- 1 -              III Kr 46/2021-3

Broj: III Kr 46/2021-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. N. R., zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 6. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 10. lipnja 2020. broj K-451/18-33 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi od 9. veljače 2021. broj Kž-175/2020-4, u sjednici održanoj 15. travnja 2021.,

p r e s u d i o   j e :

Odbija se zahtjev os. N. R. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 10. lipnja 2020. broj K-451/18-33 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi od 9. veljače 2021. broj Kž-175/2020-4 proglašen je krivim os. N. R. zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu  iz čl. 227. st. 6. u vezi sa st. 1. i 2. KZ/11. i osuđen je na kaznu zatvora od jedne godine.

2. Protiv te presude osuđenik je po braniteljici N. S., odvjetnici iz Z., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude naznačivši da ga podnosi zbog povrede kaznenog zakona (čl. 517. st. 1. toč. 1. ZKP/08.) s prijedlogom da se u cijelosti ukinu prvostupanjska i drugostupanjska presuda  i predmet vrati „na ponovni postupak sudu prvog stupnja.“

3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.).

4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje u tekstu: zahtjev) nije osnovan.

5. U zahtjevu osuđenik navodi da „Svjestan kako se zahtjev … može podnijeti samo radi povrede zakona…mora ukazati na činjenično stanje na koje je donesenim odlukama došlo do povrede kaznenog zakona.“ Potom se referira na činjenice koje proizlaze iz zapisnika o očevidu te provedenim prometnim vještačenjima. Navodi da je prometni vještak „iznio jednu opciju koja obranu okrivljenika čini realnom“ što sve, po ocjeni osuđenika ukazuje kako je sud postojanje dvojbi „je li postupanjem okrivljenika ostvarena radnja kaznena djela kojim se tereti trebao cijeniti uz primjenu postupovna prava in dubio pro reo.“ Kako sud spomenuto „postupovno  pravilno   nije primijenio, već je okrivljenika oglasio krivim prvotno izricanjem uvjetne osude, naknadno po isteku žalbenog postupka preinačenjem uz izricanje bezuvjetne kazne zatvora došlo je do povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika-osuđenika budući je došlo do prekoračenja ovlasti suda prilikom izricanja bezuvjetne kazne zatvora (čl. 517. st. 1. toč. 1. ZKP-a)“.

6. Prema sadržaju zahtjeva razvidno je da osuđenik nije zadovoljan ocjenom dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem te zaključkom o dokazanosti predmetnog kaznenog djela, kako je to utvrdio prvostupanjski sud, a potom, odbijanjem istovjetnih žalbenih razloga, pravilnim prihvatio i sud drugog stupnja, uz podrobnu i razumnu argumentaciju.

7. Međutim, kako je i sam osuđenik „svjestan“, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti samo zbog točno propisanih povreda zakona (čl. 515. st. 1. i čl. 517. st. 1. ZKP/08.), a ne zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni odnosno nezadovoljstva o ocjeni dokaznog materijala i iz njega izvedenim zaključcima.

8. Utvrđivanje uzroka prometne nesreće, u konkretnom slučaju mogućnost pravovremenog uočavanja stradalog pješaka, te s tim u svezi i oblika krivnje za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće činjenično je pitanje.

9. Valja dodati da je iz sadržaja prvostupanjske presude razvidno da je taj sud na temelju pomne analize dokazne građe utvrdio i dao razloge o osuđenikovoj krivnji za prometnu nesreću, a time i za predmetno kazneno djelo uz otklon osuđenikove obrane (str. 8 do 10 presude), što je sve ispravnim ocijenio i drugostupanjski sud iz čega jasno slijedi da nakon savjesne ocjene dokaza sudovi nisu bili u dvojbi o postojanju činjenica koje tvore obilježja terećenog kaznenog djela pa je posve promašena tvrdnja o povredi načela in dubio pro reo iz čl. 3. st. 2. ZKP/08.

10. Nadalje, osuđenik je prvostupanjskom presudom za predmetno kazneno djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine uz izrečenu uvjetnu osudu i vrijeme provjeravanja od četiri godine. Drugostupanjski sud je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika zbog odluke o kazni (prijedlog za osudu na „bezuvjetnu“ kaznu zatvora) pobijanu presudu preinačio osudom na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, što predstavlja zakonski minimum kazne za ovo kazneno djelo, pa nema ni povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika iz čl. 469. toč. 5. ZKP/08.

11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08., trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan.

Zagreb, 15. travnja 2021.