Poslovni broj: Gž R-291/2021-3

Poslovni broj: Gž R-291/2021-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Vedrane Perkušić predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Verice Franić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz Z., OIB: ..., kojega zastupa punomoćnik M. K.-Ž., odvjetnik u Z., protiv tuženika N. N. d.d., Z., OIB: ..., kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva T. & p,, odvjetnici iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: 18 Pr-8259/2020-30 od 26. veljače 2021., u sjednici održanoj 15. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

I. Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana, pa se preinačuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: 18 Pr-8259/2020-30 od 26. veljače  2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, na način da se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka tuženika N. N. d.d., Z., OIB: ... o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 16.5.2019., klasifikacijske oznake OS-2019/8661, urudžbeni broj: OS-2019/8661-01.

2. Nalaže se tuženiku N. N. d.d., Z., OIB: ... da vrati tužitelja M. P. iz Z., OIB: ... na radno mjesto "referent vanjske trgovine" ili drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku N. N. d.d., Z., OIB: ... da nadoknadi tužitelju M. P. iz Z., OIB: ... parnične troškove u iznosu od 3.250,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama od 26. veljače 2021. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja iz kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanim za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

 

II. Preinačuje se točka II. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: 18 Pr-8259/2020-30 od 26. veljače  2021. kojom je naloženo tužitelju M. P. iz Z., OIB: ... da naknadi tuženiku N. N. d.d., Z., OIB: ... troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500 kn u roku od 15 dana, na načni da se ovaj zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je nedopuštena Odluka tuženika N. N. d.d., Z., OIB: ... o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 16. svibnja 2019., klasifikacijske oznake OS-2019/8661, urudžbeni broj: OS-2019/8661-01, i da se nalaži tuženiku N. N. d.d., Z., OIB: ... da vrati tužitelja M. P. iz Z., OIB: ... na radno mjesto "referent vanjske trgovine" ili drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku od 15 dana, kao što je odbijen i zahtjev da se naloži tuženiku N. N. d.d., Z., OIB: ... da nadoknadi tužitelju M. P. iz Z., OIB: ... parnične troškove s pripadajućim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanim za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja presude do isplate, u roku od 15 dana. (točka I. izreke).

 

2. Istom presudom naloženo je tužitelju M. P. iz Z., OIB: ... naknaditi tuženiku N. N. d.d., Z., OIB: ... troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500 kn u roku od 15 dana (točka II. izreke).

 

3. Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. – ispra., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - Odluka USRH– u daljnjem tekstu: ZPP), koji se Zakon u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19.), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači tako da se prihvati njegov tužbeni zahtjev.

 

4. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio sve žalbene navode tužitelja kao neosnovane, s prijedlogom da se žalba kao takva odbije i potvrdi prvostupanjska pobijana presuda.

 

5. Žalba je osnovana.

 

6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenosti odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 16. svibnja 2019. i zahtjev tužitelja da ga tuženik vrati na posao.

 

7. U ovom stadiju postupka nije sporno da je odlukom tuženika o otkazu od 16. svibnja 2019. tužitelju otkazan ugovor o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika na temelju odredbe članka 115. stavka 1. točke 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14., 127/17. i 98/19. – u daljnjem tekstu: ZR), da je tužitelj pravovremeno podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava protiv navedene odluke i da pravovremeno zatražio sudsku zaštitu.

 

8. Prvostupanjski sud utvrdio je sljedeće činjenično stanje:

 

- da iz ugovora o radu od 26. lipnja 2014. proizlazi kako je tužitelj zasnovao radni odnos kod tuženika radi obavljanja poslova radnog mjesta referenta vanjske trgovine,

- da iz dodatka tom ugovoru o radu od 9. siječnja 2019. proizlazi kako se tužitelj obvezao za tuženika kao poslodavca obavljati poslove radnog mjesta voditelja Odjela vanjske trgovine, i to na određeno vrijeme do 10. travnja 2019.,

- da je između stranaka u članku 8. stavku 2. toga dodatka ugovora o radu, ugovoreno da u slučaju da ugovorne strane ne produlje važenje dodatka ugovoru, radnik nastavlja obavljati poslove odnosno radne zadatke po osnovnom ugovoru od 26. lipnja 2014.,

- da je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu odlukom o redovitom otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 16. svibnja 2019.,

