- 1 -              Rev 3032/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3032/2016-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud, predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. ... (OIB: ... ) Z., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva M. & L. iz Z., protiv tuženika E. d.d., Podružnica S., (OIB: ... ) kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva G. & P., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-956/2015 od 19. travnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-345/12 od 2. travnja 2015., u sjednici održanoj 14. travnja 2021.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I Ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-956/2015 od 19. travnja 2016. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-345/12 od 2. travnja 2015., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II O troškovima revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim se tuženiku nalaže isplata iznosa od 65.438,43 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako je pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U točki II. naloženo je tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana presuđenja pa do isplate.

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljica kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-345/12 od 2. travnja 2015.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) podnio je tužitelj zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju i ukinuti drugostupanjsku presudu i prvostupanjsku presudu odnosno ukinuti drugostupanjsku presudu i preinačiti prvostupanjsku presudu. Traži trošak za sastav revizije.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik u cijelosti osporava revizijske navode tužitelja i predlaže njegovu reviziju odbaciti kao nedopuštenu. Traži trošak za sastav odgovora na reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Odredbom članka 382. stavka 2. ZPP-a propisano je u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice kako je to navedeno u članku 382. stavku 2. točkama 1. do 3. ZPP-a.

 

6.1. Prema odredbi članka 382. stavka 3. ZPP-a u reviziji iz stavka 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

7. U reviziji je tužitelj postavio slijedeće pitanje:

 

              „Da li su potraživanja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje koja se odnose na troškove liječenja i bolovanja njegovih osiguranika koji su stradali u prometnim nezgodama naplaćena putem postotka od naplaćene funkcionalne premije od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti u smislu čl. 53. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju koju društva za osiguranje plaćaju počevši od 01.01.2009.g., ukoliko su police osiguranja od automobilske odgovornosti sklopljene prije 01.01.2009.g.“

 

8. Obrazlažući razloge važnosti tužitelj se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-8408/13 od 5. listopada 2015., rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske brojevi Pž-10634/13 od 11. veljače 2016. i Pž-10635/13 od 28. siječnja 2016., te Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-992/15 od 2. veljače 2016.

 

9. Prema shvaćanju revizijskog suda postavljeno pitanje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s obzirom da je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova u suprotnosti sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda.

 

10. U konkretnom slučaju tužitelj potražuje od tuženika kao osiguratelja naknadu štete koja se sastoji u plaćenim troškovima liječenja svoje osiguranice M. B. ozlijeđene u prometnoj nesreći dana 27. studenog 2008. koju je prouzročio osiguranik tuženika F. B. upravljajući motornim vozilom.

 

11. U ovom predmetu nižestupanjski sudovi zaključuju da tužitelj neosnovano potražuje plaćene troškove liječenja od tuženika, jer predmet spora nije naknada štete već se radi o regresnom potraživanju tužitelja po osnovu plaćenih troškova liječenja zdravstvenoj ustanovi za svog osiguranika i to tijekom 2009., 2010. i 2011. godine za štetni događaj tj. prometnu nesreću od 27. studenoga 2008., koja je pokrivena uplatama funkcionalne premije tijekom 2009., 2010. i 2011. godine tijekom kojih godina je tužitelju i nastala šteta po osnovi izdataka za troškove liječenja.

 

12. Odredbom članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, dalje: ZOOP) bilo je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, pri čemu se pod stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni dio mirovine oštećene osobe, odnosno članova njegove obitelji.

 

12.1. Prema odredbi članka 53. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 152/08, 94/09, 153/09- dalje: ZOZO) jedan od prihoda Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (st.1. toč. 10.) je i prihod od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kojeg izdvajaju društva osiguratelja u visini od 10% od naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti (postotak je smanjen na 7% prema Zakonu o izmjenama i dopunama ZOZO od 1. kolovoza 2009.- „Narodne novine“ broj 94/09). Tako uplaćeni iznos funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti predstavlja naknadu prouzročene štete Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje iz čl. 113. ZOZO koju su prouzročili vlasnici odnosno korisnici osiguranog motornog vozila.

 

13. U konkretnom slučaju nije sporno da je ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti sklopljen 2008.

 

13.1. Iz odredbe članka 134. stavka 2. ZOZO jasno proizlazi da prihode iz članka 53. stavak 2. ZOZO društva za osiguranje obračunavaju i izdvajaju na ugovore o osiguranju od automobilske odgovornosti sklopljene od dana stupanja na snagu ZOZO, dakle na ugovore o osiguranju sklopljene nakon 1. siječnja 2009. Prema tome, za primjenu članka 53. stavka 2. ZOZO važno je vrijeme kada je sklopljen ugovor o osiguranju, a ne vrijeme kada je nastala šteta za tužitelja, odnosno vrijeme kada je tužitelj platio troškove liječenja za svog osiguranika (pravno shvaćanje izraženo u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-95/2018 od 23. lipnja 2020).

 

13.2. S obzirom da nije sporno da je u ovom predmetu ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti sklopljen 2008., dakle prije stupanja na snagu ZOZO iz 2008., to društva za osiguranje nisu bila u obvezi niti obračunati niti izdvajati određena sredstva na ugovore o osiguranju od automobilske odgovornosti. Stoga eventualno plaćeni iznos funkcionalne premije osiguranja, koju je platio tuženik, nije mogao obuhvatiti ugovor o osiguranju na koji se ZOZO iz 2008. nije primjenjivao.

 

14. Slijedom navedenog, zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno (potrebno je odlučiti o svim ostalim istaknutim prigovorima u tijeku postupka), pa zbog toga nema uvjeta za preinaku pobijane presude, valjalo je prihvatiti reviziju i ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, temeljem odredbe članka 395. stavka 2. ZPP-a.

 

Zagreb, 14. travnja 2021.