Poslovni broj: II Kž-113/2021-5

Poslovni broj: II Kž-113/2021-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te dr. sc. Lane Petö Kujundžić i mr. sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. B., zbog kaznenih djela iz članka 246. stavak 1. i 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog D. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Kv-I-115/2021. (K-32/2020-44) od 26. ožujka 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog D. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Kv-I-115/2021. (K-32/2020-44) od 26. ožujka 2021., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci broj KO-DO-126/2020. od 23. listopada 2020. koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-25/2020-181 od 15. prosinca 2020., protiv optuženog D. B., zbog kaznenih djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2., utaje poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. KZ/11., povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. KZ/11., prouzročenja stečaja iz članka 249. stavka 1. točke 4. i stavaka 3. i 6. KZ/11. te povrede dužnosti u slučaju gubitka, prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje iz članka 626. stavka 1. točke 2. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93., 34/99., 118/03., 146/08., 137/09., 152/11. – pročišćeni tekst, 111/12., 68/13. i 110/15.), pod točkom I. izreke na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog D. B. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Pod točkom 2. izreke, u istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. kolovoza 2020. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi D. B., po branitelju odvjetniku I. P., iz "svih" žalbenih osnova. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine rješenje o produljenju istražnog zatvora, a podredno da isto preinači na način da se primjene mjere opreza.

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na optuženika i inkriminirana kaznena djela, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

6. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi optuženog D. B. kojima, upirući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. tvrdi da obrazloženje pobijanog rješenja ne sadrži potpuno utvrđene i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama nego paušalne navode i stereotipne formulacije.

7. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. žalitelj zapravo tvrdi da okolnosti koje prvostupanjski sud nalazi kod optuženika nisu takve da bi opravdale primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela.

8. Protivno takvim žalbenim prigovorima, opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., prije svega, ogleda se u činjenici prijašnje osuđivanosti optuženika (detaljno opisano u trećem odlomku na trećoj stranici pobijanog rješenja). Te okolnosti upućuju da ni izricane ranije kazne nisu ostvarile očekivani preventivni učinak u vidu odvraćanja od činjenja kaznenih djela. Izneseno, uz činjenicu da je optuženik u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv da je u višegodišnjem razdoblju počinio čak devet kaznenih djela i prema ocjeni drugostupanjskog suda, upućuje na jasan zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženika. Žalitelj nije s uspjehom doveo u pitanje pravilnost pobijanog rješenja ističući da nije riječ o istim ili istovrsnim kaznenim djelima za koje je osuđivan već o djelima koja nemaju "gospodarski" karakter i nemaju nikakve veze s obavljanjem trgovačke djelatnosti, kao i da od inkriminiranog perioda nije osnovao nikakvo novo društvo, obrt ili obavljao bilo kakvu gospodarsku djelatnost.

9. Imajući na umu značaj iznesenih okolnosti u odnosu na optuženog D. B. drugostupanjski sud nalazi da je protiv optuženika opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Izložene okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost kod optuženika takvog su značaja da mjeru istražnog zatvora, u ovom trenutku i po ocjeni drugostupanjskog suda nije moguće svrhovito zamijeniti bilo kojom mjerom opreza, kako to predlaže žalitelj. Dakle, nije u pravu žalitelj ni kada tvrdi da nema osnova za produljenje istražnog zatvora optuženiku.

10. U žalbi se nadalje tvrdi da prvostupanjski sud mjeru istražnog zatvora produljuje bez dostatnih i konkretnih razloga. Protivno tim žalbenim navodima, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu. Stoga su bez značaja takvi navodi žalbe koji upiru na primjenu tzv. dinamičkog pristupa razvijenog u praksi Europskog suda za ljudska prava, a sve s obzirom na trenutačni stadij kaznenog postupka u kojem osnovana sumnja proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica.

11. U tom kontekstu, a imajući na umu sve ranije rečeno, nije nađeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorskih osnova na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih prava optuženika.

12. Za žalbene navode žalitelja da je prvostupanjski sud trebao prema načelu razmjernosti ocijeniti prikladnost, nužnost i primjerenost zadržavanja u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane, težine kaznenih djela za koje se tereti optuženik koja se reflektira u propisanoj kazni (za najteže djelo od jedne do deset godina), kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika te, s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora. Stoga nije osnovan navod žalitelja da će se boravak u istražnom zatvoru pretvoriti u izdržavanje kazne.

13. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 15. travnja 2021.