- 1 -              Rev 865/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: Rev 865/2020-4

 

 

 

R e p u b l i k a   H r v a t s k a

 

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika N. M. iz O., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik H. G., odvjetnik u O., protiv tuženika-protutužitelja Š. d.o.o., O., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik P. V., odvjetnik u O., radi utvrđenja nedopustivosti otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad odnosno utvrđenja sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-1316/19-2 od 10. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-738/16-28 od 7. lipnja 2019., u sjednici održanoj 14. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-1316/19-2 od 10. rujna 2019., i presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-738/16-28 od 7. lipnja 2019. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za vraćanje na rad (toč. II. izreke), u dijelu kojim je prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja (toč. III. izreke) i u dijelu odluke o troškovima postupka (toč. IV. izreke) te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I/ Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 23. rujna 2016. kao i Odluka od 19. listopada 2016. broj NO-110/2016 koji je donio Nadzorni odbor tuženika – protutužitelja Š. d.o.o. iz O. OIB:…, te da radni odnos tužitelja – protutuženika N. M. iz O., OIB: … nije prestao.

 

II/ Preostali dio tužbenog zahtjeva je odbijen kao neosnovan.

 

III/ Utvrđuje se sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, zaključen dana 19. veljače 2016. između tužitelja- protutuženika N. M. iz O., OIB: …, i tuženika – protutužitelja Š. d.o.o. iz O. OIB:…, s danom 3. svibnja 2019. kao danom zaključenja glavne rasprave, te se tuženiku – protutužitelju nalaže da tužitelju – protutuženiku na ime naknade štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu, isplati iznos od 26.438,40 kn (slovima:dvadesetšesttisućačetiristotinetridesetosamkunačetrdesetlipa) bruto.

 

IV/ Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.“

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja-protutuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-738/16-28 od 7. lipnja 2019., u točki II, III i u dijelu točke IV izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu parničnog troška. “

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) je podnio tužitelj-protutuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se drugostupanjska presuda preinači na način da se prihvati njegov tužbeni zahtjev za vraćanje na posao odnosno odbije protutužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik-protutužitelj osporava istaknute navode tužitelja-protutuženika, s prijedlogom da se revizija odbije kao neosnovana.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Predmet spora jest dopuštenost redovitog otkaza ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, kojeg je tuženik-protutužitelj dao tužitelju Odlukom od 23. rujna 2016. i s tim u vezi postojanje radnog odnosa tužitelja-protutuženika kod tuženika-protutužitelja, kao i osnovanost zahtjeva tuženika-protutužitelja za sudski raskid ugovora o radu tužitelju-protutuženiku.

 

7. Ocjenom provedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik tužitelju 15. rujna 2016. izrekao upozorenje iz čl. 119. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14 – dalje: ZR) zbog sudjelovanja u tučnjavi 10. rujna 2016. u objektu hipodrom P. u O. odnosno zbog izazivanja iste koja je poprimila veće razmjere, uslijed čega je pozvana i interventna policija. Budući da tužitelj od 12. rujna 2016. pa do otkazivanja ugovora o radu nije počinio nove povrede svoje radne obveze (nalazio se mjesec dana na bolovanju), to je prvostupanjski sud zaključio da je otkaz ugovora o radu tužitelja nedopušten.

 

7.1. Međutim, prvostupanjski sud je utvrdio da je zbog takvog ponašanja tužitelja izgubljeno povjerenje u njega kao radnika; da su između stranaka narušeni i poremećeni odnosi (tuženiku je izrečeno više opomena zbog propusta u radu); da je zbog ponašanja tužitelja došlo i do poremećaja međuljudskih odnosa kod tuženika jer zaposlenici koji u obavljanju svojih poslova ostvaruju kontakt s tužiteljem osjećaju nelagodu, strah od njegovih reakcija i loše radne atmosfere, posljedično čemu je zaključio da postoje okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nije moguć odnosno da postoje okolnosti koje opravdavaju protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja za sudski raskid ugovora o radu, u smislu odredbe čl. 125. st. 2. ZR-a. Navedeno je poglavito utvrđeno na temelju iskaza svjedoka S. Č. i zakonske zastupnice tuženika N. B..

 

8. Drugostupanjski sud potvrdio je prvostupanjsku odluku prihvativši navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda.

 

9. U ovom postupku pravomoćno je utvrđeno da je otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju nedopušten. U revizijskoj fazi, kao i u žalbenoj fazi postupka, sporna je odluka sudova o tužbenom zahtjevu za vraćanje na rad tužitelja-protutuženika odnosno odluka o protutužbenom zahtjevu za utvrđenje sudskog raskida ugovora o radu.

