1                            Poslovni broj: K-38/2020-13

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: K-38/2020
 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca Zorana Kežića, kao predsjednika vijeća, te J. T. i N. J. M., kao članova vijeća,  uz sudjelovanje A. R., kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenika A. T., zbog kaznenih djela iz članka 246. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/19, 118/18 i 126/19 - dalje u tekstu: KZ/11), nakon javne rasprave održane i zaključene 14. travnja 2021., te presude objavljene 15. travnja 2021., u nazočnosti okrivljenog A. T., zamjenika branitelja okrivljenika J. M., odvjetnika u S. i zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u S., F. B.,

 

 

p r e s u d i o    j e :

 

 

OKRIVLJENI: A. T. pok S. i M. rođ. P., OIB…, rođen … u R., sa prebivalištem u S., Hrvat, državljanin Republike Hrvatske, oženjen, otac petero djece, poduzetnik, većinski vlasnik poslovnih udjela u t.d. O. d.d. M., neosuđivan, izjavljuje da se ne vodi drugi kazneni postupak,

 

 

k r i v   j e

 

 

1. što je tijekom srpnja i rujna 2003. u Z. i M., kao direktor i većinski vlasnik trgovačkog društva O. d.d. M., u nakani stjecanja za sebe znatne nepripadne imovinske koristi, suprotno članku 252. Zakona o trgovačkim društvima, temeljem zaključenog ugovora o kupoprodaji od 29. srpnja 2003. između društva O. d.d. i Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN) ugovorio dinamiku isplate kupoprodajne cijene, zbog čega je 31. srpnja 2003. izvršena isplata prvog obroka kupoprodajne cijene u iznosu od 3.425.354,15 kuna prema G. b. d.d. u stečaju O., kojom je neosnovano podmirio svoje osobne kreditne obveze od 350.000,00 EUR-a, u protuvrijednosti od 2.574.275,47 kuna, kod P. o. b. d.d. Z., neistinito prikazujući da se radi o podmirenju obveza društva O. d.d, a koje su stvarno podmirene u iznosu od 1.516.449,82 kune, dok je razliku uplaćenog iznosa u visini od 1.908.904,33 kune neosnovano za sebe zadržao, te je 29. rujna 2003. nakon što je APN isplatila drugi dio kupoprodajne cijene za zemljište u iznosu od 4.224.995,85 kuna na žiro račun društva O. d.d., bez ikakve osnove naložio knjigovodstvu O. koje je zatim dio uplaćenog iznosa u visini od 2.000.000,00 kuna doznačio na njegov privatni račun broj ..., partija ... otvoren kod D. b. koji novac je utrošio za osobne potrebe, čime je na štetu trgovačkog društva O. d.d. pribavio sebi nepripadajuću imovinsku korist u iznosu od 3.908.904,33 kune,

 

dakle, u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelje na zakonu i odnosu povjerenja i na taj način pribavio sebi znatnu protupravnu imovinsku korist i onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzročio znatnu štetu, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta,

 

2. što je u razdoblju od 2000. do 2004. u M., kao direktor i većinski vlasnik trgovačkog društva O. d.d. M., u nakani stjecanja za sebe i svoje sinove S. i A. T. znatne nepripadne imovinske koristi suprotno čl. 252. Zakona o trgovačkim društvima neosnovanim prisvajanjem novca društva O. utrženog iz uplata za meljavu maslina, usmeno naložio blagajnicama O. da  dnevni prihod ostvaren uplatama građana za usluge meljave maslina u proizvodnim pogonima društva O. d.d. ne uplaćuju na žiro račun društva što su bile dužne, već predaju njemu, zbog čega su one postupajući po tom nalogu sav dnevni utržak predavali neposredno njemu na ruke i to u ukupnom iznosu od 2.304.610,51 kunu, od kojega je za sebe neosnovano zadržao iznos od 562.078,36 kuna, neistinito prikazujući da je novac odobren njemu kao pozajmica, pa je od tako prisvojenog novca sinovima S. i A. T. isplatio po 150.000,00 kuna temeljem fiktivnih i naknadno sačinjenih ugovora o zajmu, dok je ostatak u iznosu od 262.078,36 kuna neosnovano za sebe zadržao, čime je za sebe i svoje sinove S. i A. T. na štetu društva O. d.d. pribavio nepripadajuću imovinsku korist u iznosu od 562.078,36 kuna,

 

dakle, u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelje na zakonu i odnosu povjerenja i na taj način pribavio sebi i drugoj osobi znatnu protupravnu imovinsku korist i onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzročio znatnu štetu, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta,

 

čime je, radnjama opisanim pod točkama 1. i 2. izreke presude, počinio dva kaznena djela protiv gospodarstva – zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju – djela označena po članku 246. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15,  61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje u tekstu: KZ/11), a kažnjiva po članku 246. stavak 2. KZ/11 uz primjenu članka 51. KZ/11.

 

Okrivljenom A. T. potom se temeljem odredbe članka 246. stavak 2. KZ/11, a uz primjenu odredbi članka 48. stavak 2. KZ/11 i članak 49. stavak 1. točka 4. KZ/11 prethodno utvrđuju kazne zatvora za svako od kaznenih djela iz članka 246. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 opisanih pod točkama 1. i 2. izreke presude u trajanju od po 9 (devet) mjeseci.

 

Slijedom toga, okrivljeni A. T. se  temeljem odredbe članka 246. stavak 2. KZ/11 u svezi članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, nakon čega mu se temeljem članka 56. KZ/11 izriče

 

UVJETNA OSUDA

 

na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

 

Temeljem odredbe članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08) u svezi s članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08 okrivljeni A. T. dužan je platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 22.943,00 kuna, od čega se iznos od 17.943,00 kuna odnosi na troškove knjigovodstveno-financijskog vještačenja, dok se iznos od 5.000,00 kuna odnosi na ime sudskog paušala.

 

Obrazloženje

 

Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu broj K-DO-101/04 od 29. siječnja 2009. protiv okrivljenog A. T. i dr., a zbog kaznenog djela iz članka 337. stavak 4. u svezi sa stavkom 1. i dr. Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda RH 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, dalje u tekstu KZ/97).

 

U predmetnom je postupku najprije donesena prvostupanjska oslobađajuća presuda u predmetu K-12/2009 od 2. svibnja 2012., koja je nakon žalbenog postupka od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske presudom i rješenjem broj: IKž-816/12-8 od 17. studenog 2015.  dijelom potvrđena, a dijelom preinačena, na način da je  presuda ukinuta u odnosu na okrivljenog A. T. zbog dva kaznena djela iz članka 337. stavak 4. u svezi sa stavkom 1. KZ/97 za djela iz točaka 2. i 3. optužnice (predmet su i ovoga postupka) te je predmet u tome dijelu vraćen ovom sudu na ponovno suđenje pred izmijenjenim vijećem.

