Poslovni broj: I Kžm-5/2021-9

Poslovni broj: I Kžm-5/2021-9

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež, sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom maloljetničkom predmetu prema maloljetnom L. J. zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. u vezi stavka 1. i članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi maloljetnog L. J. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj Km-1/2020. od 22. siječnja 2021. u javnoj sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2021. u nazočnosti branitelja maloljetnika D. M., odvjetnika u S.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba maloljetnog L. J. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Splitu maloljetni L. J. proglašen je krivim zbog kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavak 2. u vezi članka 34. KZ/11. te mu je temeljem članka 28. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15., 126/19., dalje: ZSM/11.) izrečen pridržaj izricanja kazne maloljetničkog zatvora, a temeljem članka 28. stavak 2. ZSM/11., određeno je da se maloljetnom L. J. naknadno može izreći maloljetnički zatvor ako u vrijeme provjeravanja od dvije godine počini novo kazneno djelo ili se protivi provođenju odgojnih mjera.

 

1.1. Na temelju članka 11. stavak 1. ZSM/11. prema maloljetnom L. J. izrečena je odgojna mjera pojačane brige i nadzora. Temeljem članka 11. stavak 2. ZSM/11., služba nadležna za provedbu pojačane brige i nadzora određuje stručnu osobu koja će u suradnji s maloljetnikom, njegovim roditeljima, skrbnikom, tijelima socijalne skrbi i odgoja i obrazovanja, liječnicima i drugim stručnim osobama utjecati na ličnost i ponašanje maloljetnika, brinuti se o njegovom liječenju, nadzirati ispunjenje njegovih obveza i dužnosti, a koja mjera sukladno članku 11. stavak 4. ZSM/11. će trajati godinu dana.

 

1.2. Na temelju članka 10. stavak 2. točka 1. i 6. ZSM/11. maloljetnom L. J. se izriču i posebne obveze da se ispriča oštećenici žrtvi M. G. te da se uz suglasnost maloljetnikovog zakonskog zastupnika podvrgne stručnom medicinskom postupku ili postupku odvikavanja od droge ili druge ovisnosti, a koje izrečene posebne obveze sukladno članku 10. stavak 5. ZSM/11. mogu trajati najdulje do jedne godine. Maloljetni L. J. se posebno upozorava da sukladno članku 10. stavak 10. ZSM/11. zbog skrivljenog neispunjenja obveza može biti upućen u disciplinski centar.

 

1.3. Temeljem članka 89. stavak 1. ZSM/11. troškovi postupka padaju na teret državnog proračuna.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio maloljetni L. J. po branitelju D. M., odvjetniku u S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, odgojnim mjerama te posebnim obvezama s prijedlogom da se "prvostupanjska presuda u cijelosti ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje, odnosno da se preinači, da se oslobodi maloljetnik kaznene odgovornosti, odnosno da se preinači u pogledu sankcije, odgojnih mjera te posebnih obveza za maloljetnika." Ujedno predlaže da se izvijesti o sjednici vijeća.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje ga je vratilo bez očitovanja.

 

5. Na javnu sjednicu vijeća pristupio je branitelj maloljetnika D. M., odvjetnik u S., dok uredno pozvani državni odvjetnik i maloljetnik nisu pristupili pa je sjednica vijeća u skladu s člankom 475. stavak 4. ZKP/08. održana u njihovoj odsutnosti. Na sjednici vijeća branitelj je izložio najvažnije dijelove žalbe i ostao kod prijedloga da se prvostupanjska presuda ukine.

 

6. Žalba nije osnovana.

 

7. Iako žalitelj navodi da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. i "niz povreda iz članka 468. stavak 1. ZKP/08." i povreda kaznenog zakona, u obrazloženju žalbe te bitne povrede ne specificira kao što ne konkretizira u čemu bi se te povrede, niti povreda kaznenog zakona sastojale. Ispitivanjem, pak, pobijane presude po službenoj dužnosti, u skladu s obvezom iz članka 476. stavak 1. ZKP/08. utvrđeno je da takve povrede nisu počinjene.

 

8. Žalbom se pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, jer je po ocijeni žalitelja odgovornost maloljetnog L. J. utvrđena samo temeljem iskaza oštećenice koja je bila u šoku kritične zgode pa je trebao prvostupanjski sud sumnjati u vjerodostojnost takvog iskaza posebno jer drugih dokaza u ovom predmetu nema. Nasuprot tome, analizom dokazne građe u kontekstu prigovora žalbe ovaj drugostupanjski sud nalazi da je identitet maloljetnika kao počinitelja kaznenog djela razbojništva u pokušaju sa sigurnošću utvrđen kako pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

 

9. Žalitelj ističe da u spisu nema video snimki samog mjesta događaja, niti nekog mjesta u blizini, kao i da nema niti jednog DTK ili DNA traga. Uz to naglašava da se opis odjeće u koju je bio obučen napadač prema verziji oštećenice razlikuje od odjeće u koju je te zgode bio odjeven maloljetnik po vlastitom iskazu, a što potvrđuje majka maloljetnika. Prema tome, žalitelj zaključuje da, osim iskaza oštećenice, niti jedan dokaz ne dovodi u pitanje navode njegove obrane, pri čemu naglašava da je priznao kako je toga dana tri puta dolazio pred kiosk, a što se sve odvijalo prije inkriminiranog događaja.

