- 1 -              Rev 1002/2020-5

 

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1002/2020-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz R., kojeg zastupa punomoćnik R. S., odvjetnik u P., protiv tuženice L. B. iz P., koju zastupa punomoćnik I. V., odvjetnik u P., radi namirenja javnom prodajom, odlučujući o revizijama stranaka protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-648/11-2 od 14. ožujka 2011., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-742/08 od 17. lipnja 2010., u sjednici održanoj 14. travnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaćaju se revizije tužitelja i tuženice te se ukida presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-648/11-2 od 14. ožujka 2011., u cijelosti, i predmet vraća navedenom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odlučivanje o troškovima postupka povodom revizija stranaka ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I Nalaže se javna prodaja ½ dijela nekretnina upisanih u zk.ul. 8008 k.o P. i to kč.br. 3772/170 u naravi pašnjak, zgrada, gospodarska zgrada, dvorište i kč.br. 4424, zgrada kuća, te je tužena dužna trpjeti namirenje tužiteljeva potraživanja u iznosu od 22.199,58 Eura i 28.926,35 Eura , zajedno sa kamatom koja na iznose glavnica od 18.518,73 Eura i na drugi iznos glavnice od 23.757,02 Eura teče počev od 14. 02. 2006. godine pa do isplate i to kamate u visini stope koja se plaća na devizne štedne uloge po viđenju u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Nove banke u mjestu ispunjenja na dan isplate, iz cijene postignute prodajom tih nekretnina, kao što se nalaže tuženoj da u slučaju da tužitelj ne uspije naplatiti to potraživanje u cijelosti u tom iznosu i na taj način prodajom da isplati tužitelju razliku iznosa kojeg je tužitelj uspio naplatiti prodajom do punog iznosa njegovog potraživanja od 22.199,58 Eura i 28.926,35 Eura zajedno sa opisanom kamatom koja na iznos glavnice od 18.518,73 Eura i 23.757,02 Eura ponovo teče počev od 14. 02. 2006. godine pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana.

 

II Nalaže se tuženoj da tužitelju na ime parničnog troška isplati  iznos od 138.923,70 kn u roku od 15 dana.

 

III Odbijaju se, tužitelj prema tuženoj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška u iznosu od 60.063,80 kn, te tužena prema tužitelju s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška u iznosu od 118.623,35 kn, kao neosnovani."

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Djelomično se prihvaća a djelomično odbija kao neosnovana tuženičina žalba pa se presuda Općinskog suda u Puli-Pola posl.br. P-742/08 od 17. lipnja 2010.:

 

- djelomično preinačuje u toč. I. izreke na način da se odbija zahtjev tužitelja M. M. za svotu od ukupno 21.963,00 eura (18.963,00 eura glavnice i 3.000,00 eura kamate u apsolutnom iznosu), kao i zahtjev za plaćanje zakonske zatezne kamate na iznos glavnice od 18.963,00 eura,

 

- potvrđuje u cjelokupnom preostalom dijelu toč. I. izreke koji se odnosi na visinu tužbenog zahtjeva od ukupno 29.162,93 eura u kunskoj protuvrijednosti zajedno sa zakonskom zateznom kamatom (kako je to odlučio prvostupanjski sud) na ukupnu svotu od 23.312,75 eura koja na tu svotu teče od 14. veljače 2006. do isplate,

 

- preinačuje u odluci o parničnom trošku sadržanoj u toč. II. i pobijanom dijelu točke III. izreke prvostupanjske presude na način da se tuženici nalaže nadoknaditi tužitelju parnični trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 3.115,00 kn, dok se u preostalom dijelu – u visini od 135.808,70 kn – odbija tužiteljev zahtjev za naknadu troška prvostupanjskog postupka, a tuženičin zahtjev za svotu od 45.096,00 kn.

 

II. Tužitelju se nalaže nadoknaditi tuženici srazmjerni trošak žalbe u iznosu od 3.202,50 kuna, u roku od 15 dana."

 

Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je prihvaćena žalba tuženice reviziju je ponio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presude nižestupanjskih sudova ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tuženica je podnijela reviziju protiv onog dijela drugostupanjske presude kojim je njena žalba odbijena, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a iz sadržaja revizije proizlazi da se podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Tuženica predlaže pobijanu presudu preinačiti ili ukinuti.

 

Na revizije nije odgovoreno.