 

U novom postupku, raspravni sud je donio prvostupanjsku presudu pod brojem K-45/2015 od 20. listopada 2016., kojom je okrivljeni A. T. proglašen krivim za dva kaznena djela iz članka 246. stavak 2. KZ/11, te nakon što mu je utvrdio kazne zatvora za svako od tih kaznenih djela, osudio ga je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1(jedne) godine, nakon čega mu je izrekao uvjetnu osudu na način da se jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

 

Iako je predstavnik optužbe na raspravi  u predmetu K-45/2015 izmijenio pravni opis i oznaku kaznenih djela koja su okrivljenom A. T. stavljena na teret optužnicom iz članka 337. stavak 4. KZ/97 na način da su tome okrivljeniku stavljeno na teret izvršenje dva kaznena djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11, valja ponoviti, u smislu članka 3. stavka 3. KZ/11 da kazneno djelo iz članka 337. stavak 4. KZ/97 ima svoj pravni kontinuitet u djelu iz članka 246. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11.

 

Nadalje, iako je za učin kaznenog djela iz članka 337. stavak 4. u svezi sa stavkom 1. KZ/97 i kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. KZ/11 zapriječena ista kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine do 10 (deset) godina, ovo sudsko vijeće smatra kako je zbog imovinskog censusa novi KZ/11 blaži za počinitelja, jer je odredbom članka 87. stavak 29. KZ/11 propisano u odnosu na obilježje kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. KZ/11 da je pribavljena znatna imovinska korist ako prelazi 60.000,00 kuna, a ne vrijednost od 30.000,00 kuna koliko je bilo određeno pravnim shvaćanjima donijetim na sjednici VSRH 2012. za kazneno djelo iz članka 337. stavak 4. u svezi sa stavkom 1. KZ/97.

 

Slijedom toga KZ/11 je blaži zakon od KZ/97, jer je po istom zakonu sužen kriminalni okvir, odnosno smanjena je kriminalna količina predmetnih kaznenih djela. Stoga su počinjena kaznena djela okrivljenom A. T. u presudi okvalificirana onako kako je to prethodno suđeno ukidnom odlukom, odnosno isti je proglašen krivim za dva kaznena djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11.

 

U ponovljenom postupku okrivljeni A. T. se u smislu odredbe članka 416. ZKP/08 očitovao da se ne smatra krivim za kaznena djela iz članka 246. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 koja su predmet optužbe i da će obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

 

U dokaznom postupku, sud je na raspravi temeljem odredbe članka 431. stavka 1. točka 6. ZKP/08 pročitao

 

- iskaz svjedoka J. V. pred istražnim sucem Županijskog suda u Splitu u predmetu broj II Kio-130/04 od 16. listopada 2007. (list 2582 spisa) i na raspravi  od 28. travnja 2011. (list 2843 spisa),

- iskaz svjedoka Ž. P. pred istražnim sucem Županijskog suda u Splitu u predmetu broj II Kio-130/04 od 16. listopada 2007. (list 2579-2580 spisa) i na raspravi  od 28. travnja 2011. (list 2841-2842 spisa),

- iskaz svjedoka A. B. pred istražnim sucem Županijskog suda u Splitu u predmetu broj II Kio-130/04 od 16. listopada 2007. (list 2581 spisa) i na raspravi  od 28. travnja 2011. (list 2842-2843 spisa),

              - knjigovodstveno financijsko vještačenje izrađeno po vještakinji S. G. od 21. rujna 2011. s prilozima (list 2868-2922 spisa) i dopuna tog vještačenja s prilozima od 29. studenoga 2011. (list 2971-2986 spisa), te iskaza na raspravi od 8. studenoga 2011. (list 2929-2930 spisa) i iskaza na raspravi od 30. kolovoza 2016. (list 3220 spisa),

- nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za ekonomsko financijske poslove N. G. „u vezi obveza za dane zajmove O. d.d. M. i A. T.“ od 12. listopada 2010. (list 2845-2849 spisa),

- iskaz predstavnika oštećenog društva „O.“ d.d. M. S. T. (list 3217 spisa) i svjedoka A. T. (list 3218 spisa),

- povijesni izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu za društvo A. d.d. u stečaju (list 147 - 152 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu za društvo A. d.d. u stečaju (list 441 - 444 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za društvo A. d.o.o. (list 445 - 452 spisa), ugovora o zajmu između O. i A. T. s konto karticom (list 861 - 885 spisa), ugovora o kratkoročnom kreditu između P. o. b. i A. T. (list 896 - 898 spisa), obračuna za isplatu kredita na ime A. T. (list 903 - 904 spisa), izvatka prometa P. B. (list 905 spisa), posebnog naloga za prijenos P. O. B. s izvatkom prometa (list 906 - 910 spisa), sporazuma o prijenosu vlasništva na dionicama radi osiguranja novčane tražbine između P. O. B. i A. T. (list 915 - 917 spisa), sporazuma o osiguranju prijenosa prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja vraćanja kredita između G. B., P. B. i O. (list 929 - 932 spisa), ugovora o nenamjenskom kreditu između P. B. i A. T. (list 937 - 938 spisa), konto kartica sa nalozima A. T. prema P. O. B. (list 950-984 spisa), izvodi iz računa O. (list 988-1017 spisa), konto kartice dugoročnog zajma odobrenog A. T. (list 1093 - 1102 spisa), ugovora o kupoprodaji zemljišta između O. i APN-a (list 1327-1331 spisa), pregled prihoda od meljave maslina na kontu 7502 društva O., te tijek gotovine dobivene za preradu maslina u društvu O. u vremenu od 2000. do 2004. (list 2914-2922 spisa), ugovori o radu sklopljeni između TD O. d.d. M. sa sinovima optuženika i to s A. T. (mlađim) (list 2895-2897 spisa) i S. T. (list 2905-2907 spisa), odluke direktora A. T. kojim odobrava kredite S. T. (list 1752 - 1754 spisa), odluke o odobravanju zajma A. T. (mlađem) od strane direktora A. T. (list 1756 - 1758 spisa) te podnesak-izjava oštećenog društva O. d.d. M. zastupanog po direktoru S. T. zaprimljenog kod suda 14. listopada 2016. (list 3225-3256 spisa), a koje utvrđene činjenice iz gore, suglasnošću stranaka pročitanih dokaza, izvedenih u postupku, stranke nisu prijeporile.

 

Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvod iz kaznene evidencije za okrivljenog A. T. (list 3297 spisa).

 

Nakon što stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga za dopunu dokaznog postupka, sud je u smislu odredbe članka 417.a stavak 5. ZKP/08 ispitao okrivljenika.

 

Okrivljeni A. T. prilikom ispitivanja na raspravi u ovom predmetnom postupku kazao je kako ostaje pri navodima svojih ranijih obrana iznijetih tijekom istrage i tijekom prije vođenih rasprava u ovom predmetu, dakle kao na raspravi od 30. kolovoza 2016. (list 3221-3222 spisa), a kada je izjavio i da ostaje u cijelosti kod svoje obrane iz istrage pred tadašnjim istražnim sucem u predmetu II Kio-130/4-12 od 7. srpnja 2005. (list 2205-2207 spisa) i ranije vođene rasprave u predmetu oznake K-12/09 od 6. ožujka 2012. (list 3033-3035 spisa).

