Poslovni broj: 7 Povrv-94/2020-9

 

             

Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Đakovo, Trg dr. F. Tuđmana 2              

 

 

 

                                                                                                           Poslovni broj: 7 Povrv-94/2020-9

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

             

              Općinski sud u Đakovu, sudac Stanko Kuburić, na prijedlog više sudske savjetnice Edite Kelić Branković, u pravnoj stvari tužitelja B. d.o.o., OIB: …, S., kojeg zastupa punomoćnik B. A., odvjetnik iz Z., protiv tuženice S. T., OIB: …, iz Đ., koju zastupa punomoćnik G. M., odvjetnik iz Đ., radi isplate iznosa od 22.164,59 kn, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 17. ožujka 2021., u prisutnosti stranaka s punomoćnicima, a dana 14. travnja 2021. objavio je i

 

p r e s u d i o  j e

 

I              U cijelosti se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika H. Š. iz O., broj: Ovrv-1368/2020 od 30. listopada 2020.

 

II              Nalaže se tužitelju da naknadi tuženici troškove postupka u iznosu od 4.322,00 kn u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1.               Tužitelj u tužbi navodi da mu tuženica na temelju vjerodostojne isprave – računa br. 9/1/4, računa br. 14/1/4 i računa br. 13/1/4 duguje iznos od 22.164,59 kn s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka. Budući da tuženica nije dobrovoljno podmirila predmetni dug, tužitelj traži da sud udovolji njegovom tužbenom zahtjevu, tj. da mu tuženica isplati iznos od 22.164,59 kn zajedno s kamatama i troškovima postupka.

 

2.              U prigovoru – odgovoru na tužbu tuženica se protivila tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći da tužitelj nije izvršio usluge koje se navode u predmetnim računima tužitelja.

 

3.               Da bi utvrdio odlučne činjenice ovaj sud je proveo dokaz saslušanjem zakonske zastupnice tužitelja, tuženice i predloženih svjedoka I. F. iz S., supruga z.z. tužitelja, svjedoka S. Š. iz S. i svjedokinje A. R. iz Đ., a izvršen je uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju u spisu: račune za utuženo razdoblje (str. 5 do 8 spisa), potvrdu o predaji i primitku pošiljke – toplinske pumpe tuženici (str. 20 do 21 spisa), dokumentaciju tuženika - SMS (str. 29 spisa) i odgovor na opomenu (str. 27 spisa) i podnesak punomoćnika tuženice (str. 28 spisa).

 

4.               Uvidom u račun br. 13/1/4 (str. 5 do 6 spisa) i u račun br. 9/1/4 (str. 8 spisa) vidljivo je da se ovi računi odnose na toplinsku pumpu i ostale dijelove koji su bili potrebni za izvođenje radova postavljanja instalacije grijanja u poslovnom prostoru tuženice. Račun br. 14/1/4 (str. 7 spisa) odnosi se na usluge tužitelja, tj. postavljanje i spajanje šest radijatora pex cijevima s toplinskom pumpom, ozračivanje i puštanje u rad u poslovnom prostoru tuženice. Uvidom u navedene račune proizlazi da tuženica nije potpisala primitak ni jednog od ova tri predmetna računa tužitelja.

 

5.               Uvidom u odgovor punomoćnika tuženice od 26. veljače 2020. (str. 25 do 26 spisa) na opomenu tužitelja vidljivo je da je tuženica putem svog punomoćnika odgovorila na tužiteljevu opomenu tako da smatra predmetno potraživanje tužitelja u cijelosti neutemeljeno te ga u cijelosti osporava. Proizlazi da je punomoćnik tuženice u tom odgovoru tužitelju naveo da je između stranaka sklopljen usmeni ugovor o izvođenju radova postavljanja instalacije grijanja u poslovnom prostoru tuženice, ali da je zbog neispunjenih obveza od strane tužitelja taj ugovor raskinut, a da se tužitelj obvezao sav materijal koji je dopremljen u poslovni prostor tuženice odvesti, a što tužitelj nije učinio te ga tuženica u odgovoru na opomenu ponovno poziva da to učini u roku od 8 dana. Uvidom u odgovor punomoćnika tuženice od 6. lipnja 2020. (str. 27 spisa) vidljivo je da tuženica ponovno osporava predmetnu tražbinu iz razloga koji su navedeni u prvotnom odgovoru na opomenu i da ponovno poziva tužitelja da u roku od 15 dana dođe preuzeti sav svoj materijal koji je u posjedu tuženice jer će tuženica u protivnom uskladištiti taj materijal na trošak tužitelja. Također, u ovom odgovoru tuženica izričito otklanja svaku odgovornost za eventualna oštećenja i propast tog materijala tužitelja ukoliko tužitelj isti ne preuzme u navedenom roku.

 

6.               Iz iskaza stranaka jasno proizlazi da su z.z. tužitelja i tuženica bile u dobrim, prijateljskim odnosima i da su u listopadu 2019. sklopile usmeni ugovor o izvođenju radova postavljanja instalacije grijanja u poslovnom prostoru tuženice – salonu vjenčanica u Đ.. Proizlazi da je tuženica bila zainteresirana za ovu ponudu z.z. tužiteljice zbog puhalice koja je imala funkciju da ljeti hladi, a zimi grije poslovni prostor, a i zbog toga što joj je tužiteljica ponudila povoljnu cijenu. Iz iskaza istih proizlazi da je tuženica trebala platiti tužitelju toplinsku pumpu, potrebne dijelove i za usluge tužitelja tek nakon što od strane tužitelja bude obavljen posao postavljanja instalacija i grijanja u poslovnom prostoru tuženice. Iz iskaza stranaka i svjedoka I. F. i S. Š. proizlazi da su I. F., suprug zakonske zastupnice tužitelja i S. Š. bili izvođači ovih radova kod tuženice, a na temelju ugovora o djelu koje su sklopili s tužiteljem. Proizlazi da su oni dolazili u poslovni prostor tuženice u tri navrata i da su postavili toplinsku pumpu, zajedno s dijelovima, tj. izveli su radove instalacije grijanja. Iz iskaza z.z. tužitelja, svjedoka I. F. i S. Š. proizlazi da je već prilikom postavljanja ove toplinske instalacije u poslovnom prostoru tuženice došlo do problema sa curenjem radijatora, ali da su ti problemi otklonjeni od strane izvođača.

 

7.              Iz iskaza zakonske zastupnice tužitelja, kao i iz iskaza svih saslušanih svjedoka u ovom sporu proizlazi da je tijekom izvođenja radova toplinske instalacije u poslovnom prostoru tuženice proradilo grijanje. Tuženica je također u svom iskazu navela da je trećeg dana izvođenja ovih radova od strane tužitelja pušteno grijanje u poslovnom prostoru, da je ona stavila ruku na radijatore, da su oni bili do pola topli, odnosno da je prvih nekoliko rebara radijatora bilo vruće, dok su ostala rebra bila hladnija. Iz iskaza tuženice proizlazi da joj je I. F. kao izvođač ovih radova, nakon što je postavio instalaciju grijanja, savjetovao da u poslovnom prostoru drži upaljeno grijanje od 9 do 24 sata da bi se prostor zagrijao, da je ona to poslušala, ali da grijanje nije radilo dobro i da je puhalica samo osam do dvanaest sekundi puhala topli zrak. Tuženica je u svom iskazu izjavila da je u svezi toga nazvala I. F., a da joj je on odgovorio da je i mislio da će biti tako jer je puhalica spojena zadnja u nizu i da do nje jednostavno ne dolazi dovoljno topline kako bi puhala topao zrak. Iz iskaza tuženice proizlazi da joj je I. F. u telefonskom razgovoru kazao da će sustav funkcionirati ako tuženica postavi dva nova radijatora umjesto puhalice koja ne radi. Tuženica je navela da je postavila dva nova radijatora, ali da nisu radili, tj. da je i dalje bilo hladno u prostoru. Nadalje je navela da joj je 23. prosinca 2019. u poslovni prostor došao I. F. i izvršio pregled toplinske peći i svih radijatora i da joj je rekao da ne može otkriti u čemu je problem, da on ne zna zašto ne grije, na što mu je ona odgovorila da to više nema smisla i da ona raskida ugovor s njima, a da joj je on potom rekao da ona kao kupac ima pravo vratiti ovu peć i kompletni materijal, opremu za grijanje tužitelju. Tuženica je navela da joj je nakon toga, krajem prosinca 2019. I. F. donio račun na ruke u poslovni prostor, ali da ona nije predmetni račun pogledala ni htjela platiti jer joj nije funkcioniralo grijanje. Iskazala je da je preostale predmetne račune tužitelja dobila poštom na kućnu adresu, da iste nije platila, već da je angažirala odvjetnika K. P. koji je negirao dugovanje po računima i pozvao tužitelja da dođe po toplinsku pumpu i ostale dijelove, a kako je bio i dogovor s I. F..

 

8.              Odredbom čl. 590. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl; a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu, a odredbom čl. 597. st. 1. istog Zakona propisano je da je izvođač dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke.

 

9.              Odredbom čl. 604. st. 1. Zakona o obveznim odnosima naručitelj je dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača.

 

10.               Imajući u vidu citirane odredbe članaka Zakona o obveznim odnosima sud je utvrdio da tužitelj nije obavio posao postavljanja instalacije grijanja u poslovnom prostoru tuženice, kao što je to dogovoreno između stranaka. Iz iskaza tuženice jasno proizlazi da grijanje nije funkcioniralo u tom poslovnom prostoru ni nakon što je sanirano curenje starih radijatora od strane tužitelja, a ni nakon što je tuženica poslušala savjet I. F. i umjesto puhalice koja nije radila, a koju je ugradio tužitelj, postavila dva nova radijatora. Iz iskaza tuženice i svjedoka I. F. proizlazi da je tuženica u predmetni poslovni prostor ugradila dva klima uređaja kojima je grijala taj prostor nakon što je poskidala sve uređaje, tj. instalacije centralnog grijanja, cijevi i ventile koje joj je postavio tužitelj. Sud smatra da nisu osnovani navodi zakonske zastupnice tužitelja i njezinog supruga, svjedoka I. F., da je sustav postavljenog grijanja s toplinskom pumpom besprijekorno funkcionirao jer nije logično da bi tuženica ponovno investirala u grijanje tog poslovnog prostora i kupovala dva klima uređaja da je bila zadovoljna postavljenom toplinskom instalacijom od strane tužitelja, tj. da joj je grijanje funkcioniralo. Nadalje, sud je imao u vidu da je tuženica postupila u smislu gore citirane odredbe čl. 604. st. 1. Zakona o obveznim odnosima jer je odmah po izvođenju radova od strane tužitelja telefonskim putem izvijestila izvođača I. F. da joj ne radi grijanje, a zatim je angažirala punomoćnike koji su pismenim putem odgovarali na opomene tužitelja i ukazali na činjenicu da izvođač nije dobro obavio svoj posao, tj. nije ispunio obvezu prema tuženici i da može preuzeti cjelokupni materijal koji je dopremljen tuženici radi postavljanja instalacije grijanja. Slijedom toga neosnovani su navodi zakonske zastupnice tužitelja da je držanje tuženice u svezi ovog ugovornog odnosa između njih dvije bilo pasivno, da tuženica nije prigovarala tužitelju na njegov rad. Proizlazi da tuženica nije htjela preuzeti račune tužitelja za utuženo razdoblje, niti iste potpisati i platiti jer je bila nezadovoljna obavljenim poslom od strane tužitelja jer postavljeno grijanje nije funkcioniralo kako treba i prema dogovoru stranaka.

 

11.              Budući da tužitelj kao izvođač radova nije obavio posao instalacije grijanja u poslovnom prostoru tuženice ispravno, tj. grijanje nije funkcioniralo, a na navedene nedostatke mu je tuženica pravovremeno ukazala usmeno – telefonskim putem, a i pismeno putem svojih punomoćnika, sud je utvrdio da ne postoji obveza tuženice da plati tužitelju premetni dug jer je isti od strane više puta pozivan da preuzme svoj cjelokupni materijal koji je dopremljen u poslovni prostor tuženice, a što isti nije učinio. Kako tužitelj nije postupio po zahtjevu tuženice koja ga je više puta telefonski molila da ukloni nedostatke koji su postojali na toplinskoj instalaciji koju je tužitelj ugradio u njezinom poslovnom prostoru, a zbog kojih nedostataka grijanje nije normalno funkcioniralo, tuženica je imala pravo postupiti u smislu odredbe čl. 598. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, tj. zahtijevati raskid ovog usmenog ugovora kojeg je zaključila s tužiteljem, a što je i učinila.

 

12.               Budući da je tužbeni zahtjev neosnovan, ovaj sud je odlučio da se u cijelosti ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika H. Š. iz O. br. Ovrv-1368/2020 od 30. listopada 2020., a na temelju odredbe čl.451.st.3. Zakona o parničnom postupku.

 

13.               Budući da je tužitelj izgubio ovaj spor dužan je naknaditi tuženici troškove postupka i to: za zastupanje na ročištu 10. veljače 2021. u iznosu od 1.000,00 kn, za zastupanje na ročištu 17. ožujka 2021. u iznosu od 1.000,00 kn, na ime sastava odgovora na tužbu po punomoćniku u iznosu od 1.000,00 kn, PDV od 25% u iznosu od 750,00 kn i na ime sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 572,00 kn, što sveukupno iznosi 4.322,00 kn, a na temelju odredbe čl.154.st.1. Zakona o parničnom postupku i čl.155. istog Zakona, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

 

14.              Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Đakovu 14. travnja 2021.

                                                                                                                SUDAC

 

                                                                                                                      Stanko Kuburić, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

              Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka u roku od 15 dana od dana prijema prijepisa iste.

             

DNA:

1. punomoćnik tužitelja

              2. punomoćnik tuženice