Poslovni broj Gž R-14/2020-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković
Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i
Lidije Oštarić Pogarčić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. U. U. Z. P. i D. Z. D. P. na području Z. županije Z. P., S., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda A. S. i L. L. u S. B., Pisarnica Z., protiv
tuženice M. G., L. S., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima M. G. i V. Š., odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. G. i V. Š. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-555/2019-9 od 24. listopada 2019., u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

              I. Prihvaća se žalba tužitelja te se preinačava presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-555/2019-9 od 24. listopada 2019. i sudi:

 

Utvrđuje se da izvanredni otkaz Ugovora o radu klasa: 112-03/16-01/01,
urbroj: 238/1-128-16-12 od 3. listopada 2016. tužene M. G. iz L. S., OIB ..., nije dopušten.

 

II Odbija se zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška.

 

III Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u
iznosu od 2.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 24. listopada 2019. do isplate, u roku od 8 dana.

 

IV Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju žalbeni trošak u iznosu od 750,00 kn u
roku od 8 dana, dok se preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu žalbenog troška odbija kao neosnovan.

2

Poslovni broj Gž R-14/2020-3

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanom presudom u točki 1. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za
utvrđenje da je izvanredni otkaz ugovora o radu tuženice nedopušten. Ujedno je
odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

 

Točkom 2. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn.

 

Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe
čl.353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92,
112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13,
89/14, 70/19; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači prihvaćanjem
tužbenog zahtjeva te naloži tuženici naknaditi parnični trošak tužitelju uvećan za
žalbeni trošak ili podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na
ponovno suđenje.

 

Tuženica je odgovorila na žalbu tužitelja, sve žalbene navode smatra neosnovanima te predlaže da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi.

 

Žalba je osnovana.

 

Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, pritom pazeći
po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz
čl.354. st.2. u vezi čl.365. st.2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih
bitnih povreda odredaba postupka.

 

Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. t.11.
ZPP-a, na koju tužitelj opisno u žalbi ukazuje, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, međutim, tužitelj osnovano u
žalbi ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, budući da je i prema
shvaćanju ovog suda tužbeni zahtjev tužitelja trebalo prihvatiti kao osnovan.

 

U provedenom postupku je utvrđeno:

 

- da je tuženica rješenjem Županijske skupštine Z. županije od 22. rujna 2016. imenovana ravnateljicom tužitelja;

- da je tužitelj 3. listopada 2016. s tuženicom zaključio Ugovor o radu kojim su
stranke utvrdile prava i obveze u vezi s obavljanjem dužnosti tuženice kao
ravnateljice te u vezi s njenim radnim odnosom kod tužitelja;

- da je tuženica imenovana na vrijeme od četiri godine, te da je započela s radom 4. listopada 2016.;

3

Poslovni broj Gž R-14/2020-3

 

- da je Upravno vijeće tužitelja na sjednici 12. studenoga 2018. donijelo
zaključak o pokretanju postupka o razrješenju tuženice kao ravnateljice prije isteka mandata;

- da je na istoj sjednici Upravnog vijeća nazočila i tuženica,

- da je tuženica 5. veljače 2019. tužitelju dostavila izvanredni otkaz ugovora o
radu pozivom na odredbu čl.116. st.1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14,
127/17, 98/19; dalje ZR);

- da otkaz obrazlaže razlozima da joj je tužitelj povrijedio prava iz radnog
odnosa na način da je u odnosu na nju i njena prava iz radnog odnosa kontinuirano
kršio pozitivne zakonske propise kojima su ta prava regulirana uz niz izravnih i
neizravnih pritisaka ovlaštenih osoba usmjerenih na njenu diskreditaciju kao i postavljanjem nezakonitih i nerealnih zahtjeva koji nadilaze njene obveze s ciljem uzrokovanja privida neučinkovitosti tužitelja kao ustanove; te zbog povrede koja se očituje u činjenici da je tužitelj prije isteka mandata pred nadležnim tijelima pokrenuo postupak razrješenja tuženice s dužnosti ravnateljice, a sve suprotno odredbi čl.44. Zakona o ustanovama, odredbama čl.26. Statuta tužitelja te odredbama čl.34. i 36. ZR-a, a u odnosu na potonje, zbog okolnosti da je tuženica u vremenu od 10. rujna 2018. do 4. rujna 2019. koristila rodiljni dopust;

- da je tuženica zbog izvanrednog otkazivanja ugovora o radu istog dana, 5. veljače 2019. Županijskoj skupštini Z. županije podnijela zahtjev za razrješenje;

- da je Upravno vijeće tužitelja 14. veljače 2019. poništilo zaključak o pokretanju postupka razrješenja tuženice zbog pogrešaka u proceduri;

- da je Županijska skupština Z. županije rješenjem od 26. veljače 2019. razriješila tuženicu dužnosti ravnateljice na njen zahtjev.

