- 1 -

 

Broj: Jž-1485/2020

 

 

 

    Broj: Jž-1485/2020

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Mirjane Margetić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog N.J., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN. broj: 70/17 i 126/19), odlučujući o žalbi okrivljenog N.J., podnesenoj po branitelju I.F., odvjetniku iz Z., protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Poslovni broj: 68. Pp J-528/2020-95 od 24. srpnja 2020.,  na sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2021.

 

 

      p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog N.J. i pobijana presuda potvrđuje.

 

II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okrivljeni N.J. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

 

              1.Prvostupanjskom presudom okrivljeni N.J. je proglašen krivim, da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji prekršaj mu je izrečena primjenom odredbe čl. 37. Prekršajnog zakona novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 kuna, u koju kaznu je na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme provedeno u uhićenju od 24. srpnja 2019. u 22,40 sati do 25. srpnja 2019. u 9,30 sati kao 600,00 kuna novčane kazne pa je okrivljeniku preostalo platiti novčanu kaznu u iznosu od 4.400,00 kuna, koju je obvezan platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona.

 

2.Na temelju odredbe čl. 139. st. 3. u svezi sa čl. 138. st. 2. toč. 3a. i st. 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna.

 

3.Protiv te presude okrivljeni N.J. je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni, odnosno navodi, da žalbu podnosi po svim žalbenim osnovama, a posebno poradi gore navedenih žalbenih osnova.

 

U bitnom ističe, da je netočna tvrdnja da je počinio fizičko i psihičko nasilje prema izvanbračnoj supruzi dana 24. srpnja 2019. jer da s M.P. nema nikakvu zajednicu od dana 13. srpnja 2017. te je nemoguće da je M.P. izvanbračna supruga okrivljenog jer da je izvanbračna zajednica prestala postojati dvije godine prije navodnog događaja koji se zbio 24. srpnja 2019., pa da je s tog osnova pogrešno sud primijenjeno materijalno pravo, na način da je izveden pogrešan zaključak da bi počinio nasilje u obitelji.

 

Jednako tako žalitelj ističe, da činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno, odnosno, da iz provedenih dokaza ne proizlazi dinamika događaja navedena u izreci pobijane presude da je oštećena u više navrata dolazila i uznemiravala ga u njegovoj vikend kući, a i iz SMS prepiske nesporno je kakvog sadržaja mu je upućivala poruke i da sve navedeno govori o profilu i ličnosti oštećene koja zlorabi policijski i pravosudni aparat neosnovano i bezrazložno prijavljujući navodno nasilje, a iz SMS poruka jasno i nedvosmisleno se može utvrditi tko je žrtva u cjelokupnom ovom procesu.

 

4.Predlaže da se žalba prihvati, da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili podredno donese meritorna odluka u ovom predmetu.

 

5.Žalba nije osnovana.

 

6.Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe i ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud ne nalazi da bi u prvostupanjskom postupku bile počinjene povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, a jednako tako niti bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog  zakona, na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

7.Nije prihvaćen žalbeni navod žalitelja u kojem ističe, da sa oštećenom M.P. nema nikakvu zajednicu od dana 13. srpnja 2017. te da ona nije njegova izvanbračna supruga kako je to navedeno u pobijanoj presudi da je počinio fizičko i psihičko nasilje prema izvanbračnoj supruzi, jer da je njihova izvanbračna zajednica prestala postojati dvije godine prije navodnog događaja, i da je na taj način pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

 

8.Naime, iz izreke prvostupanjske presude proizlazi, da je okrivljenik ponovio nasilje u obitelji na štetu svoje bivše izvanbračne supruge M.P., dakle ne stoji žalbeni navod okrivljenika da je u izreci navedeno da se radi o njegovoj izvanbračnoj supruzi, a osim toga, odredbom čl. 8. stavkom 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je propisano, da se odredbe ovog Zakona primjenjuju i na bivšeg bračnog druga, bivšeg izvanbračnog druga, bivšeg životnog partnera, bivšeg neformalnog životnog partnera, osobe koje imaju zajedničku djecu te osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu, pa slijedom navedenog nije počinjena povreda odredaba prekršajnog materijalnog prava koju žalitelj ističe.

