružnom toku, s tim da je na onom ravnom dijelu,
prije kružnog toka, pretjecao kolonu vozila. Ušao je potom u ulicu A. H.
te su oni išli za njim i negdje kraj kbr. … a i b u toj ulici uočio je ispred njih jedno
kombi vozilo, koje se kretalo sporo i on je očekivao da je u fazi zaustavljanja, što je
iskoristio kako bi pretekao ovo vozilo P. i na taj način onemogućio daljnji bijeg,
koristeći poziciju ovog kombi vozila ispred njih. Međutim, u pretjecanju je osjetio
snažni udarac u desnu bočnu stranu vozila, od kojeg udarca je njihovo vozilo bilo
odbačeno na sjevernu stranu, prema parkiranom vozilu pokraj ceste i tada je
zaključio da je to udarac ovog vozila P., koje je na taj način njih onesposobilo i
napravilo prolaz, kojim može proći između našeg vozila i ovog kombi vozila, kojeg je
pretekao i nastavio se kretati. Vidio je da se to kombi vozilo zaustavlja na proširenju
prema gornjem ulazu u R. S.. Zatražio je tada dodatnu pomoć iz
policije. Javio je da su imali sudar, ali da je vozilo u voznom
stanju i da nastavljaju s potjerom. Dolaskom do križanja ul. A. H. i ul.
J. B., vozilo P. je skrenulo u licu J. B. te se nastavilo kretati
tom ulicom prema J., a potom ul. O. G.. Radi se o uskim ulicama na
kojima se nalazilo puno djece na cesti. Sve je to javljao putem radio veze i zatražio
pojačanja te je dobio informaciju da im je krenulo u pomoć vozilo, u kojem su kolege
A. i H. i da su krenuli s P.. Vidio je da se to vozilo namjerava spustiti
S. ulicom u ul. A. H., što je javio kolegama, kako bi mu zapriječili
put i onemogućili bijeg. Mislio je da neće stići pa je bio stalno iza tog vozila, ali je ipak
javljeno da su kolege stigle na to križanje i da će blokirati. Međutim, kolega A. s
vozilom nije mogao u potpunosti blokirati to križanje pa je on došao i krenuo je u
desno, kako bi onemogućio njegov daljnji bijeg. Kada su došli tamo na križanje,
istrčali su iz vozila, s tim da je izašao K. iz njegovog vozila, a on nije mogao, jer
nije imao dovoljno mjesta, a vidio je da je iz drugog vozila istrčao kolega A..
Došli su do vozila P. i otvorili vozačeva vrata, kako bi izveli vozača iz vozila, ali je
on u tom trenutku naglo krenuo unatrag, iako su vrata vozila bila otvorena i išao je
prema vrhu te S. ulice, gdje se polukružno okrenuo, a potom krenuo natrag
odakle je i došao ul. O. G. pa u J. ulicu. Javio je da blokada nije uspjela i
da se potjera nastavlja. Kolega K. se vratio u vozilo, ali nije mogao odmah
zatvoriti vrata. Ovo je javio nakon što je kolega K. ušao u vozilo. Rekao je još da
je vozilo znatno oštećeno, ali da je u voznom stanju i da oni nastavljaju s potjerom.
Vozilo P. se cijelo vrijeme kretalo većom brzinom, a oni su stalno imali uključenu
svjetlosnu i zvučnu signalizaciju, kako bi pješaci prvenstveno bili upozoreni, a još
jednom napominje da je bilo puno djece. To vozilo je nadalje išlo u J. ulicu te
je dolaskom do križanja s ul. J. B. on zaustavio vozilo te je izašao iz vozila
trčeći. Došavši u blizinu njegovog vozila, zaustavio se i krenuo za njim, viknuvši "Stoj,
policija!", ali se on nije zaustavio pa je ponovio naredbu, a potom je izvadio službeni
pištolj i repetirao i kada je on to čuo, stao je, a misli da je to već bilo u R. ulici.
Naredio mu je, potom, da legne, što je on i napravio, a ubrzo je dotrčao i kolega
A.. Stavili su mu tada sredstva za vezivanje na ruke, a on je putem sredstava
veze zatražio da dođu kolege iz prometne i kriminalističke policije. Pitao ga je kako
se zove pa je on rekao da se zove E. B.. Doveli su ga do službenog vozila
te je on tražio dodatnu ophodnju. Ženska osoba, koja je bila s njim, također je bila
zadržana. Ubrzo je došao kolega M. R.. Kolege K. i A. su E.
B. prevezli u postaju, a potom je i ova ženska osoba
prevezena u postaju, dok je on osiguravao mjesto događaja. Imao je
ozljedu istegnuće palca na ruci, što se najvjerojatnije dogodilo kada je E. B.
svojim vozilom udario u njihovo vozilo i kada je snažno držao upravljač vozilo, kako
ne bi došlo do teže prometne nesreće. Prilikom pružanja medicinske pomoći,
konstatirane su mu oguljotine ne koljenima, a misli da je to zadobio kada mu je
stavljao sredstva za vezivanje na ruke. Pregledom vozila, uočio je da isto ima dvije
nepripadajuće reg. pločice, koje su i različite, s tim da ih je on prepravio tako da
oznake na njima budu iste naprijed i natrag. Vidio je da se u vozilu nalaze i druge
bočice s nekim sadržajem, ali nema podatke što se u njima nalazilo, niti ih je on
dirao, već je samo osiguravao to vozilo, ističući da ne postavlja imovinskopravni
zahtjev.
8.2 Na upit predsjednice vijeća, svjedok je izjavio da su vozilu F. P. put
prepriječili kod crkve u G., dok su u ulici A. H., prilikom pretjecanja
vozila, odbačeni od strane vozila F. P., koje je udarilo u desni bočni dio
policijskog vozila, kojim je on upravljao, dakle, nisu mu prepriječili put u ulici A.
