1              Poslovni broj: 12 UsI-94/2021-4

 

 

 

 

                                        

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

 

                                                                                                      Poslovni broj: 12 UsI-94/2021-4

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Kuruzović, u upravnom sporu tužitelja M. P. iz Č., N. o…, kojeg zastupa opunomoćenica R. S., odvjetnica u R., S. k…, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi naknade troškova postupka, 15. travnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, KLASA: UP/II-114-04/20-02/85, URBROJ: 511-01-158-20-4 od 27. studenog 2020. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja, KLASA: UP/I-114-04/19-02/300, URBROJ: 511-01-158-20-45 od 24. rujna 2020.

 

Obrazloženje

 

1.               Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, KLASA: UP/II-114-04/20-02/85, URBROJ: 511-01-158-20-4 od 27. studenog 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja, KLASA: UP/I-114-04/19-02/300, URBROJ: 511-01-158-20-45 od 24. rujna 2020. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.500,00 kuna.

 

2.               Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika navodeći u bitnome da je pogrešan zaključak tuženika da mu ne pripada pravo na naknadu troškova postupka. Smatra da tuženik pogrešno tumači materijalno pravo, odnosno Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09, dalje ZUP) koji se supsidijarno primjenjuje u disciplinskom postupku. Ističe da prema Zakonu o policiji ima pravo na branitelja koji u tom postupku ima položaj opunomoćenika. Navodi da mu je tuženik provođenjem disciplinskog postupka prouzročio troškove koji su opravdani. Ti troškovi obuhvaćaju troškove zastupanja odvjetnika u postupku vođenom po službenoj dužnosti koji je okončan povoljno za njega. Drži da postupak nije pravičan jer tuženik prouzročene troškove nije dužan platiti. Poziva se na odluku ovog Suda poslovnog broja UsI-1583/12 od 24. lipnja 2013. te odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-2086/2018 od 9. travnja 2019. Smatra da su ispunjeni svi zakonom propisani uvjeti za priznanjem predmetnog prava. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio u tužbenom zahtjevu da Sud poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te sam riješi upravnu stvar.

 

3.               Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnome ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev.

 

4.               Nije sporno da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja, KLASA: UP/I-114-04/19-02/300, URBROJ: 511-01-158-20-39 od 25. lipnja 2020. tužitelj oslobođen odgovornosti da bi počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. Zakona o policiji („Narodne novine“, broj: 34/11, 130/12, 89/4, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19, dalje ZOP) niti da je tužitelj 17. rujna 2020. podnio prvostupanjskom tijelu zahtjev za naknadom troškova postupka.

 

5.               Međutim, sporna je primjena materijalnog prava, odnosno jesu li pravilno primijenjene odredbe ZUP-a kojima je propisana naknada troškova postupka.

 

6.               Kako tužitelj osporava samo primjenu prava, a činjenice odlučne za rješavanje ovog spora su nesporne te stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave to je Sud na temelju članka 36. točke 4. u svezi s člankom 8. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS) donio presudu bez održavanja rasprave.

 

7.               Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

8.               Prema odredbi članka 161. stavku 1. ZUP-a javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima.

 

9.               Sukladno odredbi članka 100. stavku 1. ZOP-a  postupak zbog povrede službene dužnosti provodi se na temelju odredbi ovoga Zakona i Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika, a u onim pitanjima koja nisu uređena ovim propisima primjenjuju se odredbe zakona kojima se uređuje opći upravni postupak.

 

10.          Dakle, tužitelj je u postupku zbog teže povrede službene dužnosti imao pravo na branitelja, a koje pravo mu je i zajamčeno člankom 102. ZOP-a. Međutim, to pravo ne podrazumijeva i pravo na naknadu troškova za zastupanje. Troškovi pravnog zastupanja, kao odvjetničke usluge, koji nastaju u vezi s obavljenim radom odvjetnika ne čine redovite troškove postupka koje snosi javnopravno tijelo, odnosno tuženik u skladu s odredbom članka 161. stavkom 1. ZUP-a. Takvi troškovi predstavljaju one troškove koji su za tužitelja nastali prema odredbama Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“, broj: 9/94, 117/05, 50/09, 75/09 i 18/11) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, u daljnjem tekstu Tarifa), a kojima je propisana obveza stranke, ovdje tužitelja da naknadi trošak u svezi s obavljenim radom odvjetnika, ovdje opunomoćenika tužitelja sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora.

 

11.          Iz citirane zakonske odredbe članka 161. stavka 1. ZUP-a proizlazi da stranka za koju je postupak povoljno okončan ima pravo na naknadu troškova postupka, osim troškova upravnih pristojbi i drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima, što sukladno izričitoj zakonskoj normi ne dovodi do postojanja obveze javnopravnog tijela da trošak odvjetničke usluge nadoknadi stranci. Ovakvo stajalište zauzeo je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka, primjerice Usž-766/15-2 od 27. kolovoza 2015., Usž-1350/17-2 od 22. studenog 2017. i Usž-3980/18-2 od 21. studenoga 2019.

 

12.          Dakle, u postupku donošenja osporenog rješenja pravilno je primijenjeno materijalno pravo, odnosno odredba članka 161. stavka 1. ZUP-a budući da je riječ o troškovima koji su za tužitelja nastali po posebnim propisima. Slijedom navedenog, navodi tužitelja iz tužbe nisu od drugačijeg utjecaja na rješavanje ove upravne stvari niti utječu na zakonitost rješenja tuženika.

 

13.          Uzevši u obzir zakonodavni okvir kojim je uređeno pitanje naknade troškova za zastupanje to je osporavano rješenje tuženika ocijenjeno zakonitim pa je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a valjalo odlučiti kao u izreci ove presude. 

 

U Rijeci 15. travnja 2021.

 

                                                                                                                         S u t k i n j a

 

                                                                                        Marija Renner Jakovljević, v.r.

             

             

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u 3 (tri) primjerka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.