- 1 -

Broj: Ppž-3136/2021

Broj:Ppž-3136/2021

                                             R E P U B L I K A   H R V A T S K A

                                             R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice Vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmet protiv osuđenog B.K., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90.- pročišćeni tekst, 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi osuđenog B.K., podnesenoj protiv rješenja Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 22. veljače 2021., broj: 62 Prz-88/2018, u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2021.,                                         

r i j e š i o    j e:

              Prihvaća se osnovanom žalba osuđenog B.K., ukida se pobijano rješenje i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na  ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1.              Pobijanim prvostupanjskim rješenjem Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 22. veljače 2021., broj: 62 Prz-88/2018 odbačen je, na temelju čl. 215. st. 6. t. 3. i 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) zahtjev osuđenog B.K. za obnovu prekršajnog postupka okončanog pravomoćnom presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2018. broj Jž-2462/2015 kojom je odbijena kao neosnovana žalba okr. B.K. i potvrđena prvostupanjska presuda Prekršajnog suda u Zagrebu od 23. ožujka 2015., broj 52. PpJ-2980/14 kojom je B.K. proglašen krivim i kažnjen zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. 

2.              Protiv navedenog rješenja, osuđeni B.K. osobno je pravodobno podnio žalbu s prijedlogom da se ista prihvati.

2.1.              Žalba je osnovana.

2.2.              Opravdano osuđenik ističe u žalbi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da dokazi na koje se on poziva u svom zahtjevu očito nisu prikladni da se na temelju njih dopusti obnova.

3.              Naime, ima li se na umu okolnost da se osuđujuća presuda temelji na obranama okr. M.J.. i okr. J.M., koje je sud cijenio priznanjem i iskazu svjedokinje Tihane Kolundžić koja je navela da su okr. B.K. i pok. D.J. „povisivati tonove i u jednom trenutku se počeli naguravati“ a osuđenik u zahtjevu tvrdi da su svjedoci J.P. i D.M. neposredni svjedoci događaja, onda očigledno postoji potreba provjere izvidima ovih navoda iz samog zahtjeva, a tek zatim sud može valjano odlučivati hoće li dopustiti ponavljanje prekršajnog postupka ili ne.

3.1.  Naime, u zahtjevu za obnovu postupka osuđenik predlaže da se ispitaju osobe koje nisu ispitane, a bile su prisutne u caffe baru „xx“, J.P. i D.P., navodeći da je te činjenice doznao kasnije i mogu dokazati da on nije izazvao tuču.

4.              Razmatrajući zahtjev osuđenika za obnovu prekršajnog postupka u dijelu u kojem osuđenik predlaže da se izvede dokaz ispitivanjem navedenih svjedoka, prvostupanjski sud navodi „da je utvrdio da tvrdnje koje osuđenik navodi u zahtjevu za obnovu postupka nisu vidljive iz sadržaja predmetnog spisa“, te uz činjenicu da je osuđenik iskoristio pravo podnošenja žalbe, koja je odbijena, utvrđuje „da iz sadržaja zahtjeva nisu razvidne nove činjenice i novi dokazi koji bi sami za sebe ili u vezi s prijašnjim dokazima bili prikladni da prouzroče oslobođenje od odgovornosti za počinjeni prekršaj“.

4.1.                Međutim, ovakvo obrazloženje prvostupanjskog suda potpuno je paušalno, općenito i nekonkretizirano, budući se sud niti ne osvrće na dio zahtjeva u kojem osuđenik tvrdi da su svjedoci bili prisutni u lokalu, te da bi mogli potvrditi da nije izazvao tuču. Ocjenu o prikladnosti dokaza da se na temelju njega dopusti obnova prekršajnog postupka sud mora ocijeniti po karakteru, sadržaju i vrsti dokaza te njihovom značaju u odnosu na utvrđeno činjenično stanje u pravomoćno okončanom postupku.

4.2.              Zakonska odredba čl. 214. st. 1. t. 3. Prekršajnog zakona, propisujući da se prekršajni postupak može obnoviti u korist osuđenika ako se iznesu nove činjenice ili novi dokazi koji su sami za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima prikladni da prouzroče oslobođenje osuđenika koji je bio osuđen ili njegovu osudu po blažem propisu, pod „novim činjenicama“ podrazumijeva one činjenice koje bi mogle biti odlučne, a koje nisu bile utvrđivane u postupku, dok „novim dokazima“ smatra one dokaze koji nisu bili izvedeni u dokaznom postupku niti je sud, bilo po prijedlogu stranaka, bilo po službenoj dužnosti, uopće razmatrao mogućnost i potrebu njihovog izvođenja, a ti dokazi bi, u smislu citirane odredbe, mogli dovesti do odluke povoljnije za osuđenika.

4.3.              Zbog toga kriterij za odlučivanje radi li se o novim činjenicama i novim dokazima u smislu odredbe čl. 214. st. 1. t. 3. Prekršajnog zakona nije, jesu li te činjenice odnosno dokazi postojali odnosno bili poznati u vrijeme vođenja postupka, nego radi li se o činjenicama koje nisu bile utvrđivane u postupku, a koje bi mogle biti pravno relevantne za odluku o prekršajnoj odgovornosti osuđenika, odnosno radi li se o dokazima koji su takve naravi da bi mogli dovesti do odluke povoljnije za osuđenika, čiju potrebu izvođenja sud, bilo u prvostupanjskom, bilo u drugostupanjskom postupku, uopće nije razmatrao.

4.4.              Budući da dokazi ispitivanja svjedoka J.P. i D.P. nisu izvedeni u postupku (a njihovo izvođenje je predloženo u optužnom prijedlogu, međutim sud nije razmatrao mogućnost izvođenja tih dokaza i o tome iznio razloge u obrazloženju presude), očigledno se radi o „novom dokazu“ u smislu odredbe čl. 214. st. 1. t. 3. Prekršajnog zakona.

4.5.              Zbog toga, po ocjeni ovog suda, postoji potreba provođenja izvida u smislu čl. 215. st. 7. Prekršajnog zakona, radi ocjene vrijednosti novih dokaza predloženih u zahtjevu, jer tek nakon poduzimanja tih radnji prvostupanjski sud može dati valjanu ocjenu o značaju tih dokaza za pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog u pravomoćno okončanom postupku i njihovoj prikladnosti da se na temelju tih novih dokaza dopusti obnova prekršajnog postupka.

5.               Stoga se rješenje o odbačaju zahtjeva za obnovu prekršajnog postupka, za sada, ukazuje preuranjenim, pa ga je trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

5.1.              U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud, u skladu s odredbom čl. 215. st. 7. Prekršajnog zakona, dostaviti zahtjev osuđenika na mišljenje protivnoj strani te provesti potrebne izvide - utvrditi da li su predloženi svjedoci doista bili neposredni očevici događaja, nakon čega će, ovisno o postojanju i sadržaju tih dokaza te njihovom značaju u odnosu na utvrđeno činjenično stanje u pravomoćno okončanom postupku, dati ocjenu je li su prikladni da prouzroče oslobođenje osuđenika ili njegovu osudu po blažem propisu i donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku o zahtjevu osuđenika za obnovu prekršajnog postupka, koju će valjano i obrazložiti.

6.              Iz navedenih razloga, na temelju čl. 211. st. 2. t. 3. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 14. travnja 2021.

Zapisničarka:                                                                                          Predsjednica vijeća: 

Emina Bašić,v.r.                                                                                         Gordana Korotaj, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, osuđenika i tužitelja