 

Naime, okrivljenik se prilikom ispitivanja tijekom istrage, a u svezi kaznenog djela opisanog u točki 2. optužnice branio kako kazneno djelo nije počinio, te da ništa nije radio bez suglasnosti nadzornog odbora tvrtke, a o čemu da postoji dokumentacija. Kada je upitan zašto je iznos od 2.000.000,00 kuna prebačen na njegov privatni račun otvoren u D. B., navodi da je to bilo iz razloga da se spasi poduzeće O. jer da je račun tvrtke bio blokiran. Naime, da se provjerom kretanja sredstava i dokumentacije može utvrditi kako je navedeni iznos utrošen za poboljšanje poslovanja poduzeća s tim da on od tog iznosa ništa nije osobno uzimao ni podizao. Vezano za kazneno djelo iz točke 3. optužnice, odnosno točke 2. izreke ove presude, navodi kako se iznos od 562.078,36 kuna vodio u knjigovodstvu poduzeća O. Inače, da je on doista svojim sinovima S. i A. T. odobrio pozajmice, te da s tim u svezi postoje odluke kao i ugovori o kreditu. Pozajmice su date u vrijeme kada "uljara nije bila blokirana". Nadalje navodi kako je sav prihod dobiven od meljave maslina uredno proknjižen u tvrtki i prijavljen. Naime, da je on taj novac dobivao svakodnevno, te ga polagao u sef potpisujući od koga je novac primio. Ako novac nije knjižen svaki dan onda je knjižen svako drugi dan, s tim da se na dobiveni iznos uredno plaćao i PDV-e. Pojašnjava kako novac nikada nije predavan osobno njemu na ruke već je predavan blagajnici A. B., a u svezi predaje novca se vodila uredna evidencija i dobivala potvrda. Odgovarajući na upite zastupnika optužbe naveo je kako je moguće od blagajnice tražio da mu se predaje novac i na ruke, ali da je to bilo za potrebe putovanja i sl. Na kraju ispitivanja tijekom istrage optuženik još navodi kako je račun t.d. O. d.d. blokiran od prosinca 2003.

 

Tijekom ispitivanja na prije vođenoj raspravi u ovom predmetu okrivljenik je, a odgovarajući na upite svog branitelja, pojasnio kako je većinski vlasnik t.d. O. d.d.  postao u ožujku 1993. s tim da je prije toga 30 godina radio u A.. Najprije je kupio 51% dionica uplatom preko C. B. u A., a onda je kupovao dionice od malih dioničara i tako postao 96%-tni vlasnik tvrtke. Nadalje navodi kako je 1997. u tvrtki radilo 86 radnika, s tim da je tvrtka imala sve službe, financijsku službu, pravnu službu i dr., a koje su obavljale poslove svaka iz svog djelokruga. Inače, u kriznim situacijama, a kada tvrtka O. nije imala novca za isplatu plaća radnicima, da je on kao fizička osoba pozajmljivao novac tvrtki, u kojim slučajevima nije zaračunavao zatezne kamate, dok su zatezne kamate zaračunavane kada bi on pozajmljivao novac od tvrtke. Vezano za sve te pozajmice da je bio upoznat nadzorni odbor tvrtke, a to su znali i djelatnici iz pojedinih službi koji su radili na obradi konkretnih transakcija, odnosno kod tih pozajmica nije bilo nikakvih tajni. U odnosu na navode optužnice da dnevni prihod ostvaren od uplate građana za usluge prerade maslina ne bi bio uplaćivan na žiro račun društva već da se gotovina predavala njemu, optuženik je ponovio navode iz istrage kako to nije točno. Navodi da su se masline vagale i usluga naplaćivala po kilaži, o čemu su izdavane potvrde koje su se poslije dostavljale Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva kako bi i "oni dobili svoj novac". Nadalje ponavlja kako su one pozajmice isplaćene njegovim sinovima A. i S. izvršene sukladno ugovorima, te da su iste pozajmice vraćene uz kamatu. Kada je na kraju po branitelju upitan o osobnim i obiteljskim prilikama, optuženik ističe kako iz A., gdje je živio i radio, nije dolazio u H. prije 1990. U A. da se bavio građevinskim biznisom, a od 1970. je bio predsjednik nogometnog kluba C. iz S., te da zbog svojih poslovnih i počasnih funkcija u A. nikada nije prozivan, a kamoli kazneno procesuiran. Inače, ima suprugu i petero djece.

 

Okrivljenik je prilikom iznošenja obrane na raspravi pojasnio prilike oko dodjele i otplate kredita sinovima A. i S. navodeći kako su njegovi sinovi kao uposlenici t.d. O. d.d.  uzeli gotovinske kredite, i to svaki u iznosu od po 150.000,00 kuna, a koji krediti su otplaćeni u potpunosti. Naime, dio njihovih obveza prema t.d. O. d.d., a po prije navedenoj osnovi, da je riješen svojevrsnom kompenzacijom tako što su im na ime otplate kredita uračunati iznosi neisplaćenih plaća, koje plaće dotičnima nisu mogle biti isplaćivane jer je račun tvrtke bio blokiran, dok je dio obveza svojih sinova riješio osobno tako što se odrekao dijela  potraživanja prema t.d. O. d.d., a po osnovu kredita koji je dao tvrtki. Još navodi kako su njegovi sinovi imali dugovanja prema banci, a iz osnova podizanja stambenih kredita, koja dugovanja su riješili prodajom stanova koje su prethodno kupili spomenutim kreditnim sredstvima. Navodi kako je isplate kredita njegovim sinovima odobrio nadzorni odbor t.d. O. d.d., s tim da su slične kredite dobivali gotovo svi djelatnici O. a koji su na taj način rješavali stambene probleme. T.d. O. d.d.  je znala dati kredite i trećim osobama, tj. poslovnim partnerima, s tim da bi se u svakom od tih slučajeva prethodno ishodilo odobrenje nadzornog odbora. Odgovarajući na upite predsjednika vijeća optuženik je naveo da je on u slučajevima, a kada je dio novca koji je dobilo t.d. O. d.d. , privremeno prosljeđivao na druge račune, pa tako i na svoj račun kao fizičke osobe, to činio uz prethodno znanje i odobrenje nadzornog odbora jer druge opcije nije bilo. Naime, račun preko kojeg je poslovalo poduzeće t.d. O. d.d. da je bio blokiran, pa je do prosljeđivanja novca dolazilo u zaštiti interesa tvrtke kojoj se osiguralo poslovanje, te u zaštiti interesa djelatnika kojima su na taj način isplaćivane plaće.  Inače, da t.d. O. d.d.  i  dalje egzistira, te štoviše dobro posluje. Misli da tvrtka ima šest uposlenika. Navodi kako je on sada vlasnik paketa dionica u iznosu od 40%, a 40% paketa dionica ima njegov rođak S. T., koji je trenutno direktor. Tvrtka se i dalje bavi preradom maslina, odnosno proizvodnjom maslinovog ulja s tim da imaju značajan ugovor o poslovnoj suradnji s tvrtkom T. koja pod njihovim brendom prodaje ulje na bosanskohercegovačkom tržištu. Obranu zaključuje navodeći kako smatra da su problemi vezani za ovaj kazneni postupak pretežito rezultat njegovog iskrenog angažiranja kao domoljuba u emigraciji u A., a prije demokratskih promjena u RH.

 

Kao što je ranije navedeno, tijekom rasprave je ispitan svjedok zakonski zastupnik oštećenog t.d. O. d.d. S. T., te su pročitani zapisnici o ranijem ispitivanju svjedoka J. V., Ž. P. i A. B.

