1         Poslovni broj: 3 UsI-1376/2020-11

Poslovni broj: 3 UsI-1376/2020-11

     U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužiteljice J. L. iz V., protiv tuženika Odbora za državnu službu, Palmotićeva 5, Zagreb, radi prava na povećanje plaće, 15. travnja 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništavanje rješenja Odbora za državnu službu KLASA: UP/II-112-07/19-01/60, URBROJ: 566-01/11-20-5 od 6. studenoga 2020.

Obrazloženje

Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-112-07/19-01/60, URBROJ: 566-01/11-20-5 od 6. studenoga 2020. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici, Ureda predsjednika broj 7 Su-23/2019-2 od 16. siječnja 2019. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu uvećanja plaće od 8% po osnovi završenog poslijediplomskog specijalističkog studija.

U tužbi tužiteljica, u bitnome, navodi kako i prvostupanjsko tijelo i tuženik u pobijanom rješenju ignoriraju činjenicu da se temeljem članka 109. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike pravo na povećanje plaće od 8% za zaposlenike u djelatnosti socijalne skrbi ima primijeniti i na državne službenike u vremenu od 21. lipnja 2018. do 3. siječnja 2019. kada je isto bilo na snazi na temelju Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi (članak 53. stavak 12.) Ističe kako tuženik uopće nije odlučivao o navodima njezine žalbe te predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi pobijano rješenje tuženika.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja. Poziva se na odredbe članka 44. stavka 5. i članka 109. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike te napominje da je Vlada Republike Hrvatske sa sindikatima javnih službi sklopila Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama koji je ekvivalent Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike, dok je Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi, na kojem tužiteljica temelji svoj zahtjev, granski ugovor sklopljen između Vlade s jedne strane te Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske i Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske s druge strane i on se ne primjenjuje niti na druge javne službenike izuzev onih u sustavu socijalne skrbi. No, kada bi se isti i primjenjivao, tuženik smatra da se ne može odredbama kolektivnog ugovora, suprotno zakonskim odredbama, izjednačiti znanstveni stupanj magistra znanosti s akademskim nazivom magistar struke, kao niti s akademskim nazivom sveučilišni specijalist struke te se poziva na prijelaznu odredbu članka 14. stavka 3. Zakona o akademskim i stručnim nazivima i akademskom stupnju („Narodne novine“, broj: 107/07. i 118/12.). Zaključuje da je akademski naziv magistar struke izjednačen s visokom stručnom spremom stečenom završetkom dodiplomskog studija pa ujedno ne može biti izjednačen s znanstvenim stupnjem magistra znanosti koji se prema prethodnim propisima stjecao završetkom poslijediplomskog znanstvenog studija. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

U očitovanju na odgovor na tužbu tužiteljica, u bitnome, navodi kako smatra da nije od značaja činjenica što se radi o tzv. granskom kolektivnom ugovoru iz djelatnosti socijalne skrbi, već je bitno da je Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi bio sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i dva sindikata javnih službi pri čemu je dogovoreno povoljnije pravo za javne službenike na način da se, između ostalog, plaća zaposlenika uvećava za 8% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti (preddiplomski ili diplomski sveučilišni studij, poslijediplomski specijalistički studij – mag., sveuč.mag.mr.spec.), koje se primjenom odredbe članka 109. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike jednako trebalo primijeniti i na državne službenike za navedeni vremenski period.

Budući da je u ovom upravnom sporu Sud ocijenio da je između stranaka sporna primjena prava te kako stranke u tužbi odnosno odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, Sud je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., u daljnjem tekstu: ZUS) upravni spor riješio bez rasprave.

Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave koje prileže istima.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Iz podataka spisa proizlazi da je tužiteljica 10. siječnja 2019. prvostupanjskom tijelu podnijela zahtjev za uvećanje plaće od 8% po osnovi završenog poslijediplomskog specijalističkog studija, uz koji je priložila diplomu Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu broj: 0062/2015 od 25. studenog 2015. iz koje je razvidno da je tužiteljica 24. studenoga 2015. završila poslijediplomski specijalistički studij iz kaznenopravnih znanosti (sa 120 ECTS bodova) te je stekla akademski naziv sveučilišna specijalistica kaznenopravnih znanosti.

