Republika Hrvatska Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Kž-174/2020-6

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Melite Avedić
predsjednice vijeća te mr. sc. Zorislava Kaleba i Ivančice Cvitanović članova vijeća,
uz sudjelovanje zapisničarke Blaženke Wolf u kaznenom predmetu protiv 1.
optuženika I. Š. i 2. optuženice N. L., zbog kaznenog djela iz
članka 293. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 110/97, 27/98, 50/00,
129/00, 51/01, 111/03, 190/03- odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07,
152/08 i 57/11; dalje: KZ/97), odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja K. d.o.o.
iz L. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj K-
155/2011-157 od 1. lipnja 2020. u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2021.,

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba oštećenika kao tužitelja K. d.o.o. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Sisku, poslovni broj: K-155/2011-157
od 1. lipnja 2020. temeljem članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku
(„Narodne novine“, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13.,
145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP) oslobodio je optužbe 2. opt. N.
L. da bi počinila kazneno djelo protiv imovine – prevarom u gospodarskom
poslovanju iz članka 293. stavak 1. i 2 KZ/97 opisano u optužnici oštećenika kao
tužitelj K. d.o.o. od 12. travnja 2011. s ispravkom od 1. veljače 2012. Također je
temeljem članka 452 t. 3. ZKP odbijena optužba protiv 1. opt. I. Š. za isto
djelo nakon odustanka oštećenika kako tužitelja na raspravi, na način kako je to
opisano u činjeničnom opisu izreke presude.

1.1.Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP oštećenik kao tužitelj K. d.o.o. je
sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

1.2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP oštećenik kao tužitelj K. d.o.o.
dužan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. -

6. ZKP, nužne izdatke 1. i 2. optuženika te nužne izdatke i nagradu braniteljica čija
će visina bit određena posebnim rješenjem.

2 Poslovni broj: Kž-174/2020-6

2. Protiv presude u oslobađajućem djelu u odnosu na 2. opt. N. L.
pravodobno je žalbu podnio oštećenik kao tužitelj K. d.o.o., po punomoćniku,
zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona,
pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o troškovima kaznenog
postupka. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se donese
osuđujuća presuda, a podredno da se ukine prvostupanjska presuda i predmet uputi
prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu podnijela je 2. opt. N. L. s prijedlogom da se
žalba oštećenika kao tužitelja odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska
presuda, a podredno da se po službenoj dužnosti preinači presuda na način da se
protiv 2. opt. odbije optužba.

4. Žalba oštećenika kao tužitelja K. d.o.o. nije osnovana.

5. Oštećenik kao tužitelj bitnu povredu odredaba kaznenog postupka nalazi u
tome što sud nije prilikom donošenja presude „uzeo u razmatranje“ iskaz svjedoka
M. F. iz parničnog postupka i pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u
Zagrebu poslovni broj: P-4864/08 od 28. lipnja 2012.. No, sama činjenica da sud nije
koristio i iskaz svjedoka M. F. dan u parnici ne predstavlja bitnu
povredu ni nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer sud temeljio presudu samo na
činjenicama i dokazima koji su izneseni na raspravi (članak 449. stavak 1. ZKP), a ne
u drugom predmetu. Isti je svjedok saslušan u ovom postupku na raspravi od 4. rujna

2013., a poslije je njegov iskaz pročitan.

5.1. Također je prvostupanjski sud prilikom donošenja presude uzeo u obzir i
pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-4864/08 od 28.
lipnja 2012. te je i navodi u dva navrata u obrazloženju presude. Bitno je pritom
napomenuti kako kazneni sud nije vezan za pravomoćnu presudu parničnog suda,
već je koristi kao utvrđenu činjenicu. Stoga ovo vijeće u navedenim žalbenim
navodima oštećenika kao tužitelja ne nalazi bitnu povredu odredaba kaznenog
postupka.

6. Osporavajući utvrđenja prvostupanjskog suda, 2. optuženica u svom
opširnom odgovoru na žalbu oštećenika kao tužitelja navodi kako ona nije imala u
vrijeme događaja svojstvo odgovorne osobe A. d.o.o.. Ističe kako je društvom
upravljao član uprave 1. opt. I. Š., dok ona nije bila član uprave niti je u bilo
kojem segmentu svojih ovlasti upravljala društvom te nije imala
nikakvu formalnu funkciju.

6.1. Točno je kako 2. optužena, nije bila upisana u sudski registar kao član
uprave - direktor društva, a ni kao osnivač bila odgovorna osoba u pravnoj osobi
A. d.o.o., a iz izvatka iz sudskog registra proizlazi kako je osoba ovlaštena za
zastupanje u vrijeme događaja bio samo I. Š. kao direktor. Od 5. srpnja 2006.
osnivač društva je bila firma F. d.o.o. iz T. te je ona bila direktor
osnivača DI F. d.o.o.. Formalno je 2. opt. postala direktor društva A. d.o.o.
tek 1. prosinca 2010., dakle nakon događaja. U svojoj obrani 2. opt. priznaje samo
da je obavljala poslove posredovanja u prodaji drvenih proizvoda A. d.o.o. i to
kao zakonska zastupnica DI F. d.o.o., a prvostupanjski sud je utvrdio kako je

3 Poslovni broj: Kž-174/2020-6

ona faktično obavljala poslove odgovorne osobe A. d.o.o. na temelju iskaza
svjedoka i dopisa upućenih oštećeniku. O tome postoji i recentna sudska praksa (v.
odluke VsRH I Kž 2/2016-9 od 30. lipnja 2020. i I Kž 359/2015-5 od 5. prosinca

2018.).

