1

Poslovni broj Gž R-74/2021-3

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž R-74/2021-3

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Lidije Oštarić Pogarčić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I.V. iz S., OIB:..., zastupane po punomoćniku M. Ž., odvjetniku u S., protiv tuženika S. d.o.o. O., OIB:...., zastupanog po punomoćniku I. D., odvjetniku u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-455/2020 od 08. prosinca 2020., ispravljene rješenjem poslovni broj Pr-455/2020 od 15. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-455/2020 od 08. prosinca 2020., ispravljena rješenjem poslovni broj Pr-455/2020 od 15. prosinca 2020.

 

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da otkaz ugovora o radu nije dopušten te da se poništava odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 11. ožujka 2020., za vraćanje tužiteljice na rad na poslove radog mjesta poslovođa prodavaonice 364. S. ili na druge poslove i radne zadatke koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima. Ujedno je odbijen i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška.

 

              Točkom II. izreke naloženo je tužiteljici nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn.

 

              Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere u sadržaju pobliže navedenom u izreci rješenja.

 

              Protiv citirane presude žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je nedopuštena tuženikova odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 11. ožujka 2020., vraćanje tužiteljice na rad.

 

              Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. u vezi čl.365. st.2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

              Tužiteljica u žalbi neosnovano opisno ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. t.11. ZPP-a, jer suprotno žalbenim navodima presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, razlozi presude zbog kojih je sud odbio tužbeni zahtjev su jasni, nema proturječnosti između obrazloženja i izreke presude, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

              Tužiteljica u žalbi nadalje neosnovano opisno ističe i postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.1. u vezi čl.8. ZPP-a, jer suprotno proizlazi iz obrazloženja pobijane presude budući da je prvostupanjski sud ocijenio sve izvedene dokaze u skladu s odredbom čl.8. ZPP-a, odnosno svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno te je na temelju tako izvedenih dokaza pravilno zaključio da je tužiteljica počinila težu povredu obveze iz radnog odnosa za koju se tereti.

 

              Pravilno je primijenjeno i materijalno pravo, jer je i prema shvaćanju ovog suda prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženikova odluka o otkazu dopuštena i donijeta u zakonito provedeno postupku.

 

              U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

 

              - da je tužiteljica odluku o otkazu zaprimila 16. ožujka 2020., da je pravovremeno podnijela zahtjev za zaštitu prava o kojem tuženik nije odlučio, te da je pravovremeno 10. travnja 2020. u smislu odredbi čl.133. st.1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19; dalje ZR) podnijela tužbu,

 

              - da je odluka o otkazu donesena pravovremeno u roku propisanim odredbom čl.116. st.2. ZR-a,

 

              - da je tuženik prije donošenja odluke o otkazu, namjeravani otkaz dostavio Sindikatu koji se u zakonskom roku nije očitovao o namjeravanoj odluci.

 

              Uvidom u odluku o otkazu sud je utvrdio da je tužiteljici ugovor o radu za obavljanje poslova poslovođe prodavaonice 364. S. izvanredno otkazan zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, da se tužiteljica tereti da je 3. ožujka 2020. za vrijeme radnog vremena u navedenoj prodavaonici verbalno i fizički napala radnika M. U. i nanijela mu ozljede udarajući ga s leđa šakama u području bubrega; da je radnik U. prije napada obavljao svoj svakodnevni posao, a neposredno prije fizičkog napada da je tužiteljica bez ikakvog povoda i razloga izrekla niz ružnih riječi, uvreda i prijetnji otkazom, na što joj je radnik U. rekao da ga ostavi na miru jer da ima psihičkih problema, na što se tužiteljica razbjesnila i fizički ga napala, nakon čega je radnik U.kontrolirano i smireno joj rekao da je to prvi i posljednji puta da se tako odnosi prema njemu. Tuženik navodi da je zbog opisanog događaja izgubio svako povjerenje u tužiteljicu, te da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

