1

                                                                      Broj: Ppž-1548/2021

 

                                     

 

                                                        R E P U B L I K A    H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Margetić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog S. P. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17. i 126/19.) odlučujući o žalbi okrivljenika S. P. podnesenoj osobno i po branitelju M. C. odvjetniku iz Z. protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj: 51. Pp J-2375/2020 od 7. rujna 2020. i rješenja o ispravku presude istog suda broj: Pp J-2375/20 od 24. prosinca 2020. i 20. siječnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2021.

 

r i j e š i o    j e

             

Prihvaćaju se žalbe okrivljenika S. P., prvostupanjska presuda i rješenje o ispravku presude se ukidaju i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom okrivljeni S. P. je proglašen krivim da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji prekršaj uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona izrečena mu je novčana kazna u iznosu od 6.000,00 kuna, u koju kaznu je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme provedeno u zadržavanju od dana 17. kolovoza 2020. u 01,45 sati kada je uhićen do dana 17. kolovoza 2020. u 13,00 sati kao jedan dan zatvora, odnosno 300,00 kuna novčane kazne pa je određeno da okrivljenik ima za platiti preostali iznos novčane kazne od 5.700,00 kuna u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

 

              Na temelju odredbe članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku je primijenjena zaštitna mjera zabrane uznemiravanja žrtve nasilja u obitelji, sina M. P. rođenog 15. siječnja 2006. iz Z. u trajanju od 4 mjeseca.

 

              Okrivljenik je na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi sa člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna.

 

              Nadalje, rješenjem prvostupanjskog suda broj Pp J-2375/2020 od 24. prosinca 2020. te rješenjem isti broj od 20. siječnja 2020. godine je na temelju odredbe članka 186. stavka 1. Prekršajnog zakona prvostupanjski sud ispravio pobijanu presudu.

 

Protiv prvostupanjske presude okrivljeni S. P. je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnim sankcijama, a protiv rješenja o ispravcima pobijane presude okrivljenik je osobno podnio žalbe zbog svih zakonom propisanih razloga.

 

Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbama, žalbe prihvate.

 

Žalbe su osnovane.

 

U odnosu na presudu.

 

Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona i jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Pri tome je ovaj Sud utvrdio da pravilno žalitelj ističe da činjenično stanje u prvostupanjskom postupku nije u potpunosti i pravilno utvrđeno, odnosno provedeni dokazi nemaju potrebnu dokaznu snagu i vrijednost da bi se na njima mogla utemeljiti odluka o krivnji žalitelja zbog prekršaja iz primijenjene odredbe Zakona.

 

Naime, prvostupanjski sud je ispitao žalitelja na navode optužnog prijedloga koji je opisao dinamiku događaja kritične zgode te porekao da bi počinio prekršaj iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, da je zbog ponašanja svog sina, odnosno što nije javio da će zakasniti doma, odlučio da će tu večer biti bez mobitela i laptopa, a kad je krenuo iz kuhinje stepenicama prema njegovoj sobi M. je ustao iza stola da bi ga spriječio u oduzimanju laptopa i mobitela, da je htio proći ispred njega, pa ga je lijevom rukom odmaknuo odnosno spriječio da ide dalje, da ne ide ispred njega, odnosno da ga je lijevom rukom otvorenim dlanom u predjelu prsa zaustavio. Dakle, iz obrane okrivljenika proizlazi da poriče da bi M. udario u prsa, a jednako tako navodi da ga je uzeo za repić te mu skinuo gumicu kojom je bio vezan repić, da je M. rekao da neće rezati repić i da je izašao iz kuće.

 

Nadalje, u postupku je ispitan maloljetni M. P. uz prisustvo majke zakonskog zastupnika M. Š. M. i socijalne radnice D. K. a jednako tako je proveden dokaz suočenja između okrivljenika i sina M. P.

