1

  Poslovni broj Gž R-266/2021-4

 

 

 

 

 

  Poslovni broj Gž R-266/2021-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. S., OIB: ..., iz Đ., zastupanog po punomoćniku T. M., odvjetniku iz O., protiv tuženika Dom Đ., OIB: ...., zastupanog po punomoćnici J. B., odvjetnici iz S. B., radi poništenja obavijesti o prestanku Ugovora o radu na određeno vrijeme, utvrđenja i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj Pr-14/2020 od 17. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tužitelja, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj Pr-14/2020 od 17. veljače 2021..

 

 

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom, odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje, kao nezakonite i nedopuštene, Obavijesti o prestanku Ugovora o radu na određeno vrijeme klasa: ..., urbroj: ... od 30. ožujka 2020., kojom je tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu od 18. prosinca 2019., kao i zahtjev za utvrđenje da je tužitelj sklopio s tuženikom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme s danom 1. travnja 2020. za radno mjesto domar – kućni majstor, uz nalog tuženiku da s tužiteljem sklopi takav ugovor te vrati tužitelja na rad na to radno mjesto ili na drugo radno mjesto koje odgovara tužiteljevoj stručnoj spremi i radnoj sposobnosti, te mu prizna kontinuitet radnog staža od 1. travnja 2020. pa do povratka na rad. Ujedno je tužitelj obvezan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn.

 

Protiv navedene presude žalbu podnosi tužitelj, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne  novine“ broj  53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.,  25/13., 89/14.  i 70/19., dalje:ZPP ), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu  na ponovno suđenje.

 

Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže odbijanje žalbe u cijelosti.

 

Žalba nije osnovana.

 

Neosnovano se tužitelj sadržajem žalbe poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP-a, budući da suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji su jasni i neproturječni, a niti nema drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 6., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih procesnih povreda.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za poništenje Obavijesti o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme od 30. ožujka 2020., utvrđenje da je tužitelj sklopio s tuženikom ugovor o radu na neodređeno vrijeme s danom 1. travnja 2020. za radno mjesto domara-kućnog majstora, uz obvezivanje tuženika da s tužiteljem sklopi takav ugovor o radu i vrati tužitelja na rad na to ili drugo odgovarajuće radno mjesto.

 

Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da su stranke u periodu od 28. travnja 2017. pa do 18. prosinca 2019. sklopile više ugovora o radu na određeno vrijeme, s time da je posljednji ugovor sklopljen 18. prosinca 2019. na određeno vrijeme do 31. ožujka 2020., zbog zamijene privremeno nenazočnog radnika, kao i da je tužitelj obaviješten o prestanku radnog odnosa istekom vremena na koje je taj ugovor sklopljen.

 

Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da su pravomoćnom presudom Prekršajnog odjela  prvostupanjskog suda broj Pp G-61/2020 od 10. rujna 2020., tuženik i ravnateljica tuženika proglašeni krivima zbog počinjenja prekršaja odnosno postupanja protivno čl. 12. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., dalje: ZR) jer su sa tužiteljem sklopili uzastopne ugovore o radu na određeno vrijeme u kojima nije naveden objektivan razlog za sklapanje takvog ugovora.

 

Stav je prvostupanjskog suda da Obavijest tuženika od 30. ožujka 2020. ne predstavlja otkaz predmetnog Ugovora o radu na određeno vrijeme s obzirom da ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme sukladno čl. 112. st. 1. toč. 3. ZR-a prestaje istekom roka na koji je sklopljen.

 

Također, stav je prvostupanjskog suda da prekršajna odgovornost tuženika utvrđena pravomoćnom presudom nije od utjecaja na radno pravni status tužitelja glede trajanja njegova radnog odnosa kod tuženika s obzirom da radni odnos na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme prestaje istekom roka na koji je sklopljen po sili zakona i ne mora se posebno otkazivati.

 

Cijeneći da je tužitelju radni odnos prestao istekom vremena na koji je sklopljen predmetni Ugovor o radu na određeno vrijeme i to prije isteka kontinuiranog rada od tri godine, prvostupanjski sud zauzima stav da nisu nastupile zakonske posljedice propisane čl. 12. st. 3. ZR-a da bi se smatralo da je radni odnos nastavljen i nakon isteka vremena na koji je sklopljen posljednji ugovor o radu, a niti je tužitelj nastavio raditi kod tuženika nakon isteka tog vremena pa da bi se smatralo da je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme.

