Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU
Povrv. 2528/18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu,
u pravnoj stvari tužitelja ad. 1 M. Š. iz S..., OIB:
…… tužitelja ad. 2 A. Š. iz S., , OIB:
…i tužitelja ad. 3 V. Š. iz Z., T……,
OIB: …, svi suvlasnici stambene zgrade u S., Z. 2, zastupani
po upravitelju zgrade S.-uprava d.o.o. S., te po pun. B. B., odvj. u S.,
protiv tuženika J. G. iz S., R. 36, OIB:…,
zastupanog po pun. D. M., odvj. u Splitu, radi isplate, nakon održane
glavne i javne rasprave zaključene dana 2. ožujka 2021. godine u nazočnosti zamj.
pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 16. travnja 2021. godine,
p r e s u d i o j e
I.Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je dana 6. srpnja
2018. godine pod brojem Ovrv-2185/18 donijela vršiteljica dužnosti javnog bilježnika
iz S. M. R., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima iznos
od 485,16 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 28. lipnja
2018. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 8 dana.
II.Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je dana 6.srpnja 2018.godine
pod brojem Ovrv-2185/18 donijela vršiteljica dužnosti javnog bilježnika iz S. M.
R., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 8 dana:
zakonske zatezne kamate koje teku:
-na iznos od 40,43 kn od 16. 01. 2016. godine do 28. 06. 2018. godine,
-na iznos od 40,43 kn od 16. 02. 2016. godine do 28. 06. 2018. godine,
-na iznos od 40,43 kn od 16. 03. 2016. godine do 28. 06. 2018. godine,
-na iznos od 40,43 kn od 16. 04. 2016. godine do 28. 06. 2018. godine,
-na iznos od 40,43 kn od 16. 05. 2016. godine do 28. 06. 2018. godine,
-na iznos od 40,43 kn od 16. 06. 2016. godine do 28. 06. 2018. godine,
-na iznos od 40,43 kn od 16. 07. 2016. godine do 28. 06. 2018. godine,
-na iznos od 40,43 kn od 16. 08. 2016. godine do 28. 06. 2018. godine,
-na iznos od 40,43 kn od 16. 09. 2016. godine do 28. 06. 2018. godine,
-na iznos od 40,43 kn od 16. 10. 2016. godine do 28. 06. 2018. godine,
-na iznos od 40,43 kn od 16. 11. 2016. godine do 28. 06. 2018. godine,
-na iznos od 40,43 kn od 16. 12. 2016. godine do 28. 06. 2018. godine; te se zahtjev
u tom dijelu odbija kao neosnovan; te u dijelu kojim je naloženo tuženiku da
tužiteljima naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 337,50 kn sa zakonskim
zateznim kamatama od 6. srpnja 2018. godine do isplate jer je o trošku čitavog
postupka trebalo donijeti novu odluku.
II.Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima
trošak cjelokupnog postupka u iznosu od 800,00 kn sa zakonskim zateznim
kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
Dana 28. lipnja 2018. godine zaprimljen je prijedlog za ovrhu radi naplate
iznosa od ukupno 485,16 kn na ime neplaćene pričuve za period od 1. siječnja 2016.
godine do 31. prosinca 2016. godine, sa zakonskim zateznim kamatama od
dospijeća svakog pojedinog iznosa mjesečne pričuve pa do isplate. Dana 6. srpnja
2018. godine vršiteljica dužnosti javnog bilježnika u S. M. R. donijela je
rješenje o ovrsi broj Ovrv-2185/18 kojim je određena predložena ovrha i određen
trošak ovršnog postupka u iznosu od 337,50 kn. Protiv ovog rješenja tuženik je
podnio prigovor u kojem navodi da osporava aktivnu legitimaciju tužitelja i ističe
prigovor promašene pasivne legitimacije. Navodi da mu tužitelji nikada nisu
ispostavili račune za predmetnu pričuvu niti poslali nekakvu opomenu. U utuženom
periodu upravitelj stambene zgrade u suvlasnosti tužitelja da uopće nije imao
evidentiranog tuženika kao dužnika.
Dana 30. srpnja 2019. godine doneseno je rješenje Općinskog suda u Splitu
broj Povrv-… kojim je stavljeno izvan snage citirano rješenje o ovrsi vršiteljice
dužnosti javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha te se ukidaju
provedene radnje, postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog
naloga.
Svojim podneskom od 10. studenog 2020. godine tuženik ističe i prigovor
dvostruke litispendencije kao i prigovor zastare. Pojašnjava sudu kako je vlasnik
nekretnine prije njega bio njegov otac S. G. koji mu je pravnim poslom
darovanja 2003. godine predmetnu nekretninu prenio u vlasništvo, uknjižba da je
izvršena 2011. godine, iste te godine tuženik da je telefonski, e-mail i preporučenim
dopisom obavijestio tužitelja o promjeni obveznika plaćanja pričuve. U više navrata
da je tužitelja obavještavao da mu ne šalje uplatnice koje glase na ime S.
