Poslovni broj: 6 UsI-86/2021-6

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 6 UsI-86/2021-6

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja J. Š. iz Č., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV/1, kojeg zastupa D. K., službena osoba tuženika, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 15. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja  Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 561-01/20-01/512, URBROJ: 512-2501-20-2 od 17. prosinca 2020., kao i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I-561-01/18-01/36, URBROJ: 512M2-76-20-6 od 17. siječnja 2020.

 

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 561-01/20-01/512, URBROJ: 512-2501-20-2 od 17. prosinca 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I-561-01/18-01/36, URBROJ: 512M2-76-20-6 od 17. siječnja 2020. kojim rješenjem je u toč. 1. izreke pok. M. Š., rođenom …. utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 7. prosinca 1991.; u toč. 2. izreke odbijen je zahtjev J. Š. iz Č., za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 1. lipnja 1991. do 29. srpnja 1991. za pok. M. Š., rođenog ...; u toč. 3. izreke naloženo je Područnom odsjeku za poslove obrane Osijek 1. da po izvršnosti rješenja podatke iz točke 1. izreke upiše u dokumente v/e i u „IS-PU“, modul „Sudjelovanje u DR“.    

2. Tužitelj u tužbi navodi da osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko  rješenje, smatra nezakonitim zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je zahtjev podnio kao sin umrlog hrvatskog branitelja tj. iza pokojnog oca M. (V.) Š. po osnovi  pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite. Smatra da s obzirom na izreku prvostupanjskog rješenja pokojnom ocu tužitelja nije priznato sudjelovanje u razdoblju od 8. prosinca 1991. do 6. lipnja 1992., u kojem razdoblju je stekao status branitelja Domovinskog rata u 130. brigadi Hrvatske vojske. Slijedom navedenog predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje te predmet vrati na ponovni postupak.  

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u  rješenju, te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Ističe da je pokojni M. Š. nesporno evidentiran kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata i to pričuvni pripadnik VP 2152 Osijek 130. brigada HV u razdoblju od 8. prosinca 1991. do 6. lipnja 1992., te stoga u ovoj upravnoj stvari odlučivanje o navedenom razdoblju sudjelovanja M. Š. nije bilo predmet ocjene. Također navodi da je zahtjev J. Š. za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite u razdoblju od 1. lipnja 1991. do 29. srpnja 1991. za pokojnog M. Š. valjalo odbiti s obzirom na sadržaj odredbe članka 3. stavak 1. točke b) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine br. 121/17 – dalje: Zakon) iz koje proizlazi da je status pripadniku naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana moguće priznati samo u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.   

4. Ocjenjujući zakonitost osporavanog drugostupanjskog rješenja sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, te je dana 8. travnja 2020. održao raspravu u nazočnosti tužitelja i službene osobe tuženika, kako bi se strankama omogućilo izjašnjavanje u ovoj upravnoj stvari.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe iz članka 33. i  članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17;  u daljnjem tekstu: ZUS) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz spisa predmeta tuženika razvidno je da je tužitelj zahtjev za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za sada pok. oca M. Š. podnio prvostupanjskom tijelu 19. prosinca 2018., na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. lipnja 1991. do 24. prosinca 1991.

7. Pok. M. Š. evidentiran je kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata i to pričuvni pripadnik VP 2152 Osijek 130. brigada HV u razdoblju od 8. prosinca 1991. do 6. lipnja 1992., što proizlazi iz očitovanja Područnog odsjeka za poslove obrane Osijek 1. KLASA: 034-02/18-01/24, URBROJ: 5121M2-77-19-8 od 4. prosinca 2019., kao i potvrde navedenog tijela od ... Pogrešno je pravno shvaćanje tužitelja da je predmetni priznati status sada pok. M. Š. uopće bio predmetom ponovnog odlučivanja u ovoj upravnoj stvari.

8. 1. Odredba članka 3. stavak 1. Zakona propisuje da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

8.2. Odredbom članka 3. stavak 2. Zakona propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

9. Iz sadržaja odredbe članka 3. stavak 1. Zakona proizlazi da je u odnosu na pok. M. Š. najprije bilo nužno utvrditi institucionalnu pripadnost nekoj od specificiranih sastavnica oružanih snaga Republike Hrvatske ili naoružanim odredima Narodne zaštite uz istovremeno kumulativno ispunjavanje uvjeta sudjelovanja u obrani prema odredbi članka 3. stavak 2. Zakona.

10. Odredbom članka 179. toč. a Zakona propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

11. Prvostupanjsko je tijelo na temelju sadržaja navedenog očitovanja od 4. prosinca 2019. kao i na temelju preuzete arhive Ureda za obranu Osijek i dostavljenih dokaza (iskaznica pripadnika Narodne zaštite za M. Š. broj … i potvrda MZ „IBM“ Č. broj ...), odnosno na temelju cjelokupno provedenog ispitnog postupka utvrdilo da su u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 7. prosinca 1991. ispunjeni uvjeti iz članka 3. stavka 1. točke b) Zakona za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, kako je o i navedeno u toč. 1. izreke prvostupanjskog rješenja od 17. siječnja 2020.

12. Sud ocjenjuje pravilnim i obrazloženje prvostupanjskog rješenja u kojemu je tužitelju već pojašnjeno da Zakon na precizan i nedvojben način propisuje vremenski raspon u kojemu se (isključivo) od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. za naoružane pripadnike odreda Narodne zaštite može priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, uz ispunjavanje drugih kumulativno propisanih uvjeta, odnosno razloge uslijed kojih je odbijen zahtjev J. Š. iz Č., za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 1. lipnja 1991. do 29. srpnja 1991. za pok. M. Š.

13. Stoga sud osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje u ovoj upravnoj stvari ocjenjuje zakonitim.

14. Također, sud smatra da je obrazloženje osporavanog rješenja sukladno odredbi članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09 - dalje: ZUP) u svezi odredbe članka 120. stavak 3. ZUP-a.

15. Sud smatra da je tuženik pravilnom primjenom materijalnog prava i na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja odbio žalbu tužitelja pri čemu nije povrijedio zakon na njegovu štetu. Slijedom navedenoga, primjenom članka 57. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan, kao u izreci ove presude.

 

U Osijeku 15. travnja 2021.

 

                                                                                                                            Sutkinja

                      Blanka Sajter v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.