1                        Poslovni broj: 6 UsIpn-59/20-9

 

 

 

 

 

       REPUBLIKA  HRVATSKA

       UPRAVNI SUD U SPLITU

              Split, Put Supavla 1

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ivane Barać, u upravnom sporu tužitelja R. C. Z., U. V. H. …, (ranije na adresi S. R. …, Š.), zastupan po opunomoćenici A. F., odvjetnici u Z., M. …, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreznog nadzora, nakon javne rasprave zaključene 8. travnja 2021. u nazočnosti opunomoćenice tužitelja A. F., odvjetnice u Z. i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 16. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I      Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-02/19-01/519, Urbroj: 513-04-20-2 od 18. kolovoza 2020. i rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Š., Klasa: UP/I-471-02/19-01/75, Urbroj: 513-07-15-19-16 od 25. rujna 2019.

              II      Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-471-02/19-01/519, Urbroj: 513-04-20-2 od ... odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Š., Klasa: UP/I-471-02/19-01/75, Urbroj: 513-07-15-19-16 od …, kojim je tužitelju utvrđen manje obračunat porez na dodanu vrijednost za razdoblje od … do ... u ukupnom iznosu od … kuna; manje obračunat porez na dodanu vrijednost za razdoblje od ... do ... u iznosu od … kuna; smanjenje poreznog gubitka po prijavi poreza na dobit za ... u iznosu od … kuna; manje obračunati porez na dobit za razdoblje od ... do ... u iznosu od … kuna sa zateznom kamatom u iznosu od … kuna; s nalogom za uplatu utvrđenih iznosa te je naložena provedba odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama i određen je rok od … dana za izvršenje, pod prijetnjom ovrhe.

Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost osporenog rješenja zbog nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, prigovara kako je u svojoj žalbi kao i u prigovoru na zapisnik detaljno iznio sve činjenice i obrazložio iz kojeg razloga smatra da je prilikom donošenja prvostupanjskog rješenja bilo nepravilnosti, ali tuženik iste navode nije uzeo u obzir niti se na iste osvrnuo.  Prigovara kako je pogrešno utvrđeno činjenično stanje i primjena materijalnog propisa kod utvrđivanja visine naknade u smislu propisa o PDV-u za uslugu smještaja na plovilu. Tvrdi kako je detaljno obrazložio da je pravni okvir u  okviru kojeg je sklopljen predmetni ugovor Zakon o obveznim odnosima koji unutar pravnog ustroja Republike Hrvatske uređuje osnove obveznih odnosa te ugovorne i izvanugovorne obvezne odnose, kao i da je karakteristika obveznih odnosa koji se na temelju  Zakona o obveznim odnosima donose da ugovorne strane svoja prava i obveze koje za njih iz ugovora proizlaze mogu slobodno ugovoriti, što znači da se ovi ugovori temelje na načelu dispozitivnosti, međutim, o navedenom se drugostupanjsko tijelo nije očitovalo. Poziva se na sudsku praksu i to presude - …, C.A., …, H. S. G., …, a na koje se drugostupanjsko tijelo također nije osvrnulo. Poziva se na odredbu članka 33. stavka 9. i 10. Zakona o PDV-u. Tvrdi kako je kupac H. H. B. G. trgovačko društvo koje je registrirano kao PDV obveznik u N. i on kao takav ima pravo na odbitak pretporeza (sukladno članku 68. Zakona o PDV-u) što znači da se odredba koju porezno tijelo uzima kao zakonsku osnovu ne može primijeniti u ovom slučaju te je zaključak poreznog tijela u tom dijelu po stavu tužitelja nezakonit. Smatra kako u ovom slučaju, porezna osnovica za obračun PDV-a može biti samo naknada koju je tužitelj kao isporučitelj ugovorio sa kupcem. Takvo tumačenje je jedino ispravno i utemeljeno na odredbama Zakona o PDV-u, a svako drugačije postupanje poreznog tijela u vezi s utvrđivanjem porezne osnovice za isporuke obavljene uz naknadu od strane jednog poreznog obveznika ka drugom je suprotno odredbama Zakona o PDV-u. Tvrdi kako je osnovica za obračun PDV-a za ugovorene i izvršene isporuke/usluge naknada koju je tužitelj kao isporučitelj ugovorio sa kupcem. Ona je ispravna i utemeljena na odredbama Zakona o PDV-u, a svako drugačije postupanje poreznog tijela u vezi s utvrđivanjem porezne osnovice za isporuke obavljene uz naknadu od strane jednog poreznog obveznika drugom je suprotno odredbama Zakona o PDV-u. Prigovara da porezno tijelo ne pojašnjava kojim propisom je propisano da cijene između poduzetnika moraju biti javno objavljene, da moraju biti propisane po parametrima niti u kojem kontekstu spominje nenarušavanje tržišnog natjecanja jer su to sve zaključci na kojima temelji razrezivanje porezne obveze. Navodi da se ovdje ne radi o potrošačima (fizičkim osobama) niti trgovini na malo da bi cijene trebale biti javno objavljene u Cjeniku i obvezivati trgovca tj. ugovaranje cijene je slobodno i ogledni Cjenik ne obvezuje da usluge moraju biti i naplaćene u toj visini te porezno tijelo nema zakonskog uporišta da može mijenjati ugovorenu i naplaćenu naknadu za uslugu između dva poduzetnika te pri tome grubo ulaziti u slobodno reguliranje poduzetničkih odnosa. Naglašava da porezno tijelo uzima oglašenu cijenu iz Cjenika kao jedinu mjerodavnu za izračun tržišne cijene, a pri tome ne uzima u obzir da krajnja prodajna cijena ovisi ponajviše o stanju na tržištu, odnosno ponudi i potražnji koja vlada u nekom trenutku na tržištu i ne može se temeljiti isključivo na oglašenoj cijeni. Tvrdi kako se u ovom slučaju radi o luksuznoj jahti koju može unajmiti samo manji broj kupaca i to ovisno o svojim preferencijama te je time i cijena promjenjiva i nije zadana Cjenikom već može ovisiti o mnogo faktora. Tvrdi kako cijene izražene u Cjeniku su tražene cijene od strane pružatelja usluga dok realizirana cijena ovisi više faktora pri čemu pružatelj usluge može slobodno davati popuste i prilagođavati uvjete ovisno o različitim čimbenicima, a sve kako bi pridobilo kupca i realizirao uslugu. Navodi kako se iz poslovne prakse može zaključiti i kako vrijednost usluga namještaja na motornoj jahti varira ovisno o tržišnim kretanjima i sezoni, te da su cijene koje su navedene u Cjeniku zapravo tražene okvirne cijene koje se mogu, ali i ne moraju postići. Navodi kako na Cjeniku, koji porezno tijelo uzima kao podlogu svom postupanju je uz oglašene cijene isto navedeno da se predmetne cijene dodatno mogu mijenjati prema sezoni plovidbe, prema luci ukrcaja, broju gostiju, ruti putovanja i duljini trajanja plovidbe te ovise i o trenutku rezerviranja plovila          (bookiranja). Prigovara kako se porezno tijelo nije niti u drugostupanjskom rješenju osvrnulo na ovu činjenicu iako je zakonski trebalo ispravno utvrditi činjenično stanje. Poziva se na odredbu članka 6. stavka 2. Općeg poreznog zakona te prigovara kako je tuženik pogrešno utvrdio činjenično stanje jer nije uzeo sve činjenice, odnosno varijable koje utječu na cijenu usluge već je samo jednostrano i pogrešno izračunao dnevnu cijenu najma na osnovu bazne cijene najma uzimajući takav izračun kao dokaz netržišnosti zaračunate cijene. Prigovara kako je u tome dijelu porezno tijelo postupilo suprotno odredbi članka 88. Općeg poreznog zakona, a vezano uz teret dokazivanja u poreznom postupku. Nadalje, u svezi poreza na dobit, tvrdi kako porezno tijelo ima zakonsko uporište ulaziti u visinu tržišne cijene samo temeljem odredbi članka 13. Zakona o porezu na dobit, te članka 40. Pravilnika o porezu na dobit. Međutim, porezno tijelo ni u prvostupanjskom ni u drugostupanjskom rješenju ne obrazlaže na koji način i po kojoj pravnoj osnovi, razrezuje dodatnu obvezu poreza na dobit te time ne poštuje načela zakonitosti, materijalne istine, postupanja u dobroj vjeri i gospodarskog pristupa u poreznom postupku. Nadalje, u odnosu na ulazni račun izdan od strane društva R.S. G., N. za koji je porezno tijelo utvrdilo kako tužitelj nije imao pravo na odbitak pretporeza, navodi kako je Ugovorom o konzorciju ugovorena poslovna suradnja između društva R. C. i R. S. G. u svrhu izgradnje poslovanja u području charter djelatnosti i jahta u cjenovno visoko pozicioniranoj oblasti s izabranim klijentima iz skupine osoba s imovinom visoke neto vrijednosti i korporativnih klijenata, a koji Ugovor ni prvostupanjsko ni drugostupanjsko tijelo ne uzimaju u obzir, bez ikakvog detaljnijeg obrazloženja. Tvrdi kako su u Ugovoru navedene točke koje predstavljaju znanje, vještine i informacije tj. nematerijalna