Poslovni broj: 81 Pž-7668/2016-3

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 35 Pž-1243/2021-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nikolina Mišković, u pravnoj stvari tužitelja T. d.d. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica S. M., odvjetnica u O. društvu S. D. M. d.o.o. Z., protiv tuženika H. B. d.o.o. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik T. S., odvjetnik u Z., radi isplate iznosa od 21.496,50 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4312/2018-17 od 25. siječnja 2021., 15. travnja 2021.

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4312/2018-17 od 25. siječnja 2021.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom ukinut je platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika J. M.-R. iz Z. poslovni broj Ovrv-224/17 od 5. svibnja 2017. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 9.454,00 kn sa zateznim kamatama i troškovima ovrhe u iznosu od 2.301,21 kn sa zateznim kamatama (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 6.815,00 kn (točka II. izreke). Rješenjem je ukinut platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 12.042,50 kn te je utvrđeno da je u tom dijelu tužba povučena.

 

2. Sniženi tužbeni zahtjev odnosio se na plaćanje tužiteljevih računa za pružene usluge dostave pošiljaka, čemu je tuženik prigovorio isticanjem prigovora radi prebijanja u iznosu od 9.454,00 kn. Uz to, tuženik je istaknuo i prigovor zastare.

 

Na temelju izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim. Utvrđeno je da je u postupku izvanredne uprave koji se vodi nad tužiteljem sklopljena Nagodba kojom je prenesena utužena tražbina na društvo T. plus d.o.o. Z.. Prema ocjeni prvostupanjskog suda, prijenosom utužene tražbine na društvo T. plus d.o.o. Z., tužitelj je prestao biti tuženikov vjerovnik. Drugim riječima, tužitelj više nije ovlašten tražiti ispunjenje utužene tražbine za svoj račun. S tim u vezi prvostupanjski sud se pozvao na odredbu čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP). Zato je ukinut platni nalog i tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

 

Prvostupanjski sud je zaključio i to da tuženikova tražbina koja je predmet prijeboja ne postoji. I tuženikov prigovor zastare utužene tražbine je ocijenjen neosnovanim.

 

Primjenom odredbe čl. 212. ZPP-a prvostupanjski sud je tužiteljev prijedlog za prekidom postupka ocijenio neosnovanim. Odluka o djelomičnom povlačenju tužbe donesena je primjenom odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a. O zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka, prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

3. Protiv ove presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da je drugostupanjski sud preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tužitelj je u žalbi ponovio razloge koje je još iznosio tijekom trajanja parničnog postupka pred prvostupanjskim sudom. On smatra da je pogrešan stav prvostupanjskog suda o tome da više nije ovlašten tražiti ispunjenje utužene tražbine. Tužitelj je pojasnio da je u ovom slučaju došlo do prijenosa tražbine na temelju Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku („Narodne novine“ broj 31/17; dalje; ZPIU). Do prijenosa tražbine došlo je i na temelju Nagodbe koja je 4. srpnja 2018. sklopljena u postupku izvanredne uprave. Zato se prema njegovom mišljenju ne može primijeniti odredba čl. 195. st. 1. ZPP-a.

 

4.Tužiteljeva žalba nije osnovana.

 

5. Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t.

2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

 

6. U ovoj pravnoj stvari riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

 

7. Predmet spora proizlazi iz ugovora o poslovnoj suradnji – pružanju tužiteljevih poštanski usluga tuženiku. Postupak je započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (računa) radi namirenja tužiteljeve tražbine prema tuženiku.

 

No tijekom postupka, tužitelj je obavijestio prvostupanjski sud da je u postupku izvanredne uprave nad društvom A. d.d. i njegovim povezanim i/ili ovisnim društvima (koji se kod Trgovačkog suda u Zagrebu vodio pod poslovnim brojem St-1138/18), sklopljena Nagodba. Tom Nagodbom tužiteljeva imovina je prenesena na trgovačko društvo T. plus d.o.o. Z..

 

Pored takvog stanja stvari, prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj više nema ovlaštenje tražiti ispunjenje utužene tražbine od tuženika. Naime, po ocjeni prvostupanjskog suda, sklapanjem Nagodbe u postupku izvanredne uprave nad društvom A. d.d. i njegovim povezanim i/ili ovisnim društvima, došlo je do prijenosa utužene tražbine na drugu pravnu osobu (T. plus d.o.o. Z.). Zato je ukinut platni nalog te je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

Cijeneći okolnosti ovog slučaja, ovaj sud drži da je zaključak prvostupanjskog suda o nedostatku tužiteljevog ovlaštenja za traženje utužene tražbine, pravilan. Pravilnost tog zaključka izvodi se iz shvaćanja da otuđenjem predmet spora drugoj osobi tijekom parnice (s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave), tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalno pravnu legitimaciju. To zato što se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stanaka iz odredbe čl. 195. st. 1. ZPP-a, ne odnosi na stvarnopravne učinke pravnog posla na temelju kojeg je došlo do otuđenja (prijenosa prava vlasništva ili prava), osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo, a ne proizlazi. Ovo je pravno shvaćanje zauzeto na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 14. rujna 2020.

 

Prema tome, okolnost što je tijekom postupka došlo do prijenosa utužene tražbine s tužitelja na drugu pravnu osobu, utjecala je na tužiteljevo pravo nastaviti ovaj postupak. Tužitelj je to pravo izgubio. Od tuda pravilnost odluke prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva u cijelosti.

 

8. Pravilna je i zakonita odluka o troškovima postupka kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. ZPP-a).

 

9. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 15. travnja 2021.

 

Sudac

Nikolina Mišković, v.r.