1                       Poslovni broj: 1 UsI-835/20-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  IME  REPUBLIKE  HRVATSKE

PRESUDA

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Sandi Crljen Ivančić, uz sudjelovanje zapisničarke Lucije Justić, u upravnom sporu tužitelja B. K. iz S., D…, kojeg zastupa opunomoćenik T. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. & K. d.o.o., S., S…, protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije, D. r.., u stvari komunalnog redarstva, nakon rasprave zaključene 7. travnja 2021., objavom odluke 15. travnja 2021.

presudio  je

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije,  KLASA: UP/II-363-04/20-01/0061, URBROJ: 2181/1-10/03-20-0002 od 2. studenoga 2020.

II. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Splitsko-dalmatinske županije, G. S., Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, gospodarstvo i upravljanje prostorom, Odsjek za komunalno redarstvo, KLASA: UP/I-363-04/19-01/29, URBROJ: 2180/01-04-04/2-20-10 od 17. rujna 2020.

III. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev za naknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

              Osporenim rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije, (dalje - tuženik), KLASA: UP/II-363-04/20-01/0061, URBROJ: 2181/1-10/03-20-0002 od 2. studenoga 2020. odbijena je žalba B. K. iz S. (dalje – tužitelj) izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, G. S., Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, gospodarstvo i upravljanje prostorom, Odsjek za komunalno redarstvo, KLASA: UP/I-363-04/19-01/29, URBROJ: 2180/01-04-04/2-20-10 od 17. rujna 2020.

Prvostupanjskim je rješenjem od 17. rujna 2020. tužitelju kao vlasniku/ posjedniku nekretnina označenih kao kat. čest. zem. 1911/1 (čest.zem.5879/1) površine 1137 m2, 1910/5, površine 34 m2 i 1910/6 (čest.zem.5851/3) površine 68 m2, sve k.o. S., naloženo da s predmetnih nekretnina ukloni 58,03 m3 odbačenog otpada, prema Pravilniku o katalogu otpada (Narodne novine, broj: 90/15) slijedeće kategorizacije: građevinskog otpada - kategorija 17, potkategorije 170504-zemlja i kamenje iz iskopa, potkategorije 170107-mješavina betona, cigle crijepa/pločica i keramike, potkategorije 170605- građevinski materijal koji sadrži azbest i potkategorije 170407-miješani metali, a koja količina otpada je utvrđena vještvom od strane tvrtke G. j.d.o.o. iz S., J. J… od 9. rujna 2020., predajom tog otpada ovlaštenoj osobi za gospodarenje otpadom, u roku od 30 dana od dana primitka pobijanog rješenje, pod prijetnjom izvršenja putem treće osobe, a na trošak tužitelja.

              U pravodobno podnesenoj  tužbi tužitelj ističe kako je osporeno rješenje u cijelosti neosnovano i nezakonito, te da su navedeni činjenični navodi pogrešno i nepotpuno utvrđeni. Ističe da je točno da je tužitelj vlasnik nekretnina označenih kao čest. zem. 1911/1, 1910/5 i 1910/6, k.o. S., te da na istom zemljištu ima namjeru graditi objekt, zbog čega je navedeni građevinski materijal dovezao na predmetno zemljište kako bi istog upotrijebio za ravnanje terena, te izgradnju nasipa i ogradnih zidova. Za sav materijal koji se nalazi na predmetnom zemljištu navodi da se radi o građevinskom materijalu i to zemlji i kamenju iz iskopa koji će upotrijebiti za izgradnju nasipa i ogradnih zidova. Također u tužbi ističe da predmetni građevinski materijal ne sadrži azbest, već da se radi o betonskim cijevima koje ne sadrže azbest, tako da navedeni materijal nije opasan po okolinu. Za građevinske radove na ravnanju terena, te izgradnju ogradno potpornih zidova ističe da nisu izvedeni jer da postoji spor sa susjedima vezano za pristup i granice navedenog zemljišta, međutim da  uskoro očekuje da će pitanje pristupnog puta i granica biti riješeno. Slijedom navedenog da su neosnovani navodi iz obrazloženja pobijanog rješenja da bi se radilo o otpadu, te da se očevidom na licu mjesta može utvrditi da se radi o zemlji i kamenu iz iskopa koji je i dovezen na lice mjesta sa namjerom da se isti upotrijebi za ravnanje terena i izgradnju ogradno potpornih zidova. Predlaže poništiti prvostupanjsko rješenje, kao i rješenje tuženika, a tuženika obvezati na naknadu troškova upravnog spora tužitelju.

U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu je ostao kod navoda iz obrazloženja pobijanog rješenja, predlažući da se tužba odbije kao neosnovana. Dodatno je istaknuo kako se prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine, broj: 94/13, 73/12, 14/19 i 98/19), materijal iz iskopa ne smatra građevnim materijalom, već građevni otpadom, slijedom čega da ne smije biti odlagan na lokacijama koje nisu predviđene za odlaganje građevnog otpada.