H.. Na raskrižju S. ulice i A. H. ponovno je došlo do
kontakta između policijskog vozila, kojim je on upravljao, i vozila F. P. i to lijeve
strane policijskog vozila, kojim je on upravljao, i ne može se sjetiti kojeg dijela vozila
F. P., koje se u tom trenutku, vožnjom unatrag, udaljavalo.
8.3 Tužitelj nije imao pitanja za svjedoka.
8.4 Na upit branitelja optuženika, svjedok je izjavio da se ozljeda istegnuća palca
sigurno dogodila u trenutku kontakta, odnosno udara vozila F. P. u policijsko
vozilo, kojim je on upravljao. Kada je pretjecao to vozilo, bio je u lijevoj traci. Na upit
branitelja optuženika da li je moguće da je optuženik započeo radnju pretjecanja pa,
prilikom te radnje, nehotice udario u policijsko vozilo, svjedok je izjavio da je moguće,
ali, međutim, s obzirom na jačinu udarca, koji je bio u tom trenutku, smatra da mu je
namjera bila onesposobiti daljnju potjeru te napustiti mjesto događaja. U ulici O.
p. I. P. I. i u ulici A. H., kada je došlo do kontakta između
policijskog vozila i vozila F. P., ti kontakti nisu bili agresivni.
8.5 Optuženik nije imao pitanja za svjedoka.
9. Svjedok S. K. je iskazao suglasno kao na zapisnik o ispitivanju
svjedoka kod Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, od dana … (list spisa 167-169).
9.1 Na zapisniku o ispitivanju svjedoka kod Općinskog državnog odvjetništva u
Dubrovniku, od dana …. godine, je naveo da je to bilo …., kada je kao policijski službenik PP radio zajedno s kolegom I.
K.. Kretali su se V. ulicom, negdje oko … sati, jer su trebali ići
na jednu drugu intervenciju, a uočili su vozilo marke P. ispred njih i to vozilo je
pokraj skretanja za trgovački centar T. produžilo kretanje, iako je na semaforu
bilo uključeno crveno svjetlo. Kolega K. je uključio svjetlosnu i zvučnu
signalizaciju te su krenuli za njim i susreli su ga ubrzo, ali se on nastavio kretati
pokraj zgrade R. tom ulicom, na način da je išao suprotnom prometnom
trakom, pretječući vozila, a kada je došao do tržnice nije krenuo ulicom
namijenjenom za kretanje vozila u njegovom smjeru te se nastavio kretati u
suprotnom smjeru, prema zgradi J., i dalje prema kružnom toku. Krenuli su
za njim te su ga negdje kraj ljekarne sustigli, pretekli te mu zapriječili put, kako bi ga
onemogućili u bijegu. Tada je došlo do kontakta njegovog vozila i njihovog. Izašli su
iz vozila, kako bi pošli prema njegovom vozilu i uhitili vozača, ali je on naglo krenuo
vožnjom unatrag, krećući se negdje do pješačkog prijelaza ispred hotela P., gdje
se polukružno okrenuo te ponovno uputio prema tržnici u G.. Oni su ponovno
utrčali u svoje vozilo i krenuli za njim da bi se on dalje nastavio kretati prema
kružnom toku i dalje pretječući vozila ispred sebe, a potom je skrenuo u ul. A.
H.. Kolega je u toj ulici njega pretjecanjem pokušao zaustaviti dok je ispred
njih bilo neko vozilo, koje se očigledno trebalo zaustaviti. Međutim, vozač vozila
P. je očito prednjim dijelom vozila udario u njihov bočni dio vozila, od kojeg
udarca je njihovo vozilo bilo odbačeno, te je udarilo od parkirano vozilo uz cestu.
Vozač vozila P. je to iskoristio kako bi pretekao ovo vozilo ispred sebe i nastavio
bijeg do križanja s ul. J. B. pa je onda pošao u tu ulicu, nastavljajući se
kretati J. ulicom i ulicom O. G.. Radi se o uskim ulicama i oni su cijelo
vrijeme išli za njim uz uključenu svjetlosnu i zvučnu signalizaciju. Bilo je djece po
cesti te je sve izgledalo jako opasno. Kolega K. je bio u stalnoj vezi s šefom
smjene te su dobili informaciju kako su kolegica H. i kolega A. krenuli s
vozilom, kako bi im pomogli. S obzirom da se ovo vozilo u bijegu kretalo dalje
S. ulicom, trebao je izaći u ul. A. H. pa je kolega K. rekao da
oni blokiraju to križanje, što su oni i napravili. Međutim, križanje je dosta široko. Oni
su došli s vozilom iza njega te su izašli iz vozila i kolega A. kako bi došli do tog
vozila i uhitili vozača. Otvorili su vrata vozila, ali je u tom trenutku vozač tog vozila
snažno krenuo vožnjom unatrag, iako su vrata vozila bila otvorena. Došao je do vrha
S. ulice, gdje se nastavio kretati natrag prema ul. O. G.. Ponovno su ušli u
službena vozila te su se nastavili kretati za njim, a on se dalje kretao J.
ulicom, prema križanju s ul. J. B.. Negdje u blizini s križanjem s ul. J.
B., on se zaustavio, a onda su se i oni zaustavili s vozilima, te su trčeći krenuli
za njim, ali su najbrži bili kolege K. i A.. Čuo je da kolega K. viče da
stane, a kada je došao uhićenik je već imao sredstava za vezivanje na rukama, tako
da nije vidio tko mu je stavio sredstva za vezivanje na ruke. Uočili su da se u vozilu
nalazila i jedna ženska osoba, a kasnije su utvrdili i njen identitet i utvrdili da se radi o
A. Č.. Primijetio je da je i ona bila u šoku te je pozvana u prostorije
postaje . Ona i kolega A. su odvezli vozača vozila P., za kojega
su utvrdili da se zove E. B., a kolegica H. je odvezla A. Č..
Kolega K. je tamo ostao radi osiguranja mjesta događaja da bi kasnije bio vršen i
očevid na mjestu događaja.
