- 1 -              Revd 875/2021-2

Broj: Revd 875/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. M. M. iz S. B., koju zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika R. d.d., Z., kojeg zastupa punomoćnik Š. Š., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-572/2018-4 od 11. studenoga 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1076/16-56 od 31. listopada 2018., na sjednici održanoj 14. travnja 2021.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Prijedlogom za dopuštenje revizije tužiteljica je predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R-572/2018-4 od 11. studenoga 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1076/16-56 od 31. listopada 2018., zbog pravnih pitanja koje smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

2. U odgovoru na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije tuženik predlaže prijedlog odbaciti kao nedopušten.

3. Prijedlog nije dopušten.

4. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke za dopuštenje revizije.

5.1. Pitanja postavljena u prijedlogu glase:

              - „Je li sud dužan tumačiti i primjenjivati odredbe općeg akta poslodavca onako kako te odredbe glase?

              - Je li se minimalna plaća u Republici Hrvatskoj sastoji od iznosa za Redovan rad, od naknade za Državni blagdan, iznosa za Stimulaciju i od naknade za Godišnji odmor?

              - Je li sud primijenio prijašnju sudsku praksu tako da poslodavac može bez suglasnosti radnika umanjivati njegovu plaću?

              - Je li kod obračuna plaće obveza poslodavca navesti osnove i mjerila za isplatu plaće?

              - Je li su stranke trebale ugovoriti pravo na troškove prijevoza na rad i s rada u korist tužiteljice iako je to pravo za sve zaposlenike tuženik odredio svojom odlukom?

              - Je li tuženik kao poslodavac bio dužan voditi evidenciju rada na štandovima u S. B. na kojima su radili njegovi zaposlenici?“

5.2. Kao razlog važnosti navedenih pitanja tužiteljica navodi da se radi o pitanjima važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjena prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, dok za 3. postavljeno pitanje ukazuje na pravno shvaćanje iz odluke Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-897/09-2 od 9. veljače 2010. smatrajući da je pobijana presuda utemeljena na različitom pravnom shvaćanju u pogledu mogućnosti ustege dijela plaće bez prethodne suglasnosti radnika.

6.1. U pogledu 1., 2. te 4. - 6. pitanja ukazuje se da su u prijedlogu izostali valjani, određeni razlozi važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, propušteno je u prijedlogu ukazati na eventualno postojanje odluka revizijskog suda u kojoj bi upravo o postavljenom pravnom pitanju bilo zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom zauzetom u pobijanoj presudi ili ukazati na različite sudske odluke drugostupanjskih sudova o tim pitanjima (prema kojoj je o tome u točno određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke), odnosno određeno ukazati na razloge zbog kojih je očekivati da će o tim pitanjima drugi sudovi možebitno zauzeti pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke, ili ukazati na druge važne razloge i izvan konteksta konkretnog predmeta, a zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane ovog suda putem izjavljene revizije.

6.2. Što se, pak, tiče trećeg postavljenog pitanja, sudovi su u postupku utvrdili da je tuženik tužiteljici isplaćivao plaću u iznosu ugovorenom odredbom čl. 8. zaključenog ugovora o radu, a koja odredba se, u odnosu na način obračuna i isplatu plaće poziva na Pravilnik o plaćama tuženika i Pravilnik o provizijama tuženika koji su bili na snazi u utuženom razdoblju, pa dakle nije utvrđeno da bi se radilo o ustezi dijela plaće, a kako to pitanjem i navedenim razlozima važnosti sugerira tužiteljica. Stoga odgovor na ovako postavljeno pitanje ne može dovesti tužiteljicu u povoljniju pravnu situaciju u ovom sporu pa ovo pitanje nije važno za odluku u sporu.

7. Na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, a imajući na umu sve izneseno, valjalo je odbaciti prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.

Zagreb, 14. travnja 2021.