 

U svome iskazu svjedok, zakonski zastupnik oštećenog t.d. O. d.d. S. T. kazao je da je 1967. otišao živjeti u A., a u H. se vratio tek nakon demokratskih promjena i od tada malo živi u H., a malo u A.. Ističe kako je t.d. O. d.d. uspješno prošla pretvorbu iz društvenog poduzeća u dioničko društvo, te da su on i A. T. suvlasnici svaki sa 50% dioničkog kapitala s tim da je on trenutno predsjednik uprave t.d. O. d.d., a na kojoj poslovnoj funkciji je od 2009. Tvrtka, koja se inače bavi preradom maslina, odnosno proizvodnjom maslinovog ulja, da sada ima osam uposlenika. Vezano za slučajeve, a za koje se vodi ovaj kazneni postupak, navodi kako je od  knjigovodstveno računovodstvene službe tvrtke tražio provjere, te dobio informaciju kako je A. T. sve svoje obveze prema tvrtki ispunio tako što je  podmirio dugovanja i kamate, zbog čega da t.d. O. d.d. u ovom kaznenom predmetu time nije oštećeno.

 

Svjedokinja J. V. sudu je kazala kako u knjigovodstvu t.d. O. d.d. radi od 1988. s tim da je tijekom prerade maslina, i to od 2004. radila na blagajni zajedno s kolegicom A. B.. Pojašnjavajući postupak prilikom meljave maslina ističe da se masline koje donesu stranke najprije izvažu, te se stranci daje primka-uplatnica sa isprintanom specifikacijom, a kada se dobije novac od stranke da su one blagajnice taj novac predavale A. T. na ruke, s tim da je dotični potpisivao specifikaciju. Ako ne bi bilo A. novac bi davali S. T., a od 2002. novac se nije predavao na račun, jer je tvrtka bila u blokadi. Sve se na kraju proknjižilo kao prihod od prerade maslina, odnosno kroz T. obveze u O. po osnovu zajma. Npr. T. plaća gotovinom račun HEP-u, a to se knjiži kao povrat T. zajma prema t.d. O. d.d. i tako bi se to zatvaralo knjigovodstveno. Odgovarajući na upit optuženika svjedokinja je još navela da su u knjigovodstvu svaki put evidentirana sredstva koja bi bila predana A. T., s tim da ne zna ništa o evidenciji u drugim službama, ali vjeruje da je i u tim službama sve trebalo biti evidentirano.

 

Nadalje, svjedokinja Ž. P. sudu je kazala da je ona šefica službe računovodstva u t.d. O. d.d. od 1996., te je kao takva radila i određena izvješća, obračune i druge poslove. Tako se sjeća da je u poslovnim knjigama t.d. O. d.d. zabilježena prodaja zemljišta, a krajem 2003. da je proknjižen jedan priljev na žiro račun društva u iznosu od 4.200.000,00 kuna uz što nije bio nikakav ugovor. Ona je tu transakciju proknjižila temeljem pisanog naloga direktora A. T. koji je rekao kako će joj naknadno dostaviti ugovor osnovom kojeg je "sjeo" navedeni novac na žiro račun društva. Međutim, dotični ugovor nije dostavio iako je ona to u više navrata tražila. Poznato joj je kako je uplatitelj navedenog iznosa bila "APN". Nadalje navodi kako joj je poznato da djelatnice tvrtke B., V. i drugi, novac dobiven od meljave maslina nisu uplaćivali na žiro račun, već da su ga davali direktoru T. na ruke. Također navodi kako je ona 23. studenog 2002. pismeno upozorila upravu da se novac dobiven od meljave maslina ne polaže na račun t.d. O. d.d., a koja upozorenja je upućivala i tijekom 2003. Ponavlja kako su blagajnice davale novac direktoru T., a temeljem njegovog usmenog naloga, s tim da ne zna o kojim se iznosima radilo. Navodi kako je T. počeo primati novčane iznose na ruke od 2003. i da se to nastavilo sve do dana njenog ispitivanja 16. listopada 2007. Kada je upozoravala na te nepravilnosti imala je neugodnosti. Inače, navedena upozorenja da je i u pisanom obliku dostavljala A. T. Vezano za onaj priljev sredstava od 4.200.000,00 kuna navela je kako je u to vrijeme tvrtka bila dosta zadužena, između ostalog i po osnovu neplaćenih poreza i prireza, pa je sigurno veliki dio spomenutog iznosa usmjeren i na plaćanje tih obveza. Pojašnjava kako je u ono vrijeme kada je A. T. kao predsjednik uprave t.d. O. d.d. od blagajnica uzimao novac dobiven pružanjem usluge meljave maslina, žiro račun tvrtke sigurno bio u blokadi. Inače, da su navedene pozajmice evidentirane u kompjuterskom sustavu, te da su se temeljem takvih evidencija podmirivale državne obveze, a kao što su i kooperanti t.d. O. d.d.  temeljem tih evidencija dobivali poticaje za preradu maslina. Isto tako da su uredno evidentirani i svi materijalni troškovi koje je predsjednik uprave podmirivao iz preuzetih iznosa. Na kraju je još navela, koliko je njoj poznato, da blagajnice novac dobiven pružanjem usluge meljave maslina nisu predavale nikome drugome u tvrtki osim Anti Topiću.

 

U dokaznom postupku ispitana je i svjedokinja A. B. koja je kazala da je u t.d. O. d.d. radila kao blagajnica. Ista je kazala da kada bi bila meljava i predaja maslina da su ljudi donosili novac, pa dok račun tvrtke nije bio u blokadi da su te novce uplaćivali na račun t.d. O. d.d., a kada je nastupila blokada novac je uplaćivan na blagajnu, o čemu su oni strankama davali uplatnice. Na kraju smjene da je ona novac davala direktoru T., a on bi joj potpisao rekapitulaciju koja se knjižila kao prerada maslina. Navodi kako su znali dobivati 12.000,00 do 13.000,00 kuna po smjeni, a dnevno su radile dvije do tri smjene. Svjedokinja dalje ističe kako joj je T. osobno kazao da novac predaje njemu, pa je ona tako morala i postupiti jer radi kod privatnika, iako je znala da to nije u redu. Navodi kako je T. od spomenutog  novca plaćao račune dobavljačima, plaćao je struju i sl., te isplaćivao plaće, a za sve to da je davao račune koji su se knjižili. Međutim,  kako je dotični imao jedan zajam u poduzeću da bi se to onda zapravo knjižilo kao povrat tog zajma, a ne kao plaćanje navedenih računa. Kada bi A. T. bio na putu da bi ona novac dobiven pružanjem usluge meljave maslina, predavala A. sinu S. T. Svjedokinja je još navela kako sve do dana njenog ispitivanja, pred sucem istrage (tj. do 16. listopada 2007.) i nadalje A. T. daje novac koji je dobiven od pružanja usluga meljave maslina. Pojasnila je kako je normalno da je tvrtka imala određene materijalne troškove, a koji troškovi su u vrijeme blokade računa tvrtke, jednako kao i plaće djelatnicima, isplaćivani isključivo od novca dobivenog pružanjem usluge meljave maslina jer drugog prihoda nije bilo. Tako bi u svezi isplate plaća osobno od predsjednika uprave preuzimala novac i uplaćivala ga na račune djelatnika koje su ovi imali otvorene kod S. B.

