- 1 -              Kžzd 3/2018-6

Broj: Kžzd 3/2018-6

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. M. J., zbog kaznenog djela iz čl. 158. st. 1. i 5. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. - 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 19. siječnja 2018. broj Kzd-2/2017-19, u sjednici održanoj 15. travnja 2021., u prisutnosti u javnom dijelu branitelja optuženika, odvjetnika B. P.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Rijeci, na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.) opt. M. J. oslobođen je od optužbe da bi počinio dva kaznena djela iz čl. 158. st. 1. i 5.  KZ/11. na štetu djeteta M. Č. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, dok je na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08. oštećenica sa imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Optuženik je putem branitelja, B. P., odvjetnika iz R., odgovorio na žalbu i zatražio obavijest o sjednici vijeća.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Sukladno čl. 475. st. 2. i 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.-VIII) sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenih državnog odvjetnika i optuženika, a u prisutnosti optuženikova branitelja.

6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

7. Državni odvjetnik u žalbi prigovara pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju odnosno nepravilnom vrednovanju personalnih dokaza, poglavito iskaza oštećenice. Smatra da je oštećenica uvjerljivo objasnila razloge odgođenog prijavljivanja djela te da kod oštećenice nema osvetničkog motiva, odnosno da je prvostupanjski sud postojanje takvog motiva mogao provjeriti provođenjem psihološko psihijatrijskog vještačenja. Ističe da je oštećenica “i ranije pojašnjavala svoj sram i strah nakon inkriminiranih događaja, te da je vjerovala da će se odnos optuženog prema njoj popraviti“, bila je „uplašena prijetnjama da o prisilnim spolnim odnosima ne smije ništa govoriti“, a radi se o četrnaestogodišnjakinji koja je bila zaljubljena u dvostruko starijeg optuženika. Po mišljenju žalitelja, prvostupanjski sud „utvrđenja i zaključke ...izvodi izdvajajući proturječnosti u iskazima svjedoka optužbe, no pri tome ne izdvaja njihove podudarnosti“ čime je „usmjeren na pobijanje činjenica a ne na njihovo utvrđivanje.“

8. Suprotno stavu državnog odvjetnika, ovaj sud nalazi da su u pobijanoj presudi dokazi  argumentirano i valjano ocijenjeni na temelju kojih je činjenično stanje pravilno utvrđeno, uz ispravan zaključak kako nije sa sigurnošću dokazano da je optuženik počinio terećena kaznena djela.

9. Premda je u pravu žalitelj da u prilog optužbi govori iskaz oštećenice koja tereti optuženika, osnovano je sud prvog stupnja taj iskaz razmatrao u svezi sa ostalim dokazima, poglavito pomnom analizom svih dokazno važnih činjenica koje bi, za donošenje osuđujuće presude, trebale nesumnjivo podupirati optužbu.

10. Ocjenjujući konzistentnost i kvalitetu iskaza koje je oštećenica dala tijekom postupka, prvostupanjski sud nalazi da su ti iskazi nedosljedni, proturječni, neživotni odnosno nelogični kako je to podrobno i temeljito argumentirano na str 12 do 14 presude na koje se upućuje žalitelja, poglavito povezujući ih sa svjedočenjem njoj bliskih osoba, majke, oca i brata (svjedoci D. Č., A. Č., M. Č.) te okolnostima prijavljivanja djela.

11. Naime, prema iskazu oštećenice proizlazi da je bila u ljubavnoj vezi s optuženikom te je od srpnja 2015. do prekida veze po optuženiku u siječnju 2016. višekratno boravila pa i noćila  u stanu optuženika (u kojem isti živi sa roditeljima i bratom) što je sve bilo poznato i roditeljima oštećenice, a k tome je optuženik sa oštećenicom i njenom obitelji u prosincu 2015. boravio u S. Kraj takvog stanja stvari razumno je rezoniranje prvostupanjskog suda da iskaz oštećenice, kako je već pri prvom boravku u stanu optuženika bila prisiljena na spolni odnos, ali se zbog straha nikome nije povjerila već je nastavila vezu sa optuženikom i bila još jednom silovana, dok je na dva odnosa „popustila zbog straha“, nije životno uvjerljiv. Ovo posebno razmatrano u sklopu okolnosti da je oštećenica i nakon prekida veze s optuženikom putem društvenih mreža izražavala zaljubljenost u optuženika, a da je do prijave inkriminiranih djela došlo nakon što je optuženik protiv oštećenice podnio prijavu za kazneno djelo prijetnje. Pored toga, da nije bilo zapreke povjeravanju roditeljima, od značaja je majčin navod (svjedok D. Č.) kako sa oštećenicom ima dobar odnos i da oštećenica nije imala razloga bilo što skrivati jer je vezana za obitelj, time da je oštećenica nakon prijavljivanja djela i roditeljima različito predočila okolnosti događaja odnosno broj nasilnih spolnih odnosa koji je optuženik s njom obavio, kako je to sve podrobno analizirao i pravilno ocijenio prvostupanjski sud.

12. Budući da tijekom postupka nije bila upitna kompetencija oštećenice za svjedočenje (koja u vrijeme ispitivanja u istrazi ima navršenih petnaest godina, a na raspravi sedamnaest godina), što je potvrđeno i obavljenim pripremnim razgovorom stručne suradnice suda sa oštećenicom prije njenog ispitivanja na raspravi, a k tome se upravo državni odvjetnik protivio prijedlogu obrane za njeno psihologijsko vještačenje (zapisnik o raspravi od 28. studenog 2017.) to je promašeno žalbeno predbacivanje državnog odvjetnika da je oštećenicu trebalo vještačiti.

13. Premda je stanje dokazne građe bilo dostatno za podizanje optužnice, za osudu u kaznenom postupku potrebno je postojanje dokaza koji jasno i nedvojbeno upućuju na jedini mogući zaključak da je optuženik počinio kaznena djela za koja je optužen. Imajući na umu da optuženik negira djela, dok iskazu oštećenice nedostaje konzistentnost, kvaliteta i pouzdanost, to se i po ocjeni ovog suda ne može sa potpunom sigurnosti zaključiti da je optuženik počinio terećena kaznena djela.

14. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti nisu nađene povrede zakona iz  čl. 476. st. 1.ZKP/08.-VIII, trebalo je, na temelju čl. 482. ZKP/08.-VIII, odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 15. travnja 2021.