- 1 -              Rev 67/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 67/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. Š. (OIB: ... ) iz P., koju zastupaju punomoćnice S. M. J. i I. B., odvjetnice u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2103/13-2 od 28. kolovoza 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu poslovni broj P-268/11 od 3. prosinca 2012., u sjednici održanoj 14. travnja 2021.,

 

p r e s u d i o j e:

 

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenjem da je tužiteljica temeljem ugovora o darovanju stekla valjani pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva nekretnine pobliže opisane u izreci (točka I. izreke). Prihvaćen je tužbeni zahtjev za utvrđenjem da je tužiteljica dosjelošću stekla nekretninu pobliže opisanu u izreci te za uknjižbom toga prava u zemljišnim knjigama (točka II. izreke).

 

2. Presudom suda drugoga stupnja preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen (točka II. izreke prvostupanjske presude) te je isti odbijen kao neosnovan.

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Podnijela je i reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a jer da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalno-pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže preinačiti pobijanu presudu, odnosno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova za sastav revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Ovaj sud je pobijanu presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Prije svega valja naznačiti da je ovaj sud odlučivao o reviziji iz čl. 382. st. 1. ZPP-a (redovna revizija) jer je takva revizija dopuštena s obzirom na vrijednost predmeta spora. Izvanredna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a nije dopuštena, a niti je ista napisana kao izvanredna jer joj nedostaju svi elementi potrebni za takvu reviziju (točno naznačeno pitanje, razlozi i dr). Međutim, sud je navode iste uzeo i cijenio u sklopu odluke o redovnoj reviziji o čemu će biti govora u daljnjem tekstu obrazloženja.

 

8. Tužiteljica je tijekom postupka kao osnovu za stjecanje prava vlasništva naznačila darovanje i dosjelost. Pri tome je darovanje vezala uz tvrdnju da je njezin prednik vlasništvo sporne nekretnine stekao od svoga prednika nasljedstvom a ovaj Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području D. i H.

 

8.1. Sud prvoga stupnja odbio je dio tužbenog zahtjeva za stjecanje prava vlasništva darovanjem utvrdivši u bitnome da tužiteljica nije dokazala da bi se agrarna reforma, iz koje proističe njezin zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva darovanjem, odnosila na spornu česticu jer da nije dostavila odgovarajuću odluku, već da se ista odnosila na susjednu česticu. Presuda je u tom dijelu postala pravomoćna.

 

8.2. Sud prvoga stupnja pri prihvaćanju dijela tužbenog zahtjeva u bitnome zaključuje da je tužiteljica sa svojim pravnim prednicima u posjedu sporne nekretnine kroz vrijeme određeno pravnim pravilima tada važećeg Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) i to paragrafa 1052. i 1461. Stoga zaključuje da tužiteljici pripada pravo vlasništva nad spornom nekretninom dosjelošću.

 

9. Drugostupanjski sud pri donošenju svoje odluke kojom preinačuje prvostupanjsku presudu u toč. II. izreke i u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev polazi od činjenice da je predmetna nekretnina izvorno društveno vlasništvo te da je njezin pravni prednik upisan u katastru kao posjednik od 1956., a kasnije i tužiteljica. Stoga zaključuje da je tužiteljica prema paragrafu 1472. OGZ-a bila dužna dokazati da je sa svojim pravnim prednicima bila u posjedu sporne nekretnine 40 godina prije 6. travnja 1941. Zaključuje da to izvedenim dokazima nije uspjela dokazati. Međutim i važno, zaključuje i to da je tužiteljica nesavjestan posjednik s obzirom da je odbijen njezin zahtjev po osnovi agrara čime da su njezini pravni slijednici bili svjesni da koriste tuđu nekretninu pa time i nesavjesni posjednici. Tako i iz toga razloga odlučuje kao u izreci jer da nesavjestan posjednik ne može steći pravo vlasništva dosjelošću bez obzira na vrijeme trajanja posjeda.

 

10. Prije svega valja naznačiti da se veći dio sadržaja revizije iscrpljuje u isticanju činjenica koje da je sud drugoga stupnja pogrešno cijenio kao i analizi dokaza koje da je sud drugoga stupnja pogrešno ocijenio. Kroz to se zapravo ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Međutim, po ocjeni ovoga suda pobijana presuda nije zahvaćena takvom bitnom povredom jer je posve jasna i razumljiva i sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama. Drugi dio sadržaja revizije u bitnome se svodi na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja što revizijom nije dopušteno.

 

10.1. Revidentici valja posebno ukazati da tužbeni zahtjev nije odbijen samo zbog toga što je zaključeno o tome da nije dokazala protek vremena potreban za stjecanje prava vlasništva dosjelošću već i zbog toga, kako je već navedeno, što je sud drugoga stupnja zaključio da njezini prednici te tako niti ona nisu bili savjesni pa da dosjelošću nisu mogli steći pravo vlasništva bez obzira na duljinu posjeda. O tom važnom zaključku se u reviziji ne iznose navodi. Naime, nedvojbeno jest da je tužiteljica u ovome sporu tvrdila da su njezini pravni prednici pravo vlasništva sporne nekretnine stekli tzv. agrarom. Isto tako je nedvojbeno utvrđenje da sporna nekretnina nije obuhvaćena time, odnosno da tužiteljica to nije dokazala, pa je iz tog razloga taj dio zahtjeva pravomoćno odbijen. U takvoj pravnoj i činjeničnoj situaciji sud drugoga stupnja je posve pravilno zaključio da su pravni prednici tužiteljice bili svjesni da koriste tuđu nekretninu i time nepošteni posjednici radi čega je onda i tužiteljica takav posjednik. Poštenje posjeda je bitna pretpostavka bilo kojeg načina stjecanja prava vlasništva dosjelošću i bez postojanja iste ni po kojem propisu se nije moglo stjecati pravo vlasništva dosjelošću bez obzira na trajanje posjeda kako to pravilno zaključuje i sud drugoga stupnja. Iz ovoga razloga konačno i nisu od utjecaja revizijski navodi o tome da je dokazano potrebno trajanje posjedovanja.

 

11. Ovaj sud nije posebno cijenio revizijske navode o pogrešnoj primjeni materijalnog prava jer takav navod nije obrazložen (čl. 386. ZPP-a).

 

12. Konačno, revidentici valja ukazati, a u odnosu na navode koje iznosi u tzv. izvanrednoj reviziji, da je pri primjeni prevladavajućeg načela formalne istine moguće odstupanje u odlukama koje su činjenično slične. Međutim još joj valja i ukazati da iz priložene presude ne proizlazi da bi se iznosile tvrdnje o tzv. agraru pa se očito o tome nije raspravljalo na način kako je to učinjeno pobijanom presudom.

 

13. Stoga je reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP-a).

 

Zagreb, 14. travnja 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Mirjana Magud, v.r.