Općinski sud u Virovitici, Ured predsjednika donio je rješenje broj 7 Su-23/2019-2 od 16. siječnja 2019. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu uvećanja plaće od 8% po osnovi završenog poslijediplomskog specijalističkog studija.

Odredbom članka 38. stavka 5. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj: 121/17., 12/18., 2/19.) propisano je da će se osnovna plaća uvećati za 8% ako službenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti.

Člankom 109. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike propisano je da su ugovorne strane suglasne, ako Vlada Republike Hrvatske sa sindikatom javnih službi, ugovori materijalna prava povoljnije od ugovorenih za državne službenike i namještenike, jednako će se primjenjivati i na državne službenike i namještenike.

Odredbom članka 53. stavka 12. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi („Narodne novine“, broj: 61/18.), koji je važio u vremenskom razdoblju od 21. lipnja 2018. do 3. siječnja 2019., propisano je da će se osnovna plaća zaposlenika uvećati za 8% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti (preddiplomski ili diplomski sveučilišni studij, poslijediplomski specijalistički studij – mag., sveuč.mag.mr.spec.) odnosno 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti.

Prema odredbi članka 4. stavka 1. Zakona o akademskim i stručnim nazivima i akademskom stupnju („Narodne novine“, broj: 107/07. i 118/12.), završetkom preddiplomskog i diplomskoga sveučilišnog studija ili integriranoga preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija, čijim završetkom se stječe najmanje 300 ECTS bodova, osoba stječe akademski naziv magistar, odnosno magistra uz naznaku struke. Prema članku 6. stavku 1. toga Zakona, završetkom poslijediplomskog specijalističkog studija u trajanju od jedne do dvije godine, čijim se završetkom stječe u pravilu 60 do 120 ECTS bodova, osoba stječe akademski naziv sveučilišni specijalist, odnosno sveučilišna specijalistica uz naznaku struke ili dijela struke sukladno nazivu studijskog programa.

Odredbom članka 14. stavka 3. Zakona o akademskim i stručnim nazivima i akademskom stupnju propisano je da je stručni naziv stečen završetkom

- sveučilišnoga dodiplomskog studija, čijim završetkom se stječe visoka stručna sprema (VSS), izjednačen s akademskim nazivom magistar odnosno magistra uz naznaku struke ili magistar inženjer, odnosno magistra inženjerka uz naznaku struke ili doktor, odnosno doktorica uz naznaku struke, sukladno članku 4. toga Zakona,

- stručnoga dodiplomskog studija, u trajanju kraćem od tri godine čijim završetkom se stječe viša stručna sprema (VŠS), izjednačen s odgovarajućim stručnim nazivom stručni pristupnik odnosno stručna pristupnica uz naznaku struke, sukladno članku 8. ovoga Zakona ili s odgovarajućim stručnim nazivom stručni prvostupnik (baccalaureus) odnosno stručna prvostupnica (baccalaurea) uz naznaku struke ili stručni prvostupnik (baccalaureus) inženjer, odnosno stručna prvostupnica (baccalaurea) inženjerka uz naznaku struke, sukladno članku 9. ovoga Zakona. Vijeće veleučilišta i visokih škola i Rektorski zbor zajednički će utvrditi i objaviti u „Narodnim novinama“ popis odgovarajućih stručnih naziva i njihovih kratica s kojima se izjednačava stručni naziv stečen završetkom stručnoga dodiplomskog studija, u trajanju kraćem od tri godine, sukladno uputama koje donosi ministarstvo nadležno za visoko obrazovanje. Upute vezane uz područje biomedicine ministarstvo nadležno za visoko obrazovanje donosi uz prethodno mišljenje ministarstva nadležnog za zdravstvo. Visoka učilišta na kojima je stečen stručni naziv završetkom stručnog dodiplomskog studija u trajanju kraćem od tri godine mogu predložiti odgovarajući stručni naziv Vijeću veleučilišta i visokih škola i Rektorskom zboru radi utvrđivanja popisa odgovarajućih stručnih naziva i njihovih kratica.

