- 1 -              Revd 3839/2020-2

Broj: Revd 3839/2020-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. T. d.d., Z., kojeg zastupa punomoćnica N. S., odvjetnica u Z., protiv tuženika A. H. d.o.o., Z., kojeg zastupa punomoćnik R. Ž., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ž. i P. d.o.o., Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-1428/19-2 od 29. srpnja 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-888/2018-9 od 21. siječnja 2019., na sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2021.,

r i j e š i o   j e :

Dopušta se revizija protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-1428/19-2 od 29. srpnja 2020. radi pravnih pitanja:

„1. Jesu li prisilne naravi odredbe članka 54. i 55. Zakona o telekomunikacijama, osobito u dijelu kojim je propisana obveza operatora sa znatnijom tržišnom snagom pružiti pristup mreži davateljima usluga, sukladno načelu troškovne usmjerenosti?

2. Sukladno članku 296. Zakona o obveznim odnosima, jesu li ništetne odredbe općih uvjeta ugovora operatora sa znatnijom tržišnom snagom, donesene protivno načelu troškovne usmjerenosti iz članka 54. i 55. Zakona o telekomunikacijama, neovisno o tome što su takve odredbe odobrene od strane nadležnog tijela; odnosno, u konkretnom postupku, je li ništetna odredba članka 3.5. Dodatka 11. Standardne ponude tužitelja kojim je propisano da se potrošena električna energija plaća na osnovu deklarirane snage uređaja, neovisno o tome što je takva odredba odobrena od strane agencije (H.)?

3. Je li tužitelj, kao operator sa znatnijom tržišnom snagom, dužan tuženiku, kao operatoru korisniku i korisniku usluge pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji, električnu energiju i troškove održavanja uređaja u kolokacijskim prostorijama obračunavati po stvarnoj potrošnji, dakle u skladu s načelom troškovne usmjerenosti iz članka 54. i članka 55. ZT-a?“

Obrazloženje

1.1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-1428/19-2 od 29. srpnja 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-888/2018-9 od 21. siječnja 2019. zbog pravnih pitanja navedenih u izreci ovog rješenja.

1.2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tuženik navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenim pitanjima različito od shvaćanja zauzetog u odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-8884/13 od 8. rujna 2016., Pž-2977/13 od 10. ožujka 2016. te Pž-5901/14 od 3. listopada 2018.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj isti prijedlog predlaže odbaciti kao nedopušten.

3. Postupajući po odredbi 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. 2. ZPP zbog pravnih pitanja navedenih u izreci ovog rješenja, jer je riječ o pravnim pitanjima o kojima nema prakse revizijskog suda, a sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, što je vidljivo iz drugostupanjskih odluka na koje se predlagatelj poziva, a koje su u suprotnosti s pobijanom presudom, a ujedno je i Sud Europske unije u svojoj presudi, u predmetu Polkomtel sp. z o. o. protiv Prezes Urzędu Komunikacji Elektronicznej (zahtjev broj C-277/16) od 20. prosinca 2017. izrazio shvaćanje u pogledu pojma „obveze za troškovnu usmjerenost cijena“ iz čl. 13. Direktive 2002/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o pristupu i međusobnom povezivanju elektroničkih komunikacijskih mreža i pripadajuće opreme.

4. Stoga je valjalo temeljem odredbe čl. 387. st. 1. i 6. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 14. travnja 2021.