              Uvidom u pisane izjave radnika M. U., K. C. i M. E., koji su u vrijeme predmetnog događaja bili u prodavaonici, te izjavu svjedokinje B. M., također radnice tuženika koja je o predmetnom događaju bila obaviještena putem telefona, te uspoređujući njihove pisane izjave s njihovim iskazima koje su dali u postupku pred sudom, ocijenio je da su svjedoci nastanak predmetnog događaja opisali na isti način kako se to i navodi u obrazloženju odluke o otkazu. S obzirom na to, prvostupanjski sud je zaključio da su iskazi spomenutih svjedoka vjerodostojni, dok suprotno tome nije prihvatio kao vjerodostojan stranački iskaz tužiteljice koja osporava nastanak predmetnog događaja, te je zaključio da je tužiteljica počinila predmetnu povredu obveze iz radnog odnosa.

 

              Posebno cijeneći iskaz svjedokinje B. M., koordinatora prodaje kod tuženika, a koja je iskazala da nakon što je bila o nastanku predmetnog događaja obaviještena od strane jednog kupca, a inače sumještanina koji je nazočio tom događaju, da je idućeg dana s radnicom B. B. uputila se u S., te prvo razgovarala s tužiteljicom u kancelariji prodavaonice, kojom prilikom je tužiteljica upitana je li udarila radnika M. U., to priznala, a zbog čega spomenuta radnica nije zatražila od tužiteljice da ona sačini pisanu izjavu u vezi nastanka štetnog događaja (zbog njezinog priznanja). Sud je zaključio da u takvim okolnostima nije bilo opravdano očekivati od tuženika da tužiteljici omogući iznošenje obrane u vezi predmetnog događaja, u smislu odredbe čl.119. st.2. ZR-a.

 

              Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sud je zaključio je da je osporena odluka donesena u zakonito provedenom postupku, da je tuženik dokazao da je tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, koja u smislu odredbe čl.116. st.1. ZR-a opravdava izvanredno otkazivanje ugovora o radu, s obzirom da u nastalim okolnostima nastavak radnog odnosa između stranaka uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka nije moguć.

 

              Zbog tih razloga je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbe čl.154. st.1. ZPP-a i Tbr.7. t.2.  Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; dalje Tarifa).

 

Tužiteljica u žalbi prije svega ističe da je odluka nezakonita jer da joj tuženik protivno odredbi čl.119. st.2. ZR-a nije omogućio iznošenje obrane.

              Opisani žalbeni razlog nije osnovan, jer je prvostupanjski sud pravilno, cijeneći odredbu čl.119. st.2. ZR- te utvrđeno činjenično stanje, a osobito iskaz svjedokinje B. M. (list 68-70), kojoj je tužiteljica priznala nastanak predmetnog događaja, ocijenio da u takvim okolnostima nije bilo opravdano očekivati od tuženika da joj omogući iznošenje obrane.

 

              Ovo stajalište kao pravilno prihvaća i ovaj sud, budući da u opisanim okolnostima kada je tužiteljica priznala da je udarila radnika M. U. u prodavaonici, te kada su radnici M. U., M.E. i K. C. u svojim pisanim izjavama detaljno opisali nastanak predmetnog događaja, u takvim okolnostima nije bilo opravdano očekivati od tuženika da tužiteljici omogući iznošenje obrane u smislu citirane zakonske odredbe.

 

              U daljnjem sadržaju žalbe tužiteljica osporava nastanak predmetnog događaja, te suprotno utvrđenjima prvostupanjskog suda o načinu nastanka predmetnog događaja osporava nastanak tog događaja, a osobito da bi udarila radnika M. U., prijetila mu otkazom i govorila mu pogrdne riječi. U vezi toga, tužiteljica u žalbi analizira iskaze svjedoka M. U., M.E. i K. C., navodi da se radi o lažnim iskazima, te ukazuje da osobito radnice K. C. i M. E., obzirom na mjesto u kojem su se u tom trenutku u prodavaonici nalazile, objektivno nisu mogle vidjeti nastanak predmetnog događaja.