- stručnoga dodiplomskog studija, u trajanju od tri godine čijim završetkom se stječe viša stručna sprema (VŠS), izjednačen sa stručnim nazivom stručni prvostupnik (baccalaureus), odnosno stručna prvostupnica (baccalaurea) uz naznaku struke ili stručni prvostupnik (baccalaureus) inženjer, odnosno stručna prvostupnica (baccalaurea) inženjerka uz naznaku struke, sukladno članku 9. ovoga Zakona

- stručnoga dodiplomskog studija, u trajanju od najmanje četiri godine čijim završetkom se stječe visoka stručna sprema (VSS), izjednačen sa stručnim nazivom stručni specijalist, odnosno stručna specijalistica uz naznaku struke, sukladno članku 10. ovoga Zakona, a osobe koje su stekle takve stručne nazive zadržavaju prava koja proizlaze iz stečene visoke stručne spreme

- poslijediplomskoga stručnog studija koji se izvodi na sveučilištu izjednačen s akademskim nazivom sveučilišni specijalist odnosno sveučilišna specijalistica uz naznaku struke, sukladno članku 6. ovoga Zakona.

              Nadalje, stupanjem na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“, broj 123/03.) na sveučilištima se više ne izvodi program poslijediplomskog znanstvenog magistarskog studija pa nije niti moguće steći akademski naziv magistra znanosti kao što je to bio slučaj prema nekadašnjem Zakonu o visokim učilištima, ali osobe koje su stekle određene akademske nazive i stupnjeve zadržavaju pravo korištenja sukladno propisima prema kojima su ih stekli, temeljem odredbe članka 120. stavka 1. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju pa samim time mogu ostvariti i pravo na uvećanje plaće za te znanstvene stupnjeve, primjenom odredbi Kolektivnog ugovora.

Imajući u vidu naprijed navedene odredbe kao i činjenicu da je tužiteljica završila poslijediplomski specijalistički studij iz kaznenopravnih znanosti i stekla akademski naziv sveučilišna specijalistica kaznenopravnih znanosti nije bilo zakonske mogućnosti za drugačije odlučivanje o ovoj upravnoj stvari te tužbeni navodi tužiteljice nisu osnovani.

Naime, iz naprijed navedenih zakonskih odredbi proizlazi da s poslijediplomskim sveučilišnim studijem kojim je stečen znanstveni stupanj magistra znanosti nije izjednačen niti  jedan poslijediplomski sveučilišni, odnosno specijalistički studij koji se izvodi prema propisima važećim nakon stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Prema tome, akademski naziv magistar struke izjednačen je s visokom stručnom spremom stečenom završetkom dodiplomskog studija pa ujedno ne može biti izjednačen s znanstvenim stupnjem magistra znanosti koji se prema prethodnim propisima stjecao završetkom poslijediplomskog znanstvenog studija.

Stoga su i prvostupanjsko tijelo u rješenju od 16. siječnja 2019. i tuženik u pobijanom rješenju od 6. studenoga 2020. pravilno utvrdili da tužiteljica nema znanstveni stupanj magistra znanosti nego akademski naziv sveučilišna specijalistica kaznenopravnih znanosti te da stoga ne ispunjava uvjete za ostvarivanje prava na povećanje plaće sukladno navedenoj odredbi Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi.

Budući da je pobijano rješenje tuženika od 6. studenog 2020. utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni odredaba materijalnih propisa, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a i odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 15. travnja 2021.

                                                                                                               Sutkinja

                                                                                                                                      Jasenka Beker v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 6. ZUS-a).