- 1 -

Broj:Jž-847/2018

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog Z. Š., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenog Z. Š., podnijete protiv presude Prekršajnog suda u Osijeku, poslovni broj: Pp 17. J-1526/17-40 od 12. veljače 2018., na sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2021.,

      p r e s u d i o   j e

I Odbija se kao neosnovana okrivljenog Z. Š. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni Z. Š. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje             

1. Pobijanom presudom okrivljeni Z. Š. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude te mu je na temelju citiranog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 500,00 kuna, a što je protuvrijednost od 100,00 DEM-a i koji je upozoren da ako u roku 30 dana po pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati da je u cijelosti plaćena.

Istom presudom okrivljeni Z. Š. je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 150,00 kuna.

2. Okrivljeni Z. Š. pravodobno je podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe navodeći u bitnome da se pobijana presuda temelji na iskazima oštećenika, njegove supruge i svjedoka koje je on predložio iako nisu bili prisutni predmetnom događaju, a da nisu bili pozvani niti ispitani svjedoci obrane koji su se nalazili na mjestu događaja kao i da je provedeno nepotrebno psihijatrijsko vještačenje kojim se nije moglo utvrditi što se dogodilo kojim je obezvrijeđen moralni i osobni integritet okrivljenika i koje je trebalo provesti u odnosu na ispitane svjedoke koji su dali lažne iskaze i da ne postoje materijalni dokazi.

Žalba nije osnovana.

3. Rješavajući sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj je sud ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je utvrđeno da nisu osnovani razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

4. Naime, razmatrajući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica koje tvore obilježja navedenog prekršaja budući je u prvostupanjski sud u tijeku glavne rasprave zakonito i pravilno izveo sve relevantne dokaze ispitivanjem okrivljenog Z. Š., te ispitivanjem svjedoka P. Z. i M. K. Z., M. K. i A. K. dana 7. prosinca 2017. godine. Prvostupanjski sud je sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona cijenio provedene dokaze pojedinačno i u međusobnoj povezanosti te je o svojoj ocjeni dokaza iznio valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud te prihvatio kao istinite iskaze ispitanih svjedoka koji su o odlučnim činjenicama koje tvore obilježja prekršaja u bitnome suglasno i uvjerljivo iskazivali i o čemu je prvostupanjski sud iznio osnovane razloge, te ujedno osnovano iznio razloge zbog kojih nije prihvatio obranu okrivljenika koju je cijenio kao neuvjerljivu, a slijedom čega su u postupku pravilno i potpuno utvrđene sve odlučne činjenice i na koje je pravilno primijenjeno materijalno prekršajno pravo, dok iz stanja spisa proizlazi da okrivljenik u tijeku postupka nije iznosio dokazne prijedloge.

5. Nadalje, prvostupanjski su je proveo u tijeku dokaznog postupka proveo i dokaznu radnju psihijatrijsko-medicinskog vještačenja okrivljenog Z. Š., a koji je dokaz izveo čitanjem tijekom dokaznog postupka. U odnosu na žalbene navode okrivljenika da dokazna radnja psihijatrijsko-medicinskog vještačenja nije prikladna za utvrđivanje tijeka i dinamike inkriminiranog događaja potrebno je navesti da je prvostupanjski sud proveo dokaznu radnju budući je posumnjao u ubrojivost okrivljenika te je na temelju dostavljenog nalaza i mišljenja vještaka od 19. prosinca 2017. godine utvrdio da je žalitelj u inkriminirano vrijeme bio bitno smanjeno ubrojiv, a o čemu je dužan voditi računa po službenoj dužnosti radi pravilne primjene materijalnog prava i donošenja odgovarajuće meritorne odluke i sankcije, a ne radi utvrđivanja odlučnih činjenica koje tvore biće prekršaja, pa je trebalo u tom smislu odbiti žalbene navode okrivljenika.

6. Stoga je na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud nesporno utvrdio da je okrivljenik dana 18. srpnja 2017. godine, u O., P. x, na ulici fizički napao svojeg susjeda P. Z. na način da ga je rukama povukao od vozila i nakon toga nekoliko puta šakom udario u predjelu glave i vrata odnosno da je tučom na javnom mjestu remetio javni red i mir te time počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, dok žalbeni navodi okrivljenika ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i zbog čega je pobijana odluka na zakonu osnovana.

6. Nadalje, razmatrajući povodom žalbe pobijanu presudu sukladno članku 202. stavku 5. Prekršajnog zakona, a u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, ovaj sud nalazi da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna kao blaže propisna kazne za navedeni prekršaj koja je izrečena u iznosu od 500,00 kuna koja je razmjerna težini prekršaj, stupnju krivnje počinitelja i drugim utvrđenim okolnostima. Naime, za prekršaj iz članka 13. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira propisana novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM, ili kazna zatvora do 30 dana, te je, cijeneći okolnosti koje u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao blažu vrstu propisane kazne, a po ocjeni ovog suda, novčana kazna u visini izrečenoj po prvostupanjskom sudu za predmetni prekršaj primjerena je i dostatna svim okolnostima počinjenog prekršaja, te zakonskoj svrsi kažnjavanja, kao i utvrđenim osobnim i imovinskim prilikama okrivljenika, a kojom će se ostvariti specijalna i generalna prevencija.

7. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 15. travnja 2021.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljeniku i ovlaštenom tužitelju.