- 1 -              Poslovni broj: Usž-3494/20-2

 

Poslovni broj: Usž-3494/20-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te sudske savjetnice Maje Novosel, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. B. iz G., vlasnik OPG B. i J. J. iz P., vlasnik OPG J., oboje zastupani po punomoćnici L. B., odvjetnici u  R., protiv tuženika Grada Gospića, Gradskog vijeća, G., radi zakupa poljoprivrednog zemljišta, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-748/20 od 28. srpnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2021.

 

r i j e š i o    j e

 

I              Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-748/20 od 28. srpnja 2020.

II              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1.              Rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba podnesena protiv odluke Gradskog vijeća Grada Gospića, klasa: 320-02/19-01/121, urbroj: 2125/01-01/20-05 od 11. svibnja 2020., o izboru najpovoljnije ponude zakupa poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Grada G.

2.              U žalbi protiv pobijanog rješenja prvostupanjskog suda tužitelji se pozivaju na članak 3. Zakona o upravnim sporovima i članak 77a Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Navode da se odredbe na koje se poziva sud odnose na ugovor o zakupu koje tužitelji ne pobijaju jer pobijana odluka predstavlja podlogu ugovoru o zakupu koja je po mišljenju tužitelja nezakonita a radi se o odluci javnopravnog tijela. Predlažu da Sud uvaži žalbu uz naknadu troškova sastava žalbe.

3.              Žalba nije osnovana.

4.              Prvostupanjski sud je osporenim rješenjem odbacio tužbu tužitelja pozivom na odredbu članka 30. stavak 1. točka 7. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.), a u vezi s člankom 27. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine, broj 20/18., 115/18. i 98/19.), kojom je propisano da se poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države raspolaže prema odredbama ovog Zakona, a prema općim propisima o raspolaganju nekretninama ako ovim Zakonom nije drukčije određeno (stavak 1.) kao i da raspolaganje poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države u smislu ovoga Zakona predstavlja, između ostalog, i zakup (stavak 2.). Pri tome pravilno prvostupanjski sud obrazlaže da obzirom na odredbu članka 2. stavak 1. navedenog Zakona prema kojem je poljoprivredno zemljište dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobnu zaštitu, navedeni Zakon u Glavi IV. sadrži posebne odredbe vezane za raspolaganje poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države kojima propisuje postupak javnog natječaja, donošenja odluke o odabiru te sklapanja ugovora o zakupu, te upućuje na opće propise o raspolaganju nekretninama odnosno propise obveznog prava koji uređuju zakup nekretnina.

5.              Stoga je pravilan i daljnji zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju ne radi o donošenju odluke u upravnoj stvari, niti je riječ o pojedinačnim odlukama protiv kojih se mogao voditi upravni spor u smislu članka 3. stavka 1. točke 1. Zakona o upravnim sporovima. S tim u vezi je neosnovana tvrdnja žalitelja da je riječ o upravnom aktu donesenom u smislu članka 77 a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine, broj 33/01., 60/01., 129/05., 109/07., 125/08., 36/09., 150/11., 144/12., 19/13., 137/15., 123/17. i 98/19.), a ne aktu raspolaganja, obzirom da tim odlukama donesenim u smislu odredbe članka 31. do 38. Zakona o poljoprivrednom zemljištu se ne daje značaj upravnog akta, jer se istima nije odlučivalo o upravnoj stvari, a što proizlazi i iz točke IV. odluke kojom je izričito navedeno da protiv te odluke nije dopuštena žalba niti se može pokrenuti upravni spor, a da sudionici javnog natječaja koji smatraju da su povrijeđena pravila javnog natječaja ili iz drugih zakonom predviđenih razloga mogu pred sudom (misli se na sud opće nadležnosti) pobijati ugovor o zakupu sklopljen s trećom osobom.

6.              Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da postupanje tuženika u okviru raspolaganja poljoprivrednim zemljištem koje se odnosi na zakup tog zemljišta ne predstavlja postupanje iz područja upravnog prava, te je pravilno tužbu odbacio primjenom odredbe članka 30. stavak 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima budući da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora, čime ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora.

7.              Kako tužitelji nisu uspjeli sa žalbom, to je u smislu odredbe članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima odbijen kao neosnovan njihov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe po punomoćniku.

8.              Slijedom navedenog, prema ocjeni Suda, ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje prvostupanjskog suda žalbom pobija, zbog čega je temeljem odredbe članka 74. stavka 1. a u vezi s odredbom članka 67. te odredbe 79. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima, riješeno kao u izreci.

 

U Zagrebu 15. travnja 2021.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić, v.r.