9.2 Tužitelj nije imao pitanja za svjedoka.
9.3 Na upit branitelja optuženika, svjedok je izjavio da kada je rekao da su se, u
ulici A. H., uspjeli opet ispriječiti pored njega, mislio je pri tome da su mu
pokušali blokirati put, a što nisu uspjeli. Nadalje, na upit branitelja iskazuje da se
vozilo F. P. kretalo svojom kolničkom trakom, dok su se oni kretali lijevom
prometnom trakom, pretječući ga, te se ne sjeća da li je bila nekakva prepreka ispred
vozila F. P..
9.4 Na upit optuženika, svjedok je izjavio da na mjestu udara policijskog vozila u drugo vozilo, koje je bilo parkirano s lijeve strane, misli da postoji parking od zgrade.
9.5 Tužitelj nije imao primjedbi na iskaz svjedoka, dok je branitelj optuženika
prigovorio iskazu svjedoka, u dijelu da bi okrivljenik bezrazložno, odnosno namjerno,
udario u policijsko vozilo.
10. U svom iskazu koji je dao na zapisnik o ispitivanju svjedoka kod Općinskog
državnog odvjetništva u Dubrovniku, dana …. godine (list spisa 170-
172) te koji je uz suglasnost stranaka pročitan na glavnoj raspravi svjedok D.
A. je naveo da je to bilo …. godine. Radio je kao policijski
službenik PP te je bio raspoređen sa kolegicom I. H. u staroj
gradskoj jezgri. Vraćali su se prema P. gdje im je bilo parkirano službeno vozilo i
nakon što su ušli u vozilo čuli su da kolega K. traži pomoć u potjeri za vozilom
reg. oznaka …. Javilo mu se dežurstvo te su pitali detalje, a K. je rekao
kuda se kreće. Zatražio je pomoć iz prometne policije , a kako nitko iz prometne
policije nije mogao njima pomoći rečeno je njima da im pomognu.Putem se čuo sa
kolegom K. te je kontaktirao sa njim kada su bili na predjelu B. i on je
njemu govorio kuda se kreće pa mu je tako rekao da su iz ulice J. B.
krenuli prema J. ulici, a potom u ulicu O. G. te u S. ulicu i da će se
ovo vozilo S. ulicom spustiti prema ulici A. H.. Bio je već na
predjelu I. G. te je rekao da će poći na križanje tih ulica kako bi se ispriječio
tom vozaču koji je bježao ispred vozila kojim je upravljao kolega K.. Došli su do
raskrižja i ušli su možda metar u S. ulicu i tu su zapriječili put ovom vozilu koje
je upravo dolazilo njima u susret, a iza tog vozila je bilo vozilo kojim je upravljao
kolega K.. Kolega K. je stao više u desno kako bi onemogućio okretanje i
bijeg tom vozilu a onda je i on izašao iz tog vozila a vidio je da je iz drugog vozila
izašao kolega K. te su se uputili prema ovom vozilu koje je bilo u bijegu. Došao
je do vrata vozača dok je kolega K. pošao na suvozačeva vrata. Otvorio je vrata
i vidio da se u vozilu nalazi jedna muška osoba na mjestu vozača i ženska osoba na
suvozačevom mjestu. U tom trenutku je vozač tog vozila naglo krenuo vožnjom
unatrag dok su vrata bila otvorena. Na vrhu te ulice se okrenuo te je ponovno pošao
S. ulicom prema ulici O. G. i dalje u J. ulicu. Ušli su u službeno
vozilo te su krenuli za njim. Vidjeli su da je to vozilo skrenulo prema ulici J.
B. i da je neposredno prije dolaska u tu ulicu vozač istrčao iz vozila te je počeo
bježati. Vidio je da je za njim krenuo kolega K. i da je izvadio službeni pištolj, ali
se on još uvijek nalazio u službenom vozilu i nije vidio detalje, a kada je došao do
njih vidio je da ova osoba, koja je bila u bijegu, leži na tlu, licem okrenuta prema
dolje, dok mu je K. stavljao sredstva za vezivanje na ruke. Pomogao je tu osobu
dovesti do vozila da bi on bio uhićen i odvezen u policijsku postaju, o čemu je
izvješteno dežurstvo. Ubrzo je došao i M. R., da bi on i kolega K. odvezli
ovu osobu, koja je bila u bijegu, za kojega su naknadno utvrdili da se zove E.
B.. Došavši u policijsku postaju, on je tamo i ostao vršeći nadzor nad
uhićenikom, dok su ostale kolege ostale tamo i ne zna što se dalje događalo.
11. U svom iskazu, koji je dala na zapisnik o ispitivanju svjedoka kod Općinskog
državnog odvjetništva u Dubrovniku, dana …. godine (list spisa 160-
161), svjedokinja I. H. je navela da radi u postaji i tog
je dana bila u smjeni sa kolegom D. A.. Nalazili su se u staroj
gradskoj jezgri i išli su prema P., gdje se nalazilo parkirano službeno vozilo. Čuli
su preko sustava veze da kolega K. traži pomoć te je govorio o vozilu marke
P., govorio je i o broju registarskih oznaka kojih se sada ne može sjetiti, koje se
ne zaustavlja te da je to vozilo prošlo dok je na semaforu bilo uključeno crveno
svjetlo. Šef smjene je za to vrijem provjeravao te reg. oznake i nije mu bilo jasno jer
su te reg. oznake pripadale nekom vozilu marke M., pa je šef smjene stalno
pitao je li se stvarno radi o P. ili je možda očitao krive reg. oznake. Kolega K.
