- 1 -              I Kž 670/2018-6

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 670/2018-6

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. D. M., zbog kaznenog djela iz čl. 153. st. 1. u vezi s čl. 152. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. D. M. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 10. srpnja 2018. broj K-69/17, u sjednici održanoj 15. travnja 2021., u prisutnosti u javnom dijelu opt. D. M. i njegovog branitelja, odvjetnika N. G.,

 

 

r i j e š i o   je:

 

I. Prihvaća se žalba opt. D. M., ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II. Uslijed odluke pod I., žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu, opt. D. M. proglašen je krivim zbog kaznenog djela silovanja iz čl. 153. st. 1. u vezi s čl. 152. st. 1. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora od jedne godine i dva mjeseca. Na temelju čl. 57. KZ/11. opt. D. M. je izrečena djelomična uvjetna osuda time da se od kazne na koju je optuženik osuđen izvršava šest mjeseci, a dio kazne od osam mjeseci se neće izvršiti ako optuženik u roku od četiri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11. opt. D. M. u kaznu zatvora uračunato je vrijeme uhićenja i pritvora od 10. srpnja 2016. do 11. srpnja 2016.

 

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.) opt. D. M. naloženo je platiti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08. u iznosu od 2.900,00 kuna i iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08. u iznosu od 1.000,00 kuna.

 

1.3. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08. ošt. D. K. je s imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.

 

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju.

 

2.1. Žalbu je protiv prvostupanjske presude podnio opt. D. M. po branitelju N. G., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i "vrati Županijskom sudu u Zagrebu na ponovno odlučivanje", podredno, da se optuženiku izrekne blaža kaznena sankcija.

 

2.2. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

2.3. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

3. Sukladno čl. 475. st. 2. i 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.-VIII) sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u prisutnosti opt. D. M. i njegovog branitelja, odvjetnika N. G., a u odsutnosti uredno pozvanog državnog odvjetnika.

 

4. Žalba optuženika je osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.

 

5. Optuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka budući da u presudi nisu dani dovoljni razlozi o odlučnim činjenicama te da mu je povrijeđeno pravo obrane time što je sud odbio njegov prijedlog za neposrednim ispitivanjem oštećenice i odlučio samo preslušati snimku njezinog ispitivanja s dokaznog ročišta. Na taj način obrani je uskraćena mogućnost neposrednog izvođenja dokaza na raspravi i ispitivanje oštećenice na okolnost sadržaja SMS poruka koje je razmjenjivala s M. R., a koje poruke u trenutku njezinog ispitivanja na dokaznom ročištu, nisu bile uvrštene kao dokaz u spis. Žalitelj također prigovara da se sud u svojoj odluci rukovodio jedino iskazima oštećenice i osoba kojima je ispričala da je bila silovana, dok se dokazi koji idu u prilog obrani ne ocjenjuju, pri čemu se uopće ne navode SMS poruke koje je oštećenica slala M. R., a iz kojih je razvidna priroda njezinog odnosa s optuženikom. Zbog navedenog, kao i činjenice da je odbijen dokazni prijedlog obrane za pribavom podatka o korištenju godišnjeg odmora od strane oštećenice, činjenično je stanje, po mišljenju žalitelja, ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno. Žalitelj potom analizira sadržaj poruka koje su razmjenjivali optuženik i oštećenica, zaključivši da je nevjerojatno da bi žrtva silovanja svom silovatelju željela sve najbolje u životu, molila ga za oprost i da je sjeti te mu zahvaljivala i ispričavala mu se.