- da iz toga otkaza proizlazi kako mu je otkazan ugovor o radu od 26. lipnja 2014. za radno mjesto referenta vanjske trgovine, zbog kršenja obveza iz radnog odnosa,

- da se prije donošenja odluke o otkazu tuženik u vezi namjere donošenja iste savjetovao s radničkim vijećem,

- da je 30. travnja 2019. tuženik pozvao tužitelja na iznošenje obrane zbog povreda radnih obveza koje mu se odlukom o otkazu stavljaju na teret,

- da iz e-maila kojega je tužitelj dostavio tuženiku 2. svibnja 2019., proizlazi da se tužitelj očitovao poslodavcu o svim povredama radne obveze koje mu se stavljaju na teret prije donošenja odluke o otkazu,

- da se u obrazloženju odluke o otkazu navodi kako je radnik (u daljnjem tekstu: tužitelj) 11. travnja 2019. otvorio bolovanje, a nije predao poslodavcu (u daljnjem tekstu: tuženik) USB certifikat koji je vlasništvo tuženika, a koji je po nalogu tuženika u okviru svojih radnih obveza koristio; da je tuženik pozvao tužitelja da dostavi USB certifikat kako bi se mogla ispuniti obveza slanja izvještaja Carinskoj upravi 15. travnja 2019.; da je tužitelj došao 12. travnja 2019. u prostorije tuženika, izradio izvješće i poslao ga Carinskoj upravi; da je ista 15. travnja 2019. utvrdila da je to izvješće nepotpuno, zbog čega da se tuženik našao u prekršaju.; da je nakon opisanog događaja tužitelj sa sobom odnio USB certifikat, a vratio ga je naknadno na poziv 18. travnja 2019.,

- nadalje se, u obrazloženju odluke o otkazu navodi kako je tuženik 24. travnja 2019. obaviješten da je nađen račun od 23. ožujka 2019. kojega je tužitelj bio dužan obraditi do 9. travnja 2019., ali da ga nije obradio, iako pripada poreznom razdoblju trećeg mjeseca; da se tužiteljev propust očituje posebno u činjenici što je financijsko računovodstvena služba kontaktirala tužitelja kako bi na vrijeme svi računi bili obrađeni,

- da je na naprijed opisane načine tužitelj grubo povrijedio obveze iz radnog odnosa i narušio je povjerenje poslodavca u radnika,

- da se u odluci o otkazu navodi kako je tužitelja ranije u dva navrata upozoravan na kršenje obveza iz radnog odnosa,

- da je u zahtjevu za zaštitu prava izjavljenom protiv predmetne odluke o otkazu tužitelj naveo da je ranijem zaposleniku u Odjelu za vanjsku trgovinu, gđi. L. M., prestao radni odnos (odlaskom u mirovinu), zbog čega je tužitelj e-mailom 7. siječnja 2019. obavijestio tuženika o nemogućnosti budućeg sastavljanja intrastat izvješća, uzimajući u obzir činjenicu da su certifikati izdani na ime gđe. M., a o nemogućnosti sastavljanja istih izjasnila se i Carinska uprava u e-mailu od 14. siječnja 2019., iz kojih razloga da je tužitelju ponuđeno da na određeno vrijeme obavlja poslove radnog mjesta voditelja Odjela vanjske trgovine,

- da je nakon sklapanja dodatka ugovoru o radu od 9. siječnja 2020., tužitelj od FINA-e ishodio certifikat potreban kako bi se intrastat izvješće potpisalo elektroničkim potpisom ovlaštene osobe – od tog trenutka tužiteljevim,

- da je tužitelju dodatak ugovoru o radu istekao 10. travnja 2019.,

- da se prije toga obratio Upravi Društva i radničkom vijeću e-mailom, upozorivši ih da nakon isteka dodatka ugovora više neće biti službenog predstavnika za intrastat izvješće,

- da u e-maila od 11. travnja 2019. upućenog I. B., svom nadređenom, tužitelj navodi da je otvorio bolovanje te je uz isti dostavio doznake o bolovanju, kao što je dalje naveo kako je se u odnosu na intrastat izviješće potrebno javiti D. F., s time što je pobrojao svoje aktualne poslovne obveze, među kojima su devizni računi za plaćanje s potvrđenim obračunima koji se nalaze kod g. B., a naveo je da je potrebno platiti za isporuke koje se odnose na uvoz iz Kine i koje su ukrcane na brod preostalih 70%, 100%, kada originalna dokumentacija dođe u firmu,

