- 1 -              Rev 1467/2018-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1467/2018-3

 

 

 

R e p u b l i k a H r v a t s k a

 

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice K. D., OIB: … i II. tužitelja I. D., OIB: …, oboje iz G., koje zastupa punomoćnik K. G., odvjetnik u Ž., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima, radi utvrđenja i izvršenja činidbe, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1025/17-2 od 12. travnja 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Županji, poslovni broj P-602/16-10 od 20. veljače 2017., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I.              Prihvaća se revizija tuženice, ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1025/17-2 od 12. travnja 2018. i presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Županji, poslovni broj P-602/16-10 od 20. veljače 2017. i rješava:

 

Tužba se odbacuje.

 

II.              Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju, odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Utvrđuje se da tužitelji K. D. i I. D., oboje iz G., polažu pravo o trošku tužene Republike Hrvatske na obnovu stambene zgrade izgrađene na nekretnini upisanoj u z.k. ul. 5 k.o. G. k.č. br. 1013 i to primarno nastavkom izgradnje nove stambene zgrade te pomoćne i gospodarske zgrade koja je u funkciji stambene zgrade, ili njezinim popravkom odnosno isplatom novčanih sredstava umjesto popravka, te se tuženoj nalaže da donese odluku prema kojoj će se stambena zgrada te pomoćna i gospodarska zgrada koje su u funkciji stambene zgrade obnoviti o trošku tužene i to nastavkom izgradnje nove stambene zgrade te pomoćne i gospodarske zgrade na k.č. br. 1013 iz z.k. ul. 5 k.o. G. ili u protivnom njihovim popravkom ili isplatom novčanih sredstava umjesto popravka, kao i da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 5.253,12 kn (slovima: pettisuća-dvijestotinepedesettrikuneidvanaestlipa) u roku 15 dana.“

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„1. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Županji poslovni broj P-602/16-10 od 20. veljače 2017.

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.“

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači ili ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. U odgovoru na reviziju tužitelji su osporili sve revizijske navode i predložili su  reviziju odbaciti kao nedopuštenu ili odbiti kao neosnovanu. Potražuju trošak odgovora na reviziju.

 

5. Revizija je dopuštena i osnovana.

 

6. Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP-a propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP-a.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Iz sadržaja naprijed citiranih odredbi ZPP-a jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži sljedeće elemente: određeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u sporu, da se radi o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih zakonskih pretpostavki za dopuštenost revizije, koje moraju biti kumulativno ispunjene, izvanredna revizija nije dopuštena u smislu čl. 382. st. 3. ZPP-a pa se, posljedično tome, revizijski sud ne može upustiti u ispitivanje osnovanosti izvanredne revizije.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja koji je postavljen na utvrđenje da tužitelji imaju pravo na obnovu svoje stambene zgrade te pomoćne i gospodarske zgrade koji objekti su izgrađeni na njihovoj nekretnini k. č. br. 1013 upisanoj u zk. ul. 5 k.o. G. izgradnjom nove stambene zgrade te pomoćne i gospodarske zgrade i da se tuženici naloži da donese odluku o obnovi tih građevinskih objekata i izgradnjom novih na predmetnoj nekretnini.

 

8. Prvostupanjski sud prihvatio je zahtjev tužitelja na temelju utvrđenja:

 

- da su tužitelji su vlasnici nekretnine označene kao k. č. br. 1013 upisane u zk. ul. 5 k.o. G., kuća i dvorište u selu sa 1641 m2,

 

- da je Odlukom ministrice graditeljstva i prostornog uređenja od 12. lipnja 2015. tužiteljima priznato pravo na obnovu stambene, pomoćne i gospodarske zgrade na k.č. br. 1013 iz zk. ul. 5 k.o. G., na adresi …, popravkom zgrade,

 

- da je navedena odluka o obnovi donesena na temelju Zapisnika o procjeni građevinskih oštećenja od 16. rujna 2014. prema kojem su u poplavi na nekretnini tužitelja oštećene stambena zgrada, pomoćna zgrada (ljetna kuhinja, ostava, ljetni boravak, WC, podrum) i gospodarske zgrade (dvije nadstrešnice, drvarnica, radionica, ostava, kokošinjac),

 

- da prema Zapisniku o procjeni građevinskih oštećenja na nekretnini tužitelja proizlazi da postojeći objekt na navedenoj adresi u G., odnosno na nekretnini tužitelja ima izvorne nedostatke u izvedbi te je potrebna sanacija oštećenih struktura za III. kategoriju oštećenja; nadalje da susjedna zgrada s kojom zgrada tužitelja dijeli zajednički zid se sanira u potpunosti zbog čega je dodatno narušena stabilnost zgrade tužitelja, slijedom čega članovi povjerenstva predlažu potpunu rekonstrukciju,