je cijelo vrijeme javljao gdje se nalazi i što se događa te je tražio da se u ovo uključi i
prometna policija. Govorio je kojim se ulicama kreću. Oni su sa službenim vozilom
pošli ulicom A. H., a onda su se zaustavili na križanju te ulice, i koliko se
može sjetiti S. ulice, kako su očekivali nailazak tog vozila navedenom ulicom
prema ulici A. H.. To vozilo je zaista došlo tom ulicom i naišlo je tako
velikom brzinom da nije niti uspjela izaći iz vozila nego se samo malo sklonila u
stranu jer je mislila da će to vozilo udariti u službeno vozilo u kojem se nalazila, ali
ipak ono nije udarilo, nego se zaustavilo ispred službenog vozila odmah do njenih
vrata tj. suvozačevih vrata, ali ipak toliko da može izaći iz vozila. Iza tog vozila je
naišao kolega K. i kolega K. te su se zaustavili iza, a onda su izašli iz vozila
i to kolega A. i S. K., koji su otvorili vrata tog vozila kako bi izveli iz
vozila vozača, ali je on krenuo vožnjom unatrag do vrha te ulice gdje se polukružno
okrenuo a onda se nastavio kretati ulicom O. G., dok su oni sa službenim vozilom
krenuli za njim. On je onda krenuo J. ulicom prema ulici J. B., a
radi se o vrlo uskoj ulici. Dolaskom u blizinu ulice J. B., zaustavio se i
izašao iz vozila. Za njim su istrčali kolega A. i kolega K., a ona nije uspjela
niti izaći iz vozila te je vidjela da je već ova osoba ležala na tlu. Ne zna da li su
primjenjivana sredstva prisile ali je čula da je kolega K. dva puta rekao: "Stoj,
policija !". Stavili su mu sredstva za vezivanje na ruke, ali ne zna je li on pružao
kakav otpor. Nakon toga je uhićen i doveden u policijsku postaju.
12. Svjedokinja A. Č., izvanbračna supruga optuženika, koristeći blagodat nesvjedočenja, je odbila svjedočiti u ovom postupku.
13. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. I. B., stalnog sudskog vještaka za
sudsku medicinu, proizlazi da je iz navedene medicinske dokumentacije I. K.
zadobio oguljotine kože obje potkoljenice i natučenje palca lijeve šake. Oguljotine
kože obje potkoljenice, svaka za sebe i u svome zbiru, predstavljaju tjelesnu ozljedu,
a mogle su nastati kosim djelovanjem mehaničkog sredstva nekim slabijim
intenzitetom. Navodi se i dijagnoza natučenja palca lijeve šake, uz bolnost, a bez
vidljivih vanjskih znakova ozljeđivanja. Dijagnoza natučenja postavljena bez
objektivnog nalaza (krvni podljev, oteklina, oguljotina kože i slično), a na temelju
iskaza o ozljeđivanju ili bolnosti ne predstavlja objektivno ustanovljenu tjelesnu
ozljedu u sudsko-medicinskom smislu. Navedene ozljede mogle su nastati na način
kako iskazuje I. K., u iskazu od …. godine.
14. Na temelju analize alkohola u krvi i mokraći, Službe kemijsko-fizikalnih i
toksikoloških vještačenja Centra
I. V. klasa: NK-…, ur.br. … od ….godine, utvrđeno je da je kod optuženika E. B. u krvi i mokraći bilo
0,00 alkohola u g/kg, odnosno da je isti u trenutku vađenja krvi bio trijezan. Ne može
se dati ocjena o stupnju alkoholiziranosti u trenutku događaja, jer je prevelik
vremenski razmak između događaja i vađenja krvi.
15. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. H. M. proizlazi
da je, uzimajući u obzir sve relevantne informacije sadržane u sudskom spisu,
vlastito ispitivanje osumnjičenika te klinički dojam o njegovom ponašanju tijekom
intervjua, zaključuje da psihičke poteškoće nisu posljedica duševne zaostalosti,
duševne bolesti ili organskih promjena mozga. Psihičke promjene vezane su za
karakterne crte ličnosti te višegodišnju ovisnost o opijatima. Do sada je povremeno u
psihijatrijskom tretmanu zbog određene sigurnosne mjere liječenja, te radi
održavanja supstitucijske terapije metadonom. Vidljivo je da probleme sa zakonom
ima duži niz godina te da je višekratno osuđivan, kao i da je boravio u zatvoru, radi
raznih kaznenih djela. Iz medicinske dokumentacije se vidi da uzima redovito terapiju
metadonom, kao i da je na dan počinjenja kaznenog djela bio po istu u liječnika
obiteljske medicine. Osim toga, navodi da konzumira i druge lijekove, ali, također, da
postoji tolerancija na lijekove te terapiju uzima povremeno "prema svom nahođenju".
Ispitanika je doživio kao osobu rigidnije strukture, reduciranih emocionalnih
sposobnosti sa antisocijalnim i ovisničkim poremećajem u ličnosti. Antisocijalne
osobine ličnosti se manifestiraju ponavljajućim teškoćama sa zakonom, nedostatkom
prihvaćanja društvenih normi, uz opetovano počinjenje kaznenih djela, te
nedostatkom sažaljenja. Ne obazire se na želje, prava ili osjećaje drugih ljudi.
Značajan simptom je i nemogućnost kontroliranja impulsa te zlouporaba
psihoaktivnih tvari i alkohola. Ovisničke crte se manifestiraju kroz neprilagođeno
ponašanje vezano uz uporabu psihoaktivnih tvari, koje vodi značajnom oštećenju
organizma ili subjektivnim simptomima. Psihoaktivna tvar se često uzima u većim
količinama ili tijekom dužeg razdoblja, no, što je prvotno bilo namjeravano. Prisutna
je trajna težnja ili neuspješno nastojanje da se smanji ili kontrolira uzimanje
psihoaktivnih tvari. Najveći dio vremena provodi u aktivnostima vezanim uz
nabavljanjem psihoaktivnih tvari. Psihoaktivna tvar se nastavlja uzimati usprkos
znanju o postojanju trajnog i ponavljanog tjelesnog i psihičkog problema, koji je
vjerojatno izazvan ili pogoršan njenom uporabom. Podaci iz anamneze upućuju na
trajno prisutne teškoće u njegovom osobnom funkcioniranju. Tijekom psihijatrijskog
intervjua uočava se nekritičnost i nedostatak uvida u svoje stanje. Što se tiče
okolnosti u inkriminiranom djelu, može se zaključiti da obrazac ponašanja odgovara
njegovom ranijem ponašanju, vezanom uz nepoštivanje socijalnih normi i zakona.
