- 1 -

Broj:Jž-1419/2020

                      

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Margetić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog B.G. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi okrivljenog B.G., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj: 8. Pp J-1787/2020-6 od 10. lipnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2021.

 

p r e s u d i o   j e:

 

              I. Djelomično se prihvaća se žalba okrivljenog B.G., preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način, da se okrivljeniku na temelju odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) određuje obročna otplata preostalog iznosa izrečene novčane kazne u iznosu od 1.700,00 kuna u četiri jednaka mjesečna obroka, s time da prvi obrok dospijeva na naplatu u roku petnaest dana od primitka ove presude, te svaki daljnji obrok petnaestog dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenik na taj način uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

 

              II. U ostalom dijelu žalba okrivljenog B.G. odbija se kao neosnovana i prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

 

              III. Na temelju odredbe članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona okrivljeni B.G. se oslobađa obveze naknade troška žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni B.G. je proglašen krivim, da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji prekršaj mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna, a na temelju članka 40. Prekršajnog zakona u izrečenu novčanu kaznu je uračunato vrijeme uhićenja po policiji od 10. lipnja 2020. od 9,30 sati do 14,05 sati istog dana kao 300,00 kuna novčane kazne pa je okrivljenik u obvezi plaćanja preostalog iznosa novčane kazne od 1.700,00 kuna koju kaznu je obvezan platiti u roku mjesec dana po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti (čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona).

             

2. Nadalje, okrivljenik je na temelju odredbe članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna.

 

              3. Protiv te presude okrivljeni B.G. je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o izrečenoj novčanoj kazni. Iz sadržaja žalbe je razvidno da okrivljenik pobija odluku o izrečenoj novčanoj kazni navodeći, da se svrha kažnjavanja ne postiže novčanom kaznom pošto je prvi put počinio prekršaj, a sigurno je i jedini, već i njegovim liječenjem, socijalizacijom, navodeći da mu je majka oprostila, da je sada s njom u dobrim odnosima, te ukazuje i na svoje imovno stanje. Žalitelj ističe, da se izricanjem novčane kazne njemu kao psihičkom bolesniku ne ostvaruje svrha kažnjavanja, predlaže da se novčana kazna ukine, podredno da se preinači na način da mu se primijeni mjera upozorenja opomena.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe i ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka. 1. Prekršajnog zakona ovaj Sud ne nalazi da bi u prvostupanjskom postupku bile počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a niti povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni ovaj Sud je zaključio da ista nije previsoka, a niti prestroga imajući u vidu da je za počinjeni prekršaj propisana novčana kazna od najmanje 2.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana, te kako se prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere prekršajnopravne sankcije odlučio za novčanu kaznu i istu okrivljeniku izrekao u visini posebnog minimuma zakonom propisane kazne, pritom cijeneći kao olakotne okolnosti da okrivljenik nije do sada kažnjavan, uvažavajući i zdravstveno stanje okrivljenika, činjenicu da mu je majka oprostila predmetno ponašanje, odnosno izrečena novčana kazna je dovoljno individualizirana osobi žalitelja i po ocjeni ovog Suda nisu se stekli uvjeti za preinaku izrečene novčane kazne na blažu.

 

7. Naime, okrivljenik u žalbi navodi da je psihički bolesnik i da se svrha prekršajnopravne sankcije neće ostvariti izrečenom novčanom kaznom, međutim iz stanja spisa i ispitivanja okrivljenika proizlazi, da je okrivljenik prilikom ispitivanja pred prvostupanjskim sudom i očitovanja na iskaz oštećenice iskazao da ima novi liječnički nalaz iz kojeg proizlazi da je njegovo stanje u remisiji, te je prvostupanjski sud u dokazne svrhe i pročitao specijalistički nalaz Kliničkog bolničkog centra Split, Klinike za psihijatriju, Kliničkog odjela Kliničke psihijatrije od 10. lipnja 2020. potpisano od Davora Lasića, dr. med. specijalist psihijatrije iz kojeg proizlazi da je okrivljeniku dijagnosticirana rezidualna shizofrenija, da je opserviran na ovoj klinici i da je u zadovoljavajućoj remisiji pa je prvostupanjski sud zaključio iz specijalističkog nalaza, da iako je okrivljenik psihički bolesnik, da je u zadovoljavajućoj remisiji i imajući u vidu navedeni nalaz da nije u konkretnom slučaju upitna njegova ubrojivost.

 

8. Slijedom navedenog, ovaj Sud je zaključio da je prvostupanjski sud prilikom odmjere novčane kazne imao u vidu sve okolnosti iz članka 36. Prekršajnog  zakona i da će se tako izrečenom novčanom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.

 

9. Nisu prihvaćeni žalbeni prijedlozi okrivljenika da mu se izrekne opomena, odnosno da se novčana kazna ukine jer za takvu odluku nisu ostvareni zakonom propisani uvjeti.

 

10. Odredbom članka 43. Prekršajnog zakona je, između ostalog, propisano, opomena je prekršajnopravna sankcija koja se kao mjera upozorenja može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 5.000,00 kuna, imajući u vidu da je za počinjeni prekršaj propisana novčana kazna u rasponu od najmanje 2.000,00 kuna dok je maksimalni iznos novčane kazne 50.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana nisu se ostvarili zakonski uvjeti za primjenu mjere upozorenja opomene.

 

11. Međutim, ovaj Sud je prihvatio navode žalbe o materijalnim prilikama okrivljenika te je okrivljeniku preinačio odluku o kazni na način, da je sukladno odredbi članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona odredio otplatu kazne u četiri jednaka mjesečna obroka smatrajući da će se zbog njegovih materijalnih životnih prilika na taj način mu se omogućiti lakše plaćanje izrečene novčane kazne.

 

12. Nadalje, na temelju odredbe članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona okrivljenik je oslobođen obveze naknade troškova žalbenog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona imajući u vidu imovinske prilike okrivljenika te ovaj Sud zaključuje da bi plaćanjem troškova žalbenog postupka bila dovedena u pitanje egzistencija okrivljenika (točka II. izreke).

 

13. Zbog navedenih razloga trebalo je u smislu odredbe članka 205. Prekršajnog zakona odlučiti kao u točki I. izreke.

 

U Zagrebu, 15. travnja 2021.   

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, oštećenicu i tužitelja.