Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-4191/20-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća, te sudske savjetnice Dijane Bađure, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice Z. Ž. G. iz Z., koju zastupa odvjetnik D. M. iz Odvjetničkog društva M.1 i M.2 j.t.d., Z., protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., klasa: UP/II-942-01/18-01/148, urbroj: 514-05-02-01-02/15-19-03 od 3. srpnja 2019., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, Grada Z., Z., i H. c. k. u Z., Z., kojeg zastupa odvjetnik H. M., Z., radi obnove postupka, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2876/19-17 od 22. srpnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2021.
I Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2876/19-17 od 22. srpnja 2020.
II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-942-01/18-01/148, urbroj: 514-05-02-01-02/15-19-03 od 3. srpnja 2019., kojim je odbačen prijedlog tužiteljice za obnovu postupka okončanog rješenjem tog istog tijela, klasa: UP/II-942-01/14-01/592, urbroj: 514-04-02-01-01-17-11 od 26. rujna 2017. te odbijen prijedlog tužiteljice za oglašivanje ništavim naprijed navedenog rješenja tuženika. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora te naloženo tužiteljici da zainteresiranoj osobi H. c. k. u Z., U. C. k. 16 naknadi troškove spora u iznosu od 625,00 kn.
2. Tužiteljica u žalbi navodi da presudu pobija iz svih razloga predviđenih Zakonom o upravnim sporovima. Upućuje na odredbu članka 4. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku te smatra da je kao stranka trebala sudjelovati u postupku povrata stana koji se vodio pred tijelom prvog stupnja i u kojem je doneseno rješenje od 10. veljače 2014. Smatra da joj je u postupku povrata stana povrijeđeno pravo na dom budući da ona nema druge nekretnine u koju bi mogla useliti. Upućuje na odluku Županijskog suda u Varaždinu, broj: Gž-1848/17 od 1. travnja 2019., u kojoj je navedeno da pravo na poštivanje doma iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ne ovisi o postojanju zakonite pravne osnove stanovanja, već o postojanju dovoljnih i trajnih veza s određenim mjestom. Zbog toga smatra da joj je povrijeđeno pravo na dom zajamčeno člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ističe da je H. c. k. za predmetni stan već bio namiren u novčanim sredstvima i obveznicama tako da nije bilo mjesta povratu stana u naturi sukladno odredbi članka 52. Zakona o naknadi. Predlaže da se presuda poništi, usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice te potražuje trošak sastava žalbe.
3. Sud nije uzeo u obzir podnesak tužiteljice zaprimljen u Sudu 11. studenog 2020., budući se radi o dopuni žalbe koja je podnesena izvan roka za podnošenje iste propisanog odredbom članka 70. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS).
4. Tuženik se u odgovoru na žalbu poziva na razloge iznesene u obrazloženju rješenja koje je bilo predmetom ocjene zakonitosti u upravnom sporu te predlaže žalbu odbiti.
5. Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu, Grad Z., predlaže žalbu odbiti.
6. Zainteresirane osobe, nadležno državno odvjetništvo i H. c. k., nisu Sudu dostavili odgovor na žalbu.
7. Žalba nije osnovana.
8. Osnovano je prvostupanjski upravni sud tužbeni zahtjev tužiteljice odbio, iako neosnovano u obrazloženju presude upućuje na odredbu članka 55. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., dalje: ZUP), kojom je propisano da ako se u postupku rješavanja upravne stvari pojavi pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a bez rješavanja kojeg nije moguće riješiti upravnu stvar, službena osoba može riješiti to pitanje ili postupak prekinuti rješenjem dok nadležni sud ili javnopravno tijelo to pitanje ne riješi.
9. Naime, tužiteljica je podnijela prijedlog tuženiku za obnovu postupka okončanog rješenjem tuženika, klasa: UP/II-942-01/14-01/592, urbroj: 514-04-02-01-01-17-11 od 26. rujna 2017., kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Grada Z., Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Odjela za upravno-pravne poslove, Drugog područnog odsjeka, klasa: UP/I-942-01/97-06/552, urbroj: 251-14-02/303-14-45 od 6. svibnja 2014. Naprijed navedenim rješenjem tijela prvog stupnja žalba tužiteljice izjavljena protiv djelomičnog rješenja tog istog tijela od 10. veljače 2014. je odbačena kao izjavljena od neovlaštene osobe budući da tužiteljica nije imala status zaštićenog najmoprimca ili ranije nositeljice stanarskog prava niti je bila član domaćinstva ranijeg nositelja stanarskog prava na stanu koji je bio predmet povrata u tom postupku. Prijedlog za obnovu postupka podnesen je, između ostalog, polazeći od odredbe članka 123. stavka 2. točke 3. ZUP-a, kojom je propisano da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti bez vremenskog ograničenja ako se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo o tom je pitanju kasnije odlučilo u bitnim točkama drukčije.
10. Naime, da bi se moglo govoriti o prethodnom pitanju, kao razlogu za obnovu postupka propisanog naprijed citiranom odredbom ZUP-a, rješenje čija se obnova traži trebalo se temeljiti na tom prethodnom pitanju, a o kojem je sud ili javnopravno tijelo kasnije odlučilo u bitnim točkama drukčije, o čemu se ovdje, međutim, ne radi. U prethodnom postupku, čiju obnovu tužiteljica traži, jedino pitanje koje se otvorilo je pitanje ima li žaliteljica svojstvo stranke, koje svojstvo joj javnopravno tijelo nije priznalo iz razloga što stan, koji je bio predmetom povrata temeljem odredaba Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, koristi bespravno. Dakle, rješenje čija se obnova traži nije utemeljeno na prethodnom pitanju o kojem bi sud ili javnopravno tijelo kasnije u bitnim točkama odlučilo drukčije pa neosnovano prvostupanjski sud upućuje na odredbu članka 55. stavka 1. u svezi s odredbom članka 123. stavka 2. točke 3. ZUP-a.
11. Nadalje, Sud ne nalazi povrede konvencijskih prava na koje tužiteljica upire jer se u konkretnom slučaju ne radi o postupku koji bi sam po sebi mogao povrijediti tužiteljičino pravo na dom, budući da se u rješenju čija se obnova traži rješavalo procesno pitanje, odnosno pitanje da li je žaliteljica osoba ovlaštena za podnošenje žalbe, a istim tužiteljici nije odlučeno o nekom njenom pravu niti joj je nametnuta obveza. Osim toga, radi se o primjeni posebnog zakona (Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine), koji prijašnjem vlasniku daje osnovu za povrat nekretnine u naravi.
12. Slijedom navedenog, osnovano je tužbeni zahtjev odbijen, budući da su u obrazloženju osporenog rješenja izneseni, prema ocjeni Suda, valjani i potpuni razlozi koji, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, upućuju na osnovanost odluke tuženika.
13. Valjalo je, pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I izreke presude, a odluka o troškovima spora (točka II) utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. istog Zakona.
U Zagrebu 16. travnja 2021.
Predsjednica vijeća
mr.sc. Inga Vezmar Barlek, v.r.