- da iz izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad proizlazi da je tužitelj otvorio bolovanje 11. travnja 2019., a kojem se nalazio do 30. travnja 2019.,

- da iz računa H.-a proizlazi kako je ispostavljen s datumom 26. ožujka 2019., a da je roba na koju se odnosi taj račun dopremljena i zaprimljena u skladištu tuženika 5. travnja 2019.,

- da iz opisa poslova radnog mjesta referenta vanjske trgovine proizlaze, između ostalog, proizlaze i poslovi kontaktiranja s Carinskom službom i špediterima, izrađivanje i osiguravanje izrade analiza i izvješća za potrebe voditelja Odjela, briga o točnom i pravodobnom dostavljanje podataka neophodnih za rad drugih odjela i službi u sektoru komercijale i Društvu te obavljanje svih drugih poslova po nalogu voditelja odjela vanjske trgovine odnosno rukovoditelja sektora komercijale,

- da iz iskaza svjedokinja L. M. koja je kod tuženika radila poslove vanjske trgovine na temelju ugovora o djelu u vrijeme kada je tužitelj dobio otkaza, a prije toga je otišla u mirovinu kao radnica tuženika, i svjedoka I. B. neposredno nadređenog tužitelju, proizlazi kako je ova svjedokinja po naputku  imenovanog svjedoka ispravila izvješće koje je pogrešno sačinio tužitelj 12. travnja 2019. (greška se odnosila na jedan tarifni broj), kao što proizlazi i da je ona na tužiteljevom stolu našla jedan račun dobavljača H. koji je izdan u 26. ožujka 2019. za robu isporučenu 5. travnja 2019. i koji je trebao biti obrađen do 10. travnja 2019.

 

9. Na temelju utvrđenog, prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije dopuštena odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja i da ga se vrati na posao, nakon što je smatrao utvrđenim da je tužitelj počinio povrede radne obveze koje se sastoje u tome što je sastavio intrastat izvješće za Carinsku upravu od 12. travnja 2019. za koje se pokazalo da je sadržavalo pogrešku i što nije uredno izvršio radni zadatak do odlaska na bolovanje do roka do kojeg je to bio dužan učiniti, jer da nije obradio račun koji se odnosi na tvrtku H., a po kojem računu je roba ispostavljena 5. travnja 2019., a da račun ulazi u porezno razdoblje ožujka 2019. i da trebao biti obrađen do 9. travnja 2019.

 

10. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da navedeni propusti tužitelja i pogreške u radu predstavljaju neuredno izvršavanja obveza iz radnog odnosa, odnosno povrede radne obveze, pa je uzevši u obzir utvrđenu činjenicu da je prije počinjenja utvrđenih propusta u radu i prije donošenja predmetne odluke o otkazu tužitelj u dva navrata bio pisano opomenut, u jednom slučaju također zbog pogreške pri sastavljanju izvješća Carinskoj upravi, a u drugom zbog kašnjenja prilikom dolaska na posao, zbog napuštanja radnog mjesta bez prethodnog javljanja nadređenom djelatniku i bez popunjene bez popunjene izlaznice i zbog neprimjerenog odnosa prema nadređenoj osobi, taj sud zaključio da je tuženik imao opravdani razlog za donošenje odluke o otkazu zbog skrivljenog ponašanja radnika.

 

11. Pri tome je prvostupanjski sud stava kako tužitelj nije počinio jednu povredu radne obveze, koja mu se odlukom o otkazu također stavlja na teret, i to kada je odlazeći na bolovanje sa sobom odnio USB certifikat koji je dužio, s time što je utvrdio da je tužitelj na zahtjev tuženika došao s bolovanja radi sastavljanja intrastat izvješća za čije je slanje bio potreban USB certifikat, pa kada se ispostavilo da ga je sastavio s greškom, na pisani zahtjev tuženika vratio je USB certifikat.

 

12. Zbog navedenog, prvostupanjski sud ocijenio je kako je predmetna odluka o redovitom otkazu donesena u skladu s odredbama članka 115. ZR-a, odnosno da tuženik nije postupio protivno odredbama ZR-a, iz svih ranije navedenih razloga.

