- 1 -              Poslovni broj: Usž-983/21-2

Poslovni broj: Usž-983/21-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te sudske savjetnice Maje Novosel, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. d.o.o., K., kojeg zastupa opunomoćenik F. D., odvjetnik iz R., protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda R., Služba građevinske inspekcije, R., radi izvršenja rješenja o uklanjanju izricanjem novčane kazne, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1096/20 od 13. siječnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2021.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1096/20 od 13. siječnja 2021.

Obrazloženje

1.               Osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda pod točkom 1. izreke obustavljen je upravni spor, te je pod točkom 2. naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 3.125,00 kn u roku od 60 dana.

2.              Tuženik je protiv navedenog rješenja (navodi presude) podnio žalbu u kojoj ističe da je svojim rješenjem od 30. srpnja 2020., pod točkom 3. izreke prisilo tužitelja na izvršenje rješenja od 21. studenog 2019., prvom novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 kn. Nakon pokretanja upravnog spora koji se vodi pri Upravnom sudu u Rijeci da je potom svojim rješenjem od 22. prosinca 2020., pod točkom 1. izreke izmijenio svoje rješenje od 30. srpnja 2020., na način da isto glasi jednako u odnosu na točke 2.-7., time da se točka 4. izreke mijenja umjesto da se investitor- vlasnik M. prisiljava na izvršenje rješenja od 21. studenog 2019., prvom novčanom kaznom koja se sada izriče odgovornoj osobi direktoru Ž. M. iz R. u iznosu od 100.000,00 kn. Pravni osnov za donošenje ovog rješenja od 22. prosinca 2020., a kojim je izmijenjeno ranije rješenje od 30. srpnja 2020., su odredba članka 106. stavak 6. Zakona o državnom inspektoratu (Narodne novine, broj 115/18.) kojeg citira. Naime, tuženik je u rješenju od 30. srpnja 2020., umjesto obveznika plaćanja prve novčane kazne investitora- vlasnika M. d.o.o. odredio odgovornu osobu direktora Ž. M. Stoga kako se radi o istoj upravnoj stvari i upravnom sporu prvostupanjski sud nema osnova taj spor koji se vodi pod poslovnim brojem UsI-1096/20 obustaviti. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti osporeno rješenje.

3.              Tužitelj se nije očitovao o žalbi, iako je dostava poziva istom uredno iskazana.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Prema stanju spisa predmeta proizlazi da je tužba tužitelja M. d.o.o. podnesena protiv tuženika radi poništenja rješenja, klasa: UP/I-362-02/19-02/1210, urbroj: 443-02-02-13/3-20-08/NS od 30. srpnja 2020., kojim se pod točkom 4. izreke navedenog rješenja investitor- vlasnik tužitelja (M. d.o.o.) prisiljava na izvršenje rješenja istog tijela od 21. studenog 2019., prvom novčanom kaznom od 100.000,00 kn. Međutim, tuženik je, a nakon podnošenja navedene tužbe svojim rješenjem od 22. prosinca 2020. izmijenio osporeno rješenje protiv kojeg je podnesena tužba (rješenje od 22. prosinca 2020.) na način da je novčana kazna izrečena odgovornoj osobi tužitelja, direktoru Ž. M.

6.              Odredbom članka 106. stavak 6. Zakona o državnom inspektoratu (Narodne novine, broj 115/18.), koji propisuje da kada je protiv rješenja koje je donio građevinski inspektor pokrenut upravni spor, tuženik može do okončanja spora poništiti ili izmijeniti svoje rješenje zbog onih razloga zbog kojih bi sud mogao poništiti takvo rješenje.

7.              S obzirom na naprijed navedeno imajući u vidu citiranu odredbu članka 106. stavak 6. Zakona o državnom inspektoratu, ovaj sud ocjenjuje da prvostupanjski upravni sud nije povrijedio zakon na štetu tužitelja kada je osporenim rješenjem obustavio upravni spor protiv rješenja tuženika od 30. srpnja 2020. s obzirom da je tuženik svojim rješenjem od 22. prosinca 2020., izmijenio svoje prethodno rješenje od 30. srpnja 2020., na način da je pravilno pod točkom 5. izreke potonjeg rješenja novčanu kaznu od 100.000,00 kn izrekao odgovornoj osobi tvrtke M. d.o.o. (tužitelja) direktoru Ž. M.

8.              Dakle, nespornim proizlazi iz odredbe članka 106. stavak 6. Zakona o državnom inspektoratu da tuženik može do okončanja spora poništiti ili izmijeniti svoje rješenje zbog onih razloga zbog kojih bi i sud mogao poništiti takvo rješenje o čemu se ovdje i radi.

9.              Zbog svega naprijed navedenog, a kako tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju osporeno rješenje prvostupanjskog upravnog suda, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.), odlučiti kao u izreci.

10.              Sud je pravilno obvezao tuženika naknaditi tužitelju trošak prvostupanjskog upravnog spora na temelju odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a budući je tuženik u tijeku spora izmijenio svoje rješenje od 30. srpnja 2020. godine novim rješenjem (na način da je ispravio pravilno osobu kojoj se može naložiti plaćanje novčane kazne). Međutim, time su se stekli uvjeti za obustavu spora pokrenutog po tužbi tužitelja protiv rješenja tuženika od 30. srpnja 2020. godine budući da isto više ne egzistira. Uslijed navedenog proizlazi i obveza tuženika na naknadu troškova spora po tužbi protiv rješenja od 30. srpnja 2020. (koje je zamijenjeno novim zbog navedenog propusta tuženika).

U Zagrebu 15. travnja 2021.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner, v.r.