 

              Zaključno, tužiteljica smatra da joj je radnik M. U., zajedno s radnicama K. C. i M. E. "upakirao" otkaz, što da osobito proizlazi iz fotografije učinjene mobitelom iz koje je razvidno da spomenuti radnici "slave" njezin otkaz uz pisanu poruku "M. gazda".

 

              Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, tuženik kao poslodavac na kojem je teret dokazivanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl.135. st.3. ZR-a, je dokazao da je tužiteljica počinila predmetnu osobito tešku povredu obveze iz radog odnosa.

 

              Naime, svjedoci M. U., K.C. i M. E. koji su neprijeporno toga dana bili u prodavaonici, u svojim su pisanim izjavama opisali način i tijek nastanka predmetnog događaja, onako kako se to navodi u obrazloženju odluke o otkazu. Spomenuti svjedoci na isti način su opisali nastanak predmetnog događaja i u svojim iskazima, koje su dali pred sudom, pa u takvim okolnostima prvostupanjski sud je pravilno ocijenio kao vjerodostojne iskaze spomenutih svjedoka, te pravilno zaključio da je tužiteljica počinila predmetnu povredu obveza iz radog odnosa.

 

              Konačno, iz iskaza svjedokinje B. M. jasno proizlazi da joj je tužiteljica u razgovoru vođenom idućeg dana u kancelariji prodavaonice priznala da je udarila radnika M. U..

             

U takvim okolnostima predmetna fotografija na koju se tužiteljica poziva i prilaže uz žalbu, a koju je priložila u spis i tijekom postupka, a u koju je sud izvršio uvid, ne dovodi u sumnju vjerodostojnost iskaza saslušanih svjedoka, a osobito da bi između M. U. i svjedokinja C. i E. postojao dogovor da tužiteljici "upakiraju otkaz".

 

              Stoga žalbeni navodi tužiteljice o suprotnom nisu osnovani.

 

              Iz pravilno utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je u prodavaonici u vrijeme nastanka predmetnog događaja bilo kupaca, da je jedan od kupaca o nastanku događaja telefonom obavijestio svjedokinju B. M.. Iz dokaznog postupka također proizlazi da je tužiteljica kao poslovotkinja trgovine svojim načinom komunikacije s radnicima stvarala loše odnose u kolektivu.

 

              Prema stajalištu ovog suda tužiteljica je kao poslovotkinja između ostalog trebala voditi računa o pozitivnim odnosima u kolektivu, a ne ih narušavati. Ako je smatrala da radnik U. ne obavlja svoje poslove na zadovoljavajući način, o tome je trebala obavijestiti upravu tuženika radi poduzimanja odgovarajućih mjera protiv njega.

 

              Stoga, te kada se uzme u obzir da je tuženik dokazao da je tužiteljica počinila predmetnu povredu obveze iz radnog odnosa, da je takvo postupanje tužiteljice nedopušteno posebno u situaciji kada su se u trgovini nalazili kupci, tada sve naprijed navedene okolnosti ukazuju da se radi o osobito teškoj povredi obveza iz radnog odnosa. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da u takvim okolnostima, sukladno odredbi čl.116. st.1. ZR-a tuženik je kao poslodavac izgubio svako povjerenje u tužiteljicu kao savjesnog i odgovornog radnika – poslovotkinju, te da zbog tih okolnosti, uvažavajući interese obiju stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

              Zbog toga je, suprotno stajalištu tužiteljice, tuženikova odluka o izvanrednom otkazu dopuštena i zakonita.

 

              Pravilna je i zakonita odluka o naknadi troškova parničnog postupka koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbe čl.154. st.1. ZPP-a i Tbr.7. t.2. Tarife.

 

              Slijedom svega obrazloženog odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju odredbe čl.368. st.1. ZPP-a.

 

              Prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere, kao nepobijano, ostaje neizmijenjeno.

 

U Rijeci, 15. travnja 2021.

 

 

Predsjednica vijeća:

Dubravka Butković Brljačić