 

Međutim, svjedok kao žrtva u prekršajnom postupku nije ispitan na način kako je to propisano zakonskim odredbama o ispitivanju svjedoka žrtve u prekršajnom postupku. U prekršajnom postupku u kojem bi kao svjedoka ili žrtvu trebalo ispitati dijete, a maloljetni sin okrivljenika je u vrijeme ispitivanja imao 14 godina, primjenjuju se na temelju odredbe članka 82. stavka 3. Prekršajnog zakona, odredbe Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj: 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19.), odredbom članka 115. stavak 2. citiranog Zakona je propisano:

(2) Ako se kao svjedok ispituje dijete oštećeno kaznenim dijelom iz članka 113. ovog Zakona, koje u vrijeme ispitivanja nije navršilo šesnaest godina, takvo će se ispitivanje uvijek provesti prema odredbama Zakona o kaznenom postupku o ispitivanju djeteta kao svjedoka (članak 292. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku. Ispitivanju može prisustvovati osoba u koju dijete ima povjerenja.

 

Nadalje, odredbom članka 292. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19.) je propisano:

Ako drugačije nije propisano posebnim zakonom, ispitivanje djeteta kao svjedoka provodi sudac istrage. Ispitivanje će se provesti bez prisutnosti suca i stranaka u prostoriji gdje se dijete nalazi putem audio-video uređaja kojima rukuje stručni pomoćnik. Ispitivanje se provodi uz pomoć psihologa, pedagoga ili druge stručne osobe, a osim kad to nije protivno interesima postupka ili djeteta prema odobrenju suca istrage putem stručne osobe. Ispitivanje će se snimiti uređajem za audio-video snimanje, a snimka će se zapečatiti i priključiti zapisniku. Dijete se može samo iznimno ponovno ispitati, i to na isti način.

 

Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud proveo ispitivanje djeteta te suočenje djeteta oštećenog prekršajnim djelom sa okrivljenikom suprotno navedenim odredbama utemeljio, a odluku o krivnji utemeljio i na tim dokazima, po ocjeni ovog Suda činjenično stanje je pogrešno utvrđeno.

 

Jednako tako iz obrane okrivljenika i svjedočkog iskaza oštećenika proizlazi da je predmetnom događaju bila nazočna i M. P. supruga okrivljenika i pored činjenice što okrivljenik nije predložio da se svjedokinja ispita u prvostupanjskom postupku međutim u cilju utvrđivanja materijalne istine te imajući u vidu da žalitelj poriče učin prekršaja koji mu se stavlja na teret je svakako trebalo ispitati predmetnu svjedokinju na okolnosti događaja kritične zgode.

 

Slijedom navedenog, trebalo je žalbu okrivljenika prihvatiti, prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Prvostupanjski sud će ponovno provesti dokazni postupak, ispitati okrivljenika na navode optužnog prijedloga, ispitati dijete kao žrtvu nasilja u obitelji na način kako je to propisano zakonom, provesti dokaz ispitivanjem svjedokinje M. P., kao i sve druge dokaze koje ocijeni potrebnim i nakon toga analizom i ocjenom provedenih dokaza u ovom predmetu donijeti novu valjano obrazloženu  odluku.

 

U odnosu na rješenje.

 

Prvostupanjski sud je donio rješenje o ispravku pobijane presude 24. prosinca 2020. g. te rješenje o ispravku 20. siječnja 2021.g., a na koja rješenja je okrivljenik podnio žalbe.

 

Međutim, odredbom članka 186. stavak 2. Prekršajnog zakona je propisano da će se nakon pravomoćnosti rješenja o ispravku (stavak 1.) izraditi novi prijepis odluke o prekršaju odnosno druge odluke s ispravcima, koji će se osobama iz članka 184. ovog Zakona dostaviti s rješenjem o ispravku. Ispod naziva odluke o ispravcima naznačiti će se: (ispravak), a stavkom 3. citiranog članka je propisano između ostalog, da protiv rješenja o ispravku nepravomoćne odluke o prekršaju ili druge odluke nije dopuštena posebna žalba.

 

Slijedom navedenog, kako prvostupanjski sud nije postupio u smislu gore navedene odredbe trebalo je ukinuti i rješenje o ispravku presude.

 

Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

 

 

                                                     U Zagrebu 15. travnja 2021.

 

 

 

              Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.