1                       Broj: Ppž-2834/2021

 

                                                           

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R  J  E  Š  E  N  J  E

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. Ž. Š., zbog prekršaja iz članka 22. stvaka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku od 24. srpnja 2020., broj: Pp J-732/2019-30, u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2021.,

                             

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se žalba okr. Ž. Š., ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku od 24. srpnja 2020., broj: Pp J-732/2019-30, proglašen je krivim okr. Ž. Š. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 90 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost uplate dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna. Istom presudom, na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. Ž. Š. oslobođen je od optužbe na bi na način činjenično opisan u oslobađajućem dijelu izreke pobijane presude počinio prekršaj iz članka 10. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona, prema sestri Z. K., prema majci Lj. Š. kao osobi starije životne dobi i prema šogoru S. K.

 

2.               Protiv te presude, okr. Ž. Š. pravodobno je putem branitelja odvjetnika R. H. podnio žalbu naznačujući da se žali zbog bitne povrede odredaba porekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.  

 

3.              Žalba je osnovana.

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog  materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da bi presudom na štetu okrivljenika bile povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava niti da bi nastupila zastara prekršajnog progona.

 

5.              Međutim, u pravu je okrivljenik kada ističe da je počinjena bitna povreda odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona.

 

5.1.              Naime, pobijana prvostupanjska presuda, između ostalog, temelji se i na nezakonitom dokazu iz članka 90. Prekršajnog zakona, konkretno, na iskazu svjedoka policijskog službenika A. P. koji prepričava što su svjedoci oštećeni D. i Š. K. te svjedok I. B. rekli prilikom obavijesnih razgovora. Time je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. točke 10. Prekršajnog zakona, na koju okrivljenik osnovano ukazuje u žalbi.

 

5.2.              Prema odredbi članka 90. stavka 2. Prekršajnog zakona, nezakoniti dokazi su oni dokazi koji su, između ostalog, pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka te koji su kao takvi izričito predviđeni u zakonu.

 

5.3.              Odredbom članka 158. stvaka 6., 7. i 8. Prekršajnog zakona propisano je:

„(6) Prikupljajući obavijesti ovlaštena osoba tijela državne uprave, kada postupka u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora, mogu osobu ispitati u svojstvu osumnjičenika, sukladno odredbama ovoga Zakona o ispitivanju okrivljenika u prekršajnom postupku. Pri tome ga moraju upozoriti da ima prao uzeti branitelja koji može biti nazočan njegovu ispitivanju. Ako okrivljenik odmah ne uzme branitelja ili ako ne odluči iskazivati bez branitelja, tijela državne uprave će zastati s ispitivanjem do 2 sata da bi osumnjičenik mogao uzeti si branitelja kojeg sam izabere ili s liste dežurnih odvjetnika.

7) Ovlaštena osoba tijela državne uprave kada postupa u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora može ispitati i osobe u svojstvu svjedoka sukladno odredbama ovog Zakona o ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku.

(8) Zapisnici o ispitivanju osumnjičenika i svjedoka iz stavka 6. i 7. ovoga članka mogu se koristiti kao dokazi u prekršajnom postupku.“

 

5.4.              Iz citirane zakonske odredbe članka 158. Prekršajnog zakona, jasno proizlazi da se zapisnici o ispitivanju osumnjičenika odnosno svjedoka od strane ovlaštene osobe tijela državne uprave kada postupa u okviru svoje nadležnosti mogu koristiti kao dokazi u prekršajnom postupku samo ako su te osobe ispitane sukladno odredbama o ispitivanju okrivljenika odnosno svjedoka u prekršajnom postupku, a u konkretnom slučaju se ne radi o postupanju u skladu s ovom zakonskom odredbom, pa takva saznanja ovlaštenih osoba tijela državne uprave ne mogu biti dokaz, nego imaju značenje neformalnih obavijesti i ne mogu ni na koji način biti unesena u dokazni materijal, nego se na temelju članka 121. stavka 1. Prekršajnog zakona moraju izdvojiti iz spisa predmeta.

 

5. 5.              Slijedom navedenog, sadržaj obavijesti koje je svjedok A. P. saznao od svjedoka oštećenih D. i Š. K. te svjedoka I. B. prilikom postupanja u povodu dojave o počinjenom nasilju u obitelji nije zakonit dokaz, jer se radi o neformalnim iskazivanjima osobe pred policijskim službenik prilikom vršenja izvida prekršaja, pa time nije zakonit dokaz ni svjedočki iskaz policijskog službenika u dijelu u kojem on prepričava što su mu te osobe rekle prilikom vršenja postupanja, jer se na taj način, zaobilaznim putem, u dokazni materijal unose oni elementi koji ne mogu biti temelj za donošenje presude.