 

Prvostupanjski sud je ocijenio kao neosnovan tužiteljev prigovor prekluzije
podnošenja izvanrednog otkaza u smislu odredbe čl.116. st.2. ZR-a uz obrazloženjeda je tuženici pisani zaključak sa sjednice Upravnog vijeća tuženika održane 12. studenoga 2018. dostavljen 27. siječnja 2019.

 

Uvidom u dokumentaciju u spisu, te saslušanjem svjedoka S. E., predsjednika Upravnog vijeća tužitelja, te stranačkog iskaza tuženice, zaključio je da je tuženica iz opravdanih razloga izvanrednim otkazom otkazala ugovor o radu, a zbog nepoštivanja procedure postupka razrješenja od strane tužitelja. Smatra da je tuženica izvanredni otkaz dovoljno obrazložila, te da zbog navedenih okolnosti, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa radni odnos tuženice kod tužitelja više nije moguć, pa je zbog tih razloga odbio tužbeni zahtjev tužitelja, dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl.154. st.1. i čl.155. ZPP-a.

 

Tužitelj u žalbi i nadalje ustraje kod prigovora prekluzije te navodi da je tuženica već na sjednici Upravnog vijeća 12. studenoga 2018. kojoj je nazočila, saznala da je Upravno vijeće donijelo zaključak o pokretanju postupka razrješenja tuženice kao ravnateljice, a da je tuženica izvanredni otkaz podnijela tužitelju tek 5. veljače 2019.

4

Poslovni broj Gž R-14/2020-3

 

Opisani žalbeni razlog nije osnovan, jer prema stanju u spisu i izvedenim
dokazima proizlazi da je tuženici zaključak o pokretanju postupka njezinog
razrješenja u pisanom obliku dostavljen tek 27. siječnja 2019., pa kako je tuženica izvanredni otkaz podnijela 5. veljače 2019., otkaz je podnesen pravovremeno u smislu odredbe čl.116. st.2. ZR-a.

 

Tužitelj u žalbi ustraje kod prigovora da tuženica nije imala opravdani razlog
za izvanredno otkazivanje ugovora o radu, te ukazuje da tuženica osim pokretanja
postupka za razrješenje dužnosti ravnateljice nije u otkazu precizirala kada joj je i koja prava iz radnog odnosa tužitelj kao poslodavac povrijedio, te da tuženica teškom povredom prava iz radnog odnosa neosnovano smatra zaključak Upravnog vijeća tužitelja od 12. studenoga 2018. o pokretanju postupka njenog razrješenja s dužnosti ravnateljice. Smatra da sukladno odredbi čl.116. st.1. ZR-a se ne radi o osobito teškoj povredi obveza tužitelja iz radnog odnosa, ili o nekoj drugoj osobito važnoj činjenici koja bi opravdavala izvanredno otkazivanje ugovora o radu, te smatra da je stoga sud tužbeni zahtjev trebao prihvatiti kao osnovan.

 

Opisani žalbeni navodi tužitelja su osnovani.

 

Prema odredbi čl.116. st.1. ZR-a poslodavac i radnik imaju opravdani razlog
za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze
poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog
osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne
činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak
radnog odnosa nije moguć.

 

Prema odredbi čl.7. st.1. ZR-a poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan premau putama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada osobno obavljati preuzeti posao.

 

Prema stavku 3. istog članka poslodavac je dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima.

 

Prema stavku 4. zabranjena je izravna ili neizravna diskriminacija na području
rada i uvjeta rada uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju,
napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i
usavršavanju te prekvalifikaciji u skladu s ovim Zakonom i posebnim zakonima, dok
stavak 5. propisuje da je poslodavac dužan zaštiti dostojanstvo radnika za vrijeme
obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik
redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s ovim Zakonom i posebnim zakonima.

 

 

 

 

5

Poslovni broj Gž R-14/2020-3

 

 

Nadalje, odredbom čl.8. st.1. ZR-a propisano je da u radnom odnosu
poslodavac i radnik dužni su pridržavati se odredbi ovoga i drugih zakona,
međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike
Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

 

Tuženica je u otkazu ugovora o radu, obrazlažući razloge otkazivanja, navela
da joj je tuženik povrijedio prava iz radnog odnosa na način da je u odnosu na nju i
njena prava iz radnog odnosa kontinuirano kršio pozitivne zakonske propise kojima
su ta prava regulirana uz niz izravnih i neizravnih pritisaka ovlaštenih osoba
usmjerenih na njenu diskreditaciju kao i postavljanjem nezakonitih i nerealnih
zahtjeva koji nadilaze njene obveze s ciljem uzrokovanja privida neučinkovitosti
tužitelja kao ustanove, te zbog povrede koja se očituje u činjenici da je tužitelj prije
isteka mandata pred nadležnim tijelima pokrenuo postupak razrješenja tuženice s dužnosti ravnateljice, a sve suprotno odredbi čl.44. Zakona o ustanovama ("Narodne novine" – 73/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19; dalje ZU), čl.26. Statuta tužitelja te odredbama čl.34. i 36. ZR-a.