 

Stoga, prvostupanjski sud zauzima stav da je radni odnos tužitelja prestao po sili zakona te da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 12. st. 3. i 7. ZR-a za sklapanje ugovora na neodređeno vrijeme, slijedom čega odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.

 

Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a pa tuženiku dosuđuje trošak postupka u visini jednokratne nagrade sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa).

 

Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice.

 

Pri tome, tužitelj se žalbom neosnovano poziva na propust suda da pribavi sve ugovore o radu koje je tuženik sklopio u razdoblju od 27. srpnja 2016. do 15. srpnja 2020. radi utvrđenja pravne prirode radnog odnosa koji je tužitelj zasnovao s tuženikom, jer prije svega tužitelj takav dokaz tijekom postupka u smislu čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a nije niti predložio, a podredno ti ugovori nisu relevantni za utvrđenje pravne prirode radnog odnosa tužitelja, već ugovori o radu koje je tužitelj sklopio s tuženikom, a na temelju kojih je prvostupanjski sud i utvrdio odlučne činjenice.

 

Neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Naime, pri nespornoj činjenici da je ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme koje je tužitelj sklopio s tuženikom u razdoblju od 28. travnja 2017. do 18. prosinca 2019. neprekinuto trajalo manje od tri godine, te da tuženik nakon isteka vremena na koje je sklopljen posljednji ugovor o radu nije nastavio raditi kod tuženika, pravilan je stav prvostupanjskog suda da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 12. st. 3. i 7. ZR-a da bi se imalo smatrati da je ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme i da je posljedično tome tuženik dužan sklopiti s tužiteljem takav ugovor i vratiti ga na radno mjesto domara – kućnog majstora ili drugo odgovarajuće radno mjesto.

 

Neosnovani su žalbeni navodi kojima tužitelj upire kako je tuženik sklopio predmetni Ugovor o radu na određeno vrijeme od 18. prosinca 2019. protivno čl. 12. st. 2. ZR-a pa da se sukladno čl. 12. st. 7. ZR-a smatra da je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme, pri čemu se poziva na prekršajnu odgovornost tuženika utvrđenu pravomoćnom presudom.

 

Naime, prema čl. 12. st.2. ZR-a, poslodavac s istim radnikom smije sklopiti uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako za to postoji objektivan razlog koji se u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu iz članka 14. stavka 3. ovoga Zakona mora navesti. Dakle, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, ugovor o radu na određeno vrijeme može biti sklopljen samo iz objektivnog razloga, koji mora biti naveden u ugovoru.

 

U konkretnom slučaju, u predmetnom ugovoru o radu na određeno vrijeme  kao razlog sklapanja ugovora navedena je zamjena privremeno nenazočnog radnika, a iz iskaza svjedoka B. B., ravnateljice tuženika, proizlazi da je ugovor o radu s tuženikom sklopljen nakon odlaska u mirovinu  ranijeg radnika zaposlenog na istom radnom mjestu i to na određeno vrijeme zbog zabrane zapošljavanja na neodređeno vrijeme sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama od 27. srpnja 2016. (dalje: Odluka).

 

U smislu čl. I. Odluke, zabranjeno je novo zapošljavanje službenika i namještenika kod tuženika, s time da je prema čl. II. Odluke iznimno moguće zapošljavanja na određeno vrijeme iz nekoliko razloga, između ostalog radi zamjene, odnosno ako se radi o radnim mjestima koja su upražnjena zbog odsutnosti postojećeg zaposlenika.

 

S obzirom na utvrđenje da je prijašnji radnik tuženika na radnom mjestu domara – kućnog majstora umirovljen, a u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o radu Odlukom je bilo zabranjeno sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme, to je postojao objektivni razlog za sklapanje predmetnog ugovora o radu na određeno vrijeme, pa taj ugovor, suprotno tvrdnji tužitelja,  nije sklopljen protivno čl. 12. st. 2. ZR-a, slijedom čega ne postoji presumpcija iz st. 7. istoga članka o sklapanju ugovora na neodređeno vrijeme.

 

U odnosu na žalbene navode o prekršajnoj odgovornosti tuženika zbog sklapanja ugovora o radu sa tuženikom protivno čl. 12. st. 2. ZR-a, valja reći da je pravilan stav prvostupanjskog suda da takva odgovornost ne mijenja radnopravni status radnika glede trajanja njegova radnog odnosa.

 

Iz navedenih razloga, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju čl. 368. st.1. ZPP-a, kao u izreci ove presude.

 

 

U Rijeci 14. travnja 2021.

 

 

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić- Margan