 

10. Prema odredbi čl. 124. st. 1. ZR-a , ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao.

 

S druge strane, odredbom čl. 125. st. 1. ZR-a propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Odluku iz stavka 1. ovoga članka sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć. Poslodavac i radnik mogu zahtjev za prestanak ugovora o radu, na način iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, podnijeti do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja (čl. 125. st. 2. i 3. ZR-a).

 

Dakle, ako poslodavac traži sudski raskid, potrebno je uz njegov zahtjev i utvrđenje da je otkaz nedopušten, utvrditi postoje li okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa nije moguć. U oba slučaja, navedene se pretpostavke moraju ispuniti kumulativno. Pritom valja reći kako radnja koja bi imala kao posljedicu gubitak povjerenja poslodavca u radnika je okolnost koja, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, upućuje na to da nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

10.1. Tuženik-protutužitelj je u protutužbi u bitnom naveo da mu je zbog konkretnog događaja narušen ugled, slijedom čega su odnosi tužitelja-protutuženika i tuženika-protutužitelja narušeni u toj mjeri da nastavak radnog odnosa nije moguć, tim više što je riječ o istom ponovljenom događaju (list 135 spisa). Nižestupanjski sudovi su prihvatili protutužbeni zahtjev utvrdivši da je poslodavac zbog sudjelovanja u tučnjavi u objektu tuženika zbog kojeg je morala intervenirati policija, a imajući u vidu da se tužitelj fizički ranije sukobio na radnom mjestu, izgubio povjerenje u radnika, a i da je zbog ponašanja tužitelja došlo i do poremećaja međuljudskih odnosa kod tuženika jer zaposlenici koji u obavljanju svojih poslova ostvaruju kontakt s tužiteljem osjećaju nelagodu, strah od njegovih reakcija i loše radne atmosfere. Ovdje valja istaknuti kako je tužitelj tijekom postupka dostavio Peticiju podrške voditelju hipodroma P. N. M. (list 147 spisa) kojom su pojedini radnici dali podršku tužitelju u svrhu daljnjeg vođenja hipodroma P.. Ujedno iz iskaza svjedoka J. V., koji je u vrijeme spornog događaja bio nadređen tužitelju, proizlazi da je i tada i sada bio u korektnim odnosima s tužiteljem (zapisnik list 184 spisa).

 

Navedene dokaze (Peticiju podrške, iskaz svjedoka J. V.) nižestupanjski sudovi u tom smislu nisu cijenili sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a niti su iskazi svjedoka S. Ć. i zakonske zastupnice tuženika N. B. cijenjeni u kontekstu razdoblja u kojem prema odnosu stranaka ti svjedoci iskazuju. Nižestupanjske odluke stoga ne sadrže jasne razloge o tome je li radnja koju je tužitelj-protutuženik počinio takva radnja koja je narušila ugled tuženika-protutužitelja (a kako se to navodi u protutužbi) i koja bi imala kao posljedicu gubitak povjerenja poslodavca u radnika, a radi čega nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć.

 

10.2. Pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano je za nižestupanjske sudove koji prema svojem uvjerenju i na osnovu savjesne i brižljive ocjene odlučuju koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP-a). Međutim, kod ocjene dokaza sud je ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se ta ocjena mogla provjeriti. Sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i onda kad sud nije obrazložio na čemu zasniva svoju ocjenu da određene činjenice važne za odluku smatra istinitima, odnosno kad ne postoje razlozi o tome kojim je dokazima sud poklonio vjeru, a kojima nije te iz kojih razloga je tako postupio. Stoga, a budući se propuštanjem iznošenja navedenih razloga, nižestupanjske presude u dijelu odluke o tužbenom zahtjevu za vraćanje na rad tužitelja-protutuženika i protutužbenom zahtjevu za utvrđenje sudskog raskida ugovora o radu ne mogu ispitati, čime je u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, to je valjalo, primjenom odredbe čl. 394. st. 3. u vezi s čl. 394. st. 1. ZPP-a, u tom dijelu ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

11. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznesenim shvaćanjem i razmotriti ono na što je u ovoj odluci ukazano te ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu za vraćanje na rad tužitelja-protutuženika i protutužbenom zahtjevu za utvrđenje sudskog raskida ugovora o radu i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka – odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a.

 

12. Kako odluka o trošku postupka ovisi o konačnom rješenju spora, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku iz nižestupanjskih odluka te predmet i u tome dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Za konačnu odluku ostavljaju se i troškovi podnesene revizije (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 14. travnja 2021.