dobra koja su potrebna jednom društvu koje se bavi charterom jahti za obavljanje djelatnosti chartera, a što tuženik ne uzima u obzir. Tvrdi kako je tužitelj odlučio navedena nematerijalna dobra preuzeti od društva R. S. G. za što je bio spreman platiti cijenu. Kao alternativa, društvo R. C. je moglo i samo osmisliti poslovni koncept, složiti poslovni i financijski plan, ispitati tržište, pronaći lokalne kooperante, osigurati Web adresu, razviti internetsku stranicu, tražiti prikladne klijente za najam jahte, tražiti zaposlenike itd. za što bi mu trebalo prije svega puno vremena, ali i ljudskih i ostalih resursa, te se odlučilo sve navedeno preuzeti od društva R. S. G. koje je predmetnim dobrima već raspolagalo. Napominje da porezni obveznici naknadu za isporuke mogu ugovarati slobodno sukladno ponudi i potražnji na tržištu, vodeći se načelom dobrog gospodarstvenika, a dva poduzetnika su cijenu za preuzimanje navedenih nematerijalnih dobara ugovorila u visini od EUR ... Tvrdi kako su visinu naknade poduzetnici utvrdili pregovorima, dogovorivši se da cijena za preuzimanje navedenih dobara neće iznositi više nego što je to bio trošak stjecanja i stvaranja predmetnih nematerijalnih dobara društvu R. S. G. Tvrdi da je iz navedenog razloga u Ugovoru priložen prilog 5, koji preuzimatelju, društvo R. C. informativno daje razradu uloženoga od strane društva R. S.  G. te predstavlja kriterij za formiranje cijene, ali nikako predmet Ugovora i predmet preuzimanja. Slijedom navedenoga, smatra kako tuženik pogrešno tumači i netočno navodi da je račun broj … od ... na iznos od … ispostavljen temeljem troškova iskazanih u prilogu 5 Ugovora o konzorciju. Tvrdi kako je račun izdan temeljem Ugovora i konzorciju, za prijenos nematerijalnih dobara, kako je prethodno razjašnjeno. Nadalje, navodi da je došlo do prijenosa nematerijalnih dobara te da su ista nabavljena u svrhe obavljanja gospodarske djelatnosti potvrđuje i trenutno  stanje projekta, odnosno činjenica da je zahvaljujući preuzetim dobrima omogućen povoljan i stabilan izvor prihoda društva R. C., društvo je preuzelo djelatnike s kojima ima sklopljene ugovore o radu, posjeduje IP prava, marku, omogućen mu je pristup (kontakt) ciljanoj klijenteli za takav tip chartera itd. Tvrdi kako su navedena nematerijalna dobra (znanje o tržištu charte (know-how), osigurana IP-prava i djelomično razvijeno charter poslovanje) nabavljena za svrhe obavljanja registrirane poslovne djelatnosti poreznog obveznika, a  to je obavljanje chartera te su pribavljena od drugog poreznog obveznika čime su ispunjeni Zakonom propisani materijalni preduvjeti za ostvarivanje prava na odbitak pretporeza. Tvrdi da je tužitelj sam obračunao porez na dodanu vrijednost sukladno odredbama 75. stavak 1. točka 6. Zakona o PDV-u temeljem primljenog računa od dobavljača, društva R. S. G. za isporuku izvršenu u svibnju ... Tvrdi kako je primljeni račun formalno ispravan te je porezni obveznik temeljem istoga iskazao pretporez u istom razdoblju u kojem je iskazao i obvezu za PDV jer su formalni i materijalni preduvjeti za odbitak pretporeza bili ispunjeni. Nadalje, navodi kako se detaljno u žalbi očitovao i vezano uz pogrešno utvrđeno činjenično stanje i primjena materijalnog propisa kod osporavanja troškova amortizacije plovila za 2017. Poziva se na odredbe članka 5. i 33. Zakona o porezu na dobit. Pojašnjava kako je knjiženje procesa nabave dugotrajne materijalne imovine veoma specifično. Svi troškovi skupljaju se na kontu dugotrajne materijalne imovine u pripremi, te njezinu nabavnu vrijednost osim kupovne čine svi ovisni troškovi nastali prilikom kupnje. Najčešći ovisni troškovi su prijevoz, troškovi montaže, neophodnih popravaka itd. Iznosi nagomilani na kontu pripreme zatvaraju se i preknjižavaju na konto dugotrajne materijalne imovine u uporabi tek onda kada se ona stvarno počne koristiti. Kad se proces nabave dugotrajne imovine završi, zatvara se konto dugotrajne imovine u pripremi te se ista ta imovina evidentira na vlastitom kontu imovine u uporabi. Slijedom navedenog, da je razvidno da se kod pojedine imovine ne radi o točnom datumu kada je imovina nabavljena nego se radi o periodu u kojem se imovina pribavlja, odnosno u kojem se dovodi u stanje za namjeravanu upotrebu. Tek provođenjem svih radnji nakon kojih je ista spremna za uporabu ista se stavlja u uporabu, odnosno smatra se nabavljenom. Poziva se na odredbu članka 13. stavka 8. Zakona o porezu na dobit te navodi kako je smisao te odredbe sučeliti nastale troškove sa prihodima, te osigurati minimalno pripisani iznos prihoda od …% nabavne vrijednosti. Kako je u slučaju tužitelja iz računovodstvene dokumentacije razvidno da je plovilo aktivirano u svibnju ... (sa datumom ... je prebačeno sa imovine u pripremi na imovinu u upotrebi), odnosno do tada nije završila nabava plovila, amortizacija nije niti mogla biti obračunavana tijekom ..., nego se počela obračunavati tijekom ... kada je plovilo stavljeno u upotrebu. Stoga smatra kako je porezno tijelo pogrešno utvrdilo datum nabave plovila, te na tako pogrešno činjenično stanje primijenilo članak 22. stavak 9. Pravilnika o porezu na dobit. Nadalje, u pogledu uvećane porezne osnovice poreza na dobit s osnove pomorskog dodatka navodi kako je tužitelj zaposlenicima u međunarodnoj plovidbi mjesečno isplaćivalo ugovorom utvrđenu plaću u ukupnom iznosu (bruto 2) te je zaposlenicima izdavalo potvrdu o isplaćenim primicima od nesamostalnog rada, a sve kako je predviđeno propisima koji uređuju plaće pomoraca. Navodi da je sukladno članku 128. Pomorskog zakonika član posade nema obvezu obračuna i plaćanja predujma poreza na dohodak prema primicima ostvarenim po osnovi rada na brodu u međunarodnoj plovidbi ostvarenima tijekom godine, a obvezan je podnijeti godišnju prijavu poreza na dohodak, sukladno odredbama propisa o porezu na dohodak. S obzirom da tužitelj ugovorima o radu ima ugovoren ukupan primitak sa zaposlenicima, a zaposlenici su prema obvezujućim propisima sami obveznici plaćanja doprinosa i poreza, tužitelj je stava da je isplatom bruto plaće ispunilo svoju obvezu prema zaposlenicima članovima posade. Tvrdi da je plaća radnika društva trošak koji je usko i izravno vezan uz ostvarivanje dobiti tužitelja. Stoga, smatra kako je uvećanje porezne osnovice u visini od HRK … sukladno članku 7. stavku 1. točke 13. Zakona o porezu na dobit neispravna primjena/interpretacija propisa. Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod drugostupanjskog rješenja, iz razloga navedenih u njegovom obrazloženju. Predlaže Sudu odbiti tužbu kao neosnovanu.

              Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je u dokazne svrhe pregledao sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

              U sporu je održana rasprava ..., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

              Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da je kod tužitelja obavljen porezni nadzor obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od ... do ... i poreza na dobit za razdoblje od ... do ..., o čemu je sastavljen Zapisnik, Klasa: UP/I-471-02/19-01/75, Urbroj: 513-07-15-19-8 od ....

Porezno tijelo je u postupku nadzora utvrdilo kako je na konto na kartici “…-konzultantske i marketinške usluge u inozemstvu“ evidentiran rashod u iznosu od … kuna temeljem proknjiženog ulaznog računa od dobavljača R. S. G., iz N., H.

Uvidom u posebnu evidenciju o primljenim uslugama iz EU za ... nadzorom je utvrđeno da je tužitelj u istoj iskazao sljedeće: ...,bruto iznos od … kuna, neto iznos od … kuna, pretporez u iznosu od … kuna.

Dakle, utvrđeno je kako je porezni obveznik u Knjizi primljenih račun za stjecanja iz EU za mjesec srpanj ... iskazao ukupnu poreznu osnovicu od … kuna i pravo na pretporez iz primljenih usluga iz EU u iznosu od … kuna.

              Nadzorom je utvrđeno kako je tužitelj navedeno iskazao u PDV - S obrascu za mjesec listopad ... pod rednim brojem ... primljene usluge iz EU po stopi od …% i na rednom broju … pretporez od primljenih usluga iz EU po stopi od …%.

              Uvidom u navedeni ulazni račun  broj … od ... izdan od dobavljača R. S. G. nadzorom je utvrđeno kako je na istom navedeno da se zaračunavaju pripremne radnje za čarter na motornoj jahti E. sukladno Ugovoru o konzorciju od ... sa prijenosom porezne obveze (reverse charge).

              Porezno tijelo je uvidom u sustav za razmjenu informacija o PDV-u (V.) te njihovom usporedbom s podacima iskazanim u PDV i PDV-S obrascima, utvrdilo da u V. sustavu nije evidentirana vrijednost izvršenih usluga po naprijed navedenom računu broj … od dobavljača R. S. G. iz N., H., što znači da isti nije iskazao račun u svojoj Zbirnoj prijavi u N.

Nadalje, porezno tijelo je utvrdilo kako se radi o ulaznom računu sukladno Ugovoru o konzorciju od ..., koji je zaključen između poreznog obveznika R. C. Š. i osnivača povezanog društva-R. S. G., H., N. koje je jedini osnivač poreznog obveznika.

Ugovoreno je da je predmet navedenog Ugovora o konzorciju da se u Hrvatskoj zajedno izgradi posao na charterima i jahtama u cjenovno visoko pozicioniranoj oblasti, s izabranim klijentima iz skupina „osoba s imovinom visoke neto vrijednosti“ i „korporativnih klijenata“. U ugovoru se navodi da je R. H. u jesen ... u tržišno vrijednosti kupio motornu jahtu tipa „bandido“, veličine 28 m s pomoćnim čamcem te skuterom za vodu, te da je preuzeo i posadu koja je još bila zaposlena kod R. D. U članku 5. Ugovora o konzorciju navodi se da je R. D. u prošlosti izgradio značajno znanje o tržištu, osigurao intelektualna prava te izvršio pripreme za izgradnju poslovne djelatnosti u nastavku tzv. „pripremne radnje“. U ugovoru o konzorciju se navodi da pripremne radnje posebice obuhvaćaju slijedeće: razvijanje zajedničkog posla i poslovnog modela, registracija brenda i Internet domene za posao, pripremu web-stranice za provedbu poslovanja, izradu analiza tržišta i monitoringa uključujući provjeru i izbor lokalnih partnera za poslovanje, provjeru ostvarivosti i povredivosti cijena, te prihvaćanje novog sudionika na tržištu uključujući  komunikacije prema potencijalnim klijentima, zapošljavanje osoblja i članova posade za poslovanje i operativan rad jahte, razne izdatke za prijevoz, usluge brodogradilišta, vez u luci itd., te izradu  financijskog plana poslovanja. Navodi se da je R. D. u svrhu pripremnih radnji do sada potrošio ukupno … EUR-a.

Porezno tijelo je u postupku nadzora tužitelju uputilo zahtjev kojim su zatraženi dokazi o izvršenim uslugama s pripadajućom popratnom dokumentacijom (prilog broj 5 Ugovoru) koja dokazuje da su usluge izvršene, obzirom da tužitelj u knjigovodstvu, osim navedenog računa, nije dostavio nikakvu dokumentaciju kojom dokazuje da su navedeni troškovi vezani za poslovanje društva.

Tužitelj je u skladu sa zatraženim dostavio Prilog br. 5. Ugovora o konzorciju pregledom kojeg je porezno tijelo utvrdilo da se radi o utvrđenom stanju i prometu na kartici tvrtke R. S. G. N., na kontu …-opis-početni troškovi E. H. ... U obrazloženju rješenja na stranici 14. i 15. taksativno se navode neke pojedinačne stavke iskazane u EUR-ima sa dostavljene konto kartice …-opis-početni troškovi E. H., koje su sastavni dio PRILOG broj 5., kako bi se dobio uvid o kakvim se „obavljenim uslugama“ i „pripremnim radnjama“ radi.

