- 1 -

                                                                                                                                         Broj: Pž-4120/2020

 

 

 

 

 

 

  U I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Koraljke Bašić kao predsjednice vijeća te Davorka Kučana i Drage Klasnića kao članova vijeća uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Zlatka Hasića kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice A.O. zbog prekršaja iz članka 229. stavka 3. i 4. kažnjivog po stavku 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 89/14., 92/14., 64/15. i 89/15.), odlučujući o žalbi okrivljenice A.O. koju brani D.M. odvjetnik iz Z. podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 25. lipnja 2020., broj: 46. PpP-1451/2020, u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

 

1. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenice A.O. i potvrđuje pobijana presuda.

 

2. Temeljem članka 139. stavak 6. Prekršajnog zakona okrivljenica se oslobađa plaćanja paušala troška žalbenog postupka.

 

                                                          Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja okrivljenica je proglašena krivom i osuđena novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 kuna zbog djela prekršaja iz članka 229. stavka 3. i 4. kažnjivog po stavku 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, opisanog u izreci.

 

              Istom presudom okrivljenica je dužna naknaditi i troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 400,00 kuna.

 

              Protiv presude suda prvog stupnja okrivljenica je pravodobno putem svojeg branitelja podnio žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

              Žaliteljica predlaže da se zbog navedenih razloga u žalbi, žalba prihvati i pobijana presuda preinači, odnosno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Razmotrivši predmet te ispitujući presudu prvog stupnja po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona ovaj Sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede postupka iz članka 195. stavak 1. točka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i to da na štetu okrivljenice nije povrijedio odredbe prekršajnog materijalnog prava te da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona.

 

              Prema ocjeni ovog suda sud prvog stupnja je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka u potpunosti i točno utvrdio bitne činjenice na osnovu kojih je izveo pravilan zaključak o krivnji okrivljenice za djelo prekršaja koji joj se stavlja na teret.

 

              Sud prvog stupnja analizom obrane okrivljenice te po izvršenom uvidu u obrazac „Podaci o vozaču“ ustanovio je da okrivljenica nije bila postupila po odredbi članka 229. Zakona o sigurnosti prometa na cestama budući da je propustila dostaviti vjerodostojne podatke o identitetu osobe koja je u vrijeme počinjenja djela upravljala predmetnim osobnim automobilom.

 

              Okolnosti na koje se u žalbi poziva okrivljenica kako je životno nemoguće u svakom pojedinom slučaju dati točne podatke koji bi se sastojali o davanju podataka o jednoj osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, osobito u slučaju kada postoji takav vremenski pomak između vremena počinjenja djela i dostave obavijesti o počinjenju prekršaja ne mogu okrivljenicu ekskulpirati odgovornosti za inkriminirano djelo prekršaja.

 

              U smislu članka 229. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama dostava podataka o više osoba koje su upravljale vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja ne smatra se dostavom vjerodostojnih podataka o identitetu osobe kojoj je vozilo dato na upravljanje.

 

              Sud prvog stupnja time je na neprijeporan način utvrdio da se u postupanju okrivljenice kritične zgode sadržavaju sva zakonska obilježja bića djela prekršaja iz članka 229. stavak 3. kažnjivog stavku 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

 

Sud prvog stupnja pravilno je okrivljenici utvrdio najmanju novčanu kaznu u iznosu posebnog zakonskog minimuma od 5.000,00 kuna propisanu člankom 229. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u rasponu od 5.000,00 kuna pa do 15.000,00 kuna.

 

              U nedostatku relevantnih podataka o imovinskim prilikama okrivljenice prema stanju u spisu ovaj Sud je okrivljenicu oslobodio obveze plaćanja paušala troška žalbenog postupka.

 

              Zbog iznesenih razloga trebalo je žalbu kao neosnovanu odbiti i odlučiti kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 15. travnja 2021.

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.