 

Prema odredbi čl.135. st.5. ZR-a, u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora je na radniku, ako on ugovor o radu otkazuje izvanrednim otkazom.

 

Prema stanju u spisu i izvedenim dokazima, tuženica nije ničim dokazala da je
tužitelj u odnosu na nju i njena prava iz radnog odnosa kontinuirano kršio pozitivne zakonske propise kojima su ta prava regulirana uz niz izravnih i neizravnih pritisaka ovlaštenih osoba usmjerenih na njenu diskreditaciju kao i postavljanjem nezakonitih i nerealnih zahtjeva koji nadilaze njene obveze s ciljem uzrokovanja privida neučinkovitosti tužitelja kao ustanove.

 

Radi se o neodređenim i nedokumentiranim tvrdnjama tuženice. Naime,
prema shvaćanju ovog suda, tuženica je, otkazujući ugovor o radu zbog ovog
razloga, bila dužna određeno i jasno navesti kada i u vezi čega je tužitelj kršio njena prava iz radnog odnosa, o kojim se izravnim i neizravnim pritiscima ovlaštenih osoba radi. Ove tvrdnje tuženica je, određenim dokazima trebala dokumentirati.

 

Okolnost da je tužitelj na sjednici Upravnog vijeća od 12. studenoga 2018.
donio zaključak o pokretanju postupka o razrješenju tuženice s dužnosti ravnateljice prije isteka mandata uz daljnju okolnost da je Upravno vijeće tuženika 14. veljače 2019. poništilo spomenuti zaključak, sama po sebi ne ukazuje na postojanje opravdanog razloga za izvanredno otkazivanje ugovora o radu.

 

Ako je Upravno vijeće tužitelja donijelo nezakoniti zaključak, ova okolnost
može biti razlogom za poništenje kao nezakonite odluke o razrješenju u sudskom postupku.

 

 

 

6

Poslovni broj Gž R-14/2020-3

 

S druge strane, te sukladno zaključenom ugovoru o radu tuženica je mogla biti
razriješena i prije isteka vremena na koje je imenovana (čl.11. st.1.), dok prema čl.11.
st.2. ugovora o radu Upravno vijeće dužno je razriješiti ravnateljicu i prije isteka mandata na koji je izabrana u taksativno navedenim slučajevima.

 

U okolnostima konkretnog slučaja, ako je tuženica smatrala da je tužitelj
neopravdano pokrenuo postupak njezina razrješenja s dužnosti prije isteka mandata, to nije razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu, već u tom slučaju tuženica zaštitu svojih prava, ako bi u konačnici i bila razriješena od dužnosti, može ostvarivati u sudskom postupku.

 

Stoga, obzirom na stanje u spisu i izvedene dokaze, proizlazi da tužitelj nije
postupao u protivnosti s njegovim obvezama koje je kao poslodavac imao u smislu
citiranih odredbi ZR-a i zaključenog ugovora o radu.

 

Naime, opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu kada radnik
otkazuje ugovor o radu u smislu odredbe čl.116. st.1. ZR-a jest postojanje činjenica i okolnosti da poslodavac krši svoje obveza prema radniku iz ugovora o radu, a postojanje tih razloga tuženica nije dokazala.

 

Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev tužitelja trebalo prihvatiti kao osnovan.

 

Zbog preinačenja pobijane presude tuženica je prema odredbi čl.154. st.1. ZPP-a u obvezi tužitelju naknaditi parnični trošak.

 

Prema Tbr.7. t.2. Tarife tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška u visini
jednokratne nagrade od 2.000,00 kn uvećane za PDV ili ukupno u iznosu od

2.500,00 kn.

 

Tužitelj ima pravo i na naknadu žalbenog troška primjenom Tbr.10. t.2. Tarife
u visini jednokratne nagrade od 60 bodova ili u iznosu od 600,00 kn, te za PDV u
iznosu od 150,00 kn što ukupno iznosi 750,00 kn.

 

Preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu žalbenog troška trebalo je odbiti kao neosnovan.

 

Slijedom svega obrazloženog odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju odredbe čl.373. t.3. i čl.166. st.2. ZPP-a.

 

U Rijeci, 15. travnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Dubravka Butković Brljačić