 

9.Nadalje, činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je u potpunosti  i pravilno utvrđeno i to na temelju opsežno provedenog dokaznog postupka, ispitivanja okrivljenika, ispitivanja oštećenice M.P., provedenim dokazom suočenja između okrivljenika i svjedokinje te ispitivanjem svjedoka B.B., B.M. i M.B., te je prvostupanjski sud analizom i ocjenom provedenih dokaza, cijeneći provedene dokaze po slobodnom sudačkom uvjerenju na temelju odredbe čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona kojom odredbom je propisano da je sud dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u prilog, te da slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pritom nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima i po ocjeni ovog Suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je žalitelj postupanjem navedenim u izreci prvostupanjske presude počinio prekršaj iz primijenjene odredbe zakona.

 

10.Prvostupanjski sud je odluku o krivnji utemeljio na iskazu ispitane svjedokinje M.P. oštećenice čiji iskaz je prihvatio kao uvjerljiv i u suglasju sa iskazima ostalih ispitanih svjedoka, jer iz iskaza policijskog svjedoka policijskog službenika B.M. je razvidno, da je prilikom dolaska na intervenciju i to prvu intervenciju oštećenica nije bila uznemirena, međutim da je prilikom druge intervencije pronašao u kuhinji čestice stakla na mjestu gdje je oštećenica tvrdila da joj je polupan mobitel, a iz iskaza policijske službenice M.B. proizlazi, da je oštećenica bila vidno uznemirena i prilikom intervencije da je pokazivala nogu i žalila se na bol u predjelu noge. Nadalje, svjedokinja B.B. iskazala je da je bila u kući kada je čula vrisak oštećenice te vilaka da zove policiju, da je toliko jako vikala da se i susjeda preko puta uznemirila i dotrčala do nje jer je i sama bila žrtva nekog nasilja, vidjela je da je oštećenica bila u strahu, da se tresla, da je bila sva crvena u licu i kada ju je privinula uz sebe da je imala osjećaj da će joj srce iskočiti i da ima ozljedu na nozi i da joj je rekla da je očisti. Dakle iz provedenih dokaza proizlazi a što pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, da je okrivljenik počinio prekršaj iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od  nasilja u obitelji. Okrivljenik se tereti u optužnom prijedlogu između ostalog da je gurao vrata prema vani kojom prilikom je oštećenoj prikliještio nogu, a žalbeni navod okrivljenika da iz iskaza policijskih službenika jasno i nedvosmisleno se može utvrditi da oštećena M.P. nije imala nikakvih ozljeda, a da na ponudu policije je odbila liječnički pregled, te da nije utvrđena činjenica da se radi o fizičkom nasilju, ovaj Sud nije prihvatio, jer je prvostupanjski sud valjano obrazložio odluku o krivnji žalitelja, odnosno iz provedenih dokaza proizlazi da je počinio fizičko i psihičko nasilje na način, da je svoju bivšu izvanbračnu suprugu kada je pokušala ući kroz stražnja balkonska vrata kuće gurao vratima prema vani, kojom prilikom joj je vratima prikliještio nogu.

 

11.Jednako tako, po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud je valjano i argumentirano obrazložio i drugi dio činjeničnog optuženja koji se odnosi na istrgnuće mobitela te bacanje na pod i gaženje, dakle iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da je žalitelj počinio prekršaj na način koji mu se stavlja na teret.

 

12.Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj prekršajnopravnoj sankciji ovaj Sud je zaključio da ista nije prestroga.

 

Naime, za počinjeni prekršaj je propisna novčana kazna od najmanje 6.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 30 dana te kako se prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere prekršajne sankcije odlučio za novčanu kaznu i primijenio odredbu čl. 37. Prekršajnog  zakona i okrivljeniku ublažio novčanu kaznu na temelju odredbe čl. 37. Prekršajnog zakona, odnosno, imao je u vidu zabranu „reformatio in peius“, i po ocjeni ovog Suda tako izrečena novčana kazna je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeru novčane kazne, odnosno, dovoljno je individualizirana osobi žalitelja i po ocjeni ovog Suda tako izrečenom novčanom kaznom će se ostvariti svrha kažnjavanja tako da žalitelj  ubuduće neće činiti iste ili slične prekršaje.

 

Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan na naknadu troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna imajući u vidu trajanje i složenost žalbenog postupka, a paušalni trošak je određen sukladno čl. 138. st. 3. Prekršajnog  zakona u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka  (NN 18/13) kojim je Rješenjem propisan opći okvir paušalne svote 100,00 do 5.000,00 kuna..

 

Zbog navedenih razloga trebalo je na temelju odredbe čl. 205. Prekršajnog zakona odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

 

U Zagrebu  15. travnja 2021. 

             

 

             

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenicu i tužitelja.