Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
STALNA SLUŽBA U SAMOBORU
Obrtnička 2

44 SSS Povrv- 36/2021 - 30

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sucu
Ines Golešić Plašić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja K.
d.o.o., S., OIB: ,
zastupanog po punomoćniku A. M. H. Š., dipl. pravnici, protiv
tuženika M. S. iz S.. M. OIB: , zastupanog po punomoćniku T. V.,
odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon održane usmene, glavne i javne
rasprave zaključene dana 02. ožujka 2021. godine u prisutnosti punomoćnika
tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, dana 15.
travnja 2021.

p r e s u d i o j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog
bilježnika S. P.-Čulin iz S., G. 35, posl. br. OVRV-
587/2019 od 28. svibnja 2019. godine, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku
M. S. iz S.. , OIB:
, isplatiti tužitelju K. d.o.o., S., OIB: , iznos od 5.191,80 kn, sa
zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 165,75 kn od 01.07.2017. do isplate, - na iznos od 207,26 kn od 01.08.2017. do isplate, - na iznos od 207,28 kn od 01.09.2017. do isplate, - na iznos od 207,28 kn od 01.10.2017. do isplate, - na iznos od 207,28 kn od 01.11.2017. do isplate, - na iznos od 207,28 kn od 01.12.2017. do isplate, - na iznos od 207,28 kn od 01.01.2018. do isplate, - na iznos od 207,28 kn od 01.02.2018. do isplate, - na iznos od 206,56 kn od 01.03.2018. do isplate, - na iznos od 206,56 kn od 01.04.2018. do isplate, - na iznos od 207,26 kn od 01.05.2018. do isplate, - na iznos od 207,26 kn od 01.06.2018. do isplate, - na iznos od 207,28 kn od 01.07.2018. do isplate,





44 SSS Povrv- 36/2021 - 30 2

- na iznos od 207,28 kn od 01.08.2018. do isplate, - na iznos od 251,38 kn od 01.09.2018. do isplate, - na iznos od 251,38 kn od 01.10.2018. do isplate, - na iznos od 261,45 kn od 01.11.2018. do isplate, - na iznos od 261,45 kn od 01.12.2018. do isplate, - na iznos od 261,45 kn od 01.01.2019. do isplate, - na iznos od 261,45 kn od 01.02.2019. do isplate, - na iznos od 261,45 kn od 01.03.2019. do isplate, - na iznos od 261,45 kn od 01.04.2019. do isplate,

- na iznos od 261,45 kn od 01.05.2019. do isplate, po stopi koja se određuje za
svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika S.
P.-Č. iz S., posl. br. OVRV-587/2019 od 28. svibnja

2019. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku M. S. iz S..
OIB: , isplatiti
tužitelju K. d.o.o., S.,OIB: , iznos od 293,24 kn sa zakonskom zateznom kamatom
tekućom od 01.svibnja 2019. do isplate, po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate
za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku M. S. iz S.. OIB: , naknaditi tužitelju K. d.o.o.,
S., OIB: , trošak
parničnog postupka u iznosu od 378,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom,
tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 15. travnja 2021.
godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od
15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju K. d.o.o., S., U. OIB: , naknaditi tuženiku M. S. iz S..
M. OIB: , trošak
parničnog postupka u iznosu od 111,01 kn, sa zakonskom zateznom kamatom,
tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 15. travnja 2021.
godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od
15 dana.



44 SSS Povrv- 36/2021 - 30 3

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u
iznosu od 43,50 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje
za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi tj. od 28. svibnja

2019. godnie do isplate, kao i predvidivih troškova postupka u iznosu od 52,00
kn, kao neosnovan.

Obrazloženje

Tužitelj je temeljem izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga podnio
prijedlog za ovrhu radi namirenja dospjele tražbine u iznosu od 5.485,04 kn s
pripadajućom kamatom javnom bilježniku S. P.-Č. iz S., na
ime neplaćene pričuve stambene zgrade za stambeni prostor na adresi u
S., U. G. K. (ranije P.), predlažući ovrhu
na cjelokupnoj imovini tuženika, a koji iznos je dospio.

Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika
S. P. Č. iz S., , posl. br. OVRV-587/2019 od 28.
svibnja 2019. godine, određena je predložena ovrha i naložen platež tražbine
ovršeniku kao tuženiku, te su troškovi ovrhe određeni u ukupnom iznosu od
243,50 kn i predvidivi troškovi postupka u iznosu od 52,00 kn.

Na takovo rješenje o ovrsi tuženik je uložio pravovremeno prigovor, pa je
ovaj sud, svojim rješenjem poslovni broj Povrv-940/2019 od 01. srpnja 2019.
godine, temeljem odredbe članka 58, stavak 3 Ovršnog zakona, navedeno
rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha stavio van snage, te je odlučio
da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

U prigovoru, koji se sada ima smatrati odgovorom na tužbu, tuženik
osporava osnov i visinu tužiteljeve tražbine. Ističe da ne stanuje u predmetnom
stanu u S., već u istome stanuje njegova bivša
supruga B. S., pa, slijedom navedenog, nije mogao uzrokovati nastanak
predmetnog duga, time da neprekidno ima adresu u S.
Stoga je predložio staviti izvan snage pobijano rješenje o ovrsi i ukinuti
provedene radnje, a postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog
naloga.

Tijekom postupka provođenja dokaza, sud je izvršio uvid u ovjerovljeni
izvod iz poslovnih knjiga tužitelja sa stanjem na dan 21. svibnja 2019., u račune
odnosno naloge za plaćanja (list 51-58 spisa), u Međuvlasnički ugovor od 18.
prosinca 2001., u Popis suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i
udjelima u troškovima održavanja stambene zgrade u Samoboru, Preradovićeva
25 (kasnije Ulica Gustava Krkleca 5), u Ugovor o upravljanju stambenom
zgradom u Samoboru, Preradovićeva 25 (kasnije Ulica Gustava Krkleca 5), br.



44 SSS Povrv- 36/2021 - 30 4

ugovora 165/02 od 02. siječnja 2002. i u zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. 7317 k.o. Samobor.

Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan kako je to navedeno u izreci ove presude.

Sporni su osnov i visina tužiteljeve tražbine.

Nesporno je da tuženik ne stanuje u predmetnom stanu u S.,
          kao i da u istom stanu stanuje
njegova bivša supruga B. S..

Nesporno je i da tuženik ima prijavljeno prebivalište i stanuje na adresi u S..

Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. k.o. S. utvrđeno
je da je tuženik suvlasnik dijela etaže u ½ dijela, a koji se odnosi na suvlasnički
dio /E27, u naravi trosoban stan na 1. katu oznake S-5/5, kojeg čine
prostori: hodnik, kuhinja i blagovaona, dnevni boravak, kupaona i dvije sobe
ukupne netto korisne površine od 75,95 m2 i pripadak loggia površine od 5,50
m2, balkon površine od 3,50 m2 i spremište u potkrovlju oznake SP-9/5 površine
od 3 m2, nalazećeg u stambenoj zgradi br. 1/9 U. G. K. na čkbr.
/2 ukupne površine od 1387 m2, koja uknjižba prava vlasništva odnosno
suvlasništva je izvršena pod brojem Z-/15-upis posebnog dijela nekretnine
temeljem ovosudnog Rješenja posl. br. Z-/16 od 14. lipnja 2018., dok je u
preostaloj ½ dijela suvlasničkog dijela etaže uknjižena kći tuženika, P. S.,
OIB: iz S., U. G. K. 5, temeljem Ugovora o
darovanju od 13. travnja 2018. zaprimljenog dana 30. travnja 2018. pod brojem
Z-/18, a na suvlasničkom dijelu na kojem je ranije bila uknjižba prava
vlasništva suvlasnice B. S. iz S., U. G. K.,
bivše supruge tuženika.