U sporu je 7. travnja 2021.  održana rasprava čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje u tekstu: ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari. Raspravi je pristupio zamjenik opunomoćenika tužitelja A. V., odvjetnik u OD K. & K. d.o.o., koji je ostao kod navoda iz tužbe, dok se tuženik nije odazvao pozivu za raspravu pa je o njegovom pravu odlučeno temeljem odredbe članka 39. stavka 2. ZUS-a.

U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika čitana je i pregledana dokumentacija koja se nalazi u spisu upravnog spora, kojem je priloženo osporeno rješenje tuženika KLASA: UP/II-363-04/20-01/0061, URBROJ: 2181/1-10/03-20-0002 od 2. studenoga 2020. te je pregledana i čitana dokumentacija dostavljena uz odgovor na tužbu, kao i prvostupanjsko rješenje Splitsko-dalmatinske županije, G. S., Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, gospodarstvo i upravljanje prostorom, Odsjek za komunalno redarstvo, KLASA: UP/I-363-04/19-01/29, URBROJ: 2180/01-04-04/2-20-10 od 17. rujna 2020.

Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s odredbom članka 55. stavka 3. ZUS-a, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Sporno je među strankama radi li se, kako to tvrdi tužitelj, o odlaganju građevnog materijala ili pak, a kako to tvrdi tuženik, o nezakonitom odlaganju građevnog otpada.

Odlučujući o žalbi tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja tuženik je istu odbio smatrajući da je odluka prvostupanjskog tijela donesena na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu  primjenu zakona, a koji stav kao pravilan i zakonit u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

Tuženik je osporeno rješenje donio pozivom na odredbu članka 4. Zakona o održivom gospodarenju otpada kojom je propisano da je građevni otpad nastao prilikom gradnje građevine, rekonstrukcije, uklanjanja i održavanja postojećih građevina, te otpad nastao od iskopanog materijala, koji se ne može bez prethodne oporabe koristiti za građenje građevine zbog kojeg građenja je nastao, s obrazloženjem da je prema fotografijama koje su priložene spisu nedvojbeno utvrđeno kako se u konkretnoj upravnoj stvari radi o građevnom otpadu i to zemlji i kamenju iz iskopa, mješavini betona, cigle, crijepa/pločica i keramike, te o opasnom otpadu koji sadrži azbest.

I ovaj sud pregledom zapisnika o obavljenom očevidu od 1. listopada 2019. kao i iz zapisnika o obavljenom očevidu od 25. veljače 2020. kao i  Elaborata o izračunu kubika nasutog materijala na čest.zem. 1911/1, 1910/5 i 1910/6 k.o. S. izrađenom od društva G. j.d.o.o. S., utvrđuje kako je nesporno utvrđeno da je na predmetnim čest.zem. odloženo 58,03 m3 otpadnog materijala.

        Navedeno proizlazi i iz prijave M. T. od 28. svibnja 2019. kojoj je priloženo niz fotografija zatečenog stanja na predmetnim česticama, kao i iz niza fotografija koje prikazuju zatečeno stanje s datumom 31. svibnja 2019., pa i ovaj sud, imajući u vidu naprijed navedenu zakonsku odredbu, nedvojbeno utvrđuje kako se u konkretnoj upravnoj stvari radi o građevnom otpadu i to zemlji i kamenju iz iskopa, mješavini betona, cigle, crijepa/pločica i keramike te o opasnom otpadu koji sadrži azbest.

Pri tom sud ističe kako je navedeni elaborat izrađen od društva G. j.d.o.o. S., tijekom postupka koji je prethodio donošenju prvostupanjskog rješenja dostavljen tužitelju, međutim tužitelj na predmetni elaborat do donošenja prvostupanjskog rješenja nije dostavio nikakvo očitovanje.

Obzirom da je o svim navedenim tužbenim prigovorima tuženik u osporenom rješenju iznio svoje stavove koje u potpunosti kao pravilne i zakonite prihvaća i ovaj sud, a budući su prigovori izneseni u ovoj tužbi identični žalbenim prigovorima, to se radi daljnjeg nepotrebnog ponavljanja tužitelj upućuje na obrazloženje osporenog rješenja.

Slijedom naprijed navedenog, prema ocjeni ovog suda, budući prigovori tužitelja nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari niti je tužitelj svojim prigovorima doveo u sumnju zakonitost postupanja tuženika, ovaj sud smatra da je osporena odluka donesena u zakonito provedenom postupku, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, pa je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a zahtjev za poništenjem rješenja tuženika kao i prvostupanjskog rješenja odbijen, te je odlučeno kao pod točkama I. i II. Izreke ove presude.

              Isto tako, po mišljenju ovog suda nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporenog rješenja iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude.

Odluka o troškovima spora pod točkom III. izreke ove presude temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a, kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je tužitelj izgubio spor, nije bilo mjesta donošenju odluke kojom se na naknadu troška tužitelju obvezuje tuženika.

U Splitu,  15. travnja 2021.

                               SUTKINJA

Sanda Crljen Ivančić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Nataša Brajević