G. jer iste neće plaćati, tužitelj da to nije napravio sve do 2019. godine od kada
mu tuženik uredno podmiruje svaku ratu pričuve. Za prethodno neplaćeno razdoblje
od 2015. godine do 2018. godine tužitelj da je pogrešno utužio S. G. u
nekoliko postupaka koji su se vodili pred ovim sudom i sve te postupke tužitelj da je
izgubio. Za period koji je u ovom predmetu utužen tužitelj da je paralelno pokrenuo
dva postupka, pored ovog da se vodi postupak pod brojem Povrv-…, za isto
razdoblje kao u ovome predmetu. Tražbina da nije dospjela jer mu računi nisu uredno
ispostavljeni niti mu je ostavljen rok za dobrovoljno ispunjenje, veći dio potraživanja
da je u zastari.
Tužitelji u svom podnesku od 4. veljače 2021. godine navode da su stranke
suvlasnici stambene zgrade u S., anagrafske oznake Z. 2, označene kao
čest. zgr. ….. Z. U. ….. k. o. S., predmet spora da predstavlja zahtjev tužitelja
za plaćanje sredstava zajedničke pričuve za stan u vlasništvu tuženika u utuženom
razdoblju. Iz priloženog zk. izvatka da jasno proizlazi tko su suvlasnici predmetne
stambene zgrade, da sam tuženik ističe kako je stan naslijedio od svog oca i uknjižio
se 2011. godine. Obveza plaćanja pričuve da predstavlja zakonsku obvezu, navodi
da niti jedan prigovor tuženika nije osnovan, pa tako ni prigovor dvostruke
litispendencije jer se postupak pred ovim sudom pod brojem Povrv-… odnosi na
potpuno drugo vremensko razdoblje, da se odnosi na sredstva zajedničke pričuve za
2017. godinu, a ovo potraživanje na 2016. godinu. Predmetna zgrada da se nalazi
pod prinudnom upravom društva S.-uprava d.o.o. S., predlaže da sud u cijelosti
održi na snazi platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi.
Tuženik u svom podnesku od 15. veljače 2021. godine navodi da nije vlasnik
stana u S., Z. 2 već stana na adresi P. P. 2 koji se nalazi u
neposrednoj blizini Z. ulice, navodi da je moguće kako je tužitelj uplatnice za
pričuvu slao na adresu Z. 2, ali da to nije tuženikov problem.
Predmet ovog postupka predstavlja zahtjev tužitelja kao suvlasnika zgrade u
S., Z. 2 spram tuženika kao suvlasnika za plaćanje neplaćene pričuve za
njegov prostor u periodu od 1. siječnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine.
Dakle, predmet spora predstavlja novčana tražbina koja predstavlja doprinos na ime
sredstava zajedničke pričuve iz čl. 85. st. 2. u svezi sa čl. 90. Zakona o vlasništvu i
drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01,
79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV). Prema tim
odredbama zajednička pričuva koju su suvlasnici dužni osnovati je namjenski vezana
zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće
troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće
tih troškova. Bez obzira što iz priloženog zk izvatka za predmetnu zgradu proizlazi da
je pored stranaka upisani suvlasnik i osoba pod imenom M. P., a isti nije
naveden kao tužitelj, kako je odredbom čl. 90. ZV-a propisano da zajedničkom
imovinom upravljaju suvlasnici odnosno upravitelj nekretnine (u ovom slučaju
dokazano prinudni upravitelj), kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg
suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove, ova okolnost nije odlučna u ovoj
stvari, ostali suvlasnici – tužitelji, kako sredstva pričuve od tuženika ne traže za sebe
nego se radi o doprinosu zajedničke pričuve za zgradu, imaju pravo i bez
sudjelovanja upisanog P. na strani suvlasnika, istaknuti ovaj zahtjev spram
tuženika, i ova sredstva idu na poseban račun, a ne u imovinu svakog od tužitelja.
Prvenstveno treba navesti da prigovor dvostruke litispendencije nije osnovan,
predmet ovog suda između istih stranaka radi neplaćene pričuve za isti prostor
odnosi se na drugi vremenski period – 2017. godinu te nema dvostruke
litispendencije.