Bijeg od policije je njegova impulzivna reakcija vezana uz svijest da je krivotvorenjem
tablica već počinio kazneno djelo, nadajući se da će se uspjeti izvući iz te situacije.
Konzumacija psihoaktivnih tvari, koje i inače uzima, te na koje je razvio određeni
stupanj tolerancije, nisu u znatnijoj mjeri mogle utjecati na njegovu mogućnosti
shvaćanja svojih postupaka, kao i vladanja svojom voljom. U nekoj mjeri mogle su
utjecati na mogućnost koordinacije i upravljanja vozilom, ali, također, ne u znatnoj
mjeri. Organiziranost njegovog ponašanja prije, za vrijeme i nakon počinjenja djela
ne upućuju na znatnije izmijenjenu percepciju i mišljenje, koji u inkriminiranom
periodu dosežu razinu značajnijeg duševnog poremećaja, uvjetovanog psihoaktivnim
tvarima. Stoga, smatra da je ispitanik bio smanjeno sposoban shvatiti svoje postupke
i vladati svojom voljom u manjoj mjeri. Svi rizični faktori u ispitanikovoj ličnosti su
nadalje prisutni, međutim, oni potječu iz karaktera i prirode ličnosti, a ne isključivo
kao posljedica duševnog poremećaja ili bolesti. Liječenje od ovisnosti je do sada
provođeno u nekoliko navrata, u obliku sigurnosne mjere liječenja od ovisnosti, dok je
osobna motivacija optuženika bila vrlo mala. Stoga smatra da se ne treba posebno
provoditi liječenje od ovisnosti, jer se ispitanik ionako nalazi u obliku liječenja
supstitucijom metadonom, koji se smatra kao "harm-reduction" liječenje, odnosno
smanjivanje štete vezano uz konzumiranje ilegalnih droga. Na osnovu svih
dostupnih informacija zaključuje da je E. B. osoba sa antisocijalnim i
ovisničkim osobinama ličnosti. Višegodišnji je ovisnik o opijatima, u nekoliko navrata
je bezuspješno pokušavano liječenje, trenutno je na supstitucijskoj terapiji
metadonom. Na osnovu cjelokupne procjene njegovog intelektualnog i voljnog
funkcioniranja, u inkriminirano vrijeme bio je smanjeno sposoban shvatiti vlastito
postupanje i vladati svojom voljom, odnosno za to razdoblje je bio smanjeno ubrojiv,
u manjoj mjeri. Tijekom suđenja, sposoban je shvatiti prirodu i svrhu kaznenog
postupka, razumije pojedine procesne radnje i njihove posljedice te se može
sporazumijevati s braniteljem, pa je raspravno sposoban. Obzirom da postoji i u
budućnosti opasnost za eventualno počinjenje nekog kaznenog djela, ali ona ne
potječe kao posljedica duševnog poremećaja ili bolesti, to ne smatra nužno
potrebnim izricanje mjere obveznog liječenja od ovisnosti.
16. Analizirajući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno te uspoređujući ih s
materijalnom obranom optuženika, ovaj sud je našao za utvrđeno i dokazano da je
optuženik E. B. počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa-obijesnom
vožnjom u cestovnom prometu opisano i kažnjivo po čl.226. KZ/11, kazneno djelo
protiv javnog reda-napad na službenu osobu opisano i kažnjivo po čl. 315. st. 2. u
svezi sa st.1. KZ/11 i kazneno djelo protiv krivotvorenja -krivotvorenje isprave
opisano i kažnjivo po čl.278. st.3. u svezi sa st. 1. KZ/11, sve u svezi sa čl. 51. KZ/11
i to u vrijeme i na način, kako je to opisano u izreci presude te da nema elemenata
koji bi isključivali njegovu kaznenopravnu odgovornost.
17. Naime, u svojoj obrani optuženik priznaje da su na vozilu, kojim je upravljao
inkriminirane zgode, registarske pločice bile skinute te da je on stavio druge
registarske pločice, koje su bile različite, naprijed i natrag. Dakle, ocjenom izvedenih
dokaza, priznanjem optuženika, koje je potkrijepljeno iskazom svjedoka I. K.
i S. K., čijim iskazima je sud poklonio vjeru te navoda službene zabilješke
postaje o postupanju policijskih službenika K. i K. od
…. godine, neprijeporno proizlazi da je optuženik, u nakani da vozilo
marke F. P., broja šasije …., prikaže registriranim, na isto
stavio nepripadajuće registracijske tablice, i to na prednju stranu vozila
nepripadajuću registarsku tablicu broja …, koje pripadaju vozilu marke O.
C., a na zadnju stranu vozila nepripadajuću registarsku tablicu broja …,
koje pripadaju automobilu marke D. D. i koristio ih u javnom prometu, želeći
prikazati vozilo registriranim, iako je znao da iste ne pripadaju navedenom
automobilu, čime su se u njegovim radnjama stekla sva subjektivna i objektivna
obilježja kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 3. u svezi sa st. 1. KZ/11.
17.1 Nadalje, u svojoj obrani optuženik priznaje da se inkriminirane zgode dao u
bijeg s vozilom, odnosno kada ga je počela hvatati policija bježao je, a sve iz razloga
što nije imao vozačku dozvolu, navodeći da nije imao namjeru udariti policijsko vozilo
ili policajca, ne zna da li je udario u policijsko vozilo, smatra da nije.
17.2 Za istaknuti je da optuženik priznaje da je bježao policiji inkriminirane zgode,
da se bio prepao, žaleći radi takvog svog ponašanja u prometu kojim je doveo sebe i
ostale građane u opasnost, a koje činjenice nisu bile razlog koji bi optuženika mogao
ekskulpirati od kaznenopravne odgovornosti za počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti prometa-obijesnom vožnjom, opisano i kažnjivo po članku 226. KZ/11.