 

Na raspravi je suglasnošću stranaka pročitano knjigovodstveno financijsko vještačenje izrađeno po vještakinji S. G. 21. rujna 2011., (list 2868-2922 spisa), kao i dopuna tog vještačenja s prilozima od 29. studenog 2011. (list 2971-2986 spisa) te iskaz sa rasprave 8. studenog 2011. (list 2929-2930) i 30. kolovoza 2016. (3220-3221 spisa).

 

Iz vještva je razvidno kako je A. T. od 1993. većinski vlasnik t.d. O. d.d.  M., a također je i zakonski zastupnik društva, tj. osoba odgovorna za zakonito poslovanje. Uvidom u poslovne rezultate utvrđeno je da je t.d. O. d.d. od 1997. pa nadalje poslovalo sa tekućim gubicima, a društvo je značajnije prihode ostvarilo prodajom poslovne imovine društva, dok prihodi od obavljanja registrirane djelatnosti stalno padaju. Od 24. travnja 1999. pa dalje žiro račun t.d. O. d.d. je u stalnoj blokadi sa malim prekidima, s tim da je kratkotrajni prekid blokade, koji je nastupio 25. rujna 2003. direktno u svezi s uplatom od "APN-a" drugog obroka za kupoprodaju zemljišta, da bi nakon 73 dana račun ponovo ušao u blokadu. Iznos evidentiranih naloga za naplatu sa žiro računa t.d. O. d.d.  za koje nije bilo pokrića na dan izlista stanja očevidnika blokade 27. travnja 2004. iznosi 6.166.721,25 kn.

 

U isto vrijeme, prema stanju u poslovnim knjigama na dan 30. travnja 2004., t.d. O. d.d. potražuje od A. T. zajmove u visini od 5.667.527,34 kuna i kamate obračunate po tim pozajmicama u visini od 2.938.345,99 kn, odnosno ukupno potraživanje društva iznosi 8.605.873,33 kuna. Inače, A. T. je spomenuto  potraživanje t.d. O. d.d., a prema knjigovodstvenim podacima na karticama zajma i kamata zatvorio tijekom 2008. plaćanjem po cesijama za razne obveze spomenutog društva t.d. O. d.d.  je u srpnju 2003. prodalo "APN-u" zemljište oznake čest. zem. 1649 k.o. M. površine 8053 m2 za ukupni iznos od 7.650.350,00 kuna, što je "APN" i uplatila u dvije rate do 25. rujna 2003. t.d. O. d.d. je predmetno poljoprivredno zemljište steklo temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Makarskoj iz veljače 2003., prenamijenilo ga u građevinsko u ožujku iste godine, te prodalo u srpnju 2003.

 

Od ukupno uplaćenog iznosa, direktno na žiro račun i banci radi skidanja tereta za zatvaranje privatno podignutih kredita A. T., utrošeno je 5.425.354,15 kuna. Osim novcem sa žiro računa, A. T. je neograničeno raspolagao i gotovinom primljenom u blagajnu na ime utrška od meljave maslina. Ukupni iznos utrška u razdoblju od 2000. do 2004. iznosio je 2.811.624,82 kuna (s PDV-om) od čega je prema izjavi A. T. za obveze t.d. O. d.d. utrošeno 1.224.640,46 kn, na žiro račun je položeno 872.637,63 kuna dok je sa ostatkom u visini od 714.346,73 kuna raspolagao A. T., te je sebi i sinovima odobrio zajmove u visini od ukupno 562.078,36 kn. Sinovi su 1. rujna 2007. svaki posebno sklopili sa t.d. O. d.d. sporazum kojim kompenziraju dio duga po osnovi dobivenih pozajmica (svaki je dobio po 150.000,00 kuna) sa obvezom društva za neisplaćene neto plaće tijekom 2006. i 2007., dakle ne u vrijeme kada su pozajmice dobili, već znatno kasnije. Inače, kompenzacija je izvršena u vrijeme kad je žiro račun društva bio u blokadi što je suprotno  odredbama Zakona o platnom prometu u zemlji. Prema izjavi A. T. ostatak duga je naknadno izmiren pa sada njegovi sinovi ne duguju za pozajmice t.d. O. d.d. K. t.d. O. d.d. za čiju zakonitost vođenja odgovara direktor A. T. vođeno je neažurno, a značajni poslovni događaji, kao što je prodaja dugotrajne imovine, evidentirani su na temelju naloga za knjiženje koje je djelatnicima davao direktor A. T. ili na temelju izvoda žiro računa knjiženjem novčanog tijeka. Društvo nije vršilo redoviti popis imovine, te usklađivanje sa stvarnim stanjem, pa iz svega proizlazi da su poslovne knjige nevjerodostojne za što odgovornost snosi A. T. Nadalje, A. T. je suprotno propisima koji reguliraju platni promet raspolagao novčanim sredstvima t.d. O. d.d. u vrijeme blokade žiro računa tako što je vršio naplatu i plaćanja privatno pri čemu je evidentirao novčani tijek preko konta zajmova, dajući naloge knjigovodstvu kako da to knjiži. Time je upotrijebljen novac preko visine plaćenih obveza za t.d. O. d.d. u visini potraživanja t.d. O. d.d. od A. T. za pozajmice i kamate što na dan 30. travnja 2004. iznosi 8.605.873,33 kuna, te pozajmice njegovim sinovima u ukupnom iznosu od 300.000,00 kuna. To je imovina t.d. O. d.d. koja se nalazila kod A. T. i njegovih sinova u vrijeme kada je žiro račun društva bio blokiran.

 

U dopuni vještačenja (list 2971-2976) vještakinja S. G. navela je kako je saldiran dug A. T. prema t.d. O. d.d. na ime pozajmica u visini od 5.667.527,30 kuna kojeg je utvrdila usporednim pregledom knjigovodstvenih podataka u društvima O. d.d. i O. g. d.d.

 

Navedeni iznos duga u početnom saldu na dan 1. siječnja 2008. A. T. je t.d. O. d.d. izmirio dijelom izravnim uplatama na žiro račun u visini od 4.093.200,00 kuna, čime su plaćene obveze t.d. O. d.d. iz redoslijeda naplate blokade žiro računa, odnosno u korist Državnog proračuna RH. Dio duga za pozajmice t.d. O. d.d. A. T. je zatvorio direktnim plaćanjem obveza prema dobavljačima t.d. O. d.d. te davanjem radnicima gotovine na ime zaostalih neto plaća koliko je utvrđeno sudskom nagodbom temeljem cesija kojima t.d. O. d.d.  nalaže takve isplate. Cesije su potpisane od strane A. T. u svojstvu cedenta i cesusa dok su cesionari vjerovnici t.d. O. d.d. Na ovaj način je zatvoren dio duga za pozajmice u visini od 867.538,76 kuna.