 

10. Međutim, oštećenica, prodavačica M. G. u tom kiosku, je inkriminirane zgode zadobila tjelesne ozljede i vrlo je detaljno opisala po kojim je sve okolnostima prepoznala L. J., dječaka kojeg poznaje od ranije kao počinitelja tog djela. Objasnila je da je maloljetni L. J. pohađao kao i njezini sinovi, školu K. J. u S. te je zajedno s njima trenirao taekwondo u čemu je bio jako dobar. Maloljetni L. J. često je dolazio u njezinu trafiku gdje je zaposlena, jer su mu u blizini živjeli prijatelji. Prodavačica i oštećenica M. G., koja tereti maloljetnika da bi počinio kazneno djelo razbojništva u pokušaju, je navela da je toga dana prethodno tri puta L. dolazio u njezinu trafiku kupujući stvari, a da je četvrti put došao sa crnom perivom maskom te da je imao majicu s kapuljačom, a s njim je bio još jedan mladić, nešto niži od njega koji da je u ruci imao pištolj i stajao je na vratima, a da je L. rekao: "Daj pare". Ona nije mogla vjerovati da to traži od nje, a onda je on prišao i palicom je udario po desnoj nadlaktici, uslijed čega je zadobila ozljedu, koja je konstatirana u medicinskoj dokumentaciji.

 

11. Stoga nije u pravu žalitelj kada nastoji osporiti vjerodostojnost iskaza M. G. koja do u detalje i životno uvjerljivo opisuje zbog čega je bila sigurna da se pred njom nalazi dječak L. J., zbog čega nema nikakvog razloga za sumnju da je oštećenica mogla biti u zabludi u pogledu identiteta osobe, koja je pokušala razbojništvo i koja ju je udarila po ruci.

 

12. Nadalje, treba naglasiti da je oštećenica i žrtva, M. G., ostala kod tog svog iskaza i na raspravi i ponovila da je sigurna da je počinitelj L. J. dječak koji je išao u školu s njezinim sinovima i koji je zajedno s njima trenirao sport te kojeg često vidi u svom kiosku. O tome je govorila i L. ocu koji je došao nekoliko dana poslije samog događaja te da mu je tada rekla da je potpuno sigurna da je to bio L.

 

13. S obzirom na sve izneseno, neosnovan je prigovor žalbe da je u postupku trebalo provesti prepoznavanje osoba. Naime, radilo se o iskazu žrtve koja je navela da L. J. poznaje kao dječaka od ranije te da zna njegovo ime i prezime, osobno zna o kome se radi pa u takvim okolnostima nije bilo potrebe provesti radnju prepoznavanja. S druge strane niti majka maloljetnika, a niti prijatelj, koji je navodno tu večer bio zajedno sa maloljetnikom L. J., J. M., nisu potvrdili alibi u kritično vrijeme. Naime, majka je govorila o vremenu prije počinjenja ovog kaznenog djela, a svjedok J. M., nije mogao sa sigurnošću reći da je cijelo vrijeme bio zajedno sa maloljetnikom pa njihovi iskazi ne opovrgavaju optužbu.

 

14. Ispravno je prvostupanjski sud naglasio da maloljetnik i žrtva nisu bili u sukobu te da nije bilo razloga zbog čega bi žrtva, odrasla i razumna osoba i majka dvojice sinova, neosnovano teretila maloljetnika, pri čemu je detaljno, uvjerljivo i u dva navrata dosljedno opisivala slijed događaja i počinitelja. Dodatna uvjerljivost njezinom iskazu proizlazi iz emocija kojima je praćeno njezino iskazivanje, a budući da je prilikom svjedočenja bila potresena i uznemirena iz izloženih razloga.

 

15. Iz navedenih razloga je prvostupanjski sud ispravno ocijenio vjerodostojnost iskaza oštećenice i žrtve u ovom kaznenom postupku te je temeljem njezinog iskaza utvrdio identitet počinitelja predmetnog djela. Stoga nije u pravu žalitelj kada navodi da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

 

16. Također, nije u pravu žalitelj kada navodi da je pogrešna odluka prvostupanjskog suda o odgojnim mjerama i posebnim obvezama, jer da je sud trebao cijeniti niz olakotnih okolnosti pa da će ga ove odgojne mjere i sankcija obilježiti za cijeli život.

 

17. Naime, ispravno je i osnovano prvostupanjski sud izrekao pridržaj kazne maloljetničkog zatvora te odgojnu mjeru pojačane brige i nazora i posebne obveze i to prihvativši mišljenje predstavnika Centra za socijalnu skrb i stručne suradnice suda. Kazneno djelo pokušaja razbojništva je počinjeno od strane dviju osoba od kojih je jedan maloljetni L. J. pa kako se radi o težem obliku kaznenog djela nije dostatno maloljetniku izreći samo odgojne mjere, već je potrebno izreći i prijetnju naknadnog izricanja kazne maloljetničkog zatvora uz odgojne mjere, a što svakako treba povezati sa prekršajnom evidencijom maloljetnika, iz koje proizlazi da je već evidentiran zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Maloljetniku su opravdano izrečene odgojne mjere pojačane brige i nadzora iz članka 11. ZSM/11. i posebne obveze iz članka 10. ZSM/11. kako bi se uz nadzor socijalnih službi trajnije utjecalo na pozitivan razvoj njegove ličnosti, što se očito nije postiglo do sada. Izricanje tih maloljetničkih sankcija je u potpunosti suglasno s mišljenjem i prijedlozima stručnih osoba, a što se ustvari u žalbi ne osporava.

 

18. Kako navodi žalbe maloljetnika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu 15. travnja 2021.