18. Naime, sud je u cijelosti prihvatio iskaze ispitanih svjedoka, policijskih
službenika, I. K. i S. K., cijeneći ih nepristranim, objektivnim i
detaljnim te koji su do u detalje opisali ponašanje optuženika, njegovo bježanje,
nezaustavljanje na znak policije izražen pomoću zvučne i svjetlosne signalizacije, te
čiji iskazi su suglasni materijalnoj dokumentaciji, a posebice snimci video nadzora,
koja je priložena spisu i u koju je sud izvršio uvid, i iz kojih snimki je vidljiv način
kretanja optuženika inkriminirane zgode kao vozača vozila u javnom cestovnom
prometu. Dakle, iz svih dokaza provedenih tijekom dokaznog postupka nedvojbeno
proizlazi da se događaj odigrao upravo na način kako je to navedeno u izreci
presude. Za sud je nesporno da se optuženik inkriminirane zgode upravljajući
vozilom marke F. P. nije zaustavio na znak crvenog svjetla, u ulici V.
u D., gdje se prometom upravlja uređajima za davanje znakova prometnim
svjetlima, te se nastavio kretati, iako su policijski službenici sa policijskim vozilom
davali svjetlosne i zvučne signale, ukazujući mu na zaustavljanje, po čemu nije
postupio, već je nastavio bježati policijskim službenicima, ulicom O. S.
R., postupajući suprotno čl. 75. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,
pretjecao kolonu vozila na cesti na kojoj postoje najmanje dvije prometne trake
namijenjene za promet vozila u istom smjeru i na kojima su kolone vozila, prelazeći
pri tome iz trake u traku, da bi dolaskom do tržnice G. postupio suprotno odredbi
čl. 49. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer se na cesti na kojoj su
kolničke trake fizički odvojene jedna od druge, a za promet u oba smjera postoje
najmanje četiri obilježene prometne trake, vozilom kretao kolničkom trakom
namijenjenoj za promet vozila iz suprotnog smjera, odnosno u suprotnom ili
zabranjenom smjer i to na dužoj dionici ceste, ugrožavajući pri tom druge sudionike u
prometu, kao i sigurnost suvozačice A. Č.. Iz svih dokaza provedenih tijekom
postupka utvrđeno je da je optuženik tijekom bijega postupao krajnje opasno po
druge sudionike u prometu, a posebice vožnjom u suprotnom odnosno zabranjenom
smjeru u jednoj od najprometnijih ulica u G. D., u jutarnjim satima, kada
se na cesti nalazi veći broj sudionika u prometu, odnosno pored ceste pješaci te dok
mu se u vozilu na mjestu suvozača nalazila A. Č.. Kada su mu policijski
službenici zapriječili put, on je u prvom navratu vožnjom unatrag pobjegao policijskim
službenicima da bi potom u ulici A. H. udario u policijsko vozilo, koje je,
u namjeri da mu prepriječi prolaz, započelo sa radnjom pretjecanja, nakon čega
nastavlja sa bijegom uskim ulicama kojima se kretao veći broj prolaznika i djece.
Tijekom bijega je postupao krajnje bezobzirno te je druge sudionike u prometu
dovodio u opasnost, pretječući druga vozila na mjestima gdje je izrazito gust promet
a, posebice vozeći u suprotnom ili zabranjenom smjeru na dijelu ceste koja je fizički
odvojena od dijela ceste namijenjene za kretanje vozila u njegovom smjeru.
18.1 Za sud je nesporno da je optuženik postupao na naprijed opisani način a što
proizlazi iz iskaza ispitanih svjedoka I. K. i S. K., kao i dijelom iz
iskaza svjedoka policijskih službenika I. H. i D. A., čiji iskazi su
uz suglasnost stranaka pročitani na glavnoj raspravi, i na koje iskaze stranke nisu
imale primjedbi te i ovo dvoje svjedoka H. i A. opisuju postupanje
optuženika kojemu su blokirali put na raskrižju ulica A. H. i S. ulice,
gdje se optuženik također nije zaustavio, već je vožnjom unatrag nastavio sa
bijegom. Sve naprijed navedeno ukazuje da se u načinu vožnje optuženika
inkriminirane zgode nalaze elementi obijesti te se njegova vožnja smatra posebno
ekscesnom jer je teško kršio propise o sigurnosti prometa na cestama vozeći u
suprotnom ili zabranjenom smjeru, posebice imajući u vidu duljinu vožnje u
suprotnom smjeru, gdje se nije radilo o kratkoj već o duljoj relaciji, u jednoj od
najprometnijih ulica u D., znajući da time izaziva opasnost za druge
sudionike u prometu kao i za suvozačicu u vozilu kojim je upravljao te pristajući na to,
a sve to u cilju da izbjegne zaustavljanje i kontrolu od strane policijskih službenika to
su se u njegovom postupanju inkriminirane zgode stekla sva subjektivna i objektivna
obilježja kaznenog djela iz čl.226. KZ/11.
18.2 Optuženik poriče namjeru napada na službenu osobu, navodeći u svojoj obrani
da ne zna da li je udario u policijsko vozilo kada je bio pored kombija, odnosno
smatra da nije. Navode obrane optuženika sud je cijenio neosnovanim i usmjerenim
ka oslobađanju od kaznenopravne odgovornosti. Naime iz iskaza ispitanih svjedoka
policijskih službenika I. K. i S. K., čijim iskazima je sud poklonio
punu vjeru, smatrajući da ovi svjedoci kao službene osobe nemaju nikakvog razloga
optuženika neosnovano teretiti proizlazi da je optuženik u namjeri da izbjegne
zaustavljanje i kontrolu od strane policijskih službenika, dakle obavljanje njihove
službene radnje, svojim vozilom, a krećuči se ulicom A. H. u D.,
snažno udario u policijsko vozilo koje mu je nastojalo zapriječiti prolaz, a uslijed kojeg
udarca je policijsko vozilo odbačeno na parkirano vozilo koje se nalazilo s lijeve
strane kolnika. Zasigurno je ovaj snažni udarac vozila kojim je upravljao optuženik u
policijsko vozilo bio usmjeren prema policijskom službeniku,kako bi ga se silom
spriječilo u obavljanju službene radnje, odnosno optuženik je ne obazirući se na
upozorenja policijskih službenika, putem zvučne i svjetlosne signalizacije svim
sredstvima nastojao pobjeći, kako ne bi bio zaustavljen i kontroliran.