 

13. Navedene zaključke prvostupanjskog suda glede dopuštenosti redovitog otkaza ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja u ovom slučaju ne prihvaća ovaj sud, jer su i žalbenim navodima tužitelja dovedeni u sumnju.

 

14. Naime, prema odredbi članka 115. stavka 1. točki 3. ZR-a, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju, ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

 

15. Iz odluke o otkazu ugovora o radu od 16. svibnja 2019., proizlazi da je tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, a na teret mu se stavlja da je prekršio obvezu iz radnog odnosa, i to što nije predao USB certifikat tuženiku kada je otvorio bolovanje 10. travnja 2019., što je tužitelj Carinskoj upravi poslao nepotpuno izvješće 12. travnja 2019. kada je došao na posao s bolovanja i izradio to izvješće, kao i iz razloga što je tuženik 24. travnja 2019. obaviješten da je nađen račun od 26. ožujka 2019. kojeg je tužitelj bio dužan obraditi do 9. travnja 2019., ali da ga nije obradio, iako pripada poreznom razdoblju za mjesec ožujak, s time što se u tom odluci o otkazu navodi i da je tužitelj bio opomenut dva puta na kršenje obveza iz radnog odnosa.

 

16. U smislu citirane odredbe članka 115. stavka 1. točke 3. ZR-a, poslodavac može otkazati ugovor o radu ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika), a o čemu je riječ u ovom slučaju, i to najčešće zbog nedopuštenog ponašanja radnika ili kršenja radne discipline. Tako poslodavac može otkazati ugovor o radu ako radnik neprimjereno obavlja svoje obveze iz ugovora o radu ili ih zapostavlja, krši radna pravila vezana za sigurnost i zaštitu na radu, opetovano kasni na posao bez opravdanog razloga, opetovano remeti red i mir na radnom mjestu, dolazi na posao pijan, krade, vara, odaje tajnu o poslovanju poslodavca, ne izvršava naredbe ovlaštene osobe i sl.

 

17. U ovom slučaju iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je tužitelj na temelju ugovora o radu od 26. lipnja 2014. kod tuženika obavljao poslove radnog mjesta referenta vanjske trgovine, a na temelju dodatka tom ugovoru o radu od 9. siječnja 2019. obavljao je poslove radnog mjesta voditelja Odjela vanjske trgovine na određeno vrijeme i to do 10. travnja 2019., s time što su stranke člankom 8. stavkom 2. toga dodatka ugovora o radu, ugovorile da u slučaju da ugovorne strane ne produlje važenje dodatka ugovoru, radnik nastavlja obavljati poslove odnosno radne zadatke po osnovnom ugovoru od 26. lipnja 2014. Kako iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da tužitelj i tuženik nisu produljili važenje dodatka ugovoru o radu to je isti prestao 10. travnja 2019. i tužitelj je nakon toga nastavio raditi poslove  ugovorene ugovorom o radu od 26. lipnja 2014., tj. referenta vanjske trgovine.

 

18. Iz daljnjih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je tužitelj nakon sklapanja dodatka ugovoru o radu od FINA-e ishodio certifikat potreban kako bi se intrastat izvješća potpisivala elektroničkim potpisom ovlaštene osobe, u ovom slučaju od strane tužitelja do važenja dodatka ugovoru o radu 10. travnja 2010.

 

19. Dakle, iz navedenog proizlazilo da je tužitelj do 10. travnja 2019. imao osnovu za obavljanje poslova voditelja Odjela vanjske trgovine, odnosno da je do tog datuma mogao intrastat izvješća potpisivati elektroničkim potpisom kao ovlaštena osoba, jer mu prema utvrđenjima prvostupanjskog suda dodatak ugovora o radu od 9. siječnja 2019. nije produljen, a istekao je 10. travnja 2019., nakon čega je tužitelj nastavio obavljati poslove temeljem ugovora o radu od 26. travnja 2014. radnog mjesta referenta vanjske trgovine  (bez navedenog ovlaštenja), a koji mu je ugovor i otkazan spornom odlukom o otkazu. 

 

20. Budući da se prvostupanjski sud u pobijanoj odluci poziva na utvrđenje da je tužitelj počinio povredu radne obveze koja se sastoje u tome što je sastavio intrastat izvješće za Carinsku upravu od 12. travnja 2019. (kada se nalazio na bolovanju), to ovaj sud ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj koji je od 10. travnja 2019. obavljao poslove radnog mjesta referenta vanjske trgovine bio ovlašten sastaviti to izvješće jer iz opisa poslova radnog mjesta referenta vanjske trgovine proizlaze (list 165. spisa), između  ostalog, i poslovi kontaktiranja s Carinskom službom i špediterima, izrađivanje i osiguravanje izrade analiza i izvješća za potrebe voditelja Odjela.