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom izvoda otvorenih stavaka
upravitelja tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 2016. godine do 31. prosinca 2016.
godine; rješenja u predmetu ovog suda broj Povrv-… od 10. veljače 2016.
godine, Povrv-…. od 11. rujna 2017. godine; uplatnica na ime pričuve
ispostavljenih na ime S. G. za zgradu u S., Z. 2; dopisa putem
e-maila upravitelju tužitelja od strane punomoćnika S. G.; rješenja
Općinskog suda u S. Z.-… od 13. veljače 2012. godine, rješenja istog suda
broj Ovrv-…. od 26. kolovoza 2019. godine; dopisa upravitelja tužitelja u
predmetu Ovrv-…… od 23. veljače 2018. godine; dopisa tuženika upravitelju
tužitelja od 26. listopada 2016. godine; rješenja ovog suda broj Ovrv-…. od 18.
srpnja 2017. godine; aneksa ugovora o darovanju zaključenog između tuženika i
S. G. dana 10. siječnja 2011. godine i ugovora o darovanju između istih
zaključenog 12. rujna 2003. godine; rješenja ovog suda broj P-… od 15.
prosinca 2017. godine; prijedloga za ovrhu u predmetu ovog suda broj … sa
rješenjem o ovrsi; izvoda otvorenih stavaka upravitelja tužitelja na ime tuženika za
period od 1. siječnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine; izvatka iz zemljišnih
knjiga ovog suda na dan 3. veljače 2021. godine za čest. zgr. ….. ZU …. k. o.
S.; potvrde upravitelja tužitelja od 18. listopada 2019. godine sa odlukom G.
vijeća G. S. od 30. rujna 1997. godine; potvrde U. državne uprave u
S.-dalmatinskoj županiji, S. za prostorno uređenje, zaštitu okoliša,
graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, O. za graditeljstvo Klasa: 361-08/07-
01/00180, Ur. broj: ……….. od 23. kolovoza 2007. godine; rješenja
ovog suda broj Ovrv-… od 26. kolovoza 2019. godine.
Stranke su popisale parnični trošak.
Zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.
Po pitanju prigovora nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, za navesti je da
su tužitelji suvlasnici zgrade u S. upisane kao čest. zgr. ….. ZU …. k. o. S.,
to nije sporno, a utvrđeno je pregledom izvatka iz zemljišnih knjiga ovog suda od 3.
veljače 2021. godine. Pored tužitelja kao suvlasnik ove zgrade odnosno nekretnine
upisan je i tuženik, koji je dokazao kako je pravnim poslom darovanja nekretninu
stekao od ranijeg vlasnika i svog oca S. G. te se prije utuženog perioda
uknjižio na predmet darovanja, poslovni prostor na I. katu površine 24,90 m2.
Promatrani i utuženi period neplaćene pričuve za zgradu u S., Z. 2 odnosi
se na period od 1. siječnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine, tuženik ne
spori iznos mjesečne pričuve od 40,43 kn, navodi da na svoje ime nije dobio niti
jedan jedini mjesečni račun na ime plaćanja pričuve od upravitelja tužitelja, sud to
drži i utvrđenim, jer su očito pogrešno, iako je na to bio upozoren upravitelj tužitelja,
isti račune ispostavljao na ime ranijeg vlasnika S. G., na ime tuženika
račune za utuženi period nije ispostavljao niti je tuženiku dostavio jedan jedini račun
za utuženi period. Ovu okolnost sud drži utvrđenom i radi se o propustu upravitelja
tužitelja, uredno ga je tuženik obavijestio o promjeni na strani vlasnika i u zemljišnim
knjigama je prije podnošenja prijedloga za ovrhu i prilikom ispostavljanja računa za
utuženi period upravitelj tužitelja to mogao i morao utvrditi. U ovom postupku sporno
je o kojem se prostoru radi, kojeg je prostor anagrafske oznake, sud drži da se radi o
jednom jedinom prostoru vlasnosti tuženika koji je u zemljišnim knjigama uredno
zaveden kao čest. zgr. …ZU …. k. o. S., upravitelj tužitelja i tužitelji drže da je
prostor anagrafske oznake u S., Z. 2, to drži i ovaj sud, bez obzira na
adresu i anagrafsku oznaku iz ugovora o darovanju zaključenog između tuženika i
njegovog oca, iako je u ugovoru o darovanju navedeno da predmet darovanja
predstavlja poslovni prostor na I. katu zgrade u S., P. P. 2, površine 24,90
m2, navedeno je i to da je prostor u zgradi označenoj kao čest. zgr. …. ZU …. k.
o. S.. Dakle, tuženik je vlasnik jednog jedinog poslovnog prostora koji je izgrađen u
istoj zgradi na koju se odnosi ugovor o darovanju sa njegovim ocem kao i izvadak iz
zemljišnih knjiga u kojim su tužitelji i tuženik upisani kao suvlasnici te zgrade. Po
upravitelju tužitelja i tužiteljima ta je zgrada, u suvlasništvu stranaka, anagrafske
oznake Z. 2 i sud drži da je to valjano, po tuženiku je njegov prostor u zgradi u
S., P. P. 2, svejedno, prostor je izgrađen u zgradi na koju ukazuje izvadak
iz zemljišnih knjiga i po oznaci nekretnine i ugovor o darovanju, ne radi se o dvije
zgrade i dva poslovna prostora tuženika, nego jednom i jedinom prostoru tuženika za
koji treba plaćati pričuvu kao i ostali suvlasnici te zgrade. Kako je zgrada
raspoređena po pitanju ulaza i anagrafske oznake, to u ovom postupku nije važno,
sud drži da tuženik za prostor u čest. zgr. …. ZU …. k. o. S., ostalim
suvlasnicima te zgrade – iste zgrade – tužiteljima treba platiti pričuvu za utuženi
period koju nije platio. Dakle, u ovom slučaju prigovor promašene pasivne
legitimacije nije osnovan, jasno je da su stranke suvlasnici iste nekretnine i da
tuženik za istu treba platiti pričuvu za utuženi period od 40,43 kn mjesečno, što nije
niti sporno. Upravitelj tužitelja je za utuženi period račune ispostavljao na ime S.
G., tuženikovog oca, a ne na ime tuženika, bez obzira što je tuženik znao da
treba plaćati pričuvu za prostor kao vlasnik, zbog neurednog vođenja evidencije i
ispostavljanja računa od strane upravitelja tužitelja, ova okolnost ima utjecaja na tijek
zakonskih zateznih kamata na neplaćenu pričuvu. Dakle, prema stavu ovog suda
tuženik je u zakašnjenju vezano za neplaćenu pričuvu tek od podnošenja prijedloga
za ovrhu u ovom postupku – 28. lipnja 2018. godine, od tog trenutka, a s obzirom da
se prigovorom usprotivio zahtjevu tužitelja, tuženik je u zakašnjenju za iznos od
ukupno 485,16 kn i na taj iznos treba platiti zakonske zatezne kamate tužiteljima od
podnošenja prijedloga za ovrhu – 28. lipnja 2018. godine do isplate, temeljem
odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11). Dakle, za
iznos glavnice od 485,16 kn sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja
prijedloga za ovrhu do isplate valjalo je održati na snazi platni nalog sadržan u
citiranom rješenju o ovrsi, dok je isti valjalo ukinuti i odbiti zahtjev za više zatražene
kamate od dosuđenih, koje na svaki pojedini iznos od 40,43 kn teku od dospijeća
svakog pojedinog mjesečno iznosa pa do podnošenja prijedloga za ovrhu – 28. lipnja
2018. godine. Tuženik je kao vlasnik prostora obvezan ispuniti obvezu plaćanja
pričuve, svoju zakonsku obvezu, što za utuženi period još nije napravio, a dužan je.
Što se tiče istaknutog prigovora zastare potraživanja, isti nije osnovan, radi se
o potraživanju koje zastarijeva u trogodišnjem zastarnom roku, najraniji iznos pričuve
po računu je sa dospijećem od 16. siječnja 2016. godine, a prijedlog za ovrhu
podnesen je 28. lipnja 2018. godine, dakle, za niti jedan iznos pričuve koji tvori
glavnicu nije nastupila zastara, s obzirom na trogodišnji zastarni rok u slučaju neplaćene pričuve iz odredbe čl. 226. ZOO-a, ovaj prigovor je neosnovan.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. i čl. 155.
Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00,
88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje:
ZPP), tužiteljima je obistinjen sav potreban trošak postupka kojeg su imali budući da
isti nisu uspjeli u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva radi čega nisu nastali posebni
troškovi. Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz
rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi
na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (trošak ovršnog
postupka), već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti
prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu
parničnog postupka. Dakle, platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi u
pogledu određenog troška ovršnog postupka valjalo je staviti izvan snage i o trošku
cjelokupnog postupka odlučiti novom odlukom. Kako je valjalo donijeti odluku o
troškovima čitavog postupka, obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak
jednokratne nagrade za čitav postupak u iznosu od 500,00 kn; 25% PDV-a u iznosu
od 125,00 kn; sudsku pristojbu presude u iznosu od 100,00 kn, javnobilježničku
nagradu u iznosu od 60 kn sa 25% PDV-a u iznosu od 15,00 kn; što ukupno zbrojeno
daje iznos od 800,00 kn, koliko je na ime naknade troškova čitavog postupka tuženik
obvezan isplatiti tužiteljima.
U Splitu, 16. travnja 2021. godine
S U D A C
Julijana Ponoš
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti
žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom
županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika