1

Poslovni broj: 4 Gž-920/2020-2

 

 

 

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik                                                                                   

Poslovni broj: 4 Gž-920/2020-2

 

 

 

U    I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca, Noemi Butorac kao predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Marije Vetme kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. N. M. pok. P. iz D., OIB:…, 2. P. M. pok. P. iz R., OIB: …, 3. I. M. pok. P. iz P., OIB:…, koje zastupa punomoćnik C. R., odvjetnik u D., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel u Dubrovniku, radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o tuženičinoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj P-632/19 od 23. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2021.,

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o   j e

 

Žalba se djelomično uvažuje, a u pretežnom dijelu odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-632/19 od 23. srpnja 2020.:

 

I potvrđuje:

 

u dijelovima točki II, III i IV izreke kojim je utvrđeno da su tužitelji N. M. pok. P., P. M. pok. P. i I. M. pok. P. isključivi vlasnici (svaki za po 1/3 dijela) ograda – suhozidom ograđenih posjeda i to:

 

-  dijela čest. zem. … k.o. D. površine 7533 m2, označene u skici (lokacija 2 – skica 2) geodetske identifikacije i snimke lokacije u k.o. D. od veljače 2011. izrađene od G. d.o.o. kao i vještva vještaka M. M. od 23. prosinca 2019. koji su sastavni dio ove presude

- dijela čest. zem. … k.o. D. površine 6854 m2, označene u skici (lokacija 3 – skica 3) geodetske identifikacije i snimke lokacije u k.o. D. od veljače 2011. izrađene od G. d.o.o. kao i vještva vještaka M. M. od 23. prosinca 2019. koji su sastavni dio ove presude

 

- dijelova čest. zem. … k.o. D. površina 6386 m2 i 2491 m2 označenih u skici (lokacija 4 – skica 4 odnosno lokacija 5 – skica 4) geodetske identifikacije i snimke lokacije u k.o. D. od veljače 2011. izrađene od G. d.o.o. kao i vještva vještaka M. M. od 23. prosinca 2019. koji su sastavni dio ove presude

 

pa da je tuženica nakon parcelacije navedenih zemljišta dužna trpjeti uknjižbu tužitelja i svoje brisanje vrhu predmetnih nekretnina u k.o. D..

 

II preinačuje u preostalim dijelovima točki II, III i IV izreke na način da se odbija kao neosnovan dio zahtjeva kojim je traženo utvrditi da vlasništvo dijelova nekretnina na kojim su tužitelji utvrđeni isključivim vlasnicima odgovara suvlasništvo tih nekretnina u određenom suvlasničkom dijelu (7533/1254548 dijela prava vlasništva čest. zem. … k.o. D., 6854/114610 dijela prava vlasništva čest. zem. … k.o. D., te 6386/733343 odnosno 2491/733343 dijela prava vlasništva čest. zem. … k.o. D.).

 

III ukida u točkama I i V izreke i u tim dijelovima predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

Obrazloženje

 

1.        Prvostupanjskom presudom suđeno je doslovno:

 

"I. Utvrđuje se da su tužitelji N. M. pok. P., P. M. pok. P. i I. M. pok. P. isključivi vlasnici (svaki za po 1/3 dijela) ograde – suhozidom ograđenog posjeda (ukupne površine 3392 m2), označene u skici (lokacija 1 – skica 1) Geodetske identifikacije i snimke lokacije u k.o. D. od veljače 2011. godine koju je izradio G. d.o.o. kao i vještva vještaka M. M. od 23. prosinca 2019. godine koji su sastavni dio ove presude, što odgovara suvlasništvu čest. zem. … k.o. D. za 2992/1254548 dijela prava vlasništva, pa je tuženik Republika Hrvatska, nakon parcelacije zemljišta dužan trpiti uknjižbu tužitelja i svoje brisanje vrhu predmetnih nekretnina u k.o. D..

 

II. Utvrđuje se da tužitelji N. M. pok. P., P. M. pok. P. i I. M. pok. P. isključivi vlasnici (svaki za po 1/3 dijela) ograde – suhozidom ograđenog posjeda (ukupne površine 7533 m2), označene u skici (lokacija 2 – skica 2) Geodetske identifikacije i snimke lokacije u k.o. D. od veljače 2011. godine koju je izradio G. d.o.o. kao i vještva vještaka M. M. od 23. prosinca 2019. godine koji su sastavni dio ove presude, što odgovara suvlasništvu 7533/1254548 dijela prava vlasništva čest. zem. … k.o. D., pa je tuženik Republika Hrvatska nakon parcelacije zemljišta, dužna trpiti uknjižbu tužitelja i svoje brisanje vrhu nekretnine u k.o. D..

 

III. Utvrđuje se da tužitelji N. M. pok. P., P. M. pok. P. i I. M. pok. P. isključivi vlasnici (svaki za po 1/3 dijela) ograde – suhozidom ograđenog posjeda (ukupne površine 6854 m2), označene u skici (lokacija 3 – skica 3) Geodetske identifikacije i snimke lokacije u k.o. D. od veljače 2011. godine koju je izradio G. d.o.o. kao i vještva vještaka M. M. od 23. prosinca 2019. godine koji su sastavni dio ove presude, što odgovara suvlasništvu 6854/114610 dijela prava vlasništva čest. zem. … k.o. D., pa je tuženik Republika Hrvatska dužna nakon parcelacije trpiti uknjižbu tužitelja i svoje brisanje vrhu te nekretnine u k.o. D..

 

IV. Utvrđuje se da tužitelji N. M. pok. P., P. M. pok. P. i I. M. pok. P. isključivi vlasnici (svaki za po 1/3 dijela) ograde – suhozidom ograđenog posjeda (ukupne površine 6386 m2) označene u skici (lokacija 4 – skica 4) Geodetske identifikacije i snimke lokacije u k.o. D. od veljače 2011. godine koju je izradio G. d.o.o. kao i vještva vještaka M. M. od 23. prosinca 2019. godine koji su sastavni dio ove presude, što odgovara suvlasništvu 6386/733343 dijela prava vlasništva čest. zem. … k.o. D., te isključivi vlasnici (svaki za po 1/3 dijela) ograde – suhozidom ograđenog posjeda (ukupne površine 2491 m2) označene u skici (lokacija 5 – skica 4) Geodetske identifikacije i snimke lokacije u k.o. D. od veljače 2011. godine koju je izradio G. d.o.o. kao i vještva vještaka M. M. od 23. prosinca 2019. godine koji su sastavni dio ove presude, što odgovara 2491/733343 dijela prava vlasništva čest. zem. … k.o. D., pa je tuženik Republika Hrvatska nakon parcelacije dužan trpiti uknjižbu tužitelja i svoje brisanje vrhu te nekretnine u k.o. D..

 

V. Svaka stranka snosi svoj trošak."

 

2.           Protiv navedene presude pravodobnu žalbu izjavila je tuženica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, a tužiteljima naloži naknaditi tuženici parnične troškove.

 

3.                 Tužitelji nisu odgovorili na žalbu.

 

4.                 Žalba je djelomično osnovana.

 

5.                 Predmet spora je deklaratorni zahtjev na utvrđenje da su tužitelji isključivi vlasnici određenih dijelova čest. zem. …, …, … K.O. D., koji su u naravi ograde označene u skici Geodetske identifikacije i snimke lokacije u K.O. D. od veljače 2011. koju je izradio G. d.o.o. kao i vještva vještaka M. M. od 23. prosinca 2019., što odgovara određenim suvlasničkim dijelovima ovih nekretnina, kao i kondemnatorni zahtjev na trpljenje uknjižbe tužitelja nakon parcelacije i brisanje tuženice na ovim nekretninama.

 

6.                 Prije svega je istaknuti da je u točki I izreke prvostupanjske presude ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, jer presuda u tom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući je izreka presude u tom dijelu nerazumljiva.

 

7.                 Naime, tom je točkom izreke utvrđeno da su tužitelji isključivi vlasnici (svaki za po 1/3 dijela) ograde – suhozidom ograđenog posjeda na čest. zem. … k.o. D. ukupne površine 3392 m2 označene u skici (lokacija 1 – skica 1) geodetske identifikacije i snimke lokacije u k.o. D. od veljače 2011. godine izrađene od G. d.o.o. kao i vještva vještaka M. M. od 23. prosinca 2019. koji su sastavni dio presude. Uvidom u navedenu skicu proizlazi da je ukupna površina lokacije 3392 m2, da površina pod čest. zem. … iznosi 2992 m2, da površina pod čest. zem. … iznosi 130 m2, a da površina pod čest. zem. … iznosi 270 m2. Čest. zem. … i … nisu (više) predmet tužbenog zahtjeva, a površina utužene čest. zem. … od 2992 m2 ni na navedenoj skici ni u vještvu M. M. nije posebno označena, tako da se po tom dijelu tužbe nije moglo postupiti. Stoga će prvostupanjski sud u nastavku postupka sukladno odredbama članka 109. stavaka 1. i 2. ZPP-a naložiti tužiteljima ispraviti odnosno dopuniti tužbu na način da točno označe predmet tužbenog zahtjeva i u tu svrhu im vratiti tužbu radi ispravka ili dopune, uz upozorenje na pravne posljedice iz odredbi članka 109. stavaka 3., 4. i 5. ZPP-a.

 

8.                 Slijedom navedenog valjalo je žalbu djelomično uvažiti i odlučiti kao u točki III izreke ove presude i rješenja temeljem odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a. Budući je presuda djelomično ukinuta trebalo je i ukinuti odluku o parničnim troškovima, o kojima će prvostupanjski sud također ponovo odlučiti u nastavku postupka.

 

9.                 Ispitujući pobijanu presudu u preostalom dijelu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2, 4, 8., 9, 11, 13. i 14.  ZPP-a.

 

10.             Tužitelji tvrde da su osobno i preko svojih pravnih prednika u neprekidnom, istinitom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina preko 200 godina i da je riječ o starim kamenim ogradama – ograđenim površinama koje je obitelj tužitelja čuvala stoku prije dok je bio intenzivan uzgoj stoke, na dijelu su sadili masline, a i uzgajali ljekovito bilje (smilje) i buhač koji se otkupljivao u vrijeme Prvog svjetskog rata, kasnije intenzivno u Drugom svjetskom radu i bio je organiziran uzgoj i otkup od američke vojske radi proizvodnje DDT-a. Ističu da je upravo u D. na moru bila otkupna stanica za buhač i tvornica za preradu buhača i ljekovitog bilja, pa da su se praktično sve obitelji u D. bavile uzgojem buhača i ljekovitog bilja, a predmetne ograde da su izgradili još prednici tužitelja prije 1810., što se vidi se po starosti suhozida kod kojih je kamen posivio, pa je očigledno riječ o starim kamenim suhozidima. Nakon Drugog svjetskog rata da je tvornica nacionalizirana i dodijeljena "D.", te je radila sve do Domovinskog rata kad je uništena i opljačkana od srbocrnogorske vojske. Tvrdi se da su čak i tužitelji N. i P. M. intenzivno radili na uzgoju navedenih kultura, a da je tužitelj I. M. malo mlađi i te su mu činjenice poznate.

 

11.             Iz priložene potvrde Zemljošnoknjižnog odjela Općinskog suda u Dubrovniku od 18. studenog 2009. (list spisa 5) proizlazi da su sve predmetne nekretnine uknjižene kao tuženičino vlasništvo.

 

12.             Iz priložene potvrde Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar D. od 20. travnja 2011. (list spisa 42) proizlazi da su sve predmetne nekretnine od revizije izvršene 1951. upisane kao Općenarodna imovina u cijelosti, da bi 2001. nakon što su se na dijelovima ovih nekretnina upisali kao posjednici treće fizičke osobe iste upisane na Općinu D. u cijelosti.