18.3 Ovakvo postupanje optuženika je uvjetovala i činjenica da se ispred njega
nalazilo vozilo kombi koje se kretalo sporo i bilo u fazi zaustavljanja, prema iskazu
svjedoka I. K., a koju okolnost je mislio iskoristiti i ovaj policijski službenik na
način da optuženiku presječe put, radi čega je i započeo sa radnjom pretjecanja,
međutim, optuženik u konkretnoj situaciji bira soluciju da krene prema policijskom
vozilu, koje snažno udara i odbacuje i na taj način sebi omogućava prolaz između
kombi vozila i policijskog vozila, nakon čega nastavlja sa bijegom. Za istaknuti je da
sud nije poklonio vjeru navodima obrane optuženika, koji ističe da je kombi vozilo već
10 metara prije vidio da stoji te da je prešao na drugi kolnički trak prije njih
(policijskog vozila), smatrajući istu nelogičnom i neživotnom, tim više što, ukoliko je
prije policijskog vozila ušao u pretjecajnu traku, tada zasigurno ne bi došlo do
kontakta između njegovog vozila i službenog vozila policije. Navode njegove obrane
u ovom dijelu sud smatra usmjerenim ka oslobađanju od kaznenopravne
odgovornosti, tim više što iz iskaza svjedoka policijskog službenika I. K.,
kojem je sud poklonio vjeru, proizlazi da je došlo do udarca u desnu bočnu stranu
policijskog vozila, a što uostalom proizlazi i iz zapisnika o očevidu, u kojem su
navedena oštećenja na službenom policijskom vozilu, između ostalog i na prednjim
desnim vratima, a da je do udarca došlo, potvrđuje i policijski službenik S.
K..
18.4 Nije sporno da je optuženik silom pružao otpor službenoj osobi u obavljanju
njezine službene radnje, odnosno isti je s ciljem da pobjegne i time onemogući da
djelatnici policije I. K. i S. K. obave svoju službenu radnju kontrole
vozila i sankcioniranja optuženika za brojne prekršaje koje je počinio, te koji su
istoga pokušali zaustaviti u ulici A. H., obavljajući radnju pretjecanja u
namjeri da mu zapriječe prolaz, svojim vozilom snažno udara u službeno policijsko
vozilo i odbacuje ga, a koje radnje nedvojbeno ukazuju na njegovu namjeru da silom
spriječi policijske službenike u obavljanju službene radnje.
18.5 U svom iskazu svjedok, policijski službenik S. K., navodi da je u ulici
A. H. kolega K. pretjecanjem pokušao zaustaviti optuženika, dok je
ispred njih bilo neko vozilo, koje se očigledno trebalo zaustaviti, međutim, vozač
vozila P. je očito prednjim dijelom vozila udario u njihov bočni dio vozila i od kojeg
udarca je njihovo vozilo bilo odbačeno i udarilo od parkirano vozilo uz cestu, što je
vozač vozila P. iskoristio, kako bi pretekao to vozilo ispred sebe i nastavio bijeg,
dok je na upit branitelja optuženika Z. K. izjavio da se ne sjeća da je
ispred vozila F. P. bila nekakva prepreka, iz čega se da zaključiti da je ovaj
svjedok očigledno smatrao da se pitanje odnosi na neku drugu prepreku, a ne na
vozilo o kojem je u svom iskazu prethodno iskazivao.
19. Stoga ovaj sud nalazi da su se u radnjama optuženika stekla sva subjektivna
i objektivna obilježja kaznenog djela napad na službenu osobu iz čl. 315. st. 2. u
svezi sa st. 1. KZ/11.
20. Za istaknuti je da je iz činjeničnog opisa optužnice ispušten dio „i pri tome
nanio I. K. tjelesne ozljede u vidu oguljotine kože obje potkoljenice i
natučenja palca lijeve šake“. Naime, kroz postupak nije dokazano da bi djelovanjem
optuženika, oštečenik policijski službenik I. K., zadobio tjelesne ozljede u vidu
oguljotine kože obje potkoljenice, budući da i sam oštećenik u svom iskazu navodi da
je do naprijed navedenih ozljeda moglo doći prilikom stavljanja sredstava za
vezivanje optuženiku, a da je na takav način moglo doći do navedenih ozljeda
potvrđuje i vještak dr. I. B. u svom nalazu i mišljenju. Isto tako, iz nalaza i
mišljenja ovoga vještaka, kojemu je sud poklonio punu vjeru, cijeneći ga stručnim i
sačinjenim prema pravilima struke te na čiji nalaz i mišljenje nije bilo primjedbi,
također, proizlazi da dijagnoza natučenja palca postavljena bez objektivnog nalaza
(krvni podljev, oteklina, oguljotina kože i sl.), a na temelju iskaza o ozljeđivanju ili
bolnosti ne predstavlja objektivno ustanovljenu tjelesnu ozljedu u sudsko-
medicinskom smislu. Dakle, kako nije dokazano da bi tjelesna ozljeda oguljotine
kože obje potkoljenice nastala djelovanjem optuženika, a niti dijagnoza natučenje
palca postavljena bez objektivnog nalaza (krvni podljev, oteklina, oguljotina kože i sl.)
ne predstavlja objektivno ustanovljenu tjelesnu ozljedu u sudsko-medicinskom
smislu, to kroz postupak nije utvrđeno da bi optuženik, silom pružajući otpor
službenoj osobi u obavljanju njene službene radnje, istoj nanio i tjelesne ozljede.