 

Revizije su osnovane.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da su parnične stranke 14. siječnja 1994. i 23. rujna 1994. sklopile Ugovore o zajmu čijim su Aneksima iz 1995. konačno uređeni njihovi odnosi na način da se tuženica obvezala vratiti tužitelju iznos od 65.000,00 DEM te iznos od 52.000,000,00 ITL, a za slučaj da tužitelju zajam ne vrati do 14. svibnja 1995. tuženica se obvezala platiti mu i ugovoreno kamatu od 5% mjesečno. Za obje tražbine upisana je, radi njihova osiguranja, hipoteka na nekretninama tuženice upisanim u zk.ul.br. 8008 k.o. P.

 

Utvrđeno je također, da je Ugovorom o cesiji od 26. srpnja 1997. potraživanje iz Ugovora o zajmu ustupljeno S. K., o kojoj je cesiji tuženica obaviještena, međutim, taj je Ugovor 30. rujna 1997. raskinut, pa je ostalo pitanje je li tuženica, nakon raskida ugovora o cesiji ponovno postala dužnik tužitelju za nevraćeni iznos zajma, te da li nakon raskida ugovora o cesiji taj dug uopće postoji.

 

Bitno je imati u vidu da se u spisu nalazi izjava svjedoka S. K. (list 138) od 26. listopada 1998. kojom izjavom S. K. iznosi da je u cijelosti "namirio svoje potraživanje" prema tuženici.

 

Drugostupanjski sud je utvrdio da je tuženica po Ugovoru o zajmu od 14. siječnja 1994. primila 50.000,00 DEM ostatak od 7.500,00 DEM da predstavlja uračunate zatezne kamate od 5% mjesečno, što je nedopušteno, a S. K. da je tuženica ispunila dio obveze u iznosu od 15.129,00 Eura, te da ostatak duga iznosi 29.162,93 Eura, pa je za taj iznos žalba tuženice odbijena, a za iznos od 21.963,00 Eura utvrđeno je da nije osnovan te je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen.

 

Tuženica opravdano u reviziji prigovara da drugostupanjski sud nije u potpunosti ocijenio sadržaj i učinke izjave S. K. od 26. listopada 1998. Naime, ako je tom izjavom S. K. priopćio da je namireno njegovo potraživanje, a valjanost te isprave se ne osporava, onda bi trebalo zaključiti da je prije nego što je tuženica obaviještena o raskidu ugovora o cesiji između S. K. i tužitelja njena obveza prestala u cijelosti, a o kojem načinu prestanka obveze se radi ne bi bilo odlučno (moglo bi se raditi i o oprostu duga).

 

Dakle, s obzirom na to da drugostupanjski sud nije savjesno i brižljivo ocijenio izjavu S. K. od 26. listopada 1998., suprotno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) što je bilo od utjecaja na zakonitost drugostupanjske presude, postoji razlog za reviziju iz odredbe čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP pa je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP revizija tuženice prihvaćena.

 

U postupku pred prvostupanjskim sudom svjedok S. K. saslušan je tri puta, njegovi iskazi su bili konfuzni i proturječni pa drugostupanjski sud u razlozima svoje presude postavlja retoričko pitanje da li se sudska odluka uopće može temeljiti na takvim iskazima (str. 5. odjeljak 5. i 6. drugostupanjske presude), a na drugom mjestu drugostupanjski sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da je S. K. najjasniji iskaz dao prilikom drugog saslušanja pa drugostupanjski sud taj iskaz S. K. očito djelomično prihvaća.

 

Međutim, izostala je konkretna, određena analiza svih iskaza S. K. te konkretna i potpuna usporedba tih iskaza s drugim izvedenim dokazima, osim općenite konstatacije o problematičnosti tih iskaza čemu tužitelj opravdano prigovara u reviziji pa je i na ovaj način drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe čl. 8. ZPP što je bilo od utjecaja na zakonitost drugostupanjske presude (čl. 354. st. 1. ZPP), što predstavlja razlog zbog kojeg se revizija može s uspjehom podnijeti iz odredbe čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP pa je i revizija tužitelja prihvaćena na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP.

 

U nastavku postupka drugostupanjski sud treba ponovno odlučiti o žalbi tuženice, otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem imati u vidu i ostale navode i prigovore koje su iznijele stranke te na kraju donijeti zakonitu odluku.

 

Odluka o troškovima postupka povodom revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 14. travnja 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Željko Glušić, v.r.