 

Ostatak duga u iznosu od 693.000,00 kuna A. T. je kao pozajmicu položio na žiro račun društva O. g. d.o.o. koje je u tom razdoblju preuzelo sve poslove t.d. O. d.d. putem ugovora, a tim su uplatama zatvorene, u istom iznosu, pozajmice koje je A. T. dugovao t.d. O. d.d.  Vještakinja je utvrdila da su sve uplate glasile na ime A. T. bez obzira u korist kojeg računa je uplata izvršena. Svim uplatama koje nisu izvršene direktno na žiro račun t.d. O. d.d. zatvorena je neka obveza t.d. O. d.d. 

 

Nadalje je utvrđeno da su u travnju, srpnju i rujnu 2008. na osobni račun A. T. stigle tri devizne doznake iz A., ukupno u kunskoj protuvrijednosti u visini od 14.000.000,00 kuna. Na opisani način A. T. je izmirio pozajmice prema t.d. O. d.d. u visini početnog stanja duga od 5.667.527,30 kn pa na dan 31. prosinca 2008. više ne duguje društvu po toj osnovi. Vezano za vjerodostojnost knjiženja i utemeljenost knjigovodstvene dokumentacije vještakinja je navela kako je dokumentacija manjkava, te ne prati poslovne događaje već se formira radi praćenja novčanog tijeka. Ujedno, međusobni odnosi povezanih društava temelje se na ugovorima sklopljenim radi "premještanja" poslovnih procesa iz jednog društva u drugo, a ne na tržišnim osnovama kako bi bili eventualno sklopljeni sa trećim, neovisnim pravnim subjektima što ih čini simuliranima u gospodarskom i u poreznom smislu. 

 

Slijedom svih utvrđenih činjenica, ocjenom provedenih dokaza, sud je utvrdio da je okrivljeni A. T. počinio dva kaznena djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, činjenično i pravno opisanih izrekom ove presude.

 

Okrivljeni A. T. iznoseći obranu potvrđuje nastanak događaja razvidnih izrekom ove presude, braneći se kako time nije nastupila šteta za t.d. O. d.d. Naime, da se radilo o uobičajenim pozajmicama između njega i navedenog trgovačkog društva, a koje su u konačnici sravnjene. Posebno u svezi kaznenog djela navedenog u točki 3. optužnice, odnosno u točki 2. izreke presude, ističe da je gotovinu koju je tvrtka dobila pružanjem usluge meljave maslina koristio za plaćanje svih računa nastalih u poslovanju t.d. O. d.d., budući je u to vrijeme žiro-račun društva bio blokiran, te su ujedno iz tih sredstava isplaćivane i  plaće djelatnicima. A oni krediti koji su dati njegovim sinovima da su bili uobičajeni jer je t.d. O. d.d. takve kredite davala i ostalim uposlenicima, s tim da su krediti također vraćeni. U konačnici bilanca dugovanja i potraživanja između njega i njegovih sinova s jedne strane, te  t.d. O. d.d.  s druge strane da je sravnjena tj. da nikome nije pribavljena imovinska korist niti je t.d. O. d.d. oštećeno. Slijedom navedenog da nije počinio utužena kaznena djela.

 

Obrana okrivljenog A. T. nije uvjerljiva, suprotna je drugim dokazima izvedenim tijekom postupka, te je riječ o neosnovanoj obrani.

 

Sud će u nastavku obrazloženja razjasniti je li okrivljeni A. T. u smislu odredbe članka 87. stavak 6. KZ/11 u t.d. O. d.d. imao status odgovorne osobe, zašto zaključuje da je isti počinio kaznena djela opisana izrekom presude, te je li u počinjenju tih radnji postupao u nakani da sebi (točka 1.) i svojim sinovima S. i A. T. (točka 2.), pribavi nepripadnu imovinsku korist, postupajući protivno članku 252. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 152/11) i je li time oštetio t. d. O. d.d., dajući razloge zašto nalazi utvrđenim da je okrivljeni za sebe i drugoga pribavio znatni iznos imovinske koristi i nastale štete za t. d. O.

 

Kako iz obrane okrivljenika, te iskaza svih ispitanih svjedoka, kao i dijela dokumentacije pročitane tijekom rasprave proizlazi da je okrivljeni A. T. u vrijeme počinjenja utuženih kaznenih djela obavljao poslovnu dužnost direktora, odnosno predsjednika uprave t.d. O. d.d. M., to je utvrđeno da je isti tempore criminis bio odgovorna osoba u smislu članka 87. stavak 6. KZ/11. Time je, u smislu članka 252. stavak 1. ZTD-a morao voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, a što uostalom nalaže i "poslovna logika". Postupkom je ipak utvrđeno, u odnosu na predmetna kaznena djela da se okrivljenik ponašao upravo suprotno.

 

Sve bitne, za postupak odlučne činjenice okrivljenik u svojoj obrani u osnovi priznaje (istina ne i da je njemu osobno, odnosno njegovim sinovima bila pribavljena imovinska korist, te da bi za t.d. O. d.d. nastupila šteta, odnosno, ne priznaje da bi počinio utužena kaznena djela). Optuženikovo priznanje navedenih činjenica objektivizirano je sadržajem pročitane dokumentacije iz materijala spisa kao i sadržajem knjigovodstveno financijskog vještačenja, odnosno dopune vještačenja, izrađenih po knjigovodstvo financijskoj vještakinji S. G., koja je kod svojih pisanih vještačenja ostala i tijekom ispitivanja na raspravi. Uz sve to dio bitnih činjenica vezanih za kaznena djela opisana izrekom presude potkrijepljen je i iskazom svjedokinje Ž. P., dok je iskazima svjedokinja A. B. i J. V. potkrijepljen dio bitnih činjenica vezanih za kazneno djelo iz točke 2. izreke presude.

 