Porezno tijelo je uvidom u konto karticu 2210-ino-dobavljači utvrdilo da navedeni račun nije plaćen do dana pisanja  zapisnika o poreznom nadzoru.

U skladu sa navedenim, uvidom u Prilog broj 5, nadzorom je utvrđeno da se navedeni troškovi odnose na poslovanje odnosno ostvarene troškove motorne jahte E. u ranijim razdobljima dok je jahta bila pod njemačkom zastavom.

              Nadalje, poreznim nadzorom je utvrđeno da je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, Lučka kapetanija Š. izdalo Rješenje o prvom upisu jahte u R., Klasa: …dana ... u kojem je navedeno da se dopušta prvi upis jahte imena „E.“ N. …, u uložak broj …, za gospodarske namjene, nabavne vrijednosti … EUR-a, model: B. …, broj gradnje …, godina gradnje …, dužine … m, za međunarodnu neograničenu plovidbu.

              Porezno tijelo je obzirom na nadzorom utvrđenu činjenicu kako je tužitelj upisan u sudski registar dana ... utvrdilo da isti nije mogao niti korisnik usluga koje su naprijed navedene u Prilogu broj 5, a koje su nastale po ulaznim računima raznih dobavljača koji su glasili na tvrtku R. S. G. u vrijeme ..., u svrhu oporezivih transakcija njemačke tvrtke, jer u navedenom razdoblju plovilo E. nije bilo pod hrvatskom zastavom niti u vlasništvu hrvatskog poreznog obveznika.

Stoga, porezno tijelo je utvrdilo kako nije bilo izravne i trenutačne veze između konkretnih ulaznih transakcija i izlaznih transakcija u ... koje otvaraju pravo tužitelja na odbitak ulaznog PDV-a.  

              U skladu sa utvrđenim, porezno tijelo je zaključilo kako se ne može dovesti u vezu da se navedeni troškovi koji su okarakterizirani od strane potpisnika Ugovora o konzorciju kao pripremne radnje za osposobljavanje jahte, odnosno početka poslovanja, zaračunani troškovi: npr. trošak veza za jahtu E. u St. T. u ..., trošak goriva plovila E. u ... u C. G., trošak hrane i pića (catering) na plovilu u ..., trošak nabave cvijeća za jahtu, trošak održavanja jahte E. u ..., trošak V. -… boce  vina u iznosu od … EUR-a, trošak osiguranja jahte ili trošak plaća djelatnika koji su radili na jahti E. i koji su prijavljeni kao djelatnici R. S. G. u ... i ... „nužna pretpostavka za pripremne radnje“ te da su izravno vezani za oporezive transakcije poreznog obveznika R. C. u ...

              Dakle, porezno tijelo je utvrdilo kako se navedeni troškovi ne mogu smatrati pripremnim radnjama poreznog obveznika u smislu obavljanja njegove buduće gospodarske djelatnosti već isti zbog svog karaktera i vremena nastanka predstavljaju izravni i trenutačni trošak njemačkog društva koje je u navedenom razdoblju koristilo jahtu E. i koje je navedene troškove trebalo nadoknaditi kroz izlaznu cijenu svojih usluga. Porezno tijelo je zaključilo kako je nedvojbeno iz dostavljene dokumentacije utvrđeno da su naprijed navedeni troškovi nastali u razdoblju prije nego što je plovilo E. bilo u vlasništvu hrvatskog poreznog obveznika, troškovi u tom razdoblju vezani su za sveukupnu gospodarsku djelatnost njemačkog društva, odnosno trebali su biti vezani za oporezive transakcije tvrtke R. S. G. iz N., odnosno jahte E. koja je u to vrijeme također plovila vodama M. i H. ali pod njemačkom zastavom.

Slijedom navedenog, porezno tijelo je utvrdilo kako se iz primljenog računa kao ni iz druge poslovne dokumentacije primljene od dobavljača R. S. G. nije moglo utvrditi da je isporuka obavljena poreznom obvezniku R. C., ovdje tužitelju, za obavljanje njegove gospodarske djelatnosti, pa se račun ne može smatrati vjerodostojnom dokumentacijom koja ima dokaznu snagu, u skladu sa odredbama članka 66. stavka 4. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16) i odredbama članka 8. - 9. Zakona o računovodstvu ( Narodne novine, broj 78/15, 120/16).

              Nadalje, porezno tijelo je uvidom u Cjenik smještaja na plovilu, koji je dostavio direktor društva u tijeku nadzora, utvrdilo da je R. C. ... prodavao usluge smještaja tjedno sa uključenim PDV-om u iznosu od … EUR-a, odnosno iskazana cijena prema Cjeniku iznosila je dnevno sa uključenim PDV-om … EUR-a te dodatna cijena dnevno za gumenjak R. B.  … H. iznosila je … EUR-a.

Uvidom u Knjigu izlaznih računa, izlazne račune, bruto bilancu, obračun poreza na dodanu vrijednost za ..., usporedbom podataka iskazanih u izdanim računima s podacima o cijenama iz Cjenika tjednog najma plovila utvrđeno je kako tužitelj nije zaračunao vrijednost obavljenih usluga po cijenama koje je dostavio porezni obveznik u Cjeniku za..., odnosno prikazao je manju vrijednost usluge najma plovila od iskazane cijene u Cjeniku, slijedom čega je obračun pruženih usluga izvršen u tijeku nadzora koristeći cijene koje je dostavio tužitelj.