Slijedom naprijed navedenog, iz zakonskog opisa djela izostavljen je dio „ i pri tom joj
nanio tjelesnu ozljedu“, dok je djelo pravno kvalificirano kao kazneno djelo iz članka
315. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11., a kako je to kroz postupak i utvrđeno, smatrajući da
time nije prekoračena optužba, tim više što drugačija pravna oznaka djela koja
odgovara usvojenom činjeničnom opisu proizlazi iz njega i nije nepovoljnija za
optuženika od one u optužnici. Isto tako, u pravnom opisu djela sud je ispustio dio "u
vozio", smatrajući da je optužba omaškom naznačila te riječi.
21. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. H. M. proizlazi kako je optuženik
raspravno sposoban i da je u vrijeme izvršenja djela bio smanjeno ubrojiv u manjoj
mjeri.
22. Utvrdivši na izloženi način kaznenopravnu odgovornost optuženika prešlo se na odlučivanje o vrsti i mjeri kazne za optuženika.
22.1 Odlučujući o vrsti i visini kaznenopravne sankcije, sud je, optuženiku kao
olakotnu okolnost cijenio djelomično priznanje počinjenja kaznenih djela, koja mu se
stavljaju na teret, dok je od otegotnih okolnosti cijenjena ranija višestruka
osuđivanost za druga kaznena djela, a što proizlazi iz kaznene evidencije
Ministarstva. Imajući u vidu navedeno, sud je našao da prethodne
presude nisu utjecale na optuženika da prestane sa činjenjem kaznenih djela, niti su
utjecale na njega da spozna kažnjivost ovakvog postupanja i težinu djela koje čini te
da uskladi svoje ponašanje sa opće prihvaćenim društvenim normama, naprotiv isti
nastavlja sa činjenjem kaznenih djela. Imajući u vidu naprijed navedene okolnosti sud
je optuženiku, na temelju odredbe čl. 226. KZ/11, a u svezi sa čl. 51. st. 1. KZ/11, za
kazneno djelo iz čl.226. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u vremenskom trajanju od 8
(osam) mjeseci, na temelju odredbe čl. 315. st. 2. u svezi sa st.1. i u svezi sa čl.51.
st.1. KZ/11 za kazneno djelo iz čl. 315. st. 2., u svezi sa st. 1. KZ/11, utvrdio kaznu
zatvora u vremenskom trajanju od 1 (jedne) godine, te na temelju odredbe čl. 278.
st.3. u svezi sa st.1. i u svezi sa čl .51. KZ/11 za kazneno djelo iz čl. 278. st. 3. u
svezi sa st. 1. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u vremenskom trajanju od 6 (šest)
mjeseci, nakon čega je, temeljem čl. 51. st. 1. i st. 2. KZ/11, optuženika E.
B. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8
(osam) mjeseci, imajući u vidu i težinu samih djela, ali i upornost optuženika u
kriminalnom ponašanju pa, stoga, sud smatra da se svrha kažnjavanja može postići
samo bezuvjetnom kaznom zatvora. Ovakvom sankcijom, dakle bezuvjetnom
kaznom zatvora, po mišljenju ovoga vijeća, može se utjecati na optuženika da u
budućnosti više ne čini nova kaznena djela i da, konačno, shvati kažnjivost i
pogibeljnost ovakvog postupanja. Ovakvom sankcijom izražava se i društvena
osuda, zbog počinjenja kaznenih djela, te jača povjerenje građana u pravni poredak i
utječe na sve druge da ne čine kaznena djela. Optuženom je, u izrečenu kaznu
zatvora, uračunato vrijeme lišenja slobode i provedeno u istražnom zatvoru, od
uhićenja dana …. godine, u … sati pa nadalje.
22.2 Po ocjeni suda, ovakva kazneno-pravna sankcija je primjerena naprijed
navedenim okolnostima te podobna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz čl. 41.
KZ/11, kroz društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja
građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve
druge da ne čine kaznena djela jačanjem svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih
djela i pravednosti kažnjavanja.
23. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne
novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13,
145/13, 152/14, 70/17 – dalje u tekstu ZKP/08), s obzirom na to da je proglašen
krivim u ovom kaznenom postupku, odlučeno je da troškovi ovog kaznenog postupka
iz čl. 145. st. 2. toč. 1.-8. ZKP/08, od kojih paušalna svota, iz čl. 145. st. 2. toč. 6.
ZKP/08 iznosi 500,00 kn, kao i troškove svjedoka S. K. i I. H. u
iznosu od po 100,00 kuna, troškove psihijatrijskog vještačenja po vještaku dr. H.
M., račun br. … od dana …. godine, u iznosu od
2.900,00 kuna, troškove sudskomedicinskog vještačenja po vještaku dr. I. B.,
račun br. …, od dana …. godine, u iznosu od 1.773,75 kuna, kao i
troškove toksikološkog vještačenja po Centru I. V., u iznosu od 750,00 kuna,padaju na teret optuženika, a koje
troškove je optuženik E. B. dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od
pravomoćnosti ove presude, uplatom na račun Državnog proračuna Republike
Hrvatske, te dostaviti sudu primjerak uplatnice, kao i troškove branitelja po službenoj
dužnosti Z. K., odvjetnika iz D., a o čemu će biti doneseno
posebno rješenje. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka, sud je vodio računa o
trajanju i složenosti postupka, kao i o imovnom stanju optuženika.
U Dubrovniku, 16. travnja 2021. godine
Sutkinja
Ilka Markić, v.r.
Pravna pouka: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa iste, a putem ovoga suda.
DN-a:
- ODO u Dubrovniku na broj KO-DO-…,
- optuženiku E. B., putem Zatvora,
- branitelju optuženika po službenoj dužnosti Z. K., odvjetniku iz D.,
- oštećeniku I. K..