- 1 -              I Kž 482/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 482/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog S. M., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenog S. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 30. lipnja 2020. broj Kv I-28/2020. (K-80/2011.), u sjednici održanoj 15. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              Odbija se žalba osuđenog S. M. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem, na temelju članka 507. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), u vezi s člankom 501. stavkom 1. točkom 3. ZKP/08., odbijen je, kao neosnovan, zahtjev osuđenog S. M. za obnovu kaznenog postupka okončanog pravomoćnom presudom, koju čine presuda Županijskog suda u Splitu od 27. ožujka 2014. broj K-80/2011. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 23. travnja 2019. broj I Kž-607/2014-13., kojom je M. V. osuđen zbog kaznenih djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i dva mjeseca.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni S. M., putem branitelja P. B., odvjetnika iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. B. i P. B. iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavak 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Prvostupanjski sud je označio jasne i logične razloge na kojima zasniva svoju odluku, uz jasno i detaljno obrazloženje nepostojanja zakonskih uvjeta za obnovu postupka.

 

6. Nasuprot tvrdnji žalitelja, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako ne postoje zakonske pretpostavke za obnovu kaznenog postupka iz članka 501. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Sud prvog stupnja je pravilno zaključio kako dokumentacija, na kojoj osuđenik temelji svoj zahtjev, nije prikladan dokaz kojim bi se osporila pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog u pravomoćno dovršenom kaznenom postupku.

 

7. Osuđenik u zahtjevu, kao i u razlozima žalbe, ustraje na obrani koju je iznosio u postupku, te ponavlja tvrdnje iz žalbe protiv prvostupanjske presude, uporno osporavajući svoju namjeru za počinjenje kaznenih djela za koja je osuđen. Osuđenik, ovim ponovljenim prigovorima, bezuspješno nastoji polemizirati s pravilnošću činjeničnog stanja utvrđenog u postupku. Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ocjenjujući navode istaknute u žalbi protiv prvostupanjske presude, zaključio je da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Jasno je navedeno kako su neosnovane tvrdnje osuđenika kojima osporava subjektivni element kaznenih djela i protupravno pribavljenu imovinsku korist na štetu trgovačkog društva kojem je bio član uprave. Činjenice koje su bile odlučne za donošenje pravomoćne presude, sud je utvrdio na temelju savjesne i svestrane analize obrane osuđenika i svih ostalih izvedenih dokaza. Financijsko-knjigovodstveni vještak S. Ć., prilikom izrade nalaza i mišljenja, raspolagao je sa cjelokupnom poslovnom dokumentacijom trgovačkog društva B.S. C. d.o.o., koja mu je bila potrebna. Razvidno je da je vještak u vještačenju koristio i ugovor o kreditu broj ..., koji se sada ponovno prilaže zahtjevu, kao i konto-kartice i bruto bilance, koje se odnose na isto promatrano razdoblje, koje je vještak razmatrao u vještačenju. Vještak je odgovorio na sva sporna pitanja, a svoje stručne stavove je detaljno i jasno obrazložio. Prvostupanjski sud je prihvatio vještačenje kao stručno, ocijenio ga vjerodostojnim i stoga zaključio kako je osuđenik počinio kaznena djela, te da iznos 1.219.377,18 kuna predstavlja protupravnu imovinsku korist koju je osuđenik ostvario kaznenim djelima. Ovaj zaključak je prihvatio i drugostupanjski sud odlučujući u žalbenom postupku.

 

8. Izjava priložena zahtjevu, kojom osuđenikov brat M. M. potvrđuje obranu osuđenika, te iznosi vlastito mišljenje o osuđenikovim postupcima, prema svojem sadržaju i kvaliteti, ne bi mogla izazvati izmjenu činjenične osnove utvrđene u pravomoćnoj presudi, a time niti mogućnost drukčije primjene zakona. Stoga se, u konkretnom slučaju, ne radi o iznošenju novih činjenica niti o podnošenju novih dokaza, nego o tvrdnjama i dokumentima koji su već bili predmet analize i ocjene i prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka.

 

9. Svrha obnove kaznenog postupka nije nova ocjena već utvrđenog činjeničnog stanja i izvedenih dokaza, nego postojanje novih činjenica ili novih dokaza koji su, sami za sebe ili u vezi s prijašnjim dokazima, prikladni prouzročiti oslobođenje osuđene osobe ili njenu osudu po blažem zakonu. Zato je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako nisu ispunjeni zakonski uvjeti za obnovu kaznenog postupka na temelju članka 501. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

10. Kako ispitivanjem prvostupanjskog rješenja nisu nađene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 15. travnja 2021.