 

13.             Iz priloženog dopisa Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar D. od 3. svibnja 2016. (list spisa 100 i 101), te priloženih posjedovnih listova (listovi spisa 102 do 151) proizlazi da je čest. zem. … od osnutka 1884. do 1940. bila upisana u posjedovni list … k.o. D., a od 1940. do prve revizije 1951. u posjedovni list … k.o. D., da je čest. zem. … od osnutka 1884. do 1940. bila upisana u posjedovni list … k.o. D., a od 1940. do prve revizije 1951. u posjedovni list … k.o. D., a da je čest. zem. … od osnutka 1884. do 1940. bila upisana u posjedovni list … k.o. D., a od 1940. do prve revizije 1951. u posjedovni list … k.o. D.. U posjedovnim listovima … i … su kao posjednici bili upisani otac tužitelja P. M. P., djed tužitelja P. M. pok. P. i njegova rodica A. M. ud. M., za koju tužitelji tvrde da je 60-tih prodala svoje nekretnine obitelji P. M. pok. P..

 

14.             Prvostupanjski sud je na temelju iskaza svih saslušanih svjedoka, iskaza tužitelja N. M., te provedenog očevida zajedno sa vještakom mjernikom utvrdio da su tužitelji osobno i putem svojih pravnih prednika u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina duže od 20 godina, pa da su isti temeljem odredbi članka 159. stavka 1. do 3. u vezi s odredbama članka 160. stavaka 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZV) dosjelošću stekli pravo vlasništva predmetnih nekretnina.

 

15.             Međutim, kako su predmetne nekretnine upisane kao tuženičino vlasništvo, bilo je potrebno utvrditi jesu li ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću propisani odredbom članka 159. stavka 4. ZV-a, kojom je određeno da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

 

16.             Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. je u članku 388. stavku 4. propisivao da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja prije tog datuma.

 

17.             Dana 17. studenog 1999. Ustavni sud Republike Hrvatske je Odlukom broj U-I-58/1997, U-I-235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1053/1997 od 17. studenog 1999. ("Narodne novine", broj 137/99 od 4. prosinca 1999.) ukinuo članak 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. godine („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14).

 

18.             Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukama Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018., Rev-2776/2016 od 29. siječnja 2019. i Rev-x-974/2017 od 7. svibnja 2019., kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

 

19.             Europski sud za ljudska prava u svojoj presudi Trgo protiv Republike Hrvatske broj 35298/04 izrazio je shvaćanje  da je tužitelj kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnina u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od 40 godina, ex lege, na temelju odredbe  članka 388. stavak 4. ZV-a, stupanjem na snagu tog Zakona 1. siječnja 1997. postao vlasnik posjedovane nekretnine, odnosno da posljedicu ukidanja odredbi članka 388. stavak 4. ZV-a  ne može snositi osoba koja je stekla neko pravo, tj. da se greške koje su počinila državna tijela mora snositi država, te se greška ne smije ispravljati na trošak pojedinca, posebice kada ne postoje drugi suprotstavljeni interesi.

 

20.             U presudama Europskog suda Radomija i drugi protiv Hrvatske broj 37685/10 i Jakeljić protiv Hrvatske broj 22768/12/10 izraženo je i daljnje shvaćanje da za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe, odnosno da nije odlučno da li je tužba podnesena nakon 17. studenog 1999., kao dana donošenja navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, kojim je odredba članka 388. stavak 4. ZV-a ukinuta.

 

21.             Analizirajući u smislu odredbe članka 8. ZPP-a uvjerljive i međusobno suglasne iskaze saslušanih svjedoka A. K., K. K., M. B., K. D. i I. Č., koji su se rodili u D. i svi su zrelije životne dobi osim svjedoka Č. koji je rođen 1964., te iskaz saslušanog tužitelja N. M., koji su svi navodili o dugogodišnjem posjedu predmetnih nekretnina od strane tužitelja i njihovih pravnih prednika – roditelja K. i P. M., djeda P. M. i pradjeda P. M., od kojih je svjedok A. K. naveo da su tužitelji osobno i putem svojih pravnih prednika u neprekinutom posjedu predmetnih nekretnina još od 1800., kao i spomenuti dopis Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar D. od 3. svibnja 2016., gdje su pravni prednici tužitelja bili evidentirani kao posjednici dijela čest. zem. … i …  k.o. D. u razdoblju od 1940. do 1951., ovaj sud utvrđuje da su majka tužitelja K. M., kao prvotna tužiteljica koja je podnijela tužbu 17. siječnja 2012. i umrla tijekom postupka, osobno i putem pravnih prednika (supruga P. M., svekra P. M. i svekrovog oca P. M.), unatrag 40 godina računajući od 17. studenog 1999. (Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/1997, U-I-235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1053/1997 od 17. studenog 1999. – "Narodne novine", broj 137/99 od 4. prosinca 1999.) bila svakako preko 40 godina u poštenom, samostalnom i neometanom posjedu predmetnih ograda opisanih u točkama II do IV izreke prvostupanjske presude koji nije prestao i nakon što je u katastru posjed navedenih nekretnina 1951. upisan kao Općenarodna imovina, pa da je dosjelošću stekla pravo vlasništva tih nekretnina, a da su je tužitelji kao njezini sinovi naslijedili, kako to proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika N. V. iz D., kao povjerenika Općinskog suda u Dubrovniku broj O. 1968/16, UPP/=S-S/17-17 od 5. svibnja 2017. (list spisa 170 do 173).

 

22.             Protivno žalbenim navodima, na osnovanost tužbenog zahtjeva ne utječe činjenica da se nekretnine označene kao čest. zem. …, … i … k.o. D. vode u šumsko-gospodarskoj osnovi Gospodarske jednice Š. kojima gospodare Hrvatske šume d.o.o. Z., Uprava šuma podružnica S., Šumarija D., kao i da je temeljem odredbe članka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama ("Narodne novine", broj 41/90) na tim nekretninama izvršena pretvorba društvenog vlasništva i stjecanje prava vlasništva temeljem zakona u tuženičinu korist, kao i da je odredbom članka 49. stavka 2. Zakona o šumama ("Narodne novine", broj 20/77) odnosno odredbom članka 55. stavka 2. Zakona o šumama ("Narodne novine", broj 54/1983, 5/84, 31/86, 32/87, 47/89, 41/90, 45/90, 18/13, 9/91, 61/91, 71/91, 14/93, 26/93, 76/93, 29/94, 37/94, 76/99, 8/00, 13/02, 100/04, 160/04 i 140/05) bilo propisano da se na šumama i šumskim zemljištima u državnom vlasništvu ne može steći pravo vlasništva dosjelošću. Ovo stoga jer je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I-374/1988. od 12. siječnja 2000. ("Narodne novine", br. 8/00) ukinuta spomenuta odredba članka 55. stavka 2. Zakona o šumama prema kojoj se na šumama i šumskom zemljištu u državnom vlasništvu ne može steći pravo vlasništva dosjelošću, a da je odredbom članka 58. stavka 5. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 99/99 i 29/02) propisano da u postupcima u kojima o pravnoj stvari, do dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda kojom se ukida zakon, odnosno poništava ili ukida drugi propis ili pojedina njihova odredba, nije pravomoćno odlučeno, a taj se zakon, odnosno drugi propis neposredno primjenjuje u toj pravnoj stvari, ukinuti zakon, odnosno poništeni ili ukinuti drugi propis ili njihova ukinuta ili poništena odredba neće se primjenjivati od dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda. Stoga je neosnovana žalbena tvrdnja da na šumi u državnom vlasništvu nije bilo moguće stjecanje prava vlasništva dosjelošću odnosno da u razdoblju od 1991. do 21. siječnja 2000. nije tekao rok za dosjelost.

 

23.             Međutim, kako je osnova stjecanja prava vlasništva predmetnih ograda od strane majke tužitelja K. M. dosjelost, ona, pa onda ni tužitelji kao njeni zakonski nasljednici, nisu mogli istodobno steći suvlasništvo nekretnina na kojima su te ograde položene, pa je stoga neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim se tražilo utvrditi da vlasništvo dijelova nekretnina na kojim su tužitelji utvrđeni isključivim vlasnicima odgovara suvlasništvo tih nekretnina u određenom suvlasničkom dijelu.

 

24.             Slijedom navedenog valjalo je žalbu u pretežnom dijelu odbiti kao neosnovanu, a djelomično uvažiti, pa je stoga odlučeno kao u izreci ove presude i rješenja pod I temeljem odredbe članka 373. a stavka 1. točke 2. ZPP-a, odnosno kao u izreci ove presude i rješenja pod II temeljem odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a.

 

Dubrovnik, 14. travnja 2021.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

 

                                                                                                                                  Noemi Butorac