- 1 -              Rev 2880/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2880/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Davorke Lukanović Ivanišević članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. F. (OIB: ... ) iz P., kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. I. B., odvjetnik u Z., protiv tuženice S. ... d.d. S. (OIB ... ) iz S., kojeg zastupa punomoćnica A. J., odvjetnica u Odvjetničkom društvu H. d.o.o. iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-5/16-7 od 26. rujna 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2797/15 od 18. studenog 2015., u sjednici održanoj 14. travnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-5/16-7 od 26. rujna 2017. te presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2797/15 od 18. studenog 2015. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Ostavlja se prvostupanjskom sudu konačnom odlukom riješiti o troškovima ove revizije.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja proglašena je nedopuštenom ovrha po prijedlogu tuženice protiv tužitelja određena temeljem Izjave o jamstvu uz suglasnost zapljene koju je tužitelj potpisao 20. kolovoza 1997. godine, a kojom izjavom je jamčio za ispunjenje obveza po Ugovoru o kreditu broj 60-06-45339-0 od 25. kolovoza 1997. godine zaključenom između S. ... d.d. kao vjerovnika i C. M. kao korisnika kredita. Odlučeno je o troškovima postupka.

 

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog revizijskih razloga iz odredbe čl. 385. toga Zakona (bitna povreda odredaba parničnog postupka i pogrešna primjena materijalnog prava). Tuženica predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske donese presudu kojom se preinačuju obje nižestupanjske presude na način da tužbeni zahtjev odbaci (podredno odbije u cijelosti) i obveže tužitelja na naknadu troškova postupka uključujući i trošak revizijskog postupka, a podredno da se obje presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Revizijski sud je pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a. st. 1. ZPP-a, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja (u ovršnom predmetu: ovršenika) za proglašenje nedopuštenom izvansudske ovrhe pokrenute prijedlogom tuženice (u ovršnom predmetu: ovrhovoditelja), a koja je određena temeljem Izjave o jamstvu uz suglasnost zapljene koju je tužitelj potpisao 20. kolovoza 1997. i kojom je jamčio za ispunjenje obveza po Ugovoru o kreditu broj 60-06-45339-0 od 25. kolovoza 1997., sklopljenog između tuženice kao vjerovnika i C. M. kao korisnika kredita-dužnika.

 

7.1. Sporno je tijekom postupka bilo pitanje zastare, a isto je sporno i u revizijskom postupku. Naime, nižestupanjski su sudovi pri odlučivanju o zastari primijenili odredbu čl. 1004. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) smatrajući da se u konkretnom slučaju radi o supsidijarnom jamstvu. Pri tome su spornim držali radi li se o supsidijarnom ili solidarnom jamstvu.

 

7.2. Međutim, tuženica je već u odgovoru na tužbu posebice isticala da se u konkretnom slučaju navedena izjava uopće ne može tumačiti kao ugovor o supsidijarnom ili solidarnom jamstvu već kao isprava iz čl. 178. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 57/96 – dalje: OZ) koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje u odnosu na učinke Izjave o jamstvu uz suglasnost zapljene, koju je tužitelj potpisao u vrijeme (20. kolovoza 1997.) kada je taj zakon bio na snazi. Prema toj odredbi dužnik može javnobilježnički ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni dio njegove plaće i da se isplati izravno vjerovniku, na način određen u toj ispravi te takva isprava ima pravni učinak rješenja o ovrsi (o tome i tako u Revr 803/17-2 od 28. lipnja 2017.)

 

8. Nižestupanjski sudovi nisu dali jasne i precizne razloge o takvom navodu tuženice te nisu jasno, precizno i dostatno, a u svijetlu iznesenoga, obrazložili doseg i pravnu narav takve izjave. Time su počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a na koju s pravom tuženica ukazuje u reviziji.

 

9. Zbog toga je primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke.

 

10. Nižestupansjki sudovi će u nastavku postupka otkloniti navedenu bitnu povredu uzimajući u obzir navode iznesene u obrazloženju ove odluke.

 

11. Odluka o troškovima revizije iz točke II. izreke ovoga rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 14. travnja 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Mirjana Magud, v.r.