              Nadzorom je utvrđeno kako za pružene usluge chartera kupcu H. H. B. G., u razdoblju od … do ... znači za osam dana izdan je račun broj … od ... u kojem je zaračunata naknada za usluge chartera u iznosu od … EUR-a odnosno preračunato po srednjem tečaju HNB-a za EUR-o od … na dan izdavanja računa iznosi … kuna, ili dnevno … EUR-a.

              Utvrđeno je kako je za pružene charter usluge kupcu F. B. G., H., za razdoblje od … do ... izdan račun u vrijednosti od … EUR-a za … dana, što znači da je dnevna cijena najma plovila s uslugom smještaja iznosila … EUR-a sa uključenim PDV-om.

Porezno tijelo je izvršilo obračun na način da je primijenjena cijena iz Cjenika te je utvrđena razlika u iznosu od … EUR-a kao razlika između zaračunatog iznosa u računu broj … od ... od … EUR-a i cijene prema Cjeniku koja iznosi … (…) EUR-a, odnosno utvrđeno je kako bruto razlika iznosi … kuna sa uključenim PDV-om. Utvrđeno je kako obveza poreza na dodanu vrijednost po preračunatoj stopi od …% iznosi … kuna, neto osnovica PDV-a iznosi … kuna.

Slijedom navedenog, tužitelju je utvrđen manje obračunat porez na dodanu vrijednost za razdoblje od … do ... u ukupnom iznosu od … kuna; manje obračunat porez na dodanu vrijednost za razdoblje od ... do ... u iznosu od … kuna; smanjenje poreznog gubitka po prijavi poreza na dobit za ... u iznosu od … kuna; manje obračunati porez na dobit za razdoblje od ... do ... u iznosu od … kuna sa zateznom kamatom u iznosu od … kuna, kako je navedeno u izreci prvostupanjskog poreznog rješenja.

Odredbom članka 4. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., dalje u tekstu Zakona o PDV-u) propisano je da je predmet oporezivanja PDV-om: 1. isporuka dobara u tuzemstvu uz naknadu koju obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav, 2. stjecanje dobara unutar Europske unije koje u tuzemstvu obavi uz naknadu.

Odredbom članka 17. stavka 1. Zakona o PDV-u propisano je da se mjestom obavljanja usluga poreznom obvezniku koji djeluje kao takav smatra se mjesto sjedišta tog poreznog obveznika.

Odredbom članka 75. stavka 1. točke 6. Zakona o PDV-u propisano je da PDV mora plaćati svaki porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, a registrirana je za potrebe PDV-a, kojoj se obavljaju usluge iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona ako te usluge obavlja porezni obveznik koji nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu.

Odredbom članka 57. stavka 1. Zakona o PDV-u propisano je da pravo na odbitak PDV-a (pretporeza) nastaje u trenutku kada nastaje obveza obračuna PDV-a koji se može odbiti.

Stavkom 2. istog članka propisano je da porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članaka 58., 59., 60., 61. i 62. ovog Zakona. 

Odredbom članka 58. stavka 1. Zakona o PDV-u propisano je da porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.

Odredbom članka 60. stavka 1. Zakona o PDV-u propisano je da porezni obveznik može odbiti pretporez za isporuku dobara ili usluga, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: b) ima račun u vezi s isporukom dobara i usluga, izdan u skladu s odredbama članaka 78., 79., 80. i 81. ovoga Zakona, osim u slučaju iz točke c) ovoga stavka;  e) da iznos obveze PDV-a, kao i sve podatke potrebne za obračun PDV-a na stjecanje dobara unutar Europske unije iskaže u prijavi PDV-a iz članka 85. stavka 1. ovoga Zakona i da ima račun.

Odredbom članka 131. do 135. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 79/13., 85/13., 160/13., 35/14., 157/14., 130/15., 1/17., dalje u tekstu Pravilnika o PDV-u) propisani su uvjeti za odbitak pretporeza.

Odredbom članka 131. stavka 1. Pravilnika o PDV-u propisano je da porezni obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak pretporeza ako je isporuka poreznom obvezniku obavljena u svrhe njegove gospodarske djelatnosti.

Odredbom članka 133. stavka 1. Pravilnika o PDV-u propisano je da porezni obveznik ima pravo na odbitak pretporeza u obračunskom razdoblju u kojem je primio dobro ili su mu obavljene usluge za što ima račun sa podacima iz članka 79. Zakona. Ako porezni obveznik ima račun za primljena dobra ili obavljene usluge do roka za podnošenje prijave PDV-a tada ima pravo na odbitak pretporeza u onom obračunskom razdoblju u kojem je primio dobro ili mu je obavljena usluga.

Odredbom članka 66. stavkom 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16., dalje u tekstu OPZ-a) propisano je da knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Primitke i izdatke blagajne (gotovinski promet) treba bilježiti slijedom njihova nastanka svakodnevno.

Stavkom 2. istog članka propisano je da bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama.

Stavkom 3. istog članka propisano je da se smatra da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj.

Nadalje, odredbom članka 33. stavka 1. Zakona o PDV-u propisano je da se poreznom osnovicom pri isporuci dobara i usluga smatra naknada koju čini sve ono što je isporučitelj primio ili treba primiti od kupca ili neke druge osobe za te isporuke uključujući iznose subvencija koji su izravno povezani s cijenom isporučenih dobara ili usluga.