 

- da je navedena odluka o obnovi stavljena izvan snage Odlukom ministrice od 3. studenog 2015. uz obrazloženje da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 12. st. 4. Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko-srijemske županije („Narodne novine“, broj 77/14 – dalje: Zakon o saniranju), jer u zgradi nije stanovao njezin vlasnik odnosno srodnik vlasnika, niti je u istoj vlasnik odnosno srodnik vlasnika boravio ili prebivao,

 

- da su protiv Odluke ministrice od 3. studenog 2015. tužitelji uložili prigovor u bitnom navodeći pogrešnu primjenu odredbi Zakona o saniranju kako se to navodi u tužbi i u ovom predmetu,

 

- da su tužitelji u vrijeme poplave prema evidenciji MUP-a imali prijavljeno prebivalište na navedenoj adresi,

 

- da su tužitelji u vrijeme poplave zaista živjeli u predmetnoj nekretnini na adresi G., s tim što su zbog posljedica poplave odnosno oštećenja zgrade jedno vrijeme bili prisiljeni boraviti kod djece u Ž..

 

8.1. Pri tome je prvostupanjski sud ocijenio istaknuti prigovor nenadležnosti neosnovanim, uz shvaćanje da tužiteljima nije osigurana zaštita u upravnom sporu pa se ne mogu primjeniti odredbe Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ – broj: 47/09 – dalje: ZUP), jer se ne radi o upravnom aktu u smislu čl. 20. st. 3. Zakona o saniranju.

 

9. Drugostupanjski sud potvrdio je prvostupanjsku odluku pozivom na odredbu čl. 375. st. 5. ZPP-a prihvativši činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, kao i primjenu materijalnog prava.

 

10. Revidentica u reviziji postavlja sljedeće pravno pitanje:

 

"…je li samo utvrđenje prava na obnovu kao u konkretnom slučaju upravna stvar?".

 

11. Prema ocjeni ovog suda pitanje koje je postavila tuženica je pitanje o kojem ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari i koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, budući su u nižestupanjskim odlukama sudovi glede istaknutog prigovora apsolutne nenadležnosti, ocijenivši da u konkretnom slučaju postoji nadležnost redovnog suda za postupanje po tužbi tužitelja u ovom predmetu, zauzeli pravno shvaćanje koje je u suprotnosti s pravnim shvaćanjem ovog suda izraženim u odluci ovog suda Rev-210/17-2 od 20. studenog 2018.

 

11.1. Naime, prema odredbi čl. 20. st. 1. Zakona o saniranju popravku zgrade, isplati novčanih sredstava umjesto popravka, odnosno uklanjanju zgrade i izgradnji nove zgrade, pristupa se na temelju odluke o obnovi koju donosi ministar nadležan za graditeljstvo i prostorno uređenje. U st. 2. je dalje propisano da se odluka o obnovi iz st. 1. istog članka donosi u skladu s Programom, s obzirom na činjenično stanje zgrade koje zapisnikom sačinjenim na licu mjesta (dalje zapisnik o obnovi) utvrdi ovlaštenik inženjer građevinarstva te činjenica koje utvrdi ministarstvo nadležno za poslove graditeljstva i prostornoga uređenja, a nakon dobivanja suglasnosti vlasnika odnosno posjednika zgrade. U st. 3. je dalje određeno da odluka o obnovi iz st. 1. nije upravni akt.

 

11.2. U konkretnom slučaju treba uzeti u obzir odredbu čl. 122. ZUP-a čija primjena, suprotno shvaćanju nižestupanjskih sudova, nije isključena u ovom slučaju. Navedena odredba govori o mogućnosti izjavljivanja prigovora čelniku tijela, a o kojem prigovoru prema st. 3. čelnik tijela odlučuje rješenjem u roku od osam dana od dana izjavljivanja prigovora. U st. 4. je dalje određeno da protiv rješenja prvostupanjskog tijela o prigovoru se može izjaviti žalba, a protiv  rješenja drugostupanjskog tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor. Ako nema drugostupanjskog tijela, protiv rješenja tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor.

 

11.3. Prema odredbi čl. 12. st. 3. ZUP-a protiv upravnog ugovora ili drugog postupanja javnopravnog tijela ili pružatelja javnih usluga stranka ima pravo na prigovor. Rješenje povodom prigovora je upravni akt, a u tom slučaju je osigurana zaštita pred upravnim sudom.

 

12. Slijedom navedenog, valjalo je pravilnom primjenom odredbe čl. 16. ZPP-a tužbu tužitelja odbaciti kao nedopuštenu, na temelju odredbe čl. 394. st. 2. ZPP-a.

 

13. Tužiteljima nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer isti nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 14. travnja 2021.