1

Poslovni broj: UsI-1663/20-10

 

 

Poslovni broj: UsI-1663/20-10

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Kristini Senjak Krunić i Snežani Adamović, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice B. J. iz L., protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Z., radi raspoređivanja na radno mjesto, dana 14. travnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Odbora za državnu službu KLASA: UP/II-112-07/19-01/456, URBROJ: 566-01/15-20-2 od 11. svibnja 2020. u dijelu u kojem se predmet vraća Ministarstvu na ponovni postupak.

II.              Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-112-07/19-01/456, URBROJ: 566-01/15-20-2 od 11. svibnja 2020. poništeno je rješenje Ministarstva, KLASA: UP/I-112-02/15-02/19 URBROJ: 514-08-03-02-01-19-2 od 14. lipnja 2019. te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem se tužiteljica, inženjer drvne industrije, raspoređuje s 1. travnja 2015. na radno mjesto viši stručni savjetnik – za pripremu proizvodnje u Odsjeku drvoprerađivačke radionice u Odjelu za rad i strukovnu izobrazbu zatvorenika u K. u L., ustrojeno pod točkom 7.2.2.3.3. i rednim brojem 98 Pravilnika, Prilog II (točka I. izreke). Koeficijent složenosti poslova radnog mjesta je 1,523 (točka II.). Plaću tužiteljice čini umnožak složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređena i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (točka III.). Tužiteljica ima pravo na dodatak na osnovnu plaću za posebne uvjete rada u visini od 25 % (točka IV.). Na dan 1. travnja 2015., tužiteljica ima 26 godina, 10 mjeseci i 22 dana radnog staža (V.) Tužiteljici se za svakih dvanaest mjeseci stvarno provedenih na radu računa kao šesnaest mjeseci staža osiguranja (VI.). Plaća po ovom rješenju obračunava se od 1. travnja 2015. (točka VII.). Tužiteljica je oslobođena od polaganja državnog stručnog ispita (točka VIII.). Žalba ne odgađa izvršenje rješenja (točka IX.).

3. Tužiteljica u tužbi i tijekom spora u iznosi nezadovoljstvo s dijelom osporenog rješenja u kojem se predmet po drugi put vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, koji već traje pet godina. Smatra da takvo postupanje nije u skladu s člancima 5., 6., 8., 9. i 10. Zakona o općem upravnom postupku, jer tuženik raspolaže svim odlučnim činjenicama za meritorno rješavanje ove stvari. Iznosi kronologiju postupka te zaključuje ju je prvostupanjsko tijelo 1. travnja 2015. retroaktivno rasporedilo na radno mjesto temeljem nevažećeg Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva pravosuđa. Pored navedenog, smatra da je donošenjem prvostupanjskog rješenja protuzakonito imala dva važeća rješenja o rasporedu na radno mjesto obzirom da je 19. ožujka 2018. prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje KLASA: UP/I-112-02/18-01/73 URBROJ: 571-02-01-18-1 kojim je raspoređena na predmetno radno mjesto od 2018. godine. Iznosi da čelnik tijela nije mogao navesti niti jedan opravdan i na zakonu osnovan razlog zbog čega ju nakon stupanja na snagu novog Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva pravosuđa nije rasporedio na radno mjesto voditelja Drvoprerađivačke radionice na kojem je bila do stupanja na snagu novog Pravilnika. Mišljenja je da njezino korištenje bolovanja i ženski spol nisu opravdani razlozi njezinog neraspoređivanja na navedeno radno mjesto voditelja, već diskriminacija. Iznosi je da vraćanje predmeta na ponovni postupak neće rezultirati aktom utemeljenim na zakonu, već istim rješenjem. Prema navodima tužiteljice tuženik ima mogućnost meritorno riješiti predmetu upravnu stvar obzirom da su potrebe službe, stupanj obrazovanja, radno iskustvo, potrebno za određeno radno mjesto utvrđeni mjerodavnim Pravilnikom, a ona je dostavila sve potrebne dokaze za utvrđivanje relevantnih činjenica. Obavještava sud da je prvostupanjsko tijelo u međuvremenu donijelo u ponovnom postupku novo rješenje o rasporedu kojim ju se raspoređuje na radno mjesto višeg stručnog savjetnika u Odsjeku održavanja i radno terapijska radionica od 20. studenog 2020.  

3. Predlaže da sud poništi osporeno rješenje u dijelu u kojem se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja čije dijelove sadržaja ponavlja. Dodaje da obzirom na prirodu upravne stvari ne može utvrđivati opravdanost rasporeda na određeno radno mjesto, odnosno sam riješiti upravnu stvar, već je nužno neposredno rješavanja prvostupanjskog tijela. Prema shvaćanju tuženika za pravilno i učinkovito funkcioniranje prvostupanjskog tijela odgovoran je čelnik tijela, a jedan od načina osiguranja pravilnog i učinkovitog funkcioniranja je upravo raspored službenika na radna mjesta. Pri tome prvostupanjsko tijelo, odnosno čelnik tog tijela, jedini raspolaže neposrednim saznanjima o potrebama službe i stručnom znanju službenika, a koje stručno znanje obuhvaća stupanj obrazovanja, znanja, radnog iskustva, sposobnosti i vještina potrebnih za učinkovito obavljanje poslova određenog radnog mjesta, temeljem kojih kriterija se sukladno članku 127. Zakona o državnim službenicima, vrši raspored službenika na radna mjesta. Iznosi da je prvostupanjsko rješenje doneseno na temelju Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva pravosuđa iz 2015., dok je rješenje o njezinom rasporedu od 19. ožujka 2018. doneseno temeljem Pravilnika iz 2017. radi čega smatra neosnovanim navod tužiteljice da istovremeno ima dva važeća rješenja o rasporedu.

5. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

              6. Sud je 8. travnja 2021. održao raspravu u prisutnosti tužiteljice osobno i odsutnosti uredno pozvanog tuženika na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17, u daljnjem tekstu ZUS).

              7. Na raspravi tužiteljica u spis predaje tužbu koju je podnijela ovom sudu protiv rješenja tuženika kojim je odbijena žalba izjavljena na rješenje prvostupanjskog tijela donesenog u ponovnom postupku. Potražuje trošak od 120 kuna u visini cijene autobusne karte L. – Z.

              8. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te isprave priložene spisu tuženika.

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Prema podacima spisa predmeta prvostupanjsko rješenje doneseno je u ponovnom postupku nakon što je ranijim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-112-07/15-01/3853 URBROJ: 566-01/14-19-4 od 10. svibnja 2019. poništeno rješenje prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-112-01/15-02/19 URBROJ: 571-02-01-15-1 od 31. ožujka 2015., koje je doneseno nakon stupanja na snagu Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva pravosuđa KLASA: 119-02/14-02/1 URBROJ: 514-02-01-01-01-15-13 (dalje u tekstu Pravilnik/2015) donesenog na temelju Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva pravosuđa (Narodne novine, broj 71/14). Budući da prvostupanjsko tijelo nije postupilo u skladu s ranijim rješenjem tuženika, odnosno iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja nisu razvidni konkretni razlozi zbog kojih je tužiteljica raspoređena na radno mjesto više stručne savjetnice za pripremu proizvodnje u Odsjeku drvoprerađivačke radionice u Odjelu za rad i strukovnu izobrazbu zatvorenika u K. u L., osporenim rješenjem poništeno je prvostupanjsko rješenje i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak radi neposrednog rješavanja.

11. Člankom 127. stavkom 1. Zakona o državnim službenicima (Narodne novine, broj: 92/05, 142/06, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13 i 1/15) propisano je da kad se donese pravilnik o unutarnjem redu, službenici se raspoređuju na radna mjesta, sukladno tom pravilniku, vodeći računa o njihovom stručnom znanju, vještinama, sposobnostima, dotadašnjem radnom iskustvu i rezultatima u radu.

12. Među strankama je sporno vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje nakon što je tuženik osporenim rješenjem poništio prvostupanjsko rješenje.

12. Odredbom članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09, dalje u tekstu ZUP) propisano je da kad je za donošenje novoga rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.

14. Slijedom citirane odredbe, prema ocjeni suda, pravilno je tuženik nakon poništenja prvostupanjskog rješenja vratio predmet na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu radi nužnosti njegovog neposrednog rješavanja o rasporedu na radno mjesto tužiteljice nakon donošenja Pravilnika/2015. Naime, čelnik prvostupanjskog tijela, koji je donositelj prvostupanjskog rješenja, najbolje raspolaže neposrednim saznanjima o potrebama službe i stručnom znanju službenika, a koje stručno znanje obuhvaća stupanj obrazovanja, znanja, radnog iskustva, sposobnosti i vještina potrebnih za učinkovito obavljanje poslova određenog radnog mjesta, temeljem kojih kriterija se sukladno članku 127. Zakona o državnim službenicima, vrši raspored službenika na radna mjesta. Slijedom izloženog tuženik nema mogućnost meritorno riješiti raspored tužiteljice na odgovarajuće radno mjesto kod prvostupanjskog tijela, jer on ne raspolaže saznanjima o odlučnim činjenicama za donošenje odluke.

15. Neosnovano tužiteljica smatra da se prvostupanjskim rješenjem retroaktivno raspoređuje na radno mjesto s datumom u prošlom vremenu uz primjenu propisa koji više nije na snazi. Naime, imajući na umu odredbu članka 117. stavka 2. ZUP-a, poništavanjem prvostupanjskog rješenja, predmet se vraća u stanje u kojem se nalazilo prije nego što je poništeni akt donesen, pa je prvostupanjsko tijelo na temelju članka 127. Zakona o državnim službenicima umjesto poništenog upravnog akta moralo donijeti drugi koji je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama tuženika u pogledu rasporeda tužiteljice na radno mjesto nakon stupanja na snagu Pravilnika/15. Budući se poništavanjem rješenja poništavaju i svi njegovi pravni učinci, tužiteljica bi bez ponovnog donošenja rješenja imala pravni položaj neraspoređenog državnog službenika nakon donošenja Pravilnika/2015. Navedeno shvaćanje potvrđeno je u odluci Ustavnog suda U-III-2090/2012 od 28. listopada 2015., kojom je odbijena ustavna tužba izjavljena na presudu Visokog upravnog suda broj: Us-6595/2009 od 2. siječnja 2012.

16. Također valja imati na umu da je riječ o situaciji u kojoj je, zbog poništavanja (pravodobno donesenog) prvostupanjskog rješenja, nužno moralo doći do proteka određenog vremena, tijekom kojeg su sukcesivno donošena nova rješenja o istoj pravnoj stvari.

17. Slijedom izloženog, a imajući na umu da je tužiteljica rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-112-02/18-01/73 URBROJ: 571-02-01-18-1 od 19. ožujka 2018. raspoređena na radno mjesto na temelju Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova iz 2018., pogrešno tužiteljica smatra da su joj istovremeno na snazi dva istovjetna rješenja.

              18. Uzimajući u obzir navedeno, osporeno rješenje tuženika u dijelu u kojem je vraćen predmet na ponovni postupak, ocjenjuje se zakonitim. Stoga je sud na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.             

              19.              O trošku upravnog spora, sud je odlučio na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužiteljica nije uspjela u ovom upravnom sporu, odbijen je njezin zahtjev za nadoknadom troškova upravnog spora. Stoga je sud odlučio kao u točki II. izreke ove presude.

 

U Zagrebu, 14. travnja 2021. 

 

 

Sutkinja

Kristina Senjak Krunić, v.r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.