- 1 -

Broj:Ppž-4141/2021

 

 

 

                                      

 

 

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog L.J., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 47/90, 29/94), odlučujući o prigovoru okrivljenog L.J., podnijetog protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VIII Policijske postaje, broj: 511-19-34/05-1-112-1/2021 od 2. travnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2021.,

 

      p r e s u d i o  j e:

 

I Odbija se prigovor okrivljenog L.J. kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.

 

II Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona okrivljeni L.J. oslobađa se obveze naknaditi troškove prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18).

 

 

Obrazloženje             

 

Pobijanom presudom okrivljeni L.J. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94), činjenično opisanog u izreci pobijanog prekršajnog naloga te je okrivljeniku izrečena novčana kazna u iznosu od 200,00 kuna i koji je upozoren da ako u roku od 8 dana po pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati da je ista u cijelosti plaćena.

 

Istom presudom okrivljeni L.J. je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 500,00 kuna.

 

Okrivljeni L.J. pravodobno je podnio prigovor zbog odluke o izrečenoj kazni i troškovima postupka, kako to proizlazi iz sadržaja prigovora, navodeći u bitnome da nije ranije kažnjavan, ima osamnaest godina, učenik koji živi sa roditeljima, da nije zaposlen i nema prihoda te da se navedeno više neće ponovit jer je izvukao pouku.

 

Okrivljenik predlaže da se iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

Prigovor nije osnovan.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se isti pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li prekršajnim nalogom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz čl.195. st.1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

Ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni, povodom prigovora okrivljenika, ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena svrsi i stupnju krivnje, težini prekršaja, opasnosti djela, te ostalim okolnostima mjerodavnim za izbor mjere i vrste kazne, a koja je okrivljeniku izrečena novčana kazna u propisnom rasponu.

 

Neovisno o razlozima koje okrivljenik u svom prigovoru ističe ovaj Sud, u konkretnom slučaju nije našao osnova za ublažavanje novčane kazne sukladno članku 37. Prekršajnog zakona, kao niti za oslobođenje od kazne kako je to propisano odredbom članka 38. Prekršajnog zakona.

 

Za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisana je alternativno novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM odnosno odgovarajući iznos eura ili kazna zatvora do 30 dana.

 

Razmatrajući odluku o kazni povodom prigovora okrivljenika, ovaj je Sud našao da je u konkretnom slučaju izrečena novčana kazna u iznosu od 200,00 kuna, razmjerna sa vrstom i stupnjem krivnje počinitelja, težini prekršaja te osobnim prilikama okrivljenika kako to proizlazi stanja spisa koja je izrečena u gotovo minimalno propisanom iznosu za navedeni prekršaj, a kojom će se ostvariti generalna i specijalna prevencija.

 

Okrivljenik je sukladno članku članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, upozoren da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 8 dana po pravomoćnosti presude.

 

 

Nadalje, razmatrajući odluku o troškovima postupka koji su određeni pobijanim prekršajnim nalogom, a koju okrivljenik pobija podnesenim prigovorom, prema ocjeni ovog suda, visina paušalne svote troškova je primjerena s obzirom na složenost i trajanje postupka, pri čemu treba naglasiti da je ista određena u visini donje granice okvira paušalne svote određene Odlukom o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka („Narodne novine“ broj 102/93), a koja se, skladno članku 82. stavka 3. Prekršajnog zakona, primjenjuje i u prekršajnom postupku i koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna.

 

S obzirom na žalbene navode okrivljenika te njegova osobna svojstava i njegovo utvrđeno imovinsko stane, ovaj sud je odlučujući o žalbi,  na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, okrivljenika oslobodio obveze naknade paušalne svote troškova žalbenog postupka, smatrajući da bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu 15. travnja 2021.

 

 

 

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zagrebačkoj, VIII Policijskoj postaji, u 3 (tri) otpravka: za spis i okrivljeniku.