Dakle, iz gore navedenog zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. k.o.
S., nedvojbeno proizlazi kako su tuženik i njegova bivša supruga B.
S. bili upisani kao suvlasnici, svaki u ½ dijela predmetnog stana, dok je
kasnije, temeljem Ugovora o darovanju od 13. travnja 2018. izvršena uknjižba
prava suvlasništva u korist njihove kćeri P. S. i to na suvlasnom dijelu
njene majke B. S..

Slijedom gore izloženog, nedvojbeno proizlazi da je tuženik suvlasnik
predmetnog stana, bez obzira što u istome ne stanuje, već stanuje na adresi u
S., a kako je to i utvrđeno
uvidom u Evidenciju MUP-a.

Činjenica da tuženik ne stanuje u predmetnom stanu u S., U.
G. K. , ranije P., nije od odlučnog značaja kraj
činjenice da je isti suvlasnik predmetnog stana, a za koji nije plaćena pričuva
stambene zgrade u utuženom razdoblju od mjeseca lipnja 2017. do, zaključno,



44 SSS Povrv- 36/2021 - 30 5

mjeseca travnja 2019., time da je iz popisa suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim
dijelovima i udjelima u troškovima održavanja (prilog 1 Međuvlasničkog ugovora
od 18. prosinca 2001.) odnosno Ugovora o upravljanju stambenom zgradom u
S., P. 25 (br. ugovora 165/02 od 02. siječnja 2002.) utvrđeno
da je tuženik evidentiran kao vlasnik odnosno suvlasnik predmetnog stana
površine 79,89 m2, kao i da je isti popis suvlasnika potpisan od strane većine
suvlasnika predmetne stambene zgrade.

Temeljem odredbe čl. 375 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
(dalje u tekstu: ZVDSP) proizlazi da se uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s
upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen
u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor)(stavak 1), time da su suvlasnici
zajedničkih dijelova stambene zgrade u S., P. (kasnije
U. G. K. 5sklopili Međuvlasnički ugovor od 18. prosinca 2001.

Temeljem odredbe čl. 19, stavak 1 Međuvlasničkog ugovora od 18.
prosinca 2001. smatra se da je isti sklopljen u ime svih suvlasnika zgrade kad
ga na prilogu 1. potpiše većina suvlasnika, čiji suvlasnički udjeli čine više od
polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, a obvezuju sve suvlasnike
zgrade koja je predmet tog ugovora, time da je uvidom u navedeni popis
suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i udjelima u troškovima
održavanja (prilog 1) utvrđeno da je isti potpisan od strane većine suvlasnika
predmetne stambene zgrade, a čiji suvlasnički udjeli čine više od polovice
vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, te obvezuju sve suvlasnike zgrade
koja je predmet gore navedenog ugovora.

Temeljem odredbe čl. 13, stavak 3 Međuvlasničkog ugovora od 18.
prosinca 2001. proizlazi da je popis suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim
udjelima sastavni dio tog ugovora, dok iz stavka 1 navedene odredbe proizlazi
da su suvlasnici suglasni da će izdvajati sredstva zajedničke pričuve za pokriće
troškova održavanja i upravljanja u iznosu koji odgovara najmanje 0,54 %
vrijednosti njihovog posebnog dijela, dok iz stavka 2 slijedi da sredstva iz stavka
1 tog članka osiguravaju suvlasnici u visini koja odgovara njihovim suvlasničkim
udjelima. Visina udjela odgovara odnosu korisne površine pojedinog suvlasnika
prema zbroju svih korisnih površina i zgradi. Korisna površina izračunava se tako
da se stvarna površina pojedinog prostora pomnoži s koeficijentom koji proizlazi
iz vrste namjene, a utvrđen je u čl. 10.

Uvidom u članak 10 gore navedenog Međuvlasničkog ugovora vidljivo je
kako se suvlasnički udio u smislu tog ugovora utvrđuje tako da se površina
pojedinog stana, poslovne prostorije i garaže stavi u odnos sveukupne površine
stanova, poslovnih prostorija i garaža u stambenoj zgradi korigiran za koeficijent
korekcije kako slijedi: za stambeni prostor koeficijent 1,00, za garažu koeficijent
0,75, za drvarnicu ili ostavu koeficijent 0,50, za stanove koji se koriste u cijelosti
kao poslovni prostor koeficijent 1,50 i za poslovni prostor koeficijent 1,50.

Nadalje, temeljem odredbe čl.19, stavak 2 predmetnog Međuvlasničkog ugovora proizlazi da odredbe tog ugovora imaju učinak i prema suvlasniku koji je



44 SSS Povrv- 36/2021 - 30 6

pravo vlasništva stekao nakon sklapanja tog ugovora, a to je u ovom konkretnom
slučaju kći tuženika P. S., time da tužitelj tijekom postupka navodi kako
su P. S., ranije njena majka B. S., redovito ispunjavale obveze
plaćanjem računa.

Uvidom u Ugovor o upravljanju stambenom zgradom u S.,
P. (kasnije U. G. K. br. ugovora 165/02 od 02.
siječnja 2019., utvrđeno je da je odredbom čl. 13 istog određena visina zajedničke
pričuve u iznosu od 1,54 kn po m2 mjesečno, a kojeg vlasnici plaćaju u
mjesečnim obrocima, te su u obvezi istu naknadu plaćati do 15. u mjesecu za
tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja, obvezni su plaćati zakonske kamate
(stavak 1 i 2).

Slijedom svega gore izloženog, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve
dokaze zajedno u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud nalazi nedvojbeno
utvrđenim da je tuženik u utuženom razdoblju vlasnik odnosno suvlasnik
posebnog dijela predmetne nekretnine i to stana na adresi u S., U.
G. K. (ranije P. ), a sukladno tome i obveznik
plaćanja stambene pričuve, sve temeljem odredbe čl. 380 ZVDSP, čl. 13
Međuvlasničkog ugovora od 18. prosinca 2001. i Ugovora o upravljanju
stambenom zgradom, br. ugovora 165/02 od 02. siječnja 2002., a u vezi odredbe
čl. 375, stavak 3 i 4 ZVDSP.

Nadalje, tuženik je dokazao ne samo osnov svoje tražbine, a kako je to
gore izloženo, već i visinu, obzirom na utvrđenu površinu stana i zajedničke
dijelove, te gore citirane koeficijente (članak 10 Međuvlasničkog ugovora) i visine
izdvajanja sredstava zajedničke pričuve za pokriće troškova održavanja i
upravljanja, u smislu citirane odredbe čl. 13, stavak 1 Međuvlasničkog ugovora,
a u iznosu od 1,54 kn po m2 mjesečno, sukladno odredbi čl. 13 Ugovora o
upravljanju predmetnom stambenom zgradom. Pri tome valja istaknuti da je
tužitelj priložio račune odnosno naloge za plaćanja za utuženo razdoblje na ime
neplaćene pričuve za svaki pojedini mjesečni iznos s dospijećm, kako je to
pobliže navedeno pod točkom I. izreke ove presude, a koji nalozi glase na ime
tuženika i prileže na listu 51-58 spisa. Stoga sud nalazi da je tužitelj dokazao i
visinu svoje tražbine, pa je valjalo odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

Posebno valja istaknuti da tužitelj potražuje iznos od 293,24 kn sa
zakonskom zateznom kamatom od 01. svibnja 2019. do isplate, a ničim ne
dokazuje na što se isti iznos odnosi, već je u izvatku iz ovjerovljenih poslovnih
knjiga tužitelja vidljivo da za taj iznos nije izdan račun, niti isti prileži spisu, već je
u navedenom izvatku, umjesto broj računa navedena oznaka KNZ-K 19/00001
od 30. travnja 2019. s dospijećem 30. travnja 2019., bez posebne oznake na što
se isto odnosi. Ukoliko se navedena tražbina eventualno i odnosi na obračunatu
zakonsku zateznu kamatu, potrebno je istaknuti da tužitelj ničim nije dokazao
način obračuna iste, pa tako nije niti moguće provjeriti pravilnost obračuna, time
da je suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO)
da kamata ima teći na kamatu, pa je valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke ove
presude.



44 SSS Povrv- 36/2021 - 30 7

Sud nije provodio dokaz saslušanjem svjedoka B. (B.) S. i
tuženika na okolnosti predložene od strane tuženika, budući je nesporno da su
B. (B.) S. i tuženik bivši bračni partneri, da tuženik ne stanuje u
predmetnom stanu, a parnica koja je između njih u tijeku radi utvrđenja bračne
stečevine i koja nije postala pravomoćna, nije od odlučnog značaja za rješenje
ove pravne stvari, kao niti tvrdnja tuženika da ima više ovrha na svojoj mirovini,
vezano za predmetni stan.

Slijedom svega gore izloženog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude, temeljem odredbe čl. 89, stavak 2, čl. 90, čl. 375 i čl. 380 ZVDSP.

Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29, stavak 1 ZOO-a,
dok je visina stope zatezne kamate određena čl.29, stavak 2 ZOO-a.

Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s
predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova, održanog 02. lipnja 2017.
u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni
nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji
se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom
trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv
platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog
postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od dana donošenja
prvostupanjske presude.

Odluka o trošku postupka, temelji se na odredbi čl. 154, stavak 2 Zakona
o parničnom postupku, a odnosi se na javnobilježničku nagradu u iznosu od
160,00 kn (čl. 6 Pravilnika o nagradama i naknadi troškova za rad javnih
bilježnika u ovršnom postupku) uz 25 % PDV u iznosu od 40,00 kn, te troška
sudske pristojbe na presudu u iznosu od 200,00 kn, odmjereno u skladu sa
Zakonom o sudskim pristojbama.

Međutim, kako je tužitelj uspio s 94,65 % svog potraživanja, to mu je,
razmjerno istome, valjalo dosuditi parnični trošak i odlučiti kao pod točkom III.
izreke ove presude.

Tuženik je imao trošak sastava prigovora od 10.06.2019. u iznosu od
750,00 kn (Tbr.8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika-u
daljnjem tekstu: Tarifa) i zastupanja na ročištu od 24.09.2019. u iznosu od 750,00
kn (Tbr.9.1. Tarife) uz 25 % PDV u iznosu od 375,00 kn, kao i trošak sudske
pristojbe na prigovor u iznosu od 200,00 kn, odmjereno u skladu sa Zakonom o
sudskim pristojbama.

Kako je uspjeh tuženika u parnici odmjeren s 5,35 %, to je, razmjerno
istome, valjalo tuženiku dosuditi parnični trošak i odlučiti kao pod točkom IV.
izreke ove presude.



44 SSS Povrv- 36/2021 - 30 8

U preostalom iznosu od 34,80 kn uz 25 % PDV u iznosu od 8,70 kn
odnosno ukupno 43,50 kn s osnove troška dostave ovršeniku, valjalo je tužitelja
odbiti kao s neosnovanim, budući nije dokazao visinu tog troška, a isto tako je
tužitelja valjalo odbiti i s predvidivim troškovima postupka u iznosu od 52,00 kn,
budući isti nisu niti nastali, pa je odlučeno kao pod točkom V. izreke ove presude.

U Samoboru, 15. travnja 2021.

Sudac:

Ines Golešić - Plašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi
putem ovog suda, pismen o u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana,
računajući od dana objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za
objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je
dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem je ova
presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem
je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa
ove presude. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati
samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. t. 1., 2.,

4., 5., 6., 8., 9., 10., i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl.

467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. K. d.o.o. uz rješenje o pristojbi na presudu 200,00 kn

2. pun. T. V., odvj.





Broj zapisa: eb2f9-d3b6b

Kontrolni broj: 099fc-1350a-2a50e

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=INES GOLEŠIĆ PLAŠIĆ, L=ZAGREB, O=OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Novom Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu