Poslovni broj: I Kž-uv-59/2021-4

Poslovni broj: I Kž-uv-59/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te dr. sc. Lane Petö Kujundžić i mr. sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika A. I., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., dalje: KZ/11.-I.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Ik-I-95/21-4 od 18. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba zatvorenika A. I. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijski sud u Slavonskom Brodu temeljem članka 49. stavak 2. točka 4. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (Narodne novine br. 14/2021- dalje u tekstu ZIKZ-II.) i članka 59. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.-II.), odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvoreniku A. I. podnesen po službenoj dužnosti. Zatvorenik se nalazi u kaznionici na izdržavanju kazne zatvora u trajanju 4 (četiri) godine, na koju je osuđen pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu broj K-33/2018. od 12. prosinca 2018., koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-68/19. od 20. ožujka 2019., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. stavka 1. KZ/11.-I. Predviđeni istek kazne zatvora je 22. ožujka 2022.

 

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je zatvorenik A. I., po opunomoćeniku odvjetniku A. Č.. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske "žalbu prihvatiti i pobijanu odluku ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje pred drugim vijećem".

 

3. Spis je u skladu s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), na čiju primjenu upućuje članak 44. stavak 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99., 55/00., 59/00. – ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. – ispravak, 11/02. – ispravak, 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19., dalje: ZIKZ-I.), prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba zatvorenika nije osnovana.

 

5. Žalitelj ističe da se mišljenje izraženo u pobijanoj odluci ne temelji na činjenicama, nego na pretpostavkama; da je zatvorenik ¾ dijela kazne izdržao u Zatvoru … gdje je dobio "savršeno mišljenje", bez ijedne negativne primjedbe; da je premješten u Zatvor ... zbog potresa; da je pri prelasku zanemareno mišljenje o njegovom ponašanju iz ... i da se pobijana odluka uopće nije osvrnula na pozitivno mišljene iz Zatvora ...; da nije postupljeno prema članku 168. stavak 1. ZIKZ-II. i da na sjednicu vijeća na kojoj se odlučivalo nije bio pozvan zatvorenik niti saslušane druge osobe navedene u tom članku niti su izneseni razlozi zašto to nije učinjeno; da se razlozi za odbijanje ne temelje na odredi članka 170. stavak 1. točka 2. ZIKZ-II. jer je pribavljeno mišljenje bilo u prilog zatvoreniku, a drugi razlozi se ne mogu smatrati opravdanim te da se nije poštivao postupak odlučivanja o njegovom zahtjevu.

 

6. Istaknutim žalbenim navodima, međutim, nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda. Pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika podnesen po službenoj dužnosti i za svoju odluku dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge. Odlučujući o prijedlogu za uvjetni otpust pravilno je sud uzeo u obzir i ocijenio sve one okolnosti koje ima u vidu članak 59. stavak 2. KZ/11.-II., te je, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, i po mišljenju drugostupanjskog suda pravilno zaključio da prijedlog za uvjetni otpust nije osnovan.

 

7. Ističe se da je pobijano rješenje donijeto 18. ožujka 2021., a od 20. veljače 2021. je na snazi ZIKZ-II. koji propisuje da će se postupci započeti prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit prema odredbama ZIKZ-I. S obzirom da je postupak započeo podnošenjem prijedloga za uvjetni otpust 18. veljače 2021. u postupku treba primijeniti ZIKZ-I. Pogrešno se u izreci pobijanog rješenja prvostupanjski sud pozvao na odredbe članka 49. stavak 2. točka 4 ZIKZ-II., iako je riječ o sadržajno identičnoj odredbi kao u članku 42. stavak 2. točka 4. ZIKZ-I. (koja govori isključivo o nadležnosti suca izvršenja), ali to ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja.

 

8. Protivno žalbenom prigovoru, prvostupanjski sud je pravilno proveo postupak odlučivanja o prijedlogu za uvjetni otpust i u svemu postupio sukladno članku 159. stavak 2. i 3. ZIKZ-I. (kao mjerodavnom zakonu, kako je ranije objašnjeno), dakle, pozvao zatvorenika na sjednicu, kao i predstavnika Kaznionice, koji su i prisustvovali sjednici, a obaviješten je državni odvjetnik; pročitano je pribavljeno izvješće s mišljenjem Kaznionice i saslušan zatvorenik, što je uostalom vidljivo iz zapisnika sa sjednice vijeća od 18. ožujka 2021. (list 37-38 spisa) pa takvi žalbeni navodi ne odgovaraju podacima u spisu.