Stavkom 9. istog članka propisano je da u slučaju isporuka dobara i obavljanja usluga osobama koje su u obiteljskim i drugim bliskim osobnim vezama s poreznim obveznikom te u slučaju postojanja financijskih i pravnih veza, uključujući odnose poslodavca i zaposlenika kao i članova njihovih obitelji, veza na temelju članstva, upravljanja ili vlasništva, poreznom osnovicom smatra se tržišna vrijednost u smislu stavka 10. ovoga članka ako je: a) naknada niža od tržišne vrijednosti, a primatelj isporuke nema pravo na odbitak pretporeza u cijelosti u smislu ovoga Zakona, b) naknada niža od tržišne vrijednosti, a isporučitelj nema pravo na odbitak pretporeza u cijelosti u smislu ovoga Zakona i radi se o isporukama koje su oslobođene PDV-a u skladu s odredbama članka 39. stavka 1. i članka 40. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona, c) naknada viša od tržišne vrijednosti, a isporučitelj nema pravo na odbitak pretporeza u cijelosti u smislu ovoga Zakona.

Stavkom 10. istog članka propisano je da tržišnom vrijednosti smatra se ukupni iznos kojeg bi kupac ili naručitelj u trenutku isporuke dobra ili obavljene usluge prema načelu nenarušavanja tržišnog natjecanja morao platiti isporučitelju dobara ili pružatelju usluge u tuzemstvu. Ako se ne može utvrditi usporediva isporuka dobara ili usluga, tada se tržišnom vrijednosti smatra: a) kada je riječ o dobrima, iznos koji nije niži od nabavne cijene tih ili sličnih dobara ili ako je ta cijena nepoznata, ukupna visina utvrđenih troškova u trenutku isporuke, b) kada je riječ o uslugama, iznos koji nije niži od ukupnih utvrđenih troškova obavljanja usluga koje snosi porezni obveznik.

Nadalje, odredbom članka 12. stavka 16. Zakona o porezu na dobit („Narodne novine“ broj: 117/04., 90/05., 57/06., 80/10., 22/12., 146/08., 148/13., 143/14., 50/16., 115/16.) propisano je da poreznom obvezniku koji u dugotrajnoj imovini ima evidentirana plovila, zrakoplove, apartmane i kuće za odmor priznaje se kao rashod amortizacija takve imovine pod uvjetima: 1. da je porezni obveznik registriran za djelatnost iznajmljivanja i prijevoza plovilima i zrakoplovima, odnosno za djelatnost iznajmljivanja apartmana i kuće za odmor, i 2. da po osnovi korištenja plovila i zrakoplova ostvaruje u poreznom razdoblju prihod najmanje u visini od …% nabavne vrijednosti takve imovine, i 3. da po osnovi korištenja apartmana i kuće za odmor ostvaruje u poreznom razdoblju prihod najmanje u visini od …% nabavne vrijednosti takve imovine.

Odredbom članka 22. stavka 9. Pravilnika o porezu na dobit („Narodne novine“ broj:95/05., 133/07., 156/08., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 146/12., 160/13., 12/14., 157/14., 137/15.) propisano je da iznimno, u prvoj godini nabave i u godini otuđenja imovine iz članka 12. stavka 16. Zakona, prihodi po osnovi korištenja te imovine najmanje u visini od …% odnosno …% nabavne vrijednosti imovine mogu se utvrditi razmjerno broju mjeseci korištenja imovine.

Nadalje, odredbom članka 7. stavka 1. točke 13. Zakona o porezu na dobit  propisano je da se porezna osnovica iz članka 5. ovoga Zakona povećava  za sve druge rashode koji nisu izravno u svezi s ostvarivanjem dobiti i druge svote povećanja porezne osnovice, a koji nisu bili uključeni u poreznu osnovicu.

Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenih rješenja, Sud cijeni kako navodima iz tužbe pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava.

Prema stajalištu ovog Suda, pravilno je porezno tijelo osporilo pravo na pretporez po ulaznom računu broj … od ... izdan od R. S. G. na ime pripremnih radnji za charter na motornoj jahti E. sukladno Ugovoru o konzorciju od ..., obzirom da je u postupku nadzora nedvojbeno utvrđeno kako se navedeni troškovi ne mogu smatrati pripremnim radnjama tužitelja u smislu stvaranja uvjeta za obavljanje njegove buduće gospodarske djelatnosti već isti zbog svog karaktera i vremena nastanka (taksativno navedene na stranici 6.-7. prvostupanjskog rješenja) predstavljaju izravni i trenutačni trošak njemačkog društva koje je u navedenom razdoblju koristilo jahtu E. i koje je navedene troškove trebalo nadoknaditi kroz izlaznu cijenu svojih usluga, slijedom čega je pravilno porezno tijelo ocijenilo kako se navedeni ulazni račun ne može smatrati vjerodostojnom dokumentacijom u smislu citirane odredbe članka 66. OPZ-a.

              U svezi tužbenih prigovora, identičnih onim žalbenim i istaknutim u prigovoru protiv Zapisnika o poreznom nadzoru, da je porezno tijelo pogrešno utvrdilo činjenično stanje i primijenilo materijalni propis prilikom osporavanja ulaznog računa broj … od ... izdanog od strane društva R. S. G., N., prvostupanjsko tijelo je već dalo detaljno obrazloženi stav u osporenom rješenju koji stav kao pravilan i zakonit prihvaća i ovaj Sud, pa se u tom dijelu tužitelj upućuje na obrazloženje prvostupanjskog rješenja (stranica 5.- 9.).