 

21. Dakle, iz sadržaja opisa tih poslova koje je tužitelj trebao obavljati kao referent vanjske trgovine proizlazi da je kontaktirao s Carinskom službom i špediterima, izrađivao i osiguravao izradu analiza i izvješća za potrebe voditelja Odjela, što znači da je poslove izrade izvješća radio za potrebe voditelja Odjela vanjske trgovine. Stoga, prema mišljenju ovoga suda tužitelj nije mogao sastaviti intrastat izvješće za carinu od 12. travnja 2019. i potpisati ga kao voditelj Odjela jer on toga datuma, odnosno nakon 10.  travnja 2019. više nije bio voditelj Odjela već referent vanjske trgovine, a kao referent prema opisu poslova nije  mogao sastaviti to izvješće niti ga potpisati kao odgovorna osoba, već ga je mogao samo kao referent izraditi za potrebe voditelja Odjela.

 

22. Pogrešno je prvostupanjski sud svoj zaključak da je tužitelj imao ovlaštenje sastaviti izvješće od 12. travnja 2010. i potpisati ga kao ovlaštena osoba temeljio na opomeni tužitelju od 2. listopada 2017. (list 48. spisa), ako se ima u vidu sadržaj tog upozorenja, a iz kojeg proizlazi da je tužitelj 30. kolovoza 2017. tijekom provedbe carinskog postupka puštanja robe u slobodan promet, nadležnoj Službi za robno granične procedure L. R., podnio uvoznu carinsku deklaraciju broj … u kojoj je pogrešno prijavio tarifnu oznaku, iz čega bi proizlazilo da nije sastavljao intrastat izvješće koje je sastavio 12. travnja 2010., koje mu se stavlja na teret, a da ga je nepotpuno sastavio jer se u odluci o otkazu navodi kako je carina 15. travnja 2019. konstatirala da je izvješće tužitelja od 12. travnja 2019. nepotpuno.

 

23. Točno je da se ranija upozorenja tuženika (iz 2017. i 2018.) dana tužitelju trebaju cijeniti, ali ako se uzme u obzir činjenica da je tuženik nakon tih upozorenja koja je tužitelju dao za vrijeme dok je obavljao poslove referenta vanjske trgovine, unaprijedio tužitelja time što ga je imenovao na radno mjesto voditelja Odjela vanjske trgovine 10. siječnja 2019., to je očito da je sam tuženik cijenio kako povrede koje su navedene u navedenim upozorenjima nisu takve naravi da mogu utjecati na radno pravni status tužitelja kod tuženika, odnosno njegovo napredovanje. Ovo posebno, ako se ima na umu i utvrđena činjenica da je tužitelj u e-maila, kada je počeo koristiti bolovanje, upućenog I. B., svom neposredno nadređenom, naveo da je otvorio bolovanje (o čemu je dostavio doznake o bolovanju), kao što je i dalje naveo kako se u odnosu na intrastat izviješće potrebno javiti D. F., a pobrojao je i svoje aktualne poslovne obveze, među kojima su devizni računi za plaćanje s potvrđenim obračunima koji se nalaze kod g. B., te je naveo i da je potrebno platiti za isporuke koje se odnose na uvoz iz Kine i koje su ukrcane na brod preostalih 70%, 100%, kada originalna dokumentacija dođe u firmu.

 

24. Prema mišljenju ovoga suda prethodno navedenim tužitelj je ukazao tuženiku kao poslodavcu što je sve potrebno napraviti u odnosu na poslove koje je on obavljalo za vrijeme dok se on nalazio na bolovanju, a što bi ukazivalo da je odgovorno postupio. Stoga, osnovano tužitelj tvrdi da nije bio upoznat s računom od 23. ožujka 2019., koji mu se stavlja na teret odlukom o otkazu u kojoj je navedeno da je tuženik 24. travnja 2019. obaviješten da je nađen račun od 23. ožujka 2019. kojeg je tužitelj bio dužan obraditi do 9. travnja 2019., dok se tuženik u odgovoru na tužbu i račun koji je priložio poziva na račun od 26. ožujka 2019. (list 41. spisa), pa nije jasno o kojem se računu radi.