 

9. Izloženim žalbenim navodima zatvorenika kojim osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja, međutim, nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda koji je, odlučujući o prijedlogu zatvorenika za uvjetni otpust, pravilno zaključio da do sada izdržani dio kazne zatvora nije u dovoljnoj mjeri utjecao na zatvorenika u smislu uključivanja u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata te da je radi postizanja svrhe kažnjavanja nužno da on nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

 

10. Naime, pravilno je pri tome prvostupanjski sud imao u vidu pozitivne okolnosti na strani zatvorenika koje proizlaze iz izvješća kaznene ustanove u kojoj se on nalazi na izdržavanju kazne zatvora (zadržao razinu uspješnosti utvrđenu u Kaznionici i koja je kontinuirano bila "uspješan"; urednog je ponašanja; surađuje u provođenju pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora; poštuje kućni red i korektnog je odnosa sa službenim osobama i drugim zatvorenicima; kazneno djelo priznaje i iskazuje žaljenje, kaznu je prihvatio; nije imao stegovne postupke) kao i okolnost da ima osiguran postpenalni prihvat i podršku obitelji, ali i negativno mišljenje kaznene ustanove o prijedlogu za uvjetni otpust kao i protivljenje državnog odvjetnika da se zatvorenik uvjetno otpusti.

 

11. Sud je također cijeneći sve okolnosti pravilno uzeo u obzir kao nepovoljnu okolnost činjenicu što je vjerojatnost kriminalnog povrata visoka (za razna kaznena djela), kao i rizik od ozbiljne štete (na štetu drugih ljudi), prijašnju osuđivanost te visoki dio neizdržani kazne. S obzirom na to da članak 59. stavak 2. KZ/11. izričito propisuje da će se okolnost prijašnje osuđivanosti cijeniti prilikom odlučivanja o prijedlogu za uvjetni otpust, to znači da je u ovoj situaciji neosnovan žalbeni argument da je sud neosnovano koristio "pretpostavke" iz prijašnjeg života zatvorenika kao maloljetnika.

 

12. Prilikom donošenja odluke sud je dužan voditi računa i o tome koliki je preostali dio neizdržane kazne, ali navedena okolnost, sama po sebi, nema odlučujući, odnosno pretežiti značaj i važnost za samo donošenje odluke o uvjetnom otpustu. Smisao i svrha uvjetnog otpusta sastoji se u tome da se u odnosu na konkretnog zatvorenika i utvrđene okolnosti koje se odnose isključivo na njega procijeni ima li i nadalje opravdane potrebe za njegovim daljnjim izdržavanjem kazne zatvora, u situaciji kada je njegovo ponašanje u tolikoj mjeri korigirano i poboljšano da se osnovano može očekivati kako ubuduće više neće činiti kaznena djela. Dakle, odluka o uvjetnom otpuštanju zatvorenika ovisi o njegovoj dotadašnjoj resocijalizaciji, odnosno o njegovoj spremnosti za uključivanje u život na slobodi.

 

13. Svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.-II. (izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju ponovnog uključivanja u društvo) treba se postići ne samo izricanjem kazne, već i načinom te duljinom njezinog izvršavanja.

 

14. Slijedom svega iznijetog očito je da je značaj onih okolnosti zbog kojih je prvostupanjski sud ocijenio da na strani zatvorenika još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju prevladao, a razloge koji su za takvu odluku izneseni u prvostupanjskom rješenju u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Dakle, i prema ocjeni drugostupanjskog suda na strani zatvorenika još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.-II. Radi njezina ostvarenja je nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

 

15. Okolnost što su dijelovi pribavljenog mišljenja Kaznionice govorili u prilog zatvoreniku je svakako pozitivna, no ne u tolikoj mjeri da dovodi u pitanje značaj onih okolnosti koje ukazuju na potrebu nastavka izdržavanja kazne. Pri tome žalbeni navodi da je zanemareno mišljenje o ponašanju zatvorenika u zatvoru ne odgovaraju podacima u spisu i takvi navodi nisu osnovani.

 

16. Prema tome, zatvorenikovom žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, a ispitivanjem rješenja po službenoj dužnosti, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., nisu nađene povrede na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti te je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

U Zagrebu 15. travnja 2021.