Prema stajalištu ovog Suda, pravilno je porezno tijelo utvrdilo kako tužitelj u računu broj … od ..., koji je izdan za pružene usluge chartera kupcu H. H. B. G. N. u razdoblju od … do ..., nije primijenio tržišnu cijenu iz Cjenika već je istu umanjio prema spomenutom kupcu koji je vlasnički povezan sa tužiteljem, a pri tome tužitelj poreznom tijelu nije dostavio dokaze da se cijena prema spomenutom kupcu transparentno oglašavala i primjenjivala na tržištu jednako prema svim ostalim kupcima poštujući načelo nenarušavanja tržišnog natjecanja na način da su svi kupci imali uvida koliko su predmetne cijene koje se mijenjaju prema sezoni plovidbe, prema luci ukrcaja, prema broju gostiju, prema ruti putovanja i duljini trajanju putovanja te prema terminu rezerviranja, slijedom čega je osnovano poreznom osnovicom utvrđena tržišna cijena oglašena u Cjeniku, jer je u predmetnom računu iskazana cijena niža od navedene tržišne cijene, odnosno naknade, kako je to pravilno porezno tijelo utvrdilo provedenim poreznim nadzorom. 

              U svezi tužbenih prigovora, identičnih onim žalbenim i istaknutim u prigovoru protiv Zapisnika o poreznom nadzoru, da je porezno tijelo pogrešno utvrdilo činjenično stanje i primijenilo materijalni propis kod utvrđivanja visine naknade za uslugu smještaja na plovilu, prvostupanjsko tijelo je već dalo detaljno obrazloženi stav u osporenom rješenju koji stav kao pravilan i zakonit prihvaća i ovaj Sud, pa se u tom dijelu tužitelj upućuje na obrazloženje prvostupanjskog rješenja (stranica 3.- 4.).

Nadalje, prema stajalištu ovog Suda, obzirom kako je u postupku nadzora utvrđeno da je tužitelj u ... evidentirao trošak amortizacije s osnova korištenja jahte E. u ukupnom iznosu od … kuna, dok je ostvareni prihod od iznajmljivanja jahte ostvaren u iznosu od … kuna, koji iznos je niži od … % nabavne vrijednosti takve imovine - motorne jahte, te obzirom kako je u postupku nadzora utvrđeno da je datum nabave jahte ..., dakle, prva godina nabave jahte je ..., pravilno je porezno tijelo utvrdilo kako se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba članka 22. stavka 9. Pravilnika o porezu na dobit, slijedom čega je pravilno porezno tijelo poreznu osnovicu povećalo za troškove amortizacije i sve pripadajuće troškove iz članka 12. stavka 16. - 19. Zakona o porezu na dobit i članka 22. stavka 7. - 11. Pravilnika o porezu na dobit.

              U svezi tužbenih prigovora, identičnih onim žalbenim i istaknutim u prigovoru protiv Zapisnika o poreznom nadzoru, , da je porezno tijelo pogrešno utvrdilo činjenično stanje i primijenilo materijalni propis kod osporavanja troškova amortizacije plovila za ..., prvostupanjsko tijelo je već dalo detaljno obrazloženi stav u osporenom rješenju koji stav kao pravilan i zakonit prihvaća i ovaj Sud, pa se u tom dijelu tužitelj upućuje na obrazloženje prvostupanjskog rješenja (stranica 10.- 11.).

Prema stajalištu ovog Suda, kod utvrđenja da motorna jahta E. u ... nije plovila već je bila na popravku i posjeduje rješenje o zabrani plovidbe, pravilno je porezno tijelo ocijenilo kako se izdaci iskazani u poslovnim knjigama tužitelja na konto kartici - … - troškovi bruto plaća - pomorci s osnove pomorskog dohotka smatraju porezno nepriznatim izdacima, slijedom čega je osnovano, u skladu sa odredbom članka 7. stavka 1. točke 13. Zakona o porezu na dobit, tužitelju uvećana osnovica poreza na dobit za ... 

              U svezi tužbenih prigovora, identičnih onim žalbenim i istaknutim u prigovoru protiv Zapisnika o poreznom nadzoru, da je porezno tijelo pogrešno utvrdilo činjenično stanje i primijenilo materijalni propis kod osporavanja troškova isplaćenog pomorskog dodatka, prvostupanjsko tijelo je već dalo detaljno obrazloženi stav u osporenom rješenju koji stav kao pravilan i zakonit prihvaća i ovaj Sud, pa se u tom dijelu tužitelj upućuje na obrazloženje prvostupanjskog rješenja (stranica 11.- 12.).

Prigovor tužitelja kako tuženik žalbene navode nije uzeo u obzir niti se na iste osvrnuo, ovaj Sud je ocijenio neosnovanim, budući smatra kako je tuženo tijelo u obrazloženju osporenog rješenja ocijenilo sve navode žalbe i time u cijelosti postupilo u skladu s odredbom članka 120. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09.) kojom je određeno da se u obrazloženju drugostupanjskog rješenja moraju ocijeniti i svi navodi žalbe; ako je već prvostupanjski organ u obrazloženju svojeg rješenja pravilno ocijenio navode koji se u žalbi iznose, drugostupanjski organ može se pozvati na razloge prvostupanjskog rješenja.

              Slijedom navedenoga, Sud je stajališta kako osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u točki I izreke presude.

              Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i  odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

 

 

 

U Splitu, 16. travnja 2021.

 

                                                                                                                                                 S U T K I N J A

 

                                                                                                                                          Nela Mešin, v.r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Ivana Barać