 

5.6.              Bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. točke 10. Prekršajnog zakona postoji ako se presuda temelji na dokazu iz članka 90. Prekršajnog zakona, pri čemu treba naglasiti da „utemeljiti“ presudu znači da je sud, slobodnom ocjenom tog dokaza, ocjenjujući taj dokaz u zajedništvu s drugim, zakonitim dokazima, utvrdio činjenično stanje na kojem je utemeljio svoju odluku. A to upravo čini prvostupanjski sud u ovom prekršajnom postupku kada koristi iskaz svjedoka policijskog službenika A. P., ocjenjuje ga te uspoređuje s drugim dokazima izvedenim u postupku i na taj način utvrđuje činjenično stanje i donosi zaključak o krivnji okr. Ž. Š.

 

5.7.              Prema tome, na opisani način je ostvarena bitna povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. točka 10. Prekršajnog zakona.

 

6.              Nadalje, u pravu je okrivljenik i kada ističe da su razlozi u obrazloženju pobijene presude proturječni, a time da je i počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. točke 11. Prekršajnog zakona.

 

6.1.              Naime, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio na dokazima izvedenim u postupku i to u dijelu kada navodi „…Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, iskaza svjedoka-oštećenika D. K., Z. K., Š. K. te svjedoka A. P. ….ovaj sud je uzeo dokazanim prekršajno djelo okrivljenika…“, dok iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je svjedokinja Z. K. kao tzv. priviligirani svjedok prihvatila blagodat nesvjedočenja i u dokaznom postupku nije iskazivala. Stoga, prvostupanjski sud nije u razlozima na kojima temelji svoju odluku o krivnji okrivljenika mogao koristiti iskaz svjedokinje Z. K. obzriom da ista u provedenom postupku nije niti svjedočila, a na što osnovano ukazuje okrivljenik u svojim žalbenim navodima.

 

7.              Međutim, bez obzira što je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti zbog naprijed navedenih bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, a zbog čega presuda nije podobna za meritorno ispitivanje u pogledu pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, već sada se može reći da sadržaj provedenih dokaza ne ukazuje s dovoljnim stupnjem izvjesnosti na pravilno utvrđenje odlučnih činjenica.

 

7.1.              Iz činjeničnog opis djela prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret između ostalih radnji proizlazi da je „…više puta jako udario drvenom letvom, dužine oko jedan metar po staklu po ulaznim vratima, uslijed čega se na vratima razbilo staklo….“, dok u provedenom dokaznom postupku nije s dovoljnim stupnjem izvjesnosti utvrđeno da li je okrivljenik udario drvenom letvom po vratima, a posebno imajući u vidu iskaz policijskog službenika A. P. i dijelu kada je iskazivao o okolnostima koje je neposredno uočio na mjestu događaja i to kada iskazuje „…staklo razbijeno na ulaznim vratima vidio je u unutrašnjosti u hodniku i jednu letvu, odnosno „lajsnu“, opisao bi je kao dio tih ulaznih vrata…“ te iskaz svjedokinje Lj. Š. kada iskazuje „…Ja nisam čula da bi Ž. bilo što vikao ili psovao sestri Z. ili da bi on drvenom letvom polupao stakla na vratima. Stakla na vratima su se razbila kada je Z. jako zatvorila vrata…“. Imajući u vidu navedeno, činjenicu da okrivljenik izričito u cijelosti poriče da bi počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, iskaz svjedoka I. B. kada iskazuje „…nisam vidio da bi Ž. s letvom razbio staklo na vratima, to je čista laž…“ te iskaz svjedokinje oštećene Š. K. u dijelu kada iskazuje …“pa sam ja drugi put ušla u kuću, zatvorila vrata za sobom i za to vrijeme ujak je razbio letvom staklo na vratima…“, i po ocjeni ovog suda, odlučne činjenice za odluku o krivnji okrivljenika u odnosu na taj dio protupravne radnje nisu utvrđene s dovoljnim stupnjem izvjesnosti, a na što osnovano ukazuje okrivljenik u svojoj žalbi.

 

8.              Kako, dakle, postoji gore navedena bitna postupovna povreda, te kako, za sada, činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno s dovoljnim stupnjem izvjesnosti, to je pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

9.              U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će na odgovarajući način otkloniti istaknutu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka, iznova će provesti do sada izvedene dokaze kao i možebitne dokaze za koje se ukaže potreba nužnosti izvođenja te će na temelju provedenih dokaza donijeti novu, na zakonu osnovanu, odluku.

 

10.              Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

 

 

U Zagrebu, 14. travnja 2021.

 

 

 

 

 

              Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 5 otpravaka za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenike i tužitelja.