1              Poslovni broj: II Kž-114/2021-5

 

Poslovni broj: II Kž-114/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. K., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog S. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-51/2021. (K-42/2020-79.) od 31. ožujka 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2021.,

 

r i j e š i o j e

 

Odbija se žalba optuženog S. K. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-51/2021. (K-42/2020-79.) od 31. ožujka 2021., u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog S. K., zbog četiri kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i tri kaznena djela protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 2. KZ/11., pod točkom I izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog S. K. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08., a pod točkom II izreke optuženiku je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 6. veljače 2020. pa nadalje.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi S. K. po branitelju, odvjetniku B. K., bez navođenja zakonske osnove pobijanja, s prijedlogom da se "ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovni postupak ili preinači pobijano rješenje na način da se ukine istražni zatvor, odnosno zamijeni nekom od blažih mjera opreza."

 

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. U žalbi optuženik navodi da u pobijanom rješenju obrazloženje osnovane sumnje nije u skladu sa zakonom te da je prvostupanjski sud propustio dati jasne i valjano obrazložene razloge podobne za provjeru u čemu se to konkretno sastoji osnovana sumnja da bi optuženik počinio inkriminirana mu kaznena djela, kao i da se pobijano rješenje ne može ispitati jer nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, kojim navodima upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

 

6. Međutim, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog S. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Za svoju odluku iznio je jasne, valjane, neproturječne i dostatne razloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud pa su neosnovani žalbeni navodi optuženika da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Jednako tako, prvostupanjski sud je iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

 

7. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja da je optuženik počinio kaznena djela koja mu se podignutom optužnicom stavljaju na teret u ovom kaznenom postupku proizlazi iz dokaza na kojima se potvrđena optužnica temelji, a koje dokaze je u dovoljnoj mjeri i naveo u pobijanom rješenju pa je i prema ocjeni drugostupanjskog suda ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora.

 

8. Suprotno opetovanim žalbenim navodima optuženika da prvostupanjski sud svoj stav o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenih djela temelji na okolnostima koje je tek potrebno utvrditi u sudskom postupku (način počinjenja kaznenog djela, vrijeme počinjenja kaznenog djela, kriminalna volja i slično), Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je utvrdio da prvostupanjski sud opravdano nalazi da na strani optuženog S. K. i nadalje postoji opravdana bojazan od ponavljanja kaznenih djela koja proizlazi kako iz dosadašnje višestruke pravomoćne osuđivanosti optuženika tako i iz brojnosti kaznenih djela, upornosti i visokog stupnja kriminalne volje za koja se na razini osnovane sumnje tereti u ovome postupku.

 

8.1. Naime, optuženik je do sada jednom pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela otmice, četiri puta zbog kaznenog djela razbojništva, a jednom zbog kaznenog djela teške krađe, pa kada se isto poveže sa činjenicom da je aktualno osnovano sumnjiv da je počinio ukupno sedam kaznenih djela neupitno je da se radi osobi sklonoj nepoštivanju zakona, koju niti ranije izrečene bezuvjetne kazne zatvora, nisu odvratile od činjenja kaznenih djela za koja je u ovome postupku osnovano sumnjiv.

 

8.2. Na optuženikovu nekritičnost u vlastitom postupanju upućuje i činjenica da mu je, tijekom boravaka u istražnom zatvoru, u dva navrata izrečena stegovna kazna zabrane posjeta i dopisivanja u trajanju od 1 (jednog) mjeseca zbog počinjenja stegovnog prijestupa iz članka 140. stavak 2. točke 2. ZKP/08. jer je izradio improvizirani bodež.

 

9. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da prema podacima u spisu, jedina okolnost koja optuženika veže za područje R. H. je činjenica da ovdje ima izvanbračnu suprugu. Međutim, optuženi S. K. državljanin je B. i H., koji u R. H. nema prijavljeno prebivalište niti boravište već na to područje samo povremeno dolazi, a prijavljeno mu je prebivalište u K. Š., gdje mu živi kćerka, dok je zaposlen u trgovačkom društvu sa sjedištem u B. i H. Dakle, budući da optuženik ne prebiva, a niti je poslovno vezan za R. H. postoji opasnost da bi puštanjem na slobodu mogao pobjeći pa je, protivno žalbenim navodima, ispravan zaključak prvostupanjskog suda da se ta opasnost za sada može prevenirati jedino mjerom istražnog zatvora jer se ista svrha ne bi mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08.

 

10. Jednako kao što su neosnovani žalbeni navodi optuženika da se opasnost od bijega može prevenirati blažim mjerama od istražnog zatvora, neosnovani su i navodi da se takvim mjerama može prevenirati i opasnost od ponavljanja kaznenog djela, a sve s obzirom na značaj, brojnost i međusobnu povezanost okolnosti zbog kojih je prvostupanjski sud pravilno utvrdio iteracijsku opasnost.

 

11. Nije u pravu optuženik niti kada upire na povredu načela razmjernosti jer, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodeći računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela i kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.

 

12. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 15. travnja 2021.