Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
- 1 - Revd 1238/2021-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. Z., Z., kojeg zastupa punomoćnica A. H., odvjetnica u Z., protiv tuženika A. B. iz S., kojeg zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1904/2020-2 od 22. listopada 2020., kojima je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6068/2017-31 od 10. travnja 2020., a djelomično potvrđeno, djelomično preinačeno rješenje istoga suda i poslovnog broja od 22. listopada 2020., na sjednici održanoj 14. travnja 2021.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se revizija tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž-1904/2020-2 od 22. listopada 2020. zbog pravnih pitanja koja glase:
„U slučaju kada jedan zakoniti suposjednik i/ili suvlasnik nekretnine na nekretnini samoinicijativno, bez suglasnosti ili naknadnog odobrenja drugog suposjednika i/ili suvlasnika, izvede radove koje je trebala izvesti treća osoba, pripada li mu pravo tažiti vraćanje uloženog prema pravilnima vraćanja stečenog bez osnove ili ne - s obzirom na odredbe čl. 211. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: Narodne novine" br. 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01, dalje: ZOO) odnosno iz razloga što se radi o preuzimanju tuđeg duga odnosno preuzimanju ispunjenja (čl. 446. u vezi s čl. 453. ZOO)?“
Obrazloženje
1. Tuženik je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1904/2020-2 od 22. listopada 2020., kojima je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6068/2017-31 od 10. travnja 2020., a djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje istoga suda i poslovnog broja od 22. listopada 2020., zbog tri pravna pitanja koje smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Na prijedlog tužitelj nije odgovorio.
3. Prijedlog je osnovan.
4. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da je drugo postavljeno pitanje u prijedlogu tuženika, a koje se u bitnom svodi na pitanje navedeno u izreci ovog rješenja, važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. To stoga što je riječ o pravnom pitanju važnom za rješenje spora, a i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu budući da predlagatelj ukazuje na odluku drugog drugostupanjskog suda u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji (Županijski sud u Šibeniku, poslovni broj Gž-474/2009 od 18. lipnja 2012.), a pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda različito je od pravnog shvaćanja izraženog u navedenoj odluci. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP, riješiti kao u izreci ovog rješenja.
5. U odnosu na preostala postavljena pitanja valja reći da ta pitanja nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Od odgovora na prvo postavljeno pitanje ne ovisi odluka u sporu, jer tuženik niti ne spori svoje predmnijevano vlasništvo. Drugo pak postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno pravno pitanje iz razloga što je ono usko vezano uz utvrđene okolnosti ovog konkretnog slučaja, a njime se preispituje pravilnost primjene postupovnog i materijalnog prava upravo u tom konkretnom slučaju, što predlagatelj opširno obrazlaže. Međutim, na tako postavljeno pitanje nije moguće dati jednoznačan odgovor odnosno kao odgovor zauzeti načelno pravno shvaćanje koje bi bilo primjenjivo u većem broju, činjenično i pravno podudarnih slučajeva jer odgovor ovisi o ocjeni izvedenih dokaza i utvrđenim odlučnim okolnostima u svakom pojedinačnom slučaju. Stoga, tako postavljeno pitanje nije važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, već samo za odluku u konkretnom sporu, a to samo po sebi nije dostatan razlog za intervenciju revizijskog suda.
Mirjana Magud, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.