6.2. Pitanje kaznenopravne odgovornosti osobe koja nije formalno upisana u
registru trgovačkog suda kao odgovorna osoba, ali faktično obavlja poslove uprave
društva umjesto formalno postavljene osobe koja samo figurira kao voditelj društva
(tzv. „slamnati čovjek“), razriješeno je u dosljednoj dugogodišnjoj sudskoj praksi na
način da je prihvaćeno da je faktički voditelj društva odgovoran za kaznena djela koja
može počiniti odgovorna osoba, bez obzira na to što je druga osoba upisana u
registru trgovačkog suda (v. odluku VsRH I Kž 576/2017-4 od 13. prosinca 2017.).
6.3. Protivno navedenim tvrdnjama, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog
suda kako je 2. opt. bila osoba koja je faktički vodila poslovanje trgovačkih
društava A. d.o.o. te je bila i stvarna odgovorna osoba u trgovačkom društvu
koja je donijela i odluku o predmetnom poslu, a što je sud utvrdio na temelju iskaza 1.
optuženika I. Š. i iskaza ispitanih svjedoka.

7. Iz sadržaja žalbe oštećenika kao tužitelja zapravo proizlazi kako se žali
zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Iz nalaza i mišljenja financijsko-
knjigovodstvenih vještaka proizlazi kako je sporno kolika je količina robe zaprimljena
u A. d.o.o. te koliko je oštećenik primio manje robe. Tako je vještak V.
P. naveo kako je na osnovu skladišnih primki utvrdio da se radi o količini robe
koja je zaprimljena u A. d.o.o., a da li je roba i ušla ne može se reći jer ne postoji
knjigovodstvena dokumentacija. Stoga nije mogao utvrditi da li je roba stvarno otišla
iz S. p. d.o.o. u A. d.o.o., jer između ostalog S. p. d.o.o. mu
nije dostavio knjigovodstvenu dokumentaciju. Te činjenice je u obrani isticala i 2. opt.
N. L. navodeći da količina od 615 m3 trupaca proizlazi jedino iz računa koji
je S. p. ispostavio K. d.o.o., a da ničim nije dokazano da je tu količinu
trupaca S. p. d.o.o. od nekoga kupio te da primke nisu dokaz da su trupci
koje je dopremio G. M. bili trupci isključivo S. p. d.o.o. za izradu
poluproizvoda za K. d.o.o., budući da je M. dovozio i svoje trupce na
uslužno piljenje.

8. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje kako za poslovnu suradnju u vezi
predmetnog posla, a čiji je promet bio preko pola milijuna kuna, nije bio potpisan
nikakav ugovor o kupnji sirovina, rokovima isporuke poluproizvoda te uvjetima i
rokovima plaćanja. Suradnja se odvijala samo na temelju usmenog dogovora, pri
čemu nisu dana nikakva sredstva osiguranja plaćanja, što je očito propust
oštećenika. Oštećenik kao tužitelj pri tome ne osporava kako je i bez potpisanog
ugovora TD A. d.o.o. u kojoj je faktično svojstvo odgovorne osobe imala 2.
optužena N. L. isporučilo je TD K. d.o.o. poluproizvoda u vrijednosti od

332.352,74 kuna. Iz iskaza svjedoka D. G. proizlazi da je upravo on
prekinuo poslovnu suradnju s TD A. d.o.o., a firma A. d.o.o. je je pala u
blokadu tek nakon događaja dana 28. veljače 2008., stoga nema dokaza koji bi
upućivali na to da je 2. optužena N. L. u poslovni odnos stupila s unaprijed
stvorenom prijevarnom namjerom u odnosu na oštećenika kao tužitelja radi
pribavljanja protupravne imovinske koristi.

8.1. S obzirom da je TD A. d.o.o. isporučeno trupaca u vrijednost

582.649,37 kuna, a od toga oštećeniku nije isporučeno poluproizvoda u visini

4 Poslovni broj: Kž-174/2020-6

268.219,10 kuna proizlazi da bi se prijevarna namjera odnosila samo na dio iznosa.
No, Kazneni zakon ne pozna djelomičnu prijevarnu namjeru posebice kada se radi o
iznosu koji je manje od polovice isporučene robe. Bitno je pri tom napomenuti da se
oštećenik kao tužitelj firma K. d.o.o. uopće ne spominje u činjeničnom opisu djela
imenom.

9. Ovo vijeće stoga ne nalazi da bi u ovom postupku bile utvrđene odlučne
činjenice da je S. p. d.o.o. isporučio TD A. d.o.o. trupce u vrijednosti od

582.649,37 kuna, a s tim u vezi i da TD K. d.o.o. nije isporučeno poluproizvoda u
vrijednosti od 268.219,10 kuna. Pravilno također prvostupanjski sud utvrđuje kako se
radi o građanskopravnom odnosu zbog čega su i pokrenuti određeni civilno
pravni postupci te stoga nije pogrešno utvrđeno činjenično stanje kao što se to
neosnovano navodi u žalbi oštećenika kao tužitelja.

10. S obzirom da ne postoje bitne povrede odredaba kaznenog postupka koje
ističe oštećenik kao tužitelj, a ni druge povrede iz članka 476. stavak 1. ZKP/08 na
čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je odbiti žalbu
oštećenika kao tužitelja kao neosnovanu i temeljem članka 482. ZKP/08 odlučiti kao
u izreci presude.

U Sisku 15. travnja 2021.

Predsjednica vijeća
Melita Avedić,v.r.