 

6. Premda se optuženik neosnovano žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, osnovani su žalbeni navodi zbog, za sada, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

7. Zaključak o tome da je opt. D. M. počinitelj kaznenog djela silovanja koje mu se u ovom postupku stavlja na teret, prvostupanjski sud temelji na iskazu ošt. D. K. te iskazima svjedoka H. P. i M. K. sestre oštećenice, kojima se oštećenica povjerila da je silovana. Okolnost koju u obrani navodi optuženik, da su on i oštećenica imali dobrovoljne spolne odnose, o čemu kao posredni svjedoci iskazuju M. R. i Z. O., po prvostupanjskom sudu nisu relevantne u odnosu na sporne činjenice, jer, ako je takvih odnosa i bilo, to ne utječe na kaznenu odgovornost optuženika budući da je u inkriminiranom događaju oštećenica jasno i nedvosmisleno dala optuženiku do znanja da s njim ne želi spolni odnos.

 

8. Imajući na umu optuženikovo poricanje djela i postavku obrane da je sa oštećenicom imao više dragovoljnih spolnih odnosa, dok oštećenica tvrdi da je bio samo jedan i to nasilan spolni odnos, takvo rezoniranje prvostupanjskog suda se ne može prihvatiti jer je za pravilno vrednovanje vjerodostojnosti i pouzdanosti suprotstavljenih dokaza glede utvrđenja odlučne činjenice (o nasilnom spolnom odnosu o čemu neposrednih saznanja imaju samo optuženik i oštećenica), trebalo ocijeniti sve raspoložive dokaze odnosno utvrditi i ostale dokazno važne činjenice na koje osnovano u žalbi upućuje optuženik.

 

9. Naime, s pravom optuženik prigovara da se u spisu nalaze poruke, i to one koje je ošt. D. K. razmjenjivala s prijateljicom, svjedokinjom M. R., a u kojima iste raspravljaju o prirodi odnosa između optuženika i oštećenice, njihovim fizičkim kontaktima (poljupci, spolni odnosi), u kojim okolnostima je do tih kontakata došlo te je li bilo prisile od strane optuženika. Ujedno se u spisu nalaze i poruke pribavljene pretragom mobitela optuženika, koje je isti razmjenjivao s oštećenicom nakon spornog događaja, a koje, po ocjeni obrane, govore u prilog tome da između njih nije moglo biti prisilnog spolnog odnosa. Međutim, prvostupanjski sud spomenuto ne razmatra i ne ocjenjuje, štoviše, ostaje nejasno je li prvostupanjski sud te poruke uopće izveo kao dokaz s obzirom na izričaj da su pročitane "isprave u spisu" bez točnog navođenja o kojim se konkretno ispravama radi.

 

10. Prema tome, svi spomenuti svjedoci su posredni svjedoci koji svoja saznanja o mogućim spolnim odnosima između optuženika i oštećenice i okolnostima istih crpe ili od opt. D. M. (M. R. i Z. O.) ili od ošt. D. K. (H. P. i M. K.), pri čemu su njihovi iskazi u tom dijelu suprotstavljeni. Stoga se zaključak prvostupanjskog suda o tome da je postojanje ranijih spolnih odnosa optuženika i oštećenice nevažno u odnosu na inkriminaciju ne može prihvatiti, budući da se za valjanu valorizaciju proturječnih iskaza optuženika i oštećenice bilo potrebno odrediti i u odnosu na navedene suprotstavljene svjedočke iskaze te osobito spomenute SMS poruke sa optuženikom i M. R. što je u konkretnom slučaju izostalo.

 

11. Zbog svega navedenog je u pravu optuženik da je činjenično stanje, za sada, nepotpuno i pogrešno utvrđeno pa je njegovu žalbu trebalo prihvatiti i ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet uputiti na ponovno suđenje i odluku prvostupanjskom sudu.

 

12. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će iznova provesti sve dokaze, dokazni postupak dopuniti kako je upućen ovom odlukom, a po potrebi ponovno ispitati ošt. D. K. Potom će sve dokaze vrednovati svakog za sebe i u međusobnoj povezanosti, pravilno ocijeniti i donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu, koju će valjano i potpuno obrazložiti sukladno čl. 459. st. 5. ZKP/08.-VIII.

 

13. Slijedom navedenog trebalo je, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08.-VIII, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 15. travnja 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.