Dakle, kada je u pitanju kazneno djelo iz točke 1. izreke presude neprijeporna je činjenica kako su t.d. O. d.d. zastupano po direktoru A. T. i "Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN), zastupana po direktoru D. R., te G. B. u stečaju O., zastupana po stečajnom upravitelju V. R. 29. srpnja 2003. zaključili ugovor o kupoprodaji nekretnine i sporazum o plaćanju ugovorene kupoprodajne cijene uz osiguranje vraćanja isplaćenog iznosa osnivanjem založnog prava (list 1327-1331 spisa). Navedenim ugovorom "APN" je od t.d. O. d.d. kupilo zemljište oznake čest. zem. 1649 k.o. M. u površini od 8.053 m2 za iznos od 7.650.350,00 kuna. Navedenim ugovorom ujedno je određena dinamika i način isplate spomenute kupoprodajne cijene. Iz sadržaja knjigovodstveno financijskog vještačenja izrađenog po vještakinji S. G. proizlazi kako je odmah nakon zaključenja i solemnizacije ugovora i to 31. srpnja 2003. isplaćen prvi obrok kupoprodajne cijene prema G. B. d.d. u stečaju u iznosu od 3.425.354,15 kn za podmirenje privatnog kredita optuženiku A. T. Preostali iznos od 4.224.995,85 kn uplaćen je 25. rujna 2003. u korist žiro računa t.d. O. d.d. Naime, G. B., O. d.d. u stečaju je preuzela potraživanje iz osnova kredita kojeg je 25. travnja 2002. P. O. B. d.d. Z. isplatila A. T. kao fizičkoj osobi u iznosu od 350.000,00 EUR s kamatnom stopom od 12%. Na dan uplate dugovanje po navedenom kreditu (po osnovi glavnice i kamate) je iznosilo upravo prije spomenuti iznos od 3.425.354,15 kn. Osiguranje za povrat ovog kredita bila je fiducija na nekretnini oznake čes. zem. 1649 k.o. M. koju je (kako je to već rečeno) od t.d. O. d.d. kupila "APN". Uplatom iznosa kojeg je optuženik A. T. po osnovi neotplaćenog kredita podignutog od P. O. B. dugovao G. B. O. u stečaju (koja b. je preuzela dugovanje) izbrisan je fiducijarni prijenos vlasništva kao osiguranje povrata predmetnog kredita na spomenutom zemljištu. Ova prva uplata G. B. O. d.d. u stečaju u poslovnim knjigama t.d. O. d.d. nije evidentirana kao prihod za 2003. već je kao prihod proknjižen samo onaj drugi iznos uplate za prodano zemljište od 4.224.995,85 kn koji iznos je "sjeo" na račun t.d. O. d.d. Iz sredstava kredita kojeg je podigao A. T. isti je doista u manjem dijelu otplaćivao obveze t.d. O. d.d. po osnovu isplate plaća djelatnicima i dr. i to, (a kako proizlazi iz knjigovodstveno financijskog vještačenja), u iznosu od 1.516.449,82 kn pa kako je t.d. O. d.d. otplatila njegov kredit (glavnicu i kamatu) u iznosu od 3.425.354,15 kn evidentna je razlika od 1.908.904,33 kn koje je optuženik A. T. zadržao kao fizička osoba. Kao što je već navedeno onaj drugi iznos od 4.224.995,85 kn koji se odnosi na dio kupoprodajne cijene zemljišta prodanog "APN-u" uplaćen je 25. rujna 2003. na žiro račun t.d. O. d.d., a o kojoj uplati je u svojem svjedočkom iskazu govorila i svjedokinja Ž. P., inače voditeljica računovodstva t.d. O. d.d. Dotična je od direktora A. T. tražila popratnu dokumentaciju koja bi se odnosila na tu uplatu, a koju dokumentaciju joj ovaj nije priložio. Iz knjigovodstveno financijskog vještačenja sačinjenog po S. G. nadalje proizlazi kako je četiri dana nakon uplate prije spomenutog iznosa na žiro račun t.d. O. d.d., dio tog iznosa i to 2.000.000,00 kuna, doznačeno u korist računa optuženika A. T. otvorenog u D. B. Prema svrsi doznake razvidno je kako je riječ o plaćanju privatnih obveza A. T. od sredstava dobivenih prodajom zemljišta. Naime, bila je riječ o privatnom kreditu A. T., pa ova uplata od 2.000.000,00 kuna predstavlja podmirivanje osobnih obveza A. T.. U t.d. O. d.d.  se ove isplate sredstava za podmirivanje privatnih obveza A. T. kao fizičke osobe, a radi knjigovodstvene ravnoteže, evidentiraju kao pozajmice direktoru A. T. Međutim, dotični ne vraća te pozajmice već štoviše i nadalje se zadužuje kod društva, pa na dan 30. travnja 2004. njegove pozajmice od t.d. O. d.d. iznose 8.605.873,33 kune. Tek nakon četiri godine, i to nakon pokretanja kaznenog postupka, optuženik prilaže dokumentaciju iz koje proizlazi da je vratio navedene pozajmice. Jasno je da je to učinio iz razloga što se suočio s posljedicama kaznenog postupka, pa je zaključiti (iako t.d. O. d.d. zastupana po sadašnjem direktoru S. T. inače 50%-tnom suvlasniku i rođaku optuženika ne postavlja imovinskopravni zahtjev) da je t.d. O. d.d. trpjelo štetu za ukupan iznos od 3.908.904,33 kuna (kako je to izračunala knjigovodstveno financijska vještakinja), a za koji iznos je ujedno optuženik sebi pribavio nepripadajuću materijalnu dobit, te isti iznos (kako je već rečeno) ne bi vratio da nije bio suočen s posljedicama kaznenog progona.

 

Kada je u pitanju kazneno djelo iz točke 2. izreke presude valja kazati kako je neprijeporna činjenica da su sredstva koja je t.d. O. d.d.  pribavilo pružanjem usluge meljave maslina preko blagajnica A. B. i J. V., te drugih djelatnika, predavana na ruke direktoru A. T., a u njegovoj odsutnosti sinu mu S. T.. Naime, tu činjenicu priznaje i sam optuženik A. T., a što proizlazi iz svjedočkih iskaza Ž. P., voditeljice računovodstva u t.d. O. d.d.  i spomenutih blagajnica koje su također ispitane u svojstvu svjedoka. Prema knjigovodstveno financijskom vještačenju izrađenom po S. G., a osnovom raspoložive dokumentacije, proizlazi kako su po osnovu pružanja navedenih usluga meljave maslina u t.d. O. d.d.  u vremenu od 2000. do 2004. ostvareni prihodi u iznosu od 2.304.610,51 kuna. Od tog iznosa okrivljeni A. T. je zadržao gotovine u iznosu od 562.078,36 kuna i to za pozajmice sebi u iznosu od 262.078,36 kuna, te za pozajmice sinovima A. T. i S. T. u iznosima od 150.000,00 kuna. Ove iznose od po 150.000,00 kuna okrivljeni A. T. je kao direktor t.d. O. d.d.  isplatio sinovima A. T. i S. T. osnovom ugovora o zajmu sklopljenih 4. studenog 2002. (list 1754-1757 spisa) i to u vrijeme kada je žiro račun t.d. O. d.d. bio blokiran. Dakle, po navedenom osnovu okrivljeni A. T. je za sebe i svoje sinove od sredstava t.d. O. d.d.  (kako je to već rečeno) zadržao ukupan iznos od 562.078,36 kuna, koji iznos je naknadno, i to nakon pokretanja kaznenog postupka, ipak vraćen, a što proizlazi kako iz sadržaja knjigovodstveno financijskog vještačenja sačinjenog po S. G., tako i sadržaja knjigovodstveno financijskog vještačenja sačinjenog tijekom prije vođenja rasprave po stalnom sudskom vještaku N. G., koje vještačenje je suglasnošću stranaka pročitano tijekom rasprave i u ovom obnovljenom postupku (list 2845-2849 spisa).

 

Slijedom navedenog, sud smatra dokazanim da je okrivljeni A. T. postupajući na način razvidan u činjeničnim opisima točaka 1. i 2.  izreke presude počinio dva kaznena djela iz članka 246. stavak 2. KZ/11, pri čemu je isti postupao s izravnom namjerom.

 

Naime, okrivljeni A. T. je postupajući na način razvidan u činjeničnom opisu iz točke 1. izreke presude bio svjestan da kao direktor i većinski vlasnik t.d. O. d.d. protivno navikama poslovanja jednog urednog i savjesnog gospodarstvenika, kako to propisuje članak 252. stavak 1. ZTD-a, dakle da je dužan zaštititi imovinske interese svoga društva koji su utemeljeni na zakonu i odnosu povjerenja, ne može, nakon isplate prvog obroka kupoprodajne cijene od strane Agencije za pravni promet i posredovanje nekretnina dio tog iznosa u visini od 1.908.904,33 kune zadržati za sebe, neistinito prikazujući da je taj iznos utrošen u podmirenje obveza t.d. O. d.d., odnosno nakon isplate drugog obroka kupoprodajne cijene bez osnova naložiti knjigovodstvu t.d. O. d.d. da dio tog isplaćenog iznosa u visini od 2.000.000,00 kuna doznači na njegov privatni račun kod D. B., koji je utrošio za osobne potrebe.

 

Nadalje, okrivljenik je postupajući na način razvidan u činjeničnom opisu iz točke 2. izreke presude bio svjestan da kao direktor i većinski vlasnik t.d. O. d.d. protivno navikama poslovanja urednog i savjesnog gospodarstvenika kako propisuje članak 252. stavak 1. ZTD-a, nema zakonske osnove usmeno naložiti blagajnicama t.d. O. d.d. da dnevne prihode ostvarene uplatama građana za usluge meljave maslina u proizvodnim pogonima tog društva ne uplaćuje na žiro-račun društva, što je njihova zakonska obveza, već da osobno njemu predaju sav dnevni utržak na ruke , u konkretnom slučaju u iznosu od 2.304.610,51 kunu, od kojeg iznosa je neosnovano za sebe zadržao 562.078,36 kuna, neistinito prikazujući da mu je novac odobren kao pozajmica i potom od tog iznosa svojim sinovima S. i A. T. isplatio svakome po 150.000,00 kuna, temeljem fiktivnih i naknadno sačinjenih ugovora o zajmu, a ostatak zadržavši za sebe.

 

Time je okrivljeni A. T., kod oba kaznena djela iz članka 246. stavak 2. KZ/11, postupajući na opisan način, u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koje se temelje na zakonu i odnosu povjerenja, na koji način je sebi (točka 1. izreke) te sebi i drugoj osobi (sinovima, točka 2. izreke) pribavio znatnu protupravnu imovinsku korist, na štetu t.d. O. d.d. u znatnom iznosu, a o čijim se imovinskim interesima bio dužan brinuti, te je, obzirom na duljinu inkriminiranog razdoblja, učestalost takvog uzimanja novca i istodobnost priljeva i odljeva novca, okrivljenik htio takvo postupanje.

 

Nakon što je sud utvrdio da je okrivljenik oba kaznena djela počinio s izravnom namjerom, to je radi odluke o krivnji trebalo utvrditi je li okrivljenik tempore criminis bio ubrojiv, postoji li sumnja da okrivljenik nije bio svjestan ili dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, pri čemu je utvrđeno da ne postoji ni jedan ispričavajući razlog.

 

Kako se pitanje ubrojivosti okrivljenog A. T. tijekom postupka nije ukazivalo prijepornim, niti je u tom smislu postojao kakav prijedlog ili prigovor stranaka, a niti je postupkom utvrđeno da je okrivljenik postupao u zabludi kako o biću djela, okolnostima koje isključuju protupravnost djela ili o protupravnosti, te nakon što je sud utvrdio da je isti djela počinio s namjerom, to ga je sud proglasio  krivim za dva kaznena djela iz članka 246. stavak 2. KZ/11.

 

Prije  odluke o kazni, sud  je na  strani okrivljenog A. T. cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost, obiteljske prilike, te posebno da je t.d. O. d.d.  M. u potpunosti naknadio štetu prouzročenu kaznenim djelima. Što se tiče otegotnih okolnosti, sud je kod okrivljenika uzeo u obzir izražen visok stupanj upornosti u počinjenju djela, ali i visinu pribavljene znatne imovinske koristi kako osobno sebi, tako i svojim sinovima S. i A. T..

 

Uzimajući stoga u obzir sve gore utvrđene činjenice, stupanj krivnje, okolnosti počinjenja djela, visinu pribavljenog iznosa nepripadajuće imovinske koristi sebi i drugoj osobi, protekli vremenski period od počinjenja djela do danas, jačinu povrede zaštićenog dobra (imovina društva), posebno da je t.d. O. d.d.  M. sanirana sva šteta nastala izvršenjem kaznenih djela, uz ostale odrednice odmjeravanja kazne iz članka 47. KZ/11, sud je okrivljeniku i za svako od kaznenih djela za koja je proglašen krivim iz članka 246. stavak 2. KZ/11 uz primjenu odredbi iz članka 48. stavak 2. i članak 49. stavak 1. točka 4. KZ/11 smatrajući da je iz gore navedenih razloga u konkretnom slučaju osnovano  primijeniti odredbe o ublažavanju kazne, utvrdio kazne zatvora u trajanju od po 9 (devet) mjeseci.

 

Sud je potom, primjenom odredbi o stjecaju iz članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 okrivljenog A. T. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, nakon čega mu je temeljem članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, smatrajući da će se upravo takvim kaznenopravnom sankcijom postići svrha specijalne i generalne prevencije.

 

Naime, sud je uvjerenja da je ovako izrečena kaznenopravna sankcija okrivljeniku, u potpunosti primjerena količini njegove kriminalne aktivnosti te osobi počinitelja i njegovom ponašanju, a sve u svjetlu da je okrivljeni naknadio štetu prouzročenu kaznenim djelima. Nadalje, sud smatra kako će se time ostvariti svrha izricanja kazne, kako specijalne prevencije, u smislu budućeg ponašanja okrivljenika i odmaka od kriminogene zone, odnosno mogućeg opoziva uvjetne osude, ukoliko u roku kušnje počini novo kazneno djelo, tako i generalne prevencije, spram drugih da se klone vršenja tih i drugih kaznenih djela.

 

Obzirom da je okrivljeni A. T., a sve obzirom na iskaz predstavnika oštećenog društva t.d. O." d.d. S. T. u međuvremenu oštećenom t.d. O. d.d. sanirao svu nastalu štetu počinjenu utuženim kaznenim djelima, što proizlazi i iz navoda vještva S. G. o povratu pozajmica, to nije bilo mjesta donošenju odluke o oduzimanju imovinske koristi iz članka 77. KZ/11, niti se mogla donijeti odluka o imovinskopravnom zahtjevu,  jer  oštećeno t.d. O. d.d. prema okrivljeniku nije postavilo imovinskopravni zahtjev, to se u konkretnom slučaju ni u tom smislu nije moglo odlučivati.

 

Na kraju, sud je temeljem odredbe članka 148. stavak. 1. ZKP/08 u svezi sa člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08 okrivljenog A. T. obvezalo da plati troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 22.943,00 kuna, od čega se iznos od 17.943,00 kuna odnosi na troškove knjigovodstveno-financijskog vještačenja S. G. (osnovno vještvo u iznosu od 12.300,00 kuna, dopuna vještva u iznosu od 4.305,00 kuna te iskazi na raspravama, jednom u iznosu od 600,00 kuna i drugi put u iznosu od 738,00 kuna (sve prema rješenjima o isplati na listovima 2926, 2970, 2988 i 3224 spisa), dok se iznos od 5.000,00 kuna odnosi na ime sudskog paušala, a sve obzirom na trajanje i složenost postupka.

 

U Splitu 15. travnja 2021.