 

25. Činjenica je da svjedokinja L. M. u svom iskazu navela da našla na tužiteljevom stolu račun koji nije obrađen do 9. travnja 2019., i da je o tome obavijestila I. B., dok tužitelj tvrdi da sa istim nije bio upoznat, kao što je činjenica i da tuženik nije dostavio prvostupanjskom sudu potvrdu kada je tužitelj primio račun jer se prema utvrđenju toga suda nije posebno potvrđivalo kada bi se primio račun, ali je i činjenica da tuženik nije u spis dostavio ni e-mail za koji tvrdi da je financijsko računovodstvena služba kontaktirala tužitelja kao radnika da svi računi trebaju bili obrađeni, s time što ni tužitelj ne spori činjenicu postojanje obveze da se svi računi iz prethodnog mjeseca knjiže kroz porezno razdoblje prethodnog mjeseca.

 

26. Međutim, prema mišljenju ovoga suda u navedenim okolnostima osnovano tužitelj tvrdi da tuženik nije dokazao da je tužitelj bio upoznat s računom kojeg je tuženik pronašao na njegovom stolu kako to tvrdi 24. travnja 2019. (kada se tužitelj nalazio na bolovanju) jer je o tome jedino u svom iskazu kazivala svjedokinja L. M. Kako tužitelj i dalje tvrdi da nije bio upoznat sa spornim računom (o kojem se računu radi tuženik nije dokazao, je li račun od 23. ožujka 2019. kako se navodi u odluci o otkazu ili od 26. ožujka 2019. koji se nalazi u spisu), to je mišljenje ovoga suda da tuženik nije dokazao da je tužitelj s računom bio upoznat bez obzira o kojem se radi, i bez obzira što se nije posebno potvrđivalo kada bi se zaprimio koji račun, pa se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj time što račun nije proknjižen do 9. travnja 2019. počinio povredu radne obveze, kada je na tuženiku teret dokaza prema odredbi članka 135. stavku 3. ZR-a, odnosno tuženik je trebao nedvojbeno dokazati da je tužitelj bio upoznat s računom i da ga nije proknjižio i time da je počinio bitnu povredu obveze iz radnog odnosa, a što tuženik u ovom slučaju nije nedvojbeno dokazao.

 

27. Naime, prvostupanjski sud ni u ponovnom postupku nije nedvojbeno utvrdio je li tužitelj počinio one povrede koje mu se stavljaju na teret odlukom o otkazu, pa ta nedokazana činjenica ne može ići na štetu tužitelja kao radnika, a što odluku o otkazu, pored svega navedenog, čini nedopuštenom.

 

28. Budući da tuženik tijekom postupka nije dokazao dopuštenost sporne odluke o otkaz ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem tužitelja, to je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da odluka o otkazu ugovora o radu tuženika od 16. svibnja 2019. nije dopuštena, zbog čega je na temelju odredbe članka 124. stavka 1. ZR-a, valjalo utvrditi i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao i naložiti tuženiku da ga vrati na posao.

 

29. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a, u vezi s odredom članka 154. stavka 1. ZPP-a.

 

30. U ovom slučaju tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku pripada na temelju odredbe Tbr. 7. točke 2.  Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak, bez obzira koliko je radnji poduzeo u visini od 200 bodova, jer se radi o postupku iz radnog odnosa radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, pa je tužitelju valjalo na ime prvostupanjskog postupka dosuditi iznos 2.000,00 kuna, što uvećano za pripadajući PDV, daje iznos od 2.500,00 kuna, a koji iznos tužitelj i potražuje. Tom iznosu valjalo je pribrojiti i iznos od 750,00 na ime troška žalbenog postupka, zbog čega je naloženo tuženiku da naknaditi tužitelju trošak u ukupnom iznosu od 3.250,00 kuna, skupa sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama na temelju odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20.), u vezi s odredbom članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.), dok je zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka valjao odbiti kao neosnovan jer nije uspio u sporu.

 

31. S obzirom na navedeno, valjalo je uvažiti žalbu tužitelja kao osnovanu i na temelju na temelju odredbe članka 373.a stavka 2. ZPP-a, preinačiti pobijanu presudu te odlučiti kao u izreci